Treba potvrditi trudnoću prije indukcije pobačaja. Često se gestacijska dob utvrđuje ultrazvučno, no ponekad anamneza i fizikalni pregled mogu precizno potvrditi gestacijsku dob u prvom tromjesečju. Doppler ultrazvuk treba uzeti u obzir, ako je žena u 2. tromjesečju i ima placentu previju ili posteljicu smještenu sprijeda uz ožiljak maternice kao posljedicu ranijeg zahvata.

Prekid trudnoće može se potvrditi direktnom ultrazvučnom opservacijom uklanjanja sadržaja maternice tijekom prodecure. Ako se ultrazvuk ne koristi tijekom postupka prekid trudnoće se može potvrditi mjerenjem razine beta-hCG-a prije i nakon zahvata: pad za 50% nakon 1 tjedna potvrđuje prekid trudnoće.

Na dan pobačaja treba dati pacijentici antibiotike koji su učinkoviti protiv mikroorganizama reproduktivnog sustava (uključujući klamidiju). Tradicionalno se koristi doksiciklin; 200 mg se daje prije zahvata. Nakon postupka, Rh₀ (D) imunoglobulin se daje ženama s Rh negativnom krvi.

Pobačaji u prvom trimestru često zahtijeva samo lokalnu anesteziju, ali obučeni liječnici mogu ponuditi dodatnu sedaciju. Za kasniji pobačaj obično je potrebna dublja sedacija.

Kontracepcija (svi oblici) se može započeti odmah nakon induciranog pobačaja učinjenog prije 28 tjedana.

Između 14. i 24. tjedna obično se učine dilatacija i evakuacija (D&E). Za komadanje i odstranjivanje fetusa rabi se forceps a za odstranjivanje plodove vode, posteljice i fetalnog detritusa sukcijska kanila. Za izvođenje dilatacije i evakuacije potrebno je veće umijeće nego za druge metode instrumentalne evakuacije.

Često se za dilataciju cerviksa prije postupka koriste postepeno povećavajući konusni dilatatori. Međutim, ovisno o gestacijskoj dobi i paritetu, liječnici će možda morati koristiti drugi tip dilatatora umjesto ili kao dodatak koničnim dilatatorima kako bi se minimizirala ozljeda cerviksa koju konični dilatatori mogu napraviti. Izbori su

• Prostaglandin E₁ analog (misoprostol)

• Osmotski dilatatori poput laminarija (sušene stabljike morske trave).

Mizoprostol proširuje cerviks stimuliranjem proizvodnje prostaglandina. Mizoprostol se obično daje vaginalno ili bukalno 2 do 4 sata prije zahvata.

Osmotski dilatatori se mogu umetnuti u vrat maternice i ostaviti ≥ 4 h (često preko noći ako je trudnoća >18 tjedana). Osmotski dilatatori se obično koriste na >16-18 tjedana.

Ako pacijenti žele izbjeći trudnoću i potrebu za daljnjim pobačajima, intrauterini uložak (IUD) se može umetnuti čim se prekine trudnoća. Ovaj pristup čini ponavljanja pobačaj manje vjerojatno.

Za trudnoće 10 tj režimi uključuju blokator progesteronskih receptora mifepriston i E₁ analog misoprostol, kao što slijedi:

• Mifepriston 200 mg po, nakon čega slijedi misoprostol 800 mcg bukalno 24 do 48 sati

Pacijentica može sama uzeti misoprostol ili joj ga može dati liječnik.

Ovaj režim je 95% učinkovit u dovršenju trudnoća mlađih od 9 tjednana i 92% učinkovit u dovršenju trudnoće do 10 tjedana.

Kontrolni pregled je potreban kako bi se potvrdilo dovršenje trudnoće te kako bi se prižila mogućnost kontracepcije, ako je potrebna.

Nakon 15 tjedana prethodna terapija mifepristonom 200 mg 24 do 48 h prije indukcije skraćuje vrijeme indukcije. Prostaglandini se koriste za indukciju pobačaja. Opcije uključuju

• Vaginalni prostaglandinski E₂ (dinoproston) supozitorij

• Vaginalne i bukalne tablete mizoprostola

• IM injekcije prostaglandina F_2α (dinoprost trometamin)

Tipična doza mizoprostola je 600 do 800 mcg vaginalno, nakon čega slijedi 400 mcg bukalno svakih 3 sata a do 5 doza. Druga opcija je da se uzmu dvije vaginalne tablete 200 mcg mizoprostola svakih 6 sati; pobačaj se javlja u roku od 48 sati u gotovo 100% slučajeva.

Nepoželjni učinci prostaglandina uključuju mučninu, povraćanje, proljev, hipertermiju, crvenjenje lica, vazovagalne simptome, bronhospazam i smanjeni prag za konvulzije.

Te se komplikacije obično javljaju zbog zadržavanja fragmenata posteljice. Ako je prisutno krvarenje ili se sumnja na infekciju učini se ultrazvuk zdjelice prilikom kojeg mogu biti vidljivi retinirani fragmenti posteljice. Blaga upala je očekivana, ali ako je infekcija umjerena ili teška, može doći do peritonitisa ili sepse. Može doći do sterilnosti zbog priraslica u endometralnoj šupljini ili fibroze jajovoda zbog infekcije. Nasilna dilatacija cerviksa u uznapredovalijim trudnoćama može pridonijeti insuficijenciji cerviksa. Međutim, elektivni pobačaj vjerojatno ne povećava opasnosti za fetus niti ženu tijekom sljedećih trudnoća.

Psihološka komplikacije se obično ne javljaju ali se mogu pojaviti kod žena koje su

• Imale psihološke simptome prije trudnoće

• Imale značajnu emocionalnu privrženost trudnoći

• Imale ograničenu socijalnu potporu ili se osjećaju stigmatizirano od strane sustava podrške

• Oko 40% neželjenih trudnoća prekine se elektivnim pobačajem.

• Uobičajeni načini izazivanja pobačaja su instrumentalna evakuacija na rodnicu i medicinska indukcija (stimulacija kontrakcija maternice).

• Prije pobačaja treba potvrditi trudnoću a zatim, ako je prisutna, odrediti gestacijsku dob utemeljenu na anamnezi, fizikalnom pregledu i/ili ultrazvučnom pregledu.

• Kod instrumentalne evakuacije obično se koriste dilatacija i kiretaža u trudnoća mlađih od 14 tjedana, te dilatacija i evakuacija u trudnoća između 14 i 24 tjedna, ponekad prethođene cervikalnom dilatacijom mizoprostolom ili osmotskim dilatatorima.

• Prilikom indukcije lijekovima daje se mifepriston praćen mizoprostolom u trudnoća mlađih od 10 tjedana. Nakon 15 tjedana trudnoće, prije postupka se daje mifepriston a onda prostaglandin (npr. dinoproston vaginalno, mizoprostol vaginalno i bukalno, prostaglandin F_2α IM ili mizoprostol vaginalno).

• Ozbiljne komplikacije (npr perforacija maternice, jače krvarenje, ozbiljna infekcija) javljaju se u manje od 1% pobačaja.

• Elektivni pobačaj vjerojatno ne povećava rizik u sljedećoj trudnoći.