Obitelji često imaju poteškoća nositi se s teško bolesnim i umirućim djetetom. Osobito teško može biti djeci koja pokušavaju pronaći smisao u smrti prijatelja ili člana obitelji ( vidi: Umirući pacijent).
Smrt djeteta
Do smrti djeteta najčešće dolazi u bolnici ili u ambulanti hitne medicine. Smrt može nastati nakon dugotrajne bolesti, poput karcinoma, ili naglo i neočekivano, kao nakon ozljede ili iznenadne smrti dojenčeta. Roditeljima može biti teško shvatiti i prihvatiti smrt djeteta. Smrt djeteta za roditelje znači odustajanje od svih njihovih snova i nada za njihovo dijete. Proces tugovanja može značiti da nisu u stanju posvetiti se potrebama drugih članova obitelji, uključujući i ostalu djecu. Zdravstveni djelatnici mogu pomoći u navedenom procesu tako da budu dostupni obitelji za savjetovanje i da im omoguće udobnost kada god je to moguće (1, 2). U određenim okolnostima, potrebno je uputiti roditelje stručnjacima koji su obučeni u radu s obiteljima koje su izgubile dijete.
Neki roditelji reagiraju na smrt djeteta tako da brzo planiraju slijedeću trudnoću, vjerojatno u pokušaju da dobiju "zamjensko" dijete. Zdravstveno osoblje koje ima dobar odnos s ožalošćenim roditeljima bi trebalo pokušati odgovoriti roditelje od takve brze trudnoće. Kad se roditelji odluče na slijedeću trudnoću, tjeskoba i strah od ponovnog gubitka im može otežati stvaranje povezanosti s novim djetetom. Djetetu koje se rodi nakon smrti drugog djeteta prijeti opasnost sindroma zamjenskog djeteta ili sindroma ranjivog djeteta.
Kod sindroma zamjenskog djeteta, osjećaji i očekivanja za "idealno" dijete koje je umrlo se prenose na osjećaje i očekivanja za slijedeće dijete.
Kod sindroma ranjive djece, zbog njihovog prethodnog gubitka, roditelji pogrešno smatraju kako je novo dijete pod većim rizikom za razvoj poremećaja ponašanja, razvoja ili zdravstvenih poteškoća i misle kako dijete treba posebnu skrb i zaštitu od potencijalnih smetnji.
Roditelji koji tuguju zbog gubitaka mrtvog djeteta i koji se bore s nemogućnošću da se vežu za novo dijete trebaju znati da su njihovi osjećaji normalni. Ako se njihovi osjećaji ne prepoznaju kao normalni, može doći do razvoja mentalnih poremećaja kod roditelja i djeteta. Slijedeća trudnoća, kada i ako se dogodi, treba biti gledanje unaprijed, a ne gledanje unatrag.
Smrt djetetovog člana obitelji ili prijatelja
Mnoga djeca dožive smrt voljene osobe. Način na koji dijete doživi taj događaj (te stoga i način na koji je najbolje da reagiraju roditelji i liječnici) ovisi o razvojnom stadiju djeteta. Predškolska djeca mogu imati ograničeno shvaćanje smrti. Od pomoći može biti povezivanje tog događaja s prethodnom smrti voljenog kućnog ljubimca. Starija djeca mogu biti u stanju bolje shvatiti taj događaj. Smrt nikada ne treba izjednačavati s odlaskom na spavanje iz kojega se netko nikada neće probuditi jer dijete može razviti strah od spavanja.
Roditelji bi se trebali posavjetovati s liječnicima da li da njihova djeca posjećuju teško bolesnu djecu ili odrasle. Neka djeca mogu izraziti posebnu želju da posjete umiruće članove obitelji ili prijatelje. Dijete bi za takav posjet trebalo pripremiti na odgovarajući način kako bi znali što mogu očekivati. Isto tako, odrasli se često pitaju trebaju li voditi djecu na pogreb. Ova bi se odluka trebala donositi individualno, u konzultaciji s djetetom kad god je to moguće. Kad dijete prisustvuje pogrebu, uz njega treba biti bliski prijatelj ili rođak, kao potpora, a djetetu treba dopustiti da ode ukoliko je potrebno.
Literatura
-
1. Wender E, The Committee on Psychosocial Aspects of Child and Family Health: Podrška obitelji nakon smrti djeteta. Pediatrics 130(6):1164–1169, 2012. doi: 10.1542/peds.2012-2772
-
2. Schonfeld DJ, Demaria T, AAP Committee on Psychosocial Aspects of Child and Family Health, Disaster Preparedness Advisory Council: Supporting the grieving child and family. Pediatrics 138(3):e20162147, 2016. doi: 10.1542/peds.2016-2147
Više informacija
Slijedeći izvori na engleskom jeziku bi mogli biti korisni. Imajte na umu da PRIRUČNIK nije odgovoran za sadržaj ovih izvora.
Ovi izvori pružaju informacije o podršci roditeljima, skrbnicima i članovima obitelji nakon smrti djeteta: