Parasomnije su nepoželjna ponašanja koja se javljaju prilikom usnivanja, tijekom spavanja ili tijekom razbuđivanja iz sna. Dijagnoza se postavlja klinički. Liječenje uključuje lijekove i psihoterapiju.
Za mnoge od tih bolesti, anamneza i fizikalni pregled mogu potvrditi dijagnozu. (Vidi također Pristup pacijentu s poremećajem spavanja i budnosti.)
Mjesečarenje
Sjedenje, hodanje ili druga komplicirana ponašanja koja se javljaju za vrijeme spavanja, uglavnom uz otvorene oči, ali bez dokaza prepoznavanja. Mjesečarenje se najčešće javlja tijekom kasnog djetinjstva i adolescencije, a javlja se nakon i za vrijeme raszbuđivanja iz faze bez brzih pokreta očima (NREM) faza N3 spavanja. Prethodni manjak spavanja ili loša higijena spavanja povećavaju vjerojatnost ovih epizoda, a rizik je viši kod srodnika u prvom koljenu. Epizode se mogu pokrenuti faktorima koji uzrokuju razbuđivanja u toku spavanja (npr. kofein, ostali stimulansi i supstance, ponašanja koja narušavaju spavanje) ili koja povećavaju N3 fazu spavanja (npr. ranija deprivacija, ekscesivno vježbanje).
Bolesnici mogu mrmljati ponavljajuće, a neki se ozlijede na preprekama ili stepenicama. Pacijenti se ne sjećaju sanjanja nakon buđenja ili sljedeće jutro i uglavnom se ne mogu sjetiti epizode.
Liječenje je usmjereno na uklanjanje provocirajućih faktora. Također uključuje zaštitu pacijenata od ozljede - npr. elektroničke ruke koje bude pacijenata onda kada napusti krevet, korištenje nižeg kreveta, postavljanje alarma na vrata, uklanjanje oštrih predmeta iz sobe i prepreka. Povremeno, pacijentima se savjetuje da spavaju na madracu na podu.
Benzodiazepini, osobito klonazepam 0,5-2 mg peroralno, prije spavanja može pomoći ako bihevioralne mjere nisu u potpunosti učinkovite, ali ovi lijekovi imaju značajne nuspojave.
Noćni strahovi
Tijekom noći, pacijenti iznenada vrište, udaraju i čine se uplašenima i izrazito aktivnima. Ovakve epizode mogu dovesti do mjesečarenja. Pacijente je teško probuditi. Noćni strahovi su češći među djecom i javljaju se nakon razbuđivanja iz N3 faze spavanja; stoga oni ne predstavljaju noćne more. Kod odraslih, noćni strahovi su često povezani s duševnim poteškoćama ili alkoholizmom.
Za djecu, roditeljska utjeha je često osnova liječenja. Ako su dnevne aktivnosti ugrožene (npr. ako se pogoršava u školi), umjereno ili dugodjelujući oralni benzodiazepini (npr. klonazepam 1 do 2 m, diazepam 2 do 5 mg) prije odlaska a spavanje može pomoći, ali ovi lijekovi imaju značajne nuspojave. Odrasli mogu imati koristi od psihoterapije ili liječenja lijekovima.
Noćne more
Djeca češće imaju noćne more od odraslih. Noćne more se javljaju tijekom REM faze spavanja, češće u febrilnom stanju, prilikom izrazitog umora, mentalnog distresa ili nakon konzumacije alkohola.
Liječenje je usmjereno na podležeći psihički problem.
Poremećaji ponašanja povezani sa REM-om
Tijekom REM faze sna dešava se verbalizacija (povremeno prosta) i često agresivni pokreti (npr. mahanje rukama, udaranje, trzanje). Ova ponašanja mogu prezentirati zbivanja u snovima kod pacijenata koji zbog nepoznatih razloga nemaju atoniju mišića, koja je uobičajeno prisutna u REM fazi spavanja. Pacijenti su svjesni da imaju živopisne snove kad se probude nakon ovakvih ponašanja.
Poremećaji ponašanja vezani za REM fazu spavanja su češći kod starijih, posebice onih sa degenerativnim bolestima SŽS-a (npr. Parkinsona bolest, Alzheimerova bolest, vaskularna demencija, multipla sistemska atrofija, progresivna supranuklearna paraliza). Slična ponašanja se mogu javiti kod pacijenata koji imaju narkolepsiju ili koji uzimaju inhibitore ponovne pohrane norepinefrina (npr. atomoksetin, reboksetin, venlafaksin). Kod pacijenata sa poremećajem ponašanja vezanim za REM fazu spavanja, sinuklein se akumulira u neuronima, kao što se javlja u neurdegenerativnim poremećajima poput Parkinsonove bolesti, multiple sistemske atrofije i demencije sa Lewjevim tjelešcima. Neki pacijenti razviju Parkinsonovu bolest godinama nakon dijagnoze poremećaja ponašanja u REM fazi spavanja.
Na dijagnozu poremećaja ponašanja u REM fazi spavanja se može posumnjati na temelju simptoma koje javlja pacijent ili partner u krevetu. Polisomnografja uglavnom može potvrditi dijagnozu. Može otkriti ekscesivnu motoričku aktivnost ijekom REM-a; audiovizualno monitoriranje može zabilježiti abnormalne pokrete tijela i vokalizacije. Neurološki pregled se obavlja da bi se isključio neurodegenerativni poremećaj. Ako je otkrivena nepravilnost, može se učiniti CT ili MRI.
Liječi se klonazepamom u dozi od 0,5–2 mg peroralno prije spavanja. Većina bolesnika mora uzimati lijek neograničeno dugo da bi se spriječili recidivi; potencijal za razvijanje tolerancije ili zloupotrebe je nizak. Alternativa je melatonin 3 do 12 mg (ali optimalna doza nije poznata).
Partneri u krevetu bi trebali biti upozoreni na mogućnost ozljede i može im se savjetovati da spavaju u drugom krevetu dok se simptomi ne povuku. Potrebno je ukloniti oštre predmete iz blizine kreveta.
Grčevi u nogama povezani sa spavanjem
Mišići potkoljeice ili stopala se učestalo grče tijekom spavanja kod inače zdravih pacijenata u srednjoj i starijoj životnoj dobi.
Dijagnoza grčeva u nogama povezanih sa spavanjem se postavlja na temelju povijesti bolesti i nedostatka fizičkih znakova nesposobnosti.
Prevencija uključuje rastezanje zahvaćenih mišića u trajanju od nekoliko minuta prije spavanja. Istezanje čim se jave grčevi ublažava simptome odmah i poželjnije je od liječenja lijekovima.
Brojni lijekovi (npr. kinin, dodaci kalcija i magnezija, difenhidramin, benzodiazepini, meksiletin) su korišteni; nijedan nije pokazao učinkovitost, a nuspojave mogu biti značajne (pogotovo kod kinina i meksiletina). Izbjegavanje kofeina i drugih simpatetičkih stimulansa može pomoći.