Koronavirusi su RNK virusi s ovojnicom koji uzrokuju respiratorne bolesti različite težine od obične prehlade do smrtonosne upale pluća.

Brojni koronavirusi, prvi put otkriveni u domaćoj peradi 30-ih godina prošlog stoljeća, uzrokuju respiratorne, gastrointestinalne, jetrene i neurološke bolesti kod životinja. Poznato je da samo 7 koronavirusa uzrokuje bolesti kod ljudi.

Četiti od 7 koronavirusa najčešži su uzročnici simptoma obične prehlade. Koronavirusi 229E, OC43, NL63 i HKU1 uzrokuju oko 15 do 30% slučajeva prehlade. Rijetko se mogu pojaviti teške infekcije donjeg dišnog sustava, uključujući bronhiolitis i upalu pluća, prvenstveno u dojenčadi, starijih osoba i osoba s oslabljenim imunitetom.

Tri od 7 koronavirusa uzrokuju mnogo teže, a ponekad i smrtonosne, respiratorne infekcije kod ljudi od ostalih koronavirusa i uzrokovali su velike epidemije smrtonosne upale pluća u 21. stoljeću:

• SARS-CoV-2 novi je koronavirus identificiran kao uzročnik koronavirusne bolesti 2019 (COVID-19) koja je započela u Wuhanu u Kini krajem 2019. i proširila se svijetom.

• MERS-CoV je identificiran 2012. godine kao uzročnik bliskoistočnog respiratornog sindroma (MERS).

• SARS-CoV je identificiran 2003. godine kao uzročnik epidemije teškog akutnog respiratornog sindroma (SARS) koji se najprije pojavio u Kini krajem 2002. godine.

Ovi koronavirusi koji uzrokuju teške respiratorne infekcije su zoonotski patogeni, koji počinju u zaraženim životinjama i prenose se sa životinja na ljude. Rijetko, prijenosom s osobe na osobu

Bliskoistočni respiratorni sindrom (MERS)

Bliskoistočni respiratorni sindrom (MERS) je teška akutna respiratorna bolest uzrokovana MERS koronavirusom (MERS-CoV).

MERS-CoV infekcija je prvi put zabilježena u rujnu 2012. u Saudijskoj Arabiji, ali je u travnju 2012. retrospektivno potvrđena epidemija u Jordanu. Od 2018. godine u svijetu je prijavljeno 2144 slučajeva MERS-CoV infekcije (s najmanje 750 povezanih smrtnih slučajeva) iz 27 zemalja; svi slučajevi MERS-a povezani su s putovanjem ili boravkom u zemljama u blizini ili na području Arapskog poluotoka, s > 80% u Saudijskoj Arabiji. Najveće poznato izbijanje MERS-a izvan Arapskog poluotoka dogodilo se u Republici Koreji 2015. godine. Epidemija je povezana s putnikom koji se vratio s Arapskog poluotoka. Slučajevi su također potvrđeni u Francuskoj, Njemačkoj, Italiji, Tunisu i Velikoj Britaniji kod pacijenata koji su ili prebačeni zbog njege ili su se razboljeli nakon povratka s Bliskog istoka. Samo nekolicina slučajeva prijavljena je od 2019. godine (1).

Preliminarne studije seroprevalencije pokazuju da infekcija nije široko rasprostranjena u Saudijskoj Arabiji.

SZO smatra da je rizik od zaraze MERS-CoV infekcijom vrlo nizak za hodočasnike koji putuju u Saudijsku Arabiju za Umrah i Hadž; prošlogodišnji Hadž nije rezultirao povećanjem broja bolesnika s MERS-CoV infekcijom.

Srednja dob bolesnika s MERS-CoV je 56 godina, a omjer muškaraca i žena je oko 1,6: 1. Infekcija ima tendenciju biti teža kod starijih pacijenata i kod pacijenata s kroničnim bolestima kao što je dijabetes, kronične srčane bolesti ili kronična bubrežna bolest.

Prijenos MERS-CoV

MERS-CoV se može prenijeti s osobe na osobu putem izravnog kontakta, kapljično (čestica > 5 μm) ili aerosola (čestica < 5 μm). Prijenos s osobe na osobu ustanovljen je razvojem infekcije kod ljudi čiji je jedini rizik bio blizak kontakt s ljudima koji su imali MERS.

Smatra se da su rezervoar MERS-CoV jednogrbe (dromedarske) deve, ali mehanizam prijenosa s deva na ljude nije poznat. Većina prijavljenih slučajeva uključivala je izravan prijenos s čovjeka na čovjeka u zdravstvenim ustanovama. Ako se kod pacijenta sumnja na MERS, mjere za kontrolu infekcije moraju se odmah pokrenuti kako bi se spriječio prijenos u zdravstvenim ustanovama.

Literatura

• 1. World Health Organization: Middle East respiratory syndrome coronavirus (MERS-CoV) situation update---Feburary 2022.

Simptomi i znakovi

Simptomi i znakovi MERS-a

Period inkubacije za MERS-CoV je oko 5 dana.

Većina prijavljenih slučajeva uključivalo je tešku respiratornu bolest koja je zahtijevala hospitalizaciju, a stopa smrtnosti bila je oko 35% Ipak, oko 21% bolesnika je imalo blaži oblik bolesti ili bilo asimptomatsko (1). Vrućica, zimica, mialgija i kašalj su česti. Gastrointestinalni simptomi (npr, proljev, povraćanje, bol u trbuhu) javljaju se u oko jedne trećine pacijenata. Manifestacije mogu biti dovoljno ozbiljne da zahtijevaju liječenje u odjelima intenzivnog liječenja, ali nedavno je udio takvih slučajeva naglo opao.

Literatura u vezi simptoma i znakova bolesti

• 1. World Health Organization: MERS Global Summary and Assessment of Risk - July 2019

Dijagnoza

Dijagnoza MERS-a

• Real-time reverse-transkriptaza PCR (RT-PCR) testiranje seruma i sekreta gornjeg i donjeg dišnog sustava

Na MERS treba posumnjati u bolesnika koji imaju neobjašnjivu akutnu febrilnu infekciju donjih dišnih putova i koji su imali bilo što od navedenog u roku od 14 dana od početka simptoma:

• Putovanje ili boravak u području u kojem je MERS nedavno prijavljen ili gdje je došlo do prijenosa

• Kontakt sa zdravstvenom ustanovom u kojoj je opisano prenošenje MERS-a

• Bliski kontakt s bolesnikom za kojeg se sumnjalo da boluje od MERS-a

Također bi se trebalo sumnjati na MERS u bolesnika koji su imali bliski kontakt s pacijentom sa sumnjom na MERS i koji imaju povišenu temperaturu bez obzira na to imaju li respiratorne simptome ili ne.

Najnovije preporuke su dostupni od SZO (Interim surveillance recommendations for human infection with novel coronavirus) I, u SAD-u, od CDC (MERS: Interim Guidance for Healthcare Professionals).

Ispitivanje treba uključiti u real-time RT-PCR testiranje sekreta iz gornjih i donjih dišnih putova, idealno uzetih s različitih mjesta i u različito vrijeme. Serum treba dobiti od pacijenata i od svih, čak i asimptomatskih bliskih kontakata, uključujući zdravstvene radnike (kako bi se pomoglo identificirati blage ili asimptomatske slučajeve). Serum se uzima odmah nakon postavljanja sumnje na MERS ili nakon izlaganja kontakata (akutni serum) i 3 do 4 tjedna kasnije (konvalescentni serum). Testiranje se provodi u državnim zdravstvenim ustanovama ili u CDC-u.

Kod svih bolesnika snimanje prsnog koša otkriva abnormalnosti, koje mogu biti suptilne ili opsežne, unilateralne ili bilateralne. U nekih bolesnika razine LDH i AST su povišene i / ili su razine trombocita i limfocita niske. Rijetko se javlja i akutna bubrežna ozljeda. Može se razviti diseminirana intravaskularna koagulacija i hemoliza.

Liječenje

Liječenje MERS-a

• Potporno

Terapija MERS-a je potporna. Kako bi se spriječilo širenje sa suspektnih slučajeva, liječnici bi trebali koristiti standardne, kontaktne i respiratorne mjere zaštite.

Ne postoji cjepivo.

Više informacija

Mogu bit korisni sljedeći alati za procjenu: Imajte na umu da PRIRUČNIK nije odgovoran za sadržaj ovih izvora.

• CDC: Middle East Respiratory Syndrome (MERS) information for healthcare professionals

• World Health Organization: Middle East respiratory syndrome coronavirus (MERS-CoV)

Teški akutni respiratorni sindrom (SARS)

Teški akutni respiratorni sindrom (SARS) je teška, akutna respiratorna bolest koju uzrokuje koronavirus SARS-a (SARS-CoV).

SARS je mnogo ozbiljnija od drugih koronavirusnih infekcija. SARS izaziva bolest sličnoj gripi, koja ponekad dovodi do progresivne, teške respiratorne insuficijencije.

SARS-CoV je prvi put otkriven u kineskoj provinciji Guangdong u studenom 2002., a potom se proširio na 30 zemalja. U navedenoj epidemiji, prijavljeno je > 8000 slučajeva diljem svijeta, rezultirajući sa 774 smrtnih slučajeva (stopa smrtnosti bila je oko 10%, a značajno se povisuje s dobi, sa stopom smrtnosti od > 50% u osoba > 65 godina) (1, 2). Prilikom izbijanja SARS-CoV CDC je prvi puta savjetovao protiv putovanja u regiju. Ova epidemija je završena te od 2004. nisu otkriveni novi slučajevi. Pretpostavlja se da su neposredni izvori bile cibetke (mačkolike životinje), koje su bile zaražene kontaktom sa šišmišom prije nego što su prodane na tržnici živog mesa. Šišmiši su česti nositelji koronavirusa.

SARS-CoV se prenosi s osobe na osobu bliskim osobnim kontaktom. Smatra se da se najlakše prenosi putem dišnih kapljica koje nastaju kada zaražena osoba kašlje ili kihne.

Dijagnoza SARS-a se postavlja klinički i terapija je potporna. Koordinacija brzih i strogih postupaka kontrole infekcije pomogla je u brzom okončanju epidemije 2002. godine.

Iako nisu zabilježeni novi slučajevi od 2004. godine, SARS se ne bi trebao smatrati eliminiranim, jer uzročni virus ima životinjski rezervoar iz kojeg se može ponovno pojaviti.

Literatura u vezi SARS-a

• CDC Morbidity and Mortality Weekly Report: Revised U.S. Surveillance Case Definition for Severe Acute Respiratory Syndrome (SARS) and Update on SARS Cases --- United States and Worldwide, 52(49);1202-1206, 2003

• Peiris JS, Yuen KY, Osterhaus AD, et al: The severe acute respiratory syndrome. N Engl J Med 349(25):2431-41, 2003. doi: 10.1056/NEJMra032498. PMID: 14681510