Alergija na hranu

Autor: Peter J. Delves, PhD
Urednik sekcije: prof. dr. sc. Srđan Novak, dr. med.
Prijevod: Daniel Victor Šimac, dr. med.

Alergija na hranu je pretjeran imunosni odgovor na prehrambene sastavnice, najčešće bjelančevine. Manifestacije široko variraju i mogu uključivati atopijski dermatitis, GI ili respiratorne simptome, i anafilaksiju. Dijagnoza se postavi na temelju anamneze i ponekad testiranje na alergen specifični serumski IgE, ispitivanje kože i/ili eliminacijska dijeta. Liječenje je s eliminacijom hrane koja izaziva reakciju, ponekad i oralni kromolin.

Alergiju na hranu treba razlikovati od neimunosne reakcije na hranu (npr. nepodnošenje laktoze, sindrom iritabilnog kolona, infektivni gastroenteritis) i reakcija na aditive (npr. mononatrijev glutamat, metabisulfit, tartrazin) ili kontaminante u hrani (npr. prašina lateksa u hrani kojom rukuju radnici s rukavicama od lateksa), koji uzrokuju većinu reakcija na hranu. Prevalencija prave alergije na hranu je u rasponu od < 1 do 3%, i varira geografijski i o načinu utvrđivanja; sami pacijenti obično zamjenjuju netoleranciju s alergijom.

Etiologija

Gotovo bilo koja hrana ili dodatak hrani mogu izazvati alergijsku reakciju, ali najčešći okidači uključuju

  • Kod dojenčadi i male djece: mlijeko, soja, jaja, kikiriki i pšenica

  • Kod starije djece i odraslih: orašasto voće i plodova mora

Križna reakcija između nutritivnih i nenutritivnih alergena postoji i senzitizacija se može pojaviti ne enteralno. Na primjer, pacijenti s oralnim alergijama (obično, pruritus, eritem i edem usta kada se jede voće i povrće) mogu biti senzitizirani izlaganjem na pelud koji su antigenski slični antigenima hrane; djeca s alergijom na kikiriki mogu biti senzitizirana topikalnom kremom koja sadrže ulje kikirikija koja se koristi za liječenje osipa. Mnogi pacijenti koji su alergični na lateks su osjetljivi i na banane, kivi, avokado ili kombinacije.

Alergije na hranu su češće među djecom čiji roditelji imaju alergije na hranu, alergijski rinitis ili alergijsku astmu.

Općenito, alergija na hranu je posredovana s IgE, T stanicama ili s oboje:

  • IgE posredovana alergija (npr. urtikarija, astma, anafilaksija) je u početku akutna, obično se razvija kod dojenčadi i učestalija je kod onih s pozitivnom obiteljskom anamnezom na atopije.

  • Alergije posredovane T stanicama (npr. gastroenteropatije na nutritivne proteine, celijakija) manifestiraju se postupno i kronične su; najčešće su kod dojenčadi i djece.

  • Alergije posredovane s IgE i T stanicama (npr. atopični dermatitis, eozinofilna gastroenteropatija) obično počinju kasno ili su kronične.

Eozinofilna gastroenteropatija

Ovaj neobičan poremećaj uzrokuje bolove, grčeve i proljeve s krvnom eozinofilijom, te eozinofilnim infiltratima u crijevima i enteropatiju s gubitkom proteina; pacijenti imaju anamnezu na atopične poremećaje.

Eozinofilni ezofagitis ponekad prati eozinofilnu gastroenteropatiju i može uzrokovati disfagiju, dispepsiju nevezanu s kiselinom i lijenost crijeva, ili kod djece, netoleranciju na hranu i abdominalnu bol.

Simptomi i znakovi

Simptomi i znakovi alergije na hranu ovise o alergenima, mehanizmu i starosti pacijenta.

Najčešća manifestacija kod dojenčadi je atopični dermatitis sam ili uz GI simptome (npr. mučnina, povraćanje, proljev). Djeca najčešće prerastu ove manifestacije i reagiraju jače na inhalacijske alergene sa simptomima astme i rinitisa; ova progresija se zove atopijski marš. Do dobi od 10 godina, pacijenti rijetko imaju respiratorne simptome nakon konzumacije alergenične hrane, iako kožni testovi ostaju pozitivni. Ukoliko atopični dermatitis perzistira ili se pojavi u starije djece ili kod odraslih, njegova aktivnost je većinom neovisna o alergiji posredovanoj s IgE, premda atopični pacijenti s opsežnim dermatitisom imaju znatno više vrijednosti IgE u serumu od atopičnih pacijenata koji nemaju dermatitis.

Kada alergija na hranu perzistira kod starije djece i odraslih, reakcije znaju biti teže (npr. eksplozivna urtikarija, angioedem, čak i anafilaksija). U manjem broju pacijenata, hrana (osobito pšenica i škampi) izaziva anafilaksiju samo ukoliko se bave fizičkom aktivnošću ubrzo nakon; mehanizam je nepoznat. Hrana također može izazvati nespecifične simptome (npr. vrtoglavicu, sinkopa). Povremeno se heilitis, aftozni ulkusi, pilorospazam, spastična opstipacija, pruritus ani i perianalni ekcem smatraju posljedicom alergije na hranu.

Reakcije posredovane T stanicama obično uključuju GI sustav uzrokujući simptome kao što su subakutna ili kronična boli u trbuhu, mučnina, grčevi i proljevi.

Dijagnoza

  • Testiranje na alergen specifični serumski IgE

  • Kožno testiranje

  • Pokušaj eliminacijske dijeta (samostalno ili nakon kožnih ispitivanja ili testiranja na alergen specifični serumski IgE)

Teška alergija na hranu je obično očigledna kod odraslih osoba. Kada nije očigledna ili kada se pojavi kod djece (najčešće pogođena dobna skupina), dijagnoza može biti otežana i poremećaj se mora razlučiti od funkcionalnih GI problema. Za dijagnozu celijakije, vidi: Dijagnoza.

Testiranje (npr. testiranje na alergen specifični serumski IgE, kožno testiranje) i eliminacijska dijeta su najkorisniji u dijagnosticiranju IgE-posredovanih reakcija.

Ako se sumnja na reakciju na hranu povezanost simptoma s hranom se procjenjuje s jednim od sljedećih:

Pozitivan test ne potvrđuje klinički relevantnu alergiju svim slučajevima. Oba testa mogu imati lažno pozitivne ili lažno negativne rezultate. Kožno testiranje je obično osjetljivije od testiranja na alergen specifični serumski IgE, ali je veća vjerojatnost da će dati lažno pozitivni rezultati. Kožno testiranje daje rezultat unutar 15 do 20 min, što je mnogo brže od rezultata testa na alergen specifični serumski IgE.

Ako je bilo koji test pozitivan, testirana hrana se eliminira iz prehrane; ako uklanjanje hrane ublažava simptome pacijent se ponovo izlaže hrani (po mogućnosti u dvostruko slijepom testiranju) da se vidi hoće li se simptomi ponoviti. (Vidi također izjavu medicinskog stajališta Nacionalnog instituta za alergije i infektivne bolesti (NIAID): Smjernice za dijagnozu i liječenje alergijama na hranu u Ujedinjenim državama.)

Alternativa kožnom testiranju su jedan ili oba od sljedećeg:

  • Eliminiranje namirnice koja je osumnjičena da pacijentu izaziva simptome

  • Propisivanje dijete koja se sastoji od relativno nealergijskih namirnica kako bi se eliminirale česte alergene namirnice (vidi tablicu)

U nastavku dijete ne smije se konzumirati hrana i piće osim one naznačene. Moraju se uvijek koristiti čisti proizvodi. Mnogi komercijalno proizvedeni proizvodi i jela sadrže velike količine nepoželjnih namirnica (npr. komercijalni raženi kruh sadrži pšenično brašno) ili su one u tragovima u obliku aromatizatora i emulgatora te je ponekad teško odrediti da li je prisutna nepoželjna namirnica.

Ako se poboljšanje ne javi nakon 1 tj, treba isprobati drugu dijetu; međutim, za reakcije posredovane T stanicama mogu trebati i tjedni. Ako se simptomi olakšaju, dodaje se po jedna nova namirnica koja se konzumira u velikim količinama > 24 sata ili do ponovne pojave simptoma. Alternativno, male količine hrane koja se ispituje mogu se pojesti u prisustvu liječnika i promatra se reakcija pacijenta. Pogoršanje ili ponovna pojava simptoma nakon dodavanja nove namirnice je najbolji dokaz alergije.

Liječenje

  • Eliminacijska dijeta

  • Ponekad oralni kromolin

  • Ponekad kortikosteroidi za eozinofilnu enteropatiju

Liječenje alergije na hranu se sastoji od uklanjanja hrane koja izaziva alergijsku reakciju. Dakle, dijagnoza i liječenje se preklapaju. Kad se procjenjuje učinak eliminacijske dijete, liječnici moraju znati da osjetljivost na hranu može spontano nestati.

Istražuju se oralna desenzitizacija (prvo eliminacijom alergenične hrane na neko vrijeme, zatim davanje malih količina i svakodnevno povečavanje) i imunoterapija korištenjem sublingualnih kapi ekstrakata hrane.

Uspiješno se koristi za smanjenje alergijske reakcije oralni kromolin. Antihistaminici su od male vrijednosti, osim u akutnim općim reakcijama s urtikarijom i angioedemom. Dugotrajno liječenje kortikosteroidima je korisno za simptomatsku eozinofilnu enteropatiju.

Pacijente s teškim alergijama na hranu treba savjetovati da nose antihistaminike kako bi ih uzeli odmah po započinjanju reakcije te napunjenu samo-ubrizgavjuću špricu epinefrina koju je potrebno dati za ozbiljne reakcije.

Prevencija

Već niz godina se preporuča izbjegavanje hranjenja dojenčadi alergeničnom hranom (npr. kikiriki) kako bi se spriječila alergija na hranu. Međutim, nedavna je studija (1) pokazala da rano uvođenje i redovita konzumacija hrane koja sadrži kikiriki može spriječiti alergiju na kikiriki u dojenčadi s visokim rizikom za razvoj ove alergije (npr. dojenčad s alergijom na jaje ili ekcemom).

Literatura

  • 1. Du Toit G, Roberts G, Sayre PH, et al: Randomizirano ispitivanje konzumacije kikirikija kod dojenčadi s rizikom za alergiju na kikiriki. N Engl J Med 372 (9):803-813, 2015. doi: 10.1056/NEJMoa1414850.

Ključne točke

  • Alergija na hranu uobičajeno je posredovan s IgE (tipično rezultira akutnim sustavnim alergijskim reakcijama) ili T stanicama (obično rezultiraju kroničnim GI simptomima).

  • Alergiju na hranu bi trebalo razlikovati od neimunosne reakcije na hranu (npr. nepodnošenje laktoze, sindrom iritabilnog kolona, infektivni gastroenteritis) i reakcije na aditive (npr. mononatrijev glutaminat, metabisulfit, tartrazin), ili kontaminantima u hrani.

  • Ako dijagnoza nije klinički očita u odraslih ili ako se ocjenjuju djeca, mogu se koristiti kožni testovi, testiranje na alergen specifični serumski IgE ili eliminacijska dijeta.

  • Pobrinite se da pacijenti shvate da se u eliminacijskim dijetama može jesti samo hrana na listi i samo čista hrana (što isključuje mnogu komercijalno pripremljenu hranu).

Više informacija

  • Nacionalni institut za alergije i infektivne bolesti (NIAID) (National Institute of Allergy and Infectious Diseases (NIAID)): Smjernice za dijagnozu i liječenje alergijama na hranu u Ujedinjenim državama