Purini su ključne sastavnice staničnog sustava energije (npr. ATP, NAD), signaliziranja (npr. GTP, cAMP, cGMP), a zajedno s pirimidinima, i stvaranja RNA i DNA.
Purini i pirimidini se mogu stvarati nanovo ili se prerađivati (reciklirati) obnovom iz normalnog puta razgradnje.
Konačni proizvod potpunog katabolizma purina je mokraćna kiselina.
Uz poremećaje obnavljanja purina, poremećaji metabolizma purina (vidi također Tablicu Poremećaji metabolizma purina) uključuju
Također pogledajte Pristup pacijentu sa sumnjom na naslijedni poremećaj metabolizma i Obrada zbog sumnje na nasljednu metaboličku bolest.
Lesch-Nyhanov sindrom
Ovo je rijetka, X vezana recesivna bolest uzrokovana manjkom hipoksantin–gvanin fosforibozil transferaze (HPRT); ostatna enzimska aktivnost (a prema tomu i klinička obilježja) ovise o mutaciji gena. Manjak HPRT onemogućuje obnovu hipoksantina i gvanina. Umjesto toga ovi se purini razgrađuju do mokraćne kiseline. Osim toga, smanjenje inozitol monofosfata i gvanozil monofosfata dovodi do povećanja pretvorbe 5–fosforibozil–1–pirofosfata (PRPP) u 5–fosforibozilamin, što još više povećava stvaranje mokraćne kiseline. Hiperuricemija povećava sklonost gihtu i njegovim komplikacijama. Bolesnici također imaju niz kognitivnih smetnji i poremećaja ponašanja, čija je etiologija nejasna; a doima se da nisu povezani s povišenom mokraćnom kiselinom.
Bolest se obično očituje između 3 mj i 12 mj starosti s pojavom narančastog taloga (ksantin) u mokraći; napreduje do zahvaćenosti SŽS-a s intelektualnim teškoćama, spastičnom kljenuti, nekontroliranim pokretima i samoozljeđivanjem (posebno ugrizima). Kasnije, kronična hiperuricemija uzrokuje simptome gihta (npr. urolitijazu, nefropatiju, artritis, tofe).
Na dijagnozu sindroma Lesh-Nyhan ukazuje kombinacija distonije, intelektualne zaostalosti i samoozljeđivanja. Koncentracija mokraćne kiseline u serumu je uglavnom povišena, a genska analiza je korisna za potvrdu dijagnoze.
Nema poznatog liječenja bolesti SŽS–a; skrb je potporna. Zbog samoozljeđivanja može biti potrebno vezivanje, vađenje zuba te ponekad medikamentno liječenje; mogu se koristiti različiti lijekovi. Hiperuricemija se liječi prehranom s malo purina (npr. izbjegavanje mesa, graha, sardina) i alopurinolom, inhibitorom ksantin oksidaze (posljednjeg enzima na putu razgradnje purina). Alopurinol sprječava pretvaranje nakupljenog hipoksantina do mokraćne kiseline; a zbog bolje topivosti hipoksantina, ovaj spoj se izlučuje mokraćom.
Manjak adenin fosforiboziltransferaze
Ovo je rijetka autosomno recesivna bolest koja dovodi do nemogućnosti obnove adenina za stvaranje purina. Nakupljeni adenin se oksidira u 2,8–dihiroksiadenin, koji se taloži u mokraćnom sustavu, uzrokujući tegobe slične onima kod uratne nefropatije (npr. bubrežne kolike, česte infekcije te, ako se dijagnosticira kasno, zatajenje bubrega). Simptomi se mogu pojaviti u bilo kojoj životnoj dobi.
Dijagnoza se postavlja dokazivanjem povišenih koncentracija 2,8–dihiroksiadenina, 8–hidroksiadenina i adenina u mokraći i potvrđuje DNA analizom; mokraćna kiselina u serumu je normalna.
Manjak adenin fosforiboziltransferaze se liječi ograničenjem unosa purina hranom, obilnim uzimanjem tekućine i izbjegavanjem alkalizacije mokraće. Alopurinol može spriječiti oksidaciju adenina; presađivanje bubrega može biti potrebno u zadnjem stadiju bubrežne bolesti.