Eozinofiliju se definira kao broj eozinofila u perifernoj krvi > 500/μL. Uzroci i pridruženi poremećaji su mnogobrojni, ali često su odraz alergijske reakcije ili infekcije parazitima. Dijagnoza se postavlja selektivnim testiranjem usmjerenim na klinički suspektan uzrok. Liječenje je usmjereno prema uzroku.

Eozinofilija pokazuje osobine imunog odgovora: agens kao što je Trichinella spiralis izaziva primarni odgovor s razmjerno niskim razinama Eo, dok reekspozicija uzrokuje povećan ili sekundarni odgovor Eo. Nekoliko spojeva oslobođenih iz mastocita i bazofila induiraju IgE posredovanu proizvodnju eozinofila. Ti spojeviuključuju npr. eozinofilni kemotaktički faktor anafilaksije, leukotrien B4, kompleks komplementa (C5–C6–C7) i histamin (u uskom rasponu koncentracije).

Periferni eozinofilija karakterizira se kao:

• Blaga: 500-1500 / ul

• Umjerena: 1500 - 5000 / ul

• Teška: > 5000 / ul

Blaga eozinofilija sama ne uzrokuje simptome, ali razina ≥1500 / ul može uzrokovati oštećenje organa. Oštećenje organa tipično nastaje zbog upale tkiva i reakcija citokina i kemokina koji se oslobađaju iz eozinofila kao i imunih stanica koje dospiju u tkiva. Iako svaki organ može biti zahvaćen, tipično su to srce, pluća, slezena, koža i središnji živčani sustav (za manifestacije, vidi tablicu Poremećaji kod pacijenata s hipereozinofilnim sindromom).

Povremeno, pacijenti s vrlo teškom eozinofilijom (npr., broj eozinofila >100,000/μL), obično s eozinofilnom leukemijom, razvijaju komplikacije kada eozinofili formiraju agregate koji okludiraju krvne žile, uzrokujući ishemiju tkiva i mikroinfarkte. Manifestacije obično uključuju one zbog hipoksije mozga ili pluća (npr. encefalopatija, dispneja, zatajenje disanja).

Hipereozinofilni sindrom je stanje koje karakterizira eozinofilija u krvi sa znakovima zahvaćanja organskih sustava ili disfunkcije organa direktno povezane s eozinofilijom u bolesnika koji nemaju parazite, alergijske ili druge uzroke eozinofilije.

• Primarna: klonalna proliferacija eozinofila uzrokovana hematološkom bolešću kao što su leukemije and mijeloproliferativni poremećaji

• Sekundarna: uzrokovana ili povezana s nehematološkom bolešću (vidi tablicu Važni uzroci sekundarne eozinofilije)

• Idiopatska: uzroci se ne mogu identificirati

Najčešći uzrok eozinofilije u SAD-u su:

• alergijski ili atopijski poremećaji (obično respiratorni ili dermatološki)

Ostali česti uzroci uključuju:

• Infekcije (obično parazitske)

• Određene tumore (hematološki ili solidni, benigni ili maligni)

Gotovo svaka invazija tkiva parazitima može izazvati eozinofiliju, osim protozoa i neinvazivnih metazoa, koji je obično ne uzrokuju.

Od hematoloških tumora, Hodgkinov limfom može izazvati izrazitu eozinofiliju, dok je ona rjeđa kod non-Hodgkinovih limfoma, kronične mijeloične i akutne limfoblastične leukemije.

Sindrom plućnih infiltrata s eozinofilijom predstavlja spektar kliničkih slika obilježen eozinofilijom u periferiji i plućnim eozinofilnim infiltratima, obično je nepoznatog uzroka.

Pacijenti s eozinofilnim reakcijama na lijekove mogu biti asimptomatski ili razviti različite sindrome, uključujući intersticijski nefritis, serumsku bolest, kolestatsku žuticu, hipersenzitivvni vaskulitis ili imunoblastičnu limfadenopatiju.

Eozinofilija-mialgija sindrom je rijedak; uzrok je nepoznat. Međutim, u 1989. je ovaj sindrom opisan u više stotina ljudi nakon uzimanja L-triptofana za sedaciju ili psihotropni učinak. Sindrom je vjerojatno bio uzrokovan onečišćenjem pripravka, ne samim L-triptofanom. Simptomi (jaki bolovi u mišićima, tenosinovitis, edem mišića, kožni osip) su trajali tjednima i mjesecima, a opisano je i nekoliko smrtnih slučajeva.

Reakcija na lijekove s eozinofilijom i sustavnim simptomima (DRESS) je rijedak sindrom koji karakterizira groznica, osip, eozinofilija, atipična limfocitoza, limfadenopatija te znakovi i simptomi povezani sa zahvaćanjem organa (obično srce, pluća, slezena, koža, živčani sustav).

• Putovanja (sugerirajući moguću izloženost parazita)

• Alergije

• Uzimanje lijekova

• Korištenje biljnih proizvoda i dodataka prehrani, uključujući L-triptofan

• Sustavni simptomi (npr. groznica, gubitak težine, mijalgija, artralgija, osip, limfadenopatija)

Prisutnost sustavnih simptoma upućuje da lijekovi i alergijske reakcije vjerojatno nisu uzrok, a indiciraju detaljniju obradu u svrhu isključenja infektivne, neoplastične, bolesti vezivnog tkiva ili druge sistemske bolesti. Drugi važni dijelovi anamneze uključuju pozitivnu obiteljsku anamnezu na hematološke bolesti i kompletan pregled sustava, uključujući plućne, srčane, gastrointestinalne, neurološke i alergijske simtome.

Općenito, ako se na temelju kliničke slike ne posumnja na lijekove ili alergijsku reakciju, potrebno je testirati 3 uzorka stolice na parazite, uz napomenu da negativan nalaz ne isključuje taj uzrok (npr., trinihoza zahtijeva biopsiju mišića; toksokarijaza i filarijaza zahtijevaju biopsiju drugih tkiva; aspirat duodenuma može biti potreban za isključivanje drugih infekcija, npr., Strongyloides sp).

Na specifične pretrage upućuju anamneza (osobito epidemiološka) i fizikalni pregled, a dolaze u obzir radiogram prsnog koša, analiza mokraće, funkcijski testovi jetre i bubrega te serološke analize na parazitoze odnosno kolagenoze. Ako su kod pacijenta prisutni generalizirana limfadenopatija, splenomegalija ili sustavni simptomi, potrebne su dodatne krvne pretrage. Povećane razine vitamina B12 ili abnormalnosti u perifernom razmazu krvi upućuju na mijeloproliferativnu bolest, kada se obično kao dodatne pretrage rade analiza koštane srži i citogenetika.

Ako rutinske pretrage ne otkriju uzrok, rade se dodatne pretrage u svrhu otkrivanja oštećenja organa. Testiranje može uključivati neke od prethodno spomenutih metoda, kao i LDH i jetrene testove (koji ukazuju na oštećenje jetre ili možda mijeloproliferativni poremećaj), ehokardiografija, i ispitivanja plućne funkcije. Kada se sumnja na hipereozinofilni sindrom, potrebne je dodatna dijagnostička evaluacija. Nakon što je specifičan uzrok utvrđen, dodatna ispitivanja mogu biti potrebna.

Kortikosteroidna terapija u hipereozinofilnom sindromu opisana je kasnije.

Lijekovi koji kao moguću nuspojavu imaju eozinofiliju se prekidaju. Liječe se utvrđeni uzroci; Astma posredovana eozinofilima ponekad se može liječiti antitijelima protiv IL-5 (npr. mepolizumab, reslizumab) ili s antitijelima protiv receptora za IL-5 kao što je benralizumab (1).

Ako se ne utvrdi osnovni uzrok, pacijenta treba pratiti zbog mogućih komplikacija. Kratka kura niskih doza kortikosteroida može sniziti broj Eo ako je riječ o sekundarnoj, nemalignoj eozinofiliji (npr. zbog alergije ili parazitoze). Takav je pristup opravdan ako je eozinofilija dugotrajna i progresivna, bez jasnog izlječivog uzroka.