Novorođenačka infekcija hepatitis B virusom obično je stečena tijekom poroda. Novorođenče najčešće nema simptoma, ali infekcija može izazvati kroničnu subkliničku bolest u kasnoj dječjoj ili odrasloj dobi. Karakteristike simptomatske infekcije uključuju žuticu, letargiju, nenapredovanje, distenziju abdomena i stolice boje ilovače. Dijagnoza se postavlja serologijom. Rijetko, bolest može izazvati akutno zatajenje jetre s potrebom za presađivanjem jetre. Blaži oblici bolesti liječe se potpornom terapijom. Aktivna i pasivna imunizacija sprječava vertikalni prijenos.

vidi: Pregled akutni virusnih hepatitisa Pregled neonatalnih infekcija

Od svih poznatih uzročnika primarnog virusnog hepatitisa, jedino je hepatitis B virus (HBV) uzročnik novorođenačkog hepatitisa. Druge virusne infekcije mogu uzrokovati upalu jetre u sklopu virusne infekcije citomegalovirus, herpes simpleks virus.

Etiologija

Etiologija Novorođenačke HBV infekcije

Infekcija hepatitis B virusom nastaje tijekom poroda zaražene majke. Rizik prijenosa je 70 do 90% ako je majka seropozitivna na hepatitis B površinski antigen (HbsAg) i hepatitis B e antigen HBeAg vidi: Serologija za vrijeme poroda. Trudnice bez e antigena ili s anti-HBe prenose infekciju samo u 5 do 20% slučajeva.

Prijenos s majke na dijete nastaje ponajprije uslijed mikrotransfuzija tijekom poroda ili u kontaktu s zaraženim sekretima u porođajnom kanalu. Transplacentarni prijenos dokazan je u < 2% infekcija. Postpartalna stečena infekcija je rijetka ali može nastati u dodiru s zaraženom majčinom krvlju, slinom, stolicom, mokraćom ili mlijekom. Do 90% perinatalno zaražene djece razviti će kroničnu infekciju. Perinatalno stečena HBV infekcija može biti ozbiljan virusni rezervoar u nekim zajednicama.

Simptomi

Simptomi Novorođenačke HBV infekcije

Većina novorođenčadi s HBV infekcijom je bez simptoma ali razvija kronični subklinički hepatitis obilježen trajnom HBsAg antigenemijom i povišenom aktivnošću jetrenih transaminaza. Majke s akutnom hepatitis B infekcijom stečenom tijekom trudnoće obično rađaju novorođenčad niske porođajne težine, bez obzira na infekciju fetusa.

Zaražena novorođenčad rijetko razviju akutni hepatitis B, koji je blag i prolazi spontano. Karakteristični simptomi infekcije su žutica, letargija, nenapredovanje, distenzija abdomena i stolica boje ilovače. Ponekad dolazi do teške infekcije s hepatomegalijom, ascitesom i konjugiranom hiperbilirubinemijom. Bolest je rijetko fulminantna i smrtonosna. Fulminantna bolest je češća kod novorođenčadi čije su majke kronični nosioci HBV.

Dijagnoza

Dijagnoza Novorođenačke HBV infekcije

• Serološko testiranje

Dijagnoza novorođenačke HBV infekcije postavlja se serološkim ispitivanjem mjerenjem HBsAg, HBeAg, protutijela na hepatitis B e antigen (anti-HBe) i kvantifikacijom HBV DNA u krvi. Druge dijagnostičke pretrage uključuju kompletnu krvnu sliku s trombocitima, jetrenim enzimima (ALT), razina alfa fetoproteina i ultrazvuk jetre.

Obiteljska anamneza može biti pozitivna na bolest jetre ili karcinom jetre s obirom na povišen rizik hepatocelularnog karcinoma nakon dugotrajne HBV infekcije. Ako dijagnostika ukazuje na HBV infekciju, preporučuje se savjetovanje s pedijatrijskim hepatologom.

Prognoza

Prognoza Novorođenačke HBV infekcije

Dugoročnu prognozu teško je predvidjeti. Kronična HBV infekcija rano tijekom života povećava rizik za bolest jetre uključujući kronični hepatitis, cirozu jetre, zatajenje jetre i hepatocelularni karcinom.

Liječenje

Liječenje Novorođenačke HBV infekcije [XRef].

• Potporno liječenje

Potrebna je simptomatska njega i adekvatna prehrana. Kortikosteroidi i hepatitis B imunoglobulin (HBIG) ne pomažu kod akutne infekcije. Nakon stečene infekcije ne postoji terapija koja bi spriječila razvoj kroničnog, subkliničkog hepatitisa.

Djecu s kroničnom HBV infekcijom potrebno je cijepiti s hepatitis A cijepivom. Antivirusni lijekovi (npr. interferon alfa, lamivudin, adefovir) mogu biti korisni kod djece s kroničnom HBV infekcijom, ali ih treba koristiti samo u dogovoru s pedijatrijskim hepatologom.

Prevencija

Prevencija Novorođenačke HBV infekcije

Trudnice je potrebno testirati na HBsAg rano u trudnoći. U slučaju da nije rađen HBsAg tada potrebno ga je odrediti kod prijema za porod. Kod trudnica koje su HBsAg pozitivne može se primijeniti terapija lamivudin ili telbivudin u zadnjem tromjesečju, što može spriječiti perinatalni prijenos HBV.

Novorođenčad čije su majke HBsAg pozitivne trebaju dobiti 1 dozu HBIG 0,5 ml IM unutar 12 h nakon poroda. Također se daju tri doze rekombinantnog HBV cijepiva IM, što je preporuka i za svu djecu. Doze variraju među različtim proizvođačima cjepiva. Prva doza cjepiva primjenjuje se istodobno kada i HBIG, ali na različitom mjestu. Druga doza se daje nakon 1 do 2 mj, a treća 6 do 18 mjeseci nakon prve. Ako je novorođenče < 2 kg, prva doza cjepiva može biti manje učinkovita. Naknadne doze cjepiva se daju u dobi od 30 dana (ili kod otpusta iz bolnice), a zatim još dvije doze 1-2 mj. i 6 mj. nakon doze od 30 dana.

Novorođenčad čije majke imaju nepoznat HBsAg status u trenutku poroda također trebaju primiti prvu dozu cjepiva u roku 12 sati od poroda. Za novorođenčad koja imaju < 2 kg, prva doza cijepiva primjenjuje se istodobno s HBIG (0.5 mL IM), na različita ubodna mjesta. Za novorođenčad koja imaju ≥ 2 kg, ukoliko će se majci određivati HBsAg status po porodu a daljnje praćenje novorođenčeta je osigurano, HBIG (0,5 ml IM) se može odgoditi do 7 dana kod pozitivnog HBsAg nalaza. Novorođenčadi čije su majke HBsAg pozitivne preporučuje se određivanje HBsAg i anti-HBs između 9 do 15 mj. života.

Novorođenčad čije su majke poznate kao HBsAg-negativne trebaju primiti svoju prvu dozu cjepiva unutar 24 sata od rođenja ako su zdravstveno stabilni i imaju ≥ 2 kg. Novorođenčadi TM <2000 g daje se 1 doza u dobi od 1 mj ili prije otpusta iz bolnice.

Novorođenče se ne odvaja od njegove HBsAg pozitivne majke. Čini se kako dojenje ne povećava opasnost od postpartalnog prijenosa HBV–a, osobito ako je dijete dobilo HBIG i cjepivo protiv hepatitisa B. Međutim, ako majka ima ragade, apscese ili druge patološke promjene dojke, dojenjem se potencijalno može prenijeti HBV.

Ključne točke

• HBV se prenosi tijekom poroda i glavni je uzročnik neonatalnog hepatitisa.

• Većina novorođenčadi s HBV infekcijom nema simptoma, no razvija kronični supklinički hepatitis obilježen trajnom HBsAg antigenemijom i povišenom aktivnošću transaminaza.

• Neka novorođenčad razvija blagi hepatitis, a neki fulminantnu bolest jetre.

• Dijagnoza se postavlja serologijom djeteta i majke.

• Novorođenčad čije su majke HBsAg pozitivne trebaju primiti 1 dozu HBIG 0,5 ml IM unutar 12 h od poroda.

• Djecu s HBV-om treba cijepiti protiv hepatitisa A. Anti-HBV lijekovi (npr interferon alfa) mogu pomoći, koriste se samo u dogovoru s pedijatrijskim hepatologom.