Pneumokokna bolest (npr. upala srednjeg uha, upala pluća, sepsa, meningitis) uzrokuju neki od > 90 serotipova Streptococcus pneumoniae. Cjepiva su usmjerena protiv mnogih serotipova koji uzrokuju bolest. Određeni zdravstveni poremećaji (npr. kronične bolesti, imunokompromitirane osobe, curenja likvora, kohlearni implantati) povećavaju rizik od pneumokokne bolesti.
Za više informacija, pogledajte Pneumococcal ACIP Vaccine Recommendations.Pneumococcal ACIP Vaccine Recommendations.
Pripravci
Postoje 2 vrste pneumokoknih cjepiva.
13-valentno pneumokokno konjugirano cjepivo (PCV13, Prevnar®) sadrži 13 pročišćenih polisaharida kapsule Streptococcus pneumoniae, od kojih je svaki sparen s inačicom toksina difterije. Ovo cjepivo je zamijenilo 7-valentno cjepivo (PCV7). PCV13 sadrži 7 serotipova prisutnih u PCV7 uz jođ 6 dodatnih serotipova.
23-valentno pneumokokno polisaharidno cjepivo sadrži antigene iz 23 najvirulentnija od 83 podvrste S.pneumoniae.
Za razliku od starijeg PPSV23, PCV13 cjepivo može potaknuti odgovor protutijelima i u dojenčadi. Doima se kako ovo cjepivo pruža bolju zaštitu od invazivne pneumokokne bolesti od starijeg cjepiva PPSV23. PPSV23 u svih odraslih osoba smanjuje bakterijemiju za 56 do 81%, no rjeđe u oslabljenih starijih osoba. To smanjuje učestalost pneumonije.
Indikacije
PCV13
PCV13 preporučuje se za
PCV13 se također preporučuje za osobe u dobi od 6 do 64 god s bilo kojom od sljedećih uvjeta visokog rizika:
-
Kohlearnim implantatom
-
CSF curenja
-
Bolest srpastih stanica ili drugih hemoglobinopatija
-
Kongenitalna ili stečena asplenia
-
Imonukompromitirana stanja (npr. kongenitalna imunodeficijencija, kronično zatajenje bubrega, nefrotski sindrom, HIV infekcija, leukemija, limfomi, generalizirana maligna bolest, upotreba imunosupresiva, transplantacija solidnog organa)
-
Kronično zatajenje bubrega ili nefrotski sindrom
PPSV23
PPSV23 se preporučuje za
PPSV23 se također preporučuje za osobe u dobi od 6 do 64 god s uvjetima visokog rizika. Dodatni kriteriji za odrasle u dobi 19-64 god uključuju sljedeće:
PPSV23 se više ne preporuča za rutinsku upotrebu među američkim Indijancima i domorocima Aljaske <65 god ako nemaju rizično zdravstveno stanje ili drugu indikaciju za PPSV23. Međutim, Indijanci i starosjedioci Aljaske u dobi od 50 do 64 god mogu primiti PPSV23 ako žive u područjima gdje je povećan rizik od invazivne pneumokokne bolesti.
Komplikacije i upozorenja
Glavna kontraindikacija za PCV13 je
Glavna kontraindikacija za PPSV23 je
Mjere opreza s oba cjepiva uključuju
Primjena
Uobičajena doza je 0.5 mL IM za PCV13 i 0.5 mL IM ili sc za PCSV23.
PCV13 se preporučuje davati u 4 doze IM za djecu u dobi od 2, 4, 6 i 12 do 15 mj. Djeca u dobi od 7-59 mj koja nisu prethodno cijepljena s PCV7 ili PCV13, trebaju primiti 1 do 3 doze PCV13, ovisno o njihovoj dobi na početku serije cijepljenja i prisutnosti drugih medicinskih stanja. Djeca u dobi od 24 do 71 mj s kroničnim medicinskim bolestima koji povećavaju rizik od pneumokokne bolesti trebaju primiti 2 doze PCV13. Prekid rasporeda cijepljenja ne zahtijeva pokretanje cijele serije ispočetka ili davanje dodatnih doza.
Djeca s visokim rizikom od pneumokokne bolesti (npr. djeca s bolesti srpastih stanica, asplenijom, ili kroničnom bolesti) trebaju primiti dozu PPSV23 u dobi od 24 mj bar 8 tjedana nakon najrecentnije doze PCV13.
Djeci u dobi od 14 do 59 mj koji su dobili cijelu seriju PCV7 treba dati jednu dopunsku dozu PCV13.
Ako se radi o djeci u dobi od 6-18 god, a s imunokompromitiranim stanjem, kohlearnim implantatom, ili CSF curenjem, a koja nisu cijepljena s PCV13 ili PPSV23, preporuča se primijeniti jednu dozu PCV13, a za ≥ 8 tjedana jednu dozu PPSV23. Ako su cijepljeni sa PPSV23, ali ne PCV13, potrebno je dati 1 dozu PCV13 ≥ 8 tjedana nakon zadnje doze PPSV23. Djecu s imunokompromitiranim stanjem je potrebno docjepljivati s PPSV23 jedanput svakih 5 godina nakon prve doze. Oni ne bi trebali dobiti više od 2 doze PPSV23.
Ako osobe trebaju primiti oba cjepiva, PCV13 treba dati prvi, a zatim PPSV23 nakon 6-12 mj. Ako su osobe već cijepljene s PPSV23, do cijepljenja s PCV13 treba proći bar 12 mj.
Odrasle osobe u dobi ≥ 19 god sa imunokompromirajućim stanjem (npr.funkcionalna ili anatomska asplenija, infekcija HIV-om, CSF curenje ili kohlearni implantati) moraju biti cijepljeni s PCV13 i PSV23. Ako prethodno nisu primili PCV13 ili PPSV23, oni bi trebali biti cijepljeni s jednom dozom PCV13, a 8 tjedana kasnije jednom dozom PPSV23. Ako su primili PPSV23, ali ne i PCV13, trebaju primiti dozu PCV13 jednu godinu nakon zadnje doze PPSV23.
Osobe s asimptomatskom ili simptomatskom infekcijom HIV-om treba cijepiti što je prije moguće nakon dijagnoze.
Odrasle osobe u dobi od 19 do 64 god s povišenim rizikom od pneumokokne bolesti (anatomska ili funkcionalna asplenija, kronične bolesti bubrega, drugo stanje imunokompromitiranosti, uključujući malignu bolesti ili terapiju kortikosteroidima) trebaju primiti drugu dozu PPSV23 5 god nakon prve doze PPSV23.
Sve osobe u dobi od 65 godina bi trebale biti cijepljene s PPSV23. Ako je osoba primila 1 ili 2 doze PPSV23 prije 65 godine života iz bilo kojeg razloga,a da je prošlo više od 5 godina od zadnje doze PPSV23, potrebno se dati još jednu dozu cjepiva u dobi od 65 ili kasnije. Druga doza se daje 5 godina nakon prve (npr. u dobi od 69, ako je prethodna doza primjenjena u dobi od 64). Osobe koje su primile PPSV23 u dobi od ili nakon 65 godine, trebaju dobiti samo 1 dozu.
Ako se planira izborna splenektomija, PCV13 treba dati bar 12 tjedana prije operacije, uz cijepljenje s PPCV23 8 tjedana nakon doze PCV13. PPSV23 treba dati najmanje 2 tjedna prije izborne splenektomije. Ako se splenektomija mora učiniti odmah, jednu dozu PCV13 treba dati odmah, a PPSV23 bar 8 tjedana kasnije. Ako je bolesnik već primio dozu PCV13, PPSV23 treba dati 2 tjedna nakon splenektomije.
Kada se razmatra primjena hemoterapije ili druge imunosupresivne terapije, razmak između cijepljenja i početka imunosupresivne terapije bi trebao biti bar 2 tjedna. Nakon početka hemoterapije, radioterapije ili druge imunosupresivne terapije se cijepljenje ne smije provoditi.
Nuspojave
Nepoželjni učinci u djece su obično blagi i uključuju vrućicu, razdražljivost, pospanost, anoreksiju, povraćanje i crvenilo na mjestu primjene.