Novorođenačka pneumonija

Autor: Brenda L. Tesini, MD
Urednik sekcije: doc. prim. dr. sc. Joško Markić, dr. med.
Prijevod: dr. sc. Katarina Bojanić, dr. med.

Novorođenačka pneumonija nastaje nakon infekcije pluća novorođenčeta. Često se manifestira unutar nekoliko sati od poroda u sklopu sindroma generalizirane sepse, ili nakon 7 dana ograničena samo na pluća. Znakovi mogu biti isključivo respiratorni ili napredovati do šoka i smrti. Dijagnoza se postavlja klinički i na osnovi laboratorijske obrade. Liječenje započinje antibioticima širokog spektra i zamjenjuje se ciljanim antibioticima prema antibiogramu.

Vidi pregled upale pluća kod odraslih i pregled neonatalnih infekcija

Pneumonija je najčešća invazivna infekcija koja nastaje nakon primarne sepse. Ako se manifestira rano, odmah po porodu ili nakon nekoliko sati, dio je generalizirane sepse. ( vidi: Novorođenačka sepsa). Kasni oblik pneumonije javlja se nakon 7. dana, najčešće u neonatalnoj jedinici intenzivne skrbi kod endotrahealno intubirane novorođenčadi.

Etiologija

Uzročnici se prenose iz majčinog genitalnog trakta ili iz bolničke okoline. Najčešći uzročnici su gram pozitivni koki (npr. streptokoki grupe A i B, Staphylococcus aureus) i gram–negativni bacili (npr. Escherichia coli, Klebsiella sp i Proteus sp). Mogu se naći i drugi uzročnici kao što su Pseudomonas, Citrobacter, Bacillus i Serratia kod novorođenčadi koja su prethodno liječena antibioticima širokog spektra. Virusi ili gljive mogu uzrokovati pneumoniju.

Simptomi i znakovi

Kasno nastala tzv. bolnička pneumonija očituje se neobjašnjenim pogoršanjem respiratornog statusa uz kvantitativne i kvalitativne promjene sekreta u dišnim putevima (npr. sekret postaje gust i smeđ). Novorođenče može biti akutno bolesno, uz termolabilnost i neutropeniju.

Dijagnoza

  • Rendgenska slika prsnog koša

Obrada uključuje RTG prsnog koša, praćenje saturacije O2 putem pulsne oksimetrije, hemokulture krvi, bojanjem po Gramu i kulturi aspirata traheje.

Na RTG-u mogu biti vidljivi infiltrati, ali ih je nekada teško prepoznati kod djece sa teškom bronhopulmonalnom displazijom.

Ako se nakon bojenja po Gramu vidi značajan broj polimorfonuklearnih leukocita i jedan organizam koji je u skladu s onim koji raste iz kulture aspirata traheje, vjerojatnost se povećava da je ovaj organizam uzročnik pneumonije. Bakterijska pneumonija kod novorođenčadi može diseminirati te je indicirana kompletna obrada, kao kod sepse, uključujući i lumbalnu punkciju. Međutim, hemokulture su pozitivne samo u 2 do 5% slučajeva bolnički stečenih pneumonija.

Liječenje

Antimikrobna terapija kod rano nastale pneumonije jednaka je onoj za neonatalnu sepsu. Vankomicin (vidi tablicu za doziranje kod novorođenčadi) i β-laktamski antibiotik širokog spektra kao što je meropenem, piperacilin/tazobactam ili cefepim ( vidi: Preporučene doze odabranih antibiotika za parenteralnuprimjenu u novorođenčadi) prvi su izbor antibiotika za liječenje većinu kasno nastalih pneumonija u bolnici. Ovaj izbor antimikrobne terapije djeluje na sepsu, kao i pneumoniju s tipičnim bolničkih patogenima, uključujući P. aeruginosa. Empirijska primjena antibiotika određuje se prema lokalnim obrascima izoliranih uzročnika i antimikrobne rezistencije pojedinih ustanova. Antibiotici užeg spektra uvode se nakon rezultata osjetljivosti uzročnika na antibiotik. Potporno liječenje jednako je kao i kod liječenja novorođenačke sepse.

Klamidijska Pneumonija

Nakon izlaganja klamidiji tijekom poroda može se razviti klamidijska upala pluća od 2. do 18. tjedna života. Klinički se javlja tahipneja, no obično djeca nisu teško bolesna. U anamnezi se saznaje za konjunktivitis uzrokovan istim uzročnikom. U laboratorijskim nalazima često se vidi eozinofilija, a na RTG pluća obostrani infiltrati u intersticiju i hiperinflacija.

Liječenje

Liječi se eritromicinom 12,5 mg/kg svakih 6 sati tijekom 14 dana ili azitromicinom 20 mg/kg PO/IV jednom/dnevno tijekom 3 dana. Povremeno, terapiju treba ponoviti vidi: Preporučene doze odabranih antibiotika za parenteralnuprimjenu u novorođenčadi. Komplikacija liječenja novorođenčadi eritromicinom je hipertrofična stenoza pilorusa. Svu novorođenčad liječenu eritromicinom potrebno je nadzirati a roditelje savjetovati u vezi potencijalnih rizika.

Nakon postavljanja dijagnoze Chlamydia trachomatis pneumonije kod djeteta potrebno je obraditi majku i partnera. Komplikacije neliječene klamidijske infekcije su upalna bolest zdjelice i sterilitet.