Zaušnjaci su akutna, zarazna, sistemska virusna bolest s karakterističnim povećanjem i bolnošću žlijezda slinovnica, najčešće parotida. Komplikacije zaušnjaka su upala testisa, meningoencefalitis i pankreatitis. Dijagnoza je obično klinička; svi slučajevi se odmah prijavljuju javnozdravstvenim službama. Terapija je potporna. Cijepljenje pruža dobru zaštitu.

Većina virusa koji zahvaćaju ljude mogu zaraziti odrasle i djecu, te se o njima raspravlja u drugom dijelu priručnika. Virusi sa specifičnim utjecajem na novorođenčad su opisana u Infekcije novorođenčadi. Ovo poglavlje obuhvaća virusne infekcije koje se obično stječu u djetinjstvu (iako mnoge mogu pogoditi i odrasle).

Uzročnik zaušnjaka je paramiksovirus koji se prenosi slinom i kapljičnim putem. Virus vjerojatno ulazi kroz nos ili usta. Virus je prisutan u slini do 7 dana prije pojave oticanja žlijezda slinovnica s maksimalnom prenosivošću upravo prije razvoja parotitisa. Ako je zahvaćen SŽS, može se naći u krvi, urinu i likvoru. Nakon preboljele bolesti obično ostaje trajna imunost.

Zaušnjaci su manje zarazni od ospica. Obično se javljaju u neimuniziranim populacijama, ali događala su se izbijanja i u velikim imuniziranim populacijama. Moguće je da su kombinacija neuspjeha primarnog cjepiva (izostanak razvoja imuniteta nakon cijepljenja) i opadanje imuniteta pridonijeli ovim izbijanjima. 2006. godine došlo je do ponovnog izbijanja zaušnjaka u SAD-u sa 6584 slučajeva koji su se dogodili prvenstveno kod mladih, odraslih, prethodno cijepljenih osoba. Od tada su sporadične pojave, najčešće na sveučilištima i u drugim zatvorenim zajednicama, doprinijele fluktuaciji broja slučajeva od niskih 229 slučaja 2012. godine do visokih 6366 slučaja 2016. i 6109 slučaja 2017. godine (vidi Centers for Disease Control and Prevention [CDC] Mumps Cases and Outbreaks).

Kao i kod ospica, slučajevi zaušnjaka mogu biti importirani što dovodi do autohtonog prijenosa, osobito u skupnom smještaju (npr. na sveučilištima) ili u zatvorenim zajednicama (npr. u tradicionalnim židovskim zajednicama). Vrhunac incidencije zaušnjaka je tijekom kasne zime i ranog proljeća. Bolest se javlja u bilo kojoj dobi, ali je neuobičajena u djece <2 godine, posebice onih <1 godine. Oko 25 do 30% slučajeva nije klinički očigledno.

Simptomi i znakovi

Simptomi i znakovi zaušnjaka

Nakon inkubacije od 14 do 24 dana, većina ljudi razvija glavobolju, malaksalost, inapetenciju te blago do umjereno povišenje temperature. Žlijezde slinovnice su zahvaćene 12 do 24 sata kasnije, s vrućicom do 39.5-40°C. Vrućica obično traje 24 do 72 sata. Otok slinovnica je najviše izražen oko drugog dana bolesti, a traje 5 do 7 dana. Zahvaćene žlijezde su bolne tijekom febrilnog razdoblja.

Zaušnjaci

Ova slika prikazuje dijete s desnostranim oticanjem parotidne žlijezde zbog parotitisa uzrokovanog zaušnjacima, koje zaklanja kut mandibule. Parotitis također karakterizira podizanje uške prema gore i van, što se najbolje vidi pri stajanju iza pacijenta.

Image courtesy of Sylvan Stool, MD.

Parotitis je obično bilateralan, ali može biti i jednostran, pogotovo u početku. Prvi je simptom obično bol pri žvakanju ili gutanju, osobito kod gutanja kiselih tekućina poput octa ili limunova soka. Kasnije uzrokuje oticanje oko parotide, ispred i ispod uha. Povremeno također oteknu submandibilarne i sublingvalne žlijezde, a rjeđe su to jedine zahvaćene žlijezde. Kod zahvaćanja submandibularnih žlijezda pojavljuje se otok ispod mandibule, a također je moguć i suprasternalni edem, vjerojatno uzrokovan opstrukcijom limfne drenaže povećanih slinovnica. Kod povećanja sublingvalnih žlijezda može doći do oticanja jezika. Otvori izvodnih kanala zahvaćenih žlijezda u usnoj šupljini su edematozni te lagano upaljeni. Koža iznad žlijezde može postati napeta i sjajna.

Komplikacije

Zaušnjaci mogu zahvaćati i druge organe osim žlijezda slinovnica, osobito u bolesnika nakon puberteta. Takve komplikacije uključuju

• Upala testisa ili upala jajnika

• Meningitis ili encefalitis

• Pankreatitis

Oko 20% muškaraca postpubertetne dobi razvija orhitis (upala testisa), obično jednostrano, s boli, otokom, crvenilom i toplinom skrotuma. Povremeno može nastati testikularna atrofija, ali testosteronska produkcija i fertilnost su najčešće očuvani. U žena je zahvaćanje jajnika (ooforitis) znatno rjeđe prepoznato, manje bolno i ne uzrokuje sterilitet.

U otprilike 1–10% oboljelih pojavljuje se meningitis koji se očituje glavoboljom, povraćanjem, kočenjem šije te pleocitozom u likvoru. Encefalitis sa somnolencijom, konvulzijama ili komom pojavljuje se u 1/1000 do 5000 oboljelih. Otprilike 50% infekcija SŽS–a uzrokovanih virusom zaušnjaka ne prati klinička slika parotitisa.

Pankreatitis karakteriziran naglim nastupom mučnine, povraćanja i bolova u epigastriju, obično se pojavljuje krajem prvog tjedna bolesti. Navedeni simptomi regrediraju unutar tjedan dana te dolazi do potpunog oporavka.

Vrlo su rijetki prostatitis, nefritis, miokarditis, hepatitis, mastitis, poliartritis, gluhoća te zahvaćenost suznih žlijezda. Tireoiditis i upala timusa mogu dovesti do edema i oticanja sternalnog područja, što se ipak češće događa kod zahvaćenosti submandibularnih žlijezda slinovnica praćenog opstrukcijom limfne drenaže.

Dijagnoza

Dijagnoza zaušnjaka

• Klinička procjena

• Detekcija virusa putem reverzne transkripcije-PCR (RT-PCR)

• Serološko testiranje

Na zaušnjake treba posumnjati u bolesnika s upalom žlijezda slinovnica i karakterističnim općim simptomima, osobito pri epidemijskoj pojavi zaušnjaka. Laboratorijsko ispitivanje nije potrebno za postavljanje dijagnoze, ali se preporuča za potrebe javnog zdravstva. Druga stanja koja mogu dovesti do sličnog povećanja žlijezda slinovnica navedena su u (vidi tablicu). Također, na zaušnjake treba posumnjati u bolesnika sa seroznim meningitisom ili encefalitisom nepoznate etiologije za vrijeme epidemije zaušnjaka. U bolesnika sa znakovima meningitisa treba učiniti lumbalnu punkciju.

Laboratorijska dijagnostika zaušnjaka je potrebna ako je bolest

• Jednostrana

• Rekurirajuća

• U prethodno imuniziranih pacijenata

• Značajno zahvaća druga tkiva izuzev žlijezda slinovnica

Ispitivanje se također preporuča bolesnicima s parotitisom trajanja ≥2 dana bez identificiranog uzroka. RT-PCR je poželjna metoda dijagnoze; međutim, može se raditi serološko testiranje akutnog i konvalescentnog seruma bilo fiksacijom komplementa ili enzimsko vezanim imunoapsorbirajućim testovima (ELISA), virusne kulture iz grla, likvora i ponekad urina. U prethodno imunizirane populacije, IgM može biti lažno negativan; stoga, RT-PCR testove treba raditi na uzorcima sline ili ispirka ždrijela što ranije u tijeku bolesti.

Ostale laboratorijske pretrage obično nisu nužne. Kod nediferenciranog aseptičnog meningitisa, povišena razina amilaze u serumu može biti koristan trag u dijagnostici zaušnjaka unatoč izostanku parotitisa. Broj leukocita je nespecifičan; može biti normalan, ali se obično nalazi blaga leukopenija i neutropenija. Kod meningitisa je glukoza u likvoru obično u granicama normale, no može biti i snižena, između 20 i 40 mg/dL (1.1 i 2.2 mmol/L), kao kod bakterijskog meningitisa. Razina proteina u likvoru je samo blago povišena.

Prognoza

Prognoza za zaušnjake

Kod nekompliciranih zaušnjaka obično dolazi do izlječenja, a relapsi se pojavljuju rijetko, obično nakon dva tjedna. Prognoza bolesnika s meningitisom je obično dobra, iako može rezultirati trajnim posljedicama poput jednostrane (rjeđe obostrane) gluhoće ili pareze facijalisa. Postinfektivni encefalitis, akutna cerebelarna ataksija, transverzalni mijelitis i polineuritis pojavljuju se vrlo rijetko.

Liječenje

Liječenje zaušnjaka

• Potporno liječenje

Liječenje zaušnjaka i komplikacija je simptomatsko. Bolesnika treba izolirati dok ne prođe otok žlijezda slinovnica. Potrebna je kašasta ishrana kako bi se umanjila bol pri žvakanju hrane. Kisele napitke (npr. citrusni sokovi) treba izbjegavati, jer mogu stvoriti dodatnu neugodu.

Kada je jače izraženo povraćanje koje prati upala gušterače potrebna je intravenozna rehidracija. Pri pojavi upale testisa preporučuje se mirovanje u krevetu, imobilizacija testisa i hladni oblozi koji smanjuju bolnost. Nije dokazano da kortikosteroidi ubrzavaju oporavak kod upale testisa.

Prevencija

Prevencija zaušnjaka

Cjepivo sa živim virusom zaušnjaka (također vidi: Preporučeni raspored cijepljenja za uzrast od 0 do 6 godina i vidi: Preporučeniraspored cijepljenja za uzrast od 7 do 18 godina) pridonose učinkovitoj prevenciji i ne uzorkuju značajne lokalne ili sistemne reakcije. Za djecu se preporučuju dvije doze kombiniranog cjepiva protiv ospica, zaušnjaka i rubeole:

• Prva doza u dobi od 12 do 15 mjeseci

• Druga doza u dobi od 4 do 6 godina

Odrasli rođeni za vrijeme ili nakon 1957. godine trebaju dobiti 1 dozu, osim ako su imali zaušnjake dijagnosticirane od strane zdravstvenog osoblja. Trudnice i osobe s oslabljenim imunološkim sustavom ne smiju primati takva živa oslabljena cjepiva.

Postekspozicijsko cijepljenje ne štiti od zaušnjaka pri izlaganju. Primjena specifičnog imunoglobulina nije više dostupna, a serumski imunoglobulini nemaju učinka. Centri za kontrolu i prevenciju bolesti preporučuju izolaciju zaraženih bolesnika sa standardnim i respiratornim mjerama opreza kroz 5 dana nakon početka parotitisa. Osjetljive osobe koje su bile u kontaktu trebale bi se cijepiti, a treća doza se preporučuje za prethodno cijepljene osobe s povećanim rizikom od zaušnjaka tijekom izbijanja, kako je utvrđeno od strane službenika za javno zdravstvo. Nedostaju čvrsti podaci, ali treća doza i dodatne mjere mogu pomoći u kontroli epidemije (1). Neimuni, asimptomatski zdravstveni djelatnici trebaju biti isključeni iz rada 11 dana nakon prvog izlaganja do 25 dana nakon posljednjeg izlaganja.

Literatura

• 1. Marin M, Marlow M, Moore KL, Patel M: Preporuka Savjetodavnog odbora za praksu cijepljenja za upotrebu treće doze cjepiva koje sadrži virus zaušnjaka kod osoba s povećanim rizikom od zaušnjaka tijekom izbijanja. MMWR Morb Mortal Wkly Rep 67:33–38, 2018. doi: 10.15585/mmwr.mm6701a7

Ključne točke

• Zaušnjaci uzrokuju bolno povećanje žlijezda slinovnica, najčešće parotida.

• Bolest se može razviti kod cijepljenih osoba zbog primarnog neuspjeha cijepljenja ili slabljenja imuniteta.

• Oko 20% zaraženih postpubertalnih muškaraca razvije upalu testisa, obično jednostrano; može doći do određene atrofije testisa, ali uglavnom su očuvani produkcija testosterona i plodnost.

• Komplikacije zaušnjaka su upala testisa, meningoencefalitis i pankreatitis.

• Laboratorijska obrada se obavlja uglavnom u javnozdravstvene svrhe te u slučaju atipičnih manifestacija bolesti kao što su odsutnost parotitisa, jednostrani ili recidivirajući parotitis, parotitis u prethodno imuniziranih pacijenata, odnosno istaknuta zahvaćenost tkiva izuzev žlijezda slinovnica.

• Univerzalno cijepljenje je obavezno, osim u slučaju kontraindikacija (npr. trudnoće ili teške imunosupresije).

Više informacija

Mogu bit korisni sljedeći alati za procjenu: Imajte na umu da PRIRUČNIK nije odgovoran za sadržaj ovog izvora.

• Centers for Disease Control and Prevention (CDC): Mumps Cases and Outbreaks current statistics