Amfetamini su simpatomimetični lijekovi s SŽS stimulirajućim i euphoričnim svojstvima čiji toksični nuspojavni učinci uključuju delirij, hipertenziju, napadaje, i hipertermiju (što može dovesti do rabdomiolize i zatajenja bubrega). Toksičnost se zbrinjava uz suportivnu skrb, uključujući IV benzodiazepina (za uznemirenost, hipertenziju i konvulzije) i tehnike hlađenja (za hipertermije). Nema stereotipičnog sindroma sustezanja
Izvorni lijek u ovoj klasi, amfetamin, promijenjen je raznim zamjenama na svom fenilskom prstenu, što je rezultiralo u mnogim varijacijama, uključujući i metamfetamin, metilendioksimetamfetamin (Ecstasy, MDMA), metilendioksietilamfetamin (MDEA), te brojnim drugim.
Neki amfetamini, uključujući dekstroamfetamin, metamfetamin, kao i srodni metilfenidat, se naširoko koriste u medicinske svrhe liječenja poremećaja pomanjkanja pažnje s hiperaktivnošću, pretilosti, i narkolepsije, što za posljedicu kod osobe koja ih primjenjuje može dovesti do zlouporabe. Metamfetamin se lako proizvodi ilegalno.
Patofiziologija
Amfetamini povećavaju oslobađanje kateholamina, povećaju intrasinaptičke razine norepinefrina, dopamina i serotonina. Nastala naznačena stimulacija receptora alfa i beta i općenita SŽS pobuđenost odgovorne su za "željene" učinke povećane budnosti, euforije i anoreksije, kao i štetnih učinaka delirija, hipertenzije, hipertermije i napadaja.
Učinci amfetamina su slični, s različitim intenzitetom i trajanjem psihoaktivnih učinaka; MDMA i njegovi srodnici imaju veći utjecaj na raspoloženje, možda povezano s većim učinkom na serotonin. Amfetamini se mogu uzeti oralno, u obliku tableta ili kapsula, nazalno udisanjem ili pušenjem, ili injekcijom.
Kronični učinci
Ponavljano uzimanje izaziva ovisnost. Tolerancija se razvija polako, no u konačnici se u tijelo mogu unositi količine nekoliko stotina puta veće od količine uzimane na početku. Tolerancija na različite učinke razvija se nejednako. Tahikardija i povećana budnost se smanje, ali se mogu pojaviti halucinacije i iluzije.
U muškaraca amfetamini tipično izazivaju erektilnu disfunkciju, ali povećavaju spolnu želju. Primjena je povezana s nezaštičenim spolnim odnosima te su korisnici u većoj opasnosti od spolnih bolesti, uključujući i infekciju HIV–om. Osobe koje zlorabe amfetamin su sklone nesrećama, jer droga izaziva ekscitaciju i grandioznost, nakon kojih slijedi pretjerani umor i pospanost.
Može doći i do nekrotizirajućeg vaskulitisa koji uključuje više organskih sustava.
Korištenje određenih amfetaminskih sredstva za potiskivanje apetita (deksfenfluramin, fenfluramin, fentermin) je povezano sa valvularnom bolešću srca. Deksfenfluramin i fenfluramin su uklonjeni sa američkog tržišta 1997. godine. Phentermine-fenfluramin (fen-fen) proizvodi su na sličan način povučeni s američkog tržišta, no fentermin sam i u kombinaciji s topiramatom je dostupan kao sredstvo za mršavljenje.
Simptomi i znakovi
Akutni učinci
Mnogi psihološki učinci amfetamina su slični onima kokaina; oni uključuju povećanu budnost i koncentraciju, euforiju i osjećaj dobrobiti i grandioznosti. Lupanje srca, tremor, diaphoreza i midrijaza također se mogu pojaviti tijekom intoksikacije.
Kod kontinuirane primjene metamfetamina, nakon razdoblja stimulacijen dolazi do sindroma iscrpljenja, koji obuhvaća izraziti umor i potrebu za snom.
Toksičnost ili predoziranje
Tahikardija, aritmije, bol u prsima, hipertenzija, vrtoglavica, mučnina, povraćanje i proljev se mogu dogoditi. SŽS učinci uključuju akutni delirij i toksične psihoze. Predoziranje može uzrokovati moždani udar (obično hemoragijski), napadaje, ukočenost mišića i hipertermiju (>40° C); svi ovi učinci mogu dovesti do rabdomiolize, što može dovesti do zatajenja bubrega.
Kronični učinci
Samo jedna velika doza ili ponavljane umjerene doze rijetko izazivaju psihozu, dok ista može biti posljedica dugotrajne uporabe. Tipično je praćena simptomima poput deluzija, ideja odnosa (osjećaja da svakodnevni događaji imaju posebno značenje, usmjereno osobno na bolesnika), ili dojma omnipotencije. Neki korisnici osjećaju produljenu depresiju, tijekom koje je moguće samoubojstvo.
Oporavak od dugotrajne amfetaminske psihoze je čest, ali spor. Izraženiji simptomi jenjavaju za nekoliko dana ili tjedana, ali određeni stupanj smetenosti, gubitka pamćenja i deluzijskih ideja često traje mjesecima.
Korisnici imaju visoku stopu teškog propadanja zuba koji utječu na više zubi; uzroci uključuju smanjeno lučenje sline, kiselina koja nagriza, te slabu oralnu higijenu.
Ustezanje
Premda nakon prestanka uzimanja metamfetamina ili drugih amfetamina nema stereotipnog apstinencijskog sindroma, dolazi do promjena na EEG–u, za koje neki stručnjaci smatraju da zadovoljavaju mjerila fizičke ovisnosti. Nagli prekid uzimanja može razotkriti podliježeću depresiju ili ubrzati jaku depresivnu reakciju. Ustezanje često slijedi nakon 2 do 3 dana jakog umora ili pospanosti i depresije.
Dijagnoza
Dijagnoza se obično postavlja klinički, iako kad su povijest uporabe droga i dijagnoza nejasni, testovi se rade kao što je i indicirano za nediferencirane pacijente s promijenjenim mentalnim statusom, hiperpireksijom ili napadajima. Procjena onda obično uključuje CT, lumbalnu punkciju, i laboratorijske testove za identifikaciju infekcija i metaboličkih poremećaja.
Amfetamini su obično dio rutinskog testiranja urina na psihoaktivne tvari, koji se radi, osim ako je povijesti zlouprabe jasna; specifične razine lijeka se ne mjere. Imunoesejski probir urina na amfetamine može proizvesti lažno pozitivne rezultate i ne može otkriti metamfetamin i metilfenidat.
Liječenje
Toksičnost ili predoziranje
Kada je značajna količina nedavno uzeta oralnim putem (npr, < 1 do 2 h), aktivni ugljen može se dati kako bi ograničio apsorpciju, iako nije pokazano da takva intervencija smanjuje morbiditet ili mortalitet. Zakiseljavanje urina ubrzava izlučivanje amfetamina, ali to ne smanjuje toksičnost i može pogoršati percipitaciju mioglobina u bubrežnim tubulima i zbog toga se ne preporučuje.
Liječenje benzodiazepinima se preporuča kod uzbuđenosti SŽS, napadaja, tahikardije i hipertenzije. Može se koristiti i Lorazepam 2 do 3 mg IV kroz 5 minuta titriran do željenog učinka. Visoke doze ili kontinuirana infuzija može biti potrebna. Propofol, uz mehaničku ventilaciju, može biti potreban za tešku uznemirenosti. Hipertenzija koja ne reagira na benzodiazepine tretira se nitratima (povremeno nitroprusid) ili drugim antihipertenzivima prema potrebi, ovisno o težini hipertenzije. Beta-blokatori (npr metoprolol 2 do 5 mg IV) mogu se koristiti za teške ventrikularne aritmije i tahikardije.
Hipertermija može biti opasna po život i treba ju zbrinjavati agresivno sa sedacijom plus hlađenje isparavanjem, paketima leda i održavanjem intravaskularnog volumena i protoka urina sa IV fiziološkom otopinom.
Fenotiazini spuštaju eliptogeni prag, a njihovi antikolinergički učinci mogu ometati hlađenje; stoga oni nisu poželjni za sedaciju.
Ustezanje i rehabilitacija
Često nema potrebe za specifičnim liječenjem. Krvni tlak i raspoloženje trebalo bi pratiti u početku. Pacijenti čija depresija traje više od kratkog razdoblja nakon što su amfetamini obustavljeni može odgovoriti na antidepresive.
U nekih bolesnika je učinkovita kognitivno–bihevioralna terapija (oblik psihoterapije). Nema drugih dokazanih tretmana za revitalizaciju i održavanje nakon detoksikacije.