Perioralni dermatitisom nazivamo pojavu eritema i papulopustula na koži lica koji nalikuje akne i rozacei, no obično započinje oko usta. Dijagnoza se postavlja na temelju kliničke slike. Liječenje uključuje izbjegavanje uzročnih čimbenika te lokalnu i peroralnu primjenu antibiotika.

Predloženi su brojni uzroci nastanka promjena, uključujući i izloženost lokalnoj primjeni kortikosteroida i/ili fluora iz vode i zubne paste, no etiologija je i dalje nepoznata. Usprkos imenu, perioralni dermatitis nije pravi dermatitis. Ponajprije pogađa žene reproduktivne dobi i djecu. Promjene obično počinju u nazolabijalnim brazdama i šire se perioralno, pošteđujući područje vermiliona. Promjene se također mogu proširiti periorbitalno te na čelo.

Dijagnoza perioralnog dermatitisa se postavlja na temelju kliničke slike; perioralni dermatitis se od akne razlikuje po nepostojanju komedona, a od rozacee po nepostojanju promjena oko usta i očiju. Potrebno je isključiti seboroični i kontaktni dermatitis.

Biopsija, koja obično klinički nije nužna, pokazuje spongiozu i limfohistiocitni infiltrat oko folikula dlake. Kod lupoidnog oblika moguća je pojava granuloma.

Liječenje se temelji na prestanku korištenja preparata s fluorom za higijenu zuba, prestanku korištenja lokalnih kortikosteroida (ukoliko su se koristili), te se preporučuje primjena lokalnih antibiotika (npr. 2% eritromicina ili 0.75% metronidazola u obliku gela ili kreme 2xdnevno). Ukoliko nije postignut odgovarajući terapijski učinak, može se ordinirati doksiciklin ili minociklin 50-100 mg peroralno 2xdnevno ili peroralno tetraciklin 250-500 mg 2xdnevno (između obroka) tijekom 4 tjedna, a zatim se doza smanjuje na najmanju dozu koja je potrebna kao terapija održavanja.

Za razliku od akne, s primjenom antibiotika se obično može prestati. Lokalni pimekrolimus (za osobe starije od 2 god.) također smanjuje težinu bolesti. Za liječenje granulomatoznog perioralnog dermatitisa s uspjehom se preporučuje peroralni izotretinoin.