Aspiracija mekonija za vrijeme poroda može uzrokovati kemijski pneumonitis i mehaničku opstrukciju bronha, izazivajući sindrom respiratornog distresa. Fizikalni nalazi su tahipneja, zvižduci i hropci, te cijanoza i desaturacija. Na dijagnozu se posumnja kad postoji respiratorni distres nakon poroda u mekonijskoj plodovoj vodi, a potvrđuje se RTG snimkom pluća. Novorođenče s respiratornom insuficijencijom često treba intubirati i priključiti na mehaničku ventilaciju. Liječenje novorođenčadi s teškom kliničkom slikom primjenom surfaktanta smanjuje potrebu za ekstrakorporalnom membranskom oksigenacijom, ali ne utječe na smrtnost (1, 2). Prognoza ovisi o podležećim fiziološkim čimbenicima.

Vidi Pregled poremećaja disanja u perinatalnom razdoblju

Značajne fiziološke promjene prate proces rađanja, ponekad razotkrivajući poremećaje koji ne predstavljaju problem tijekom intrauterinog života. Zbog toga osoba sa znanjem neonatalne reanimacije mora biti nazočna pri svakom porodu. Gestacijska dob i parametri rasta mogu pomoći u prepoznavanju novorođenačke patologije.

Etiologija

Fiziološki stres u vrijeme poroda (npr. hipoksija i/ili acidoza izazvana pritiskom na pupkovinu ili insuficijencija posteljice) može dovesti do ispuštanja mekonija u plodovu vodu prije poroda. Ispuštanje mekonija može biti normalna pojava prije rođenja, osobito u prenešene novorođenčadi; javlja se u 10 do 15% poroda. Međutim, nikada nije normalna pojava mekonija pri porođaju nedonoščadi. Oko 5% djece koja ispuste mekonij ga tijekom poroda i aspirira, što dovodi do oštećenja pluća i respiratornog distresa koji se naziva sindromom aspiracije mekonija. Iako pneumonitis uzrokovan mekonijem pridonosi respiratornom kompromisu u ove dojenčadi nakon poroda, perzistentna plućna hipertenzija (PPH) uzrokovan prenatalnom i postnatalnom acidozom i/ili hipoksijom jednako je ili čak i više kompromitirajući.

Patofiziologija

Mehanizmi kojima aspiracija izaziva klinički sindrom uključuju

• Nespecifično lučenje citokina

• Opstrukciju dišnih putova

• Smanjenu proizvodnju surfaktanta i njegovu inaktivaciju

• Kemijski pneumonitis

Mogu mu pridonijeti podležeći fiziološki poremećaji. Ukoliko se javi potpuna opstrukcija bronha nastaje atelektaza; djelomično začepljenje dovodi do zarobljavanja zraka prilikom ekspirija i prenapuhavanja pluća, te može dovesti i do istjecanja zraka s razvojem pneumomedijastinuma ili pneumotoraksa. Rizik od istjecanja zraka dodatno se povećava zbog smanjene popustljivosti pluća koja je posljedica smanjene proizvodnje surfaktanta i njegove inaktivacije. PPH može biti povezana s aspiracijom mekonija kao komorbidno stanje ili nastati zbog trajne hipoksije.

Djeca prilikom poroda mogu udahnuti i verniks, plodovu vodu ili majčinu ili fetalnu krv, sve od čega mogu razviti respiratorni distres i znakove aspiracijske pneumonije, vidljive na RTG snimkama pluća.

Simptomi i znakovi

Znakovi sindroma aspiracije mekonija su tahipneja, širenje nosnica, respiratorne retrakcije, cijanoza i desaturacija, zvižduci, hropci te zelenkasto–žuta obojenost pupkovine, noktiju ili kože. Obojenje mekonijem može biti vidljivo u orofarinksu i (prilikom intubacije) larinksu i traheji. Djeca sa zarobljenim zrakom u plućima mogu imati bačvasti oblik prsnog koša kao i simptome i znakove pneumotoraksa, intersticijskog emfizema pluća i pneumomedijastinuma.

Dijagnoza

• Ispuštanje mekonija

• Respiratorni distres

• Karakteristični rendgenski nalazi

Na dijagnozu sindroma apiracije mekonija se posumnja u novorođenčeta sa znakovima respiratornog distresa u okolnostima kada je bilo mekonija u plodonoj vodi.

Dijagnoza se potvrđuje Rtg snimkom prsnog koša koja pokazuje hiperinflaciju s različito velikim područjima atelektaze uz zaravnjenje ošita. Početni rendgenski nalaz može se zamijeniti s nalazom prolazna tahipneja novorođenčeta (TTN); međutim, ono što često odvaja dojenčad sa sindromom aspiracije mekonija od one s TTN je značajna hipoksemija prisutna s istodobnim PPH. U fisurama pluća ili pleuralnim prostorima se može vidjeti tekućina a u mekim tkivima ili medijastinumu zrak.

Budući da mekonij može potaknuti rast bakterija i zbog činjenice da je sindrom aspiracije mekonija teško razlikovati od bakterijske pneumonije, potrebno je uzeti hemokulturu.

Prognoza

Prognoza je općenito dobra, premda ovisi o podležećim fiziološkim poremećajima; sveukupna smrtnost je povećana. Djeca sa sindromom aspiracije mekonija mogu imati veći rizik za razvoj astme kasnije tijekom života.

Liječenje

• Endotrahealna intubacija i mehanička ventilacija potrebni su

• Dodatni kisik prema potrebi za održavanje visokog PaO2 za opuštanje plućne vaskulature u slučajevima s PPH

• Surfaktant

• IV antibiotici

• Udahnuti dušikov oksid u teškim slučajevima PPH

• Izvantjelesna membranska oksigenacija (ECMO) ukoliko je navedena terapija bila neučinkovita

Nije se pokazalo da rutinska duboka sukcija (npr.intubacija za sukciju ispod glasnica) kod novorođenčadi rođene u mekonijskoj plodnoj vodi poboljšava ishod. Međutim, ako se prema disanju novorođenčeta posumnja na opstrukciju, treba učiniti sukciju putem endotrahealnog tubusa koji je povezan s aspiratorom mekonija. Intubacija ili nazalni kontinuirani pozitivni tlak tubation (CPAP) su indicirani za respiratorni distres mehanička ventilacija i ukoliko je potrebno premještaj na neonatalnu intezivnu njegu. Budući da ventilacija pozitivnim tlakom povećava opasnost od sindroma istjecanja zraka iz pluća, za otkrivanje ovog stanja je važna redovita provjera (uključujući tjelesni pregled i rendgen pluća); ovu komplikaciju treba odmah tražiti u intubiranog novorođenčeta čiji se krvni tlak, perfuzija ili saturacija kisika iznenada pogoršaju. vidi: Plućni sindromi istjecanja zraka tretman za sindrom pobjegnuto zraka.