Novorođenačka infekcija hepatitis B virusom obično je stečena tijekom poroda. Novorođenče najčešće nema simptoma, ali infekcija može izazvati kroničnu subkliničku bolest u kasnoj dječjoj ili odrasloj dobi. Karakteristike simptomatske infekcije uključuju žuticu, letargiju, nenapredovanje, distenziju abdomena i stolice boje ilovače. Dijagnoza se postavlja serologijom. Rijetko, bolest može izazvati akutno zatajenje jetre s potrebom za presađivanjem jetre. Blaži oblici bolesti liječe se potpornom terapijom. Aktivna i pasivna imunizacija sprječava vertikalni prijenos.

vidi: Pregled akutni virusni hepatitis Pregled neonatalnih infekcija

Od svih poznatih uzročnika primarnog virusnog hepatitisa, jedino je hepatitis B virus (HBV) uzročnik novorođenačkog hepatitisa. Druge virusne infekcije mogu uzrokovati upalu jetre u sklopu virusne infekcije citomegalovirus, herpes simpleks virus.

Infekcija hepatitis B virusom nastaje tijekom poroda zaražene majke. Rizik prijenosa je 70 do 90% ako je majka seropozitivna na hepatitis B površinski antigen (HbsAg) i hepatitis B e antigen HBeAg vidi: Serologija za vrijeme poroda. Kod trudnica bez e antigena ili s anti-HBe prenose infekciju samo u 5 do 20% slučajeva.

Prijenos s majke na dijete nastaje ponajprije uslijed mikrotransfuzija tijekom poroda ili u kontaktu s zaraženim sekretima u porođajnom kanalu. Transplacentarni prijenos dokazan je u < 2% infekcija. Postpartalna stečena infekcija je rijetka ali može nastati u dodiru s zaraženom majčinom krvlju, slinom, stolicom, mokraćom ili mlijekom. Do 90% perinatalno zaražene djece razviti će kroničnu infekciju. Perinatalno stečena HBV infekcija može biti ozbiljan virusni rezervoar u nekim zajednicama.

Zaražena novorođenčad rijetko razviju akutni hepatitis B, koji je blag i prolazi spontano. Karakteristični simptomi infekcije su žutica, letargija, nenapredovanje, distenzija abdomena i stolica boje ilovače. Ponekad dolazi do teške infekcije s hepatomegalijom, ascitesom i konjugiranom hiperbilirubinemijom hiperbilirubinemijom. Bolest je rijetko fulminantna i smrtonosna. Fulminantna bolest je češća kod novorođenčadi čije su majke kronični nosioci HBV.

Dijagnoza neonatalne HBV infekcije postavlja se serologijom, mjerenjem HBsAg, HBeAg, protutijela na hepatitis B e antigen (anti-HBe) i kvantifikacijom HBV DNA u krvi seroloskim ispitivanjem. Druge dijagnostičke pretrage uključuju kompletnu krvnu sliku s trombocitima, ALT, razina alfa fetoproteina i ultrazvuk jetre. Obiteljska anamneza može biti pozitivna na bolest ili karcinom jetre s obirom na povišen rizik hepatocelularnog karcinom nakon dugotrajne HBV infekcije. Ako dijagnostika ukazuje na HBV infekciju, preporučuje se savjetovanje s pedijatrijskim hepatologom.

Djecu s kroničnom HBV infekcijom potrebno je cijepiti protiv HAV hepatitis A cjepivom. Antivirusni lijekovi (npr. interferon alfa, lamivudin, adefovir) mogu biti korisni kod djece s kroničnom HBV infekcijom, ali ih treba koristiti samo u dogovoru s pedijatrijskim hepatologom.

Trudnice treba testirati na HBsAg rano u trudnoći. U slučaju da nije rađen HBsAg u trudnoći potrebno ga je odrediti kod prijema za porod. Kod trudnica koje su HBsAg-pozitivne može se primijeniti terapija lamivudin ili telbivudin u zadnjem tromjesečju, što može spriječiti perinatalni prijenos HBV.

Novorođenčad čije su majke HBsAg–pozitivne trebaju dobiti 1 dozu HBIG 0,5 ml IM unutar 12 h nakon poroda. Također se daju tri doze rekombinantnog HBV cijepiva IM, što je preporuka i za svu djecu Rekombinantno HBV cijepivo. Doze variraju među različtim proizvođačima cjepiva. Prva doza cjepiva primjenjuje se istodobno kada i HBIG, ali na različitom mjestu. Druga doza se daje nakon 1 do 2 mj, a treća 6 do 18 mjeseci nakon prve. Ako je novorođenče < 2 kg, prva doza cjepiva može biti manje učinkovita. Naknadne doze cjepiva se daju u dobi od 30 dana (ili kod otpusta iz bolnice), a zatim još dvije doze 1-2 mj. i 6 mj. nakon doze od 30 dana.

Novorođenčad čije majke imaju nepoznat HBsAg status u trenutku poroda također trebaju primiti prvu dozu cjepiva u roku 12 sata od poroda. Za novorođenčad koja imaju < 2 kg, prva doza cijepiva primjenjuje se istodobno s HBIG (0.5 mL IM), na različita ubodna mjesta. Za novorođenčad koja imaju ≥ 2 kg, ukoliko će se majci određivati HBsAg status po porodu a daljnje praćenje novorođenčeta je osigurano, HBIG (0,5 ml IM) se može odgoditi do 7 dana kod pozitivnog HBsAg nalaza. Novorođenčadi čije su majke HBsAg pozitivne preporučuje se određivanje HBsAg i anti-HBs između 9 do 15 mj. života.

Novorođenče se ne odvaja od njegove HBsAg pozitivne majke. Čini se kako dojenje ne povećava opasnost od postpartalnog prijenosa HBV–a, osobito ako je dijete dobilo HBIG i cjepivo protiv hepatitisa B. Međutim, ako majka ima ragade, apscese ili druge patološke promjene dojke, dojenjem se potencijalno može prenijeti HBV.