Glukoza-6-fosfat dehidrogenaze (G6PD) nedostatak

Autor: Evan M. Braunstein, MD, PhD
Urednik sekcije: prof. dr. sc. Petar Gaćina, dr. med.
Prijevod: Marin Međugorac, dr. med.

Manjak glukoza-6-fosfat dehidrogenaze je X-kromosom-vezani poremećaj enzima, čest u osoba crne rase, koji dovodi do hemolize tijekom akutne bolesti ili uzimanja lijekova s oksidativnim učinkom (uključujući salicilate i sulfonamide). Dijagnoza se zasniva na određivanju aktivnosti enzima glukoza-6-fosfat dehidrogenaze, iako je test često lažno negativan tijekom akutne hemolize. Liječenje je potporno.

(Vidi također Pregled hemolitička anemija.)

Nedostatak G6PD, defekt heksoza monofosfat puta, najčešći je poremećaj metabolizma eritrocita. Gen G6PD nalazi na X kromosomu i ima veliku količinu varijacije (polimorfizam) što rezultira u rasponu G6PD aktivnosti od normalne do vrlo niske. Varijante su klasificirane I. do V. ovisno o stupnju aktivnosti G6PD enzima od normalne do jako snižene. S obzirom da se gen nalazi na X kromosomu, kod muškaraca dolazi češće do klinički značajne hemolize, iako i žene koje su homozigoti ili heterozigoti s visokim postotkom inaktiviranog X kromosoma (vidi mozaicizam) također mogu biti pogođeni bolešću.

Ovi poremećaji se viđaju u oko 10% muških crnaca i u < 10% žena crne rase u SAD-u, a rjeđe kod ljudi mediteranskog podrijetla (npr. Talijani, Grci, Arapi, sefardski Židovi).

Patofiziologija

Nedostatak G6PD čini eritrocite osjetljive na oksidativni stres, što skraćuje preživljenje eritrocita. Do hemolize obično dolazi nakon vrućice, akutnih virusnih i bakterijskih infekcija ili dijabetičke ketoacidoze. Hemoliza se javlja epizodno i i samolimitirajućeg je tijeka, iako rijetki pacijenti imaju kroničnu hemolizu bez oksidativnog stresa kao okidača hemolize.

Rjeđe hemoliza nastupa nakon izlaganja lijekovima ili drugim tvarima koje stvaraju perokside i uzrokuju aksidaciju hemoglobina i eritrocitne membrane. U te lijekove i tvari spadaju primakin, salicilati, sulfonamidi, nitrofurani, fenacetin, naftalen, neki derivati vitamina K, dapson, fenazopiridin, nalidiksinska kiselina i metilensko modrilo, a u nekim slučajevima i bob. Stupanj hemolize ovisi o aktivnosti G6PD i oksidativnom potencijalu lijeka.

Simptomi i znakovi

U većini slučajeva, hemoliza pogađa < 25% mase eritrocita i uzrokuje prolaznu žuticu i tamnu mokraću. Neki bolesnici imaju bol u leđima i trbuhu. Međutim, kada je nedostatak enzima G6PD izrazitiji, žestoka hemoliza dovodi do hemoglobinurije i akutnog zatajenja bubrega.

Dijagnoza

  • periferni razmaz krvi

  • određivanje aktivnosti enzima G6PD

Na dijagnozu nedostatka G6PD treba misliti kod pacijenata s akutnom hemolizom, osobito muškaraca s neimunom hemolitičkom anemijom (odnosno negativnim direktnim antiglobulinskim testom). Tijekom hemolize razviju se anemija, žutica i retikulocitoza. U perifernom razmazu krvi mogu biti vidljivi eritrociti koji imaju jedan ili više defekata membrane izgleda "ugriza" (širine 1 um) i eritrociti s inkluzijama nazvanim Heinzova tjelešca, koja su čestice denaturiranog hemoglobina. Stanice s navedenim karakteristikama mogu biti vidljive tijekom rane faze hemolize, ali kasnije ih uklanja slezena.

Testiranje aktivnosti G6PD je dostupno. Međutim, tijekom i neposredno nakon epizode hemolize, test može biti lažno negativan zbog destrukcije starih eritrocita s izraženim deficitom G6PD te pojave retikulocita bogatih s G6PD. Zbog toga testiranje treba biti ponovljeno nekoliko tjedana nakon akutne epizode hemolize. Dostupno je nekoliko testova probira, koji trebaju biti potvrđeni kvantitativnim testom.

Liječenje

  • izbjegavanje okidača hemolize i potporno liječenje

Tijekom akutne hemolize, liječenje je potporno; transfuzije su rijetko potrebne. Bolesnicima se savjetuje izbjegavanje lijekova i tvari koje mogu pokrenuti hemolizu.