Ventrikulske ekstrasistole (VES, odnosno preuranjeni ventrikulski otkucaji ili preuranjene ventrikulske kontrakcije) su pojedinačne aktivacije ventrikula uzrokovane povratnim kruženjem unutar ventrikula ili abnormalnim automatizmom ventrikulskih stanica. Vrlo su česte kako u zdravih ljudi, tako i u bolesnika sa srčanim poremećajima. Mogu biti asimptomatske ili uzrokovati palpitacije. Dijagnoza počiva na EKG zapisu. Liječenje obično nije potrebno.
(Pogledaj Pregled aritmija.)
Ventrikulska ekstrasistolija (VES) se može javiti nepredvidljivo ili u predvidljivim intervalima (npr. svaki 3. [trigeminija] ili 2. [bigeminija] otkucaj). VES se može pojačati stimulansima (npr. tjeskobom, stresom, alkoholom, kofeinom, simpatomimetičkim lijekovima), hipoksijom ili abnormalnostima elektrolita.
VES se može doživjeti kao propuštena ili preskočena kontrakcija; sama VES se ne osjeća već se osjeća sljedeća sinusna kontrakcija. Kad su VES vrlo česte, osobito kad čine svaki drugi srčani otkucaj, mogući su blagi hemodinamski simptomi jer se normalni sinus ritam u stvarnosti prepolovio. Postojeći ejekcijski šumovi mogu postati naglašeni zbog povećanog srčanog punjenja i pojačane kontraktilnosti nakon kompenzacijske stanke.
Dijagnoza
Dijagnoza se uspostavlja pomoću EKG snimanja koje pokazuje široki QRS–kompleks bez predstojećeg P–vala, iza kojeg u pravilu slijedi potpuna kompenzatorna pauza.
Prognoza
VES nisu značajne kod bolesnika bez srčanih poremećaja te nije potrebno nikakvo liječenje, osim izbjegavanja očitih stimulusa. Beta-blokatori ili ablacija dolaze u obzir samo ako su simptomi nepodnošljivi ili ako su VES vrlo česte i inducirajući interventrikularnu disinkroniju, induciraju zatajivanje srca. Drugi antiaritmici koji suprimiraju VES povećavaju rizik za ozbiljnije aritmije.
Liječenje
U bolesnika s anatomskim promjenama srca (npr. aortna stenoza, stanje poslije preboljenog IM), liječenje je kontroverzno jer, iako su česte VES (>10/min) u korelaciji s povećanom smrtnošću, nijedna studija nije dokazala da farmakološka supresija VES–a smanjuje smrtnost.
U bolesnika koji su preboljeli IM, stopa smrtnosti je viša s antiaritmicima razreda I nego s placebom. Ovo je otkriće vjerojatno rezultat neželjenih nuspojava antiaritmika. β–Blokatori su korisni kod simptomatskog zatajivanja srca i nakon IM. Ako se učestalost VES povećava tijekom fizičke aktivnosti kod bolesnika s koronarnom bolesti, trebalo bi razmotriti perkutanu koronarnu intervenciju ili aortokoronarno premoštenje.