Maligni melanom nastaje iz melanocita u pigmentiranom području (koža, sluznice, oči ili CNS). Pojava metastaza korelira s dubinom invazije u dermis. Prognoza je loša kod proširene bolesti. Dijagnoza se postavlja biopsijom. Kod operabilnih tumora uvijek se izvodi široka ekscizija. Metastatska bolest zahtijeva sistemsku terapiju; međutim, teško je postići izlječenje.
(Vidi također Pregled raka kože.)
U 2022. godini, procjenjuje se da je bilo 99780 novih slučajeva melanoma u SAD-u, što je uzrokovalo smrt 7650 ljudi (1, 2). Životni rizik je oko 2.5% za bijelce, 0.1% za crnce i 0.5% za latinoamerikance (3). Incidencija je posljednjih 8 god. stabilna (do tada se povećavala brže nego kod ijednog drugog zloćudnog tumora). Melanom čini <5% svih zloćudnih tumora kože dijagnosticiranih u SAD-u, ali uzrokuje većinu smrtnih slučajeva. U prosjeku, jedna osoba u SAD-u umre od melanoma svakih sat vremena.
Melanomi se osim na koži pojavljuju i na sluznici usne šupljine, spolovila, u području rektuma i na spojnici oka. Melanomi se također mogu razviti u žilnici oka, moždanim ovojnicama (pia ili arachnoidea mater) i ležištu nokta. Razlikuju se po veličini, obliku, boji (obično su pigmentirani), sklonosti invaziji i metastaziranju. Melanom metastazira putem limfnih i krvnih žila. Lokalne metastaze nastaju stvaranjem satelitskih papula ili čvorova u blizini primarnog melanoma, mogu ali i ne moraju biti pigmentirane. Može doći do razvoja metastaza na koži i unutarnjim organima, a ponekad se metastatski čvorovi ili povećani limfni čvorovi otkriju prije primarnog melanoma.
Maligni melanom (područje neizloženo suncu)
Maligni melanom na vulvi s fokalnim proširenjem na ušće uretre.
© Springer Science+Business Media
Literatura
1. American Cancer Society: Cancer Facts & Figures 2022. Atlanta, American Cancer Society, 2022.
2. Siegel RL, Miller KD, Fuchs HE, Jemal A: Cancer statistics, 2022. CA Cancer J Clin 72(1):7–33, 2022. doi: 10.3322/caac.21708
3. Melanoma Research Alliance: Melanoma statistics. Pristupljeno 1/18/18.
Faktori rizika
Faktori rizika za melanom
Faktori rizika za melanom uključuju
izlaganje suncu, osobito opetovane sunčane opekline s mjehurima
opetovana izlaganja ultraljubičastom A (UVA) zračenju ili psoralen + UVA (PUVA) terapiji
nemelanomski zloćudni tumori kože
melanom u obiteljskoj i osobnoj anamnezi
svijetla put, pjege
atipični madeži, osobito > 5
povećan broj melanocitnih nevusa
imunosupresija
lentigo maligna melanom
prirođeni melanocitni nevus > 20 cm (gigantski kongenitalni nevusi)
sindrom atipičnih madeža (sindrom displastičnih nevusa)
obiteljski sindrom atipičnih madeža-melanoma
starija životna dob
Gigantski melanocitni nevus
Kongenitalni ili gigantski melanocitni nevus rizični je faktor za nastanak malignog melanoma. Uočite veliku veličinu (> 20 cm), nepravilne rubove i heterogenost boje
Sliku usutpili Carl Washington, MD i Mona Saraiya, MD, MPH, the Public Health Image Library of the Centers for Disease Control and Prevention.
Bolesnici s pozitivnom osobnom anamnezom za melanom imaju povećan rizik za razvoj dodatnih melanoma. Osobe s jednim ili više rođaka u 1. koljenu koji u anamnezi imaju melanom imaju veći rizik za razvoj melanoma (i do 6 ili 8 puta) od onih bez opterećene obiteljske anamneze.
Sindrom atipičnih madeža je prisutnost > 50 madeža, od kojih je najmanje jedan atipičan i najmanje jedan promjera > 8 mm.
Obiteljski sindrom atipičnih madeža-melanoma jest pojava više atipičnih madeža i melanoma u ≥ 2 rođaka u 1. koljenu; ti pojedinci imaju značajno povećan rizik za razvoj melanoma (25 puta).
Melanom je rijedak kod ljudi s tamnijom bojom kože; ako se razvije, češće zahvaća ležište nokta, dlanove i tabane.
Otprilike se 30% melanoma razvija iz pigmentiranih madeža (otprilike polovica iz tipičnih i polovica iz atipičnih); skoro svi ostali nastaju iz melanocita normalne kože. Atipični madeži (displastični nevusi) mogu biti prekursori melanoma. Melanomi u djetinjstvu (koji su vrlo rijetki) gotovo uvijek nastaju u moždanim ovojnicama ili iz velikih pigmentiranih madeža (gigantski kongenitalni nevusi) koji postoje od rođenja. Premda se melanomi javljaju u trudnoći, sama trudnoća ne povećava vjerojatnost pretvorbe madeža u melanom. Madeži tijekom trudnoće često mijenjaju veličinu i jednolično potamne. Kod svih ljudi treba procijeniti lezije koje imaju određene značajke koje izazivaju zabrinutost, kao što su veličina, nepravilni rubovi, nedavno povećanje, zatamnjenje, ulceracije ili krvarenje (vidjeti dijagnoza melanoma).
Displastični nevus
Ova slika prikazuje leđa bolesnika s brojnim pigmentiranim madežima ili displastičnim nevusima, koji su rizični faktor za nastanak malignog melanoma.
Sliku ustupili Carl Washington, MD i Mona Saraiya, MD, MPH, the Public Health Image Library of the Centers for Disease Control and Prevention.
Klasifikacija
Klasifikacija melanoma
Postoje 4 glavna oblika melanoma i nekoliko rjeđih.
Površinsko šireći melanom
Ovaj oblik čini oko 70% svih melanoma. Tipično je asimptomatski, najčešće se pojavljuje na nogama u žena te na trupu u muškaraca. Promjena je obično u obliku plaka s nepravilnim, izdignutim, induriranim svijetlosmeđim ili smeđim područjima na kojima se često nalaze crvene, bijele, crne ili plave mrlje ili mali, ponekad izbočeni, plavo-crni čvorići. Na rubovima se mogu opaziti mala udubljenja uz povećanje ili promjenu boje lezije. U histološkoj slici atipični melanociti karakteristično prodiru u epidermis i dermis. Ovaj oblik melanoma najčešće posjeduje V600 mutaciju BRAF gena.
Melanom (površinsko šireći)
Površinsko šireći melanom čini 70% svih melanoma. Obično se manifestira kao plak s nepravilnim, uzdignutim, induriranim, smeđim područjima ili područjima boje kože, koji često imaju crvene, bijele, crne i plave točkice ili malene, ponekad uzdignute plavo-crne nodule.
Sliku ustupio Gregory L. Wells, MD.
Nodularni melanom
Nodularni melanom čini 10 do 15% svih melanoma. Može se pojaviti bilo gdje na tijelu u obliku tamne, izbočene papule ili plaka čija je boja od biserne do sive i crne. Promjena ponekad sadrži malo pigmenta ili ga uopće ne sadrži, a može izgledati i kao krvožilni tumor. Nodularni melanom je većinom asimptomatski, osim u slučaju ulceracije, no bolesnici se obično javljaju jer se promjena brzo povećava.
Nodularni melanom
Uzdignutost ove lezije karakteristična je za nodularni melanom, koji je obično sive do crne boje.
Sliku ustupio Gregory L. Wells, MD.
Lentigo maligna melanom
Ovaj oblik čini 5% svih melanoma. Obično se javlja u starijih bolesnika. Nastaje iz lentigo maligna (Hutchinsonove mrlje ili malignog melanoma in situ—svijetlosmeđa ili smeđa makula). Pojavljuje se na licu ili drugim područjima izloženim suncu kao asimptomatska plosnata svijetlosmeđa do smeđa, nepravilna makula ili mrlja s crnim ili tamnosmeđim točkicama nepravilno raspoređenim na površini. Kod lentigo maligna i normalni i zloćudni melanociti ograničeni su na epidermis. Kad maligni melanociti prodru u dermis, promjena se naziva lentigo maligna melanom te može metastazirati. Ovaj oblik melanoma najčešće posjeduje mutacije u C-kit genu.
Lentigo maligna melanom (lice)
Lentigo maligna melanom (LMM) u lijevoj zigomatičnoj regiji s karakterističnim multiplim makulama nepravilnih rubova i heterogene boje.
Sliku ustupili Carl Washington, MD i Mona Saraiya, MD, MPH, the Public Health Image Library of the Centers for Disease Control and Prevention.
Lentigo maligna melanom
Lezija na slici je lentigo maligna melanom. Karakteristične značajke ove lezije su makule ili mrlje nepravilnog oblika i smeđe ili crne (neke su tamnije) točke, koje su nepravilno raspoređene.
Sliku ustupio Gregory L. Wells, MD.
Akralni lentiginozni melanom
Akralni lentiginozni melanom čini svega 2 do 10% svih melanoma. Incidencija je vjerojatno ista bez obzira na boju kože. Ipak, obzirom da ljudi s tamnijom bojom kože rijetko razviju druge oblike melanoma, ovaj oblik je u njih najčešći. Nastaje na koži tabana, dlanova ili ispod nokta, a pokazuje karakterističnu histološku sliku nalik lentigo maligna melanomu. Ovaj oblik melanoma najčešće posjeduje mutacije u C-kit genu.
Akralni lentiginozni melanom
Longitudinalna pigmentacija nokta (melanonychia striata) i hiperpigmentacija preko lunule do proksimalnog nokatnog nabora (Hutchinson znak) na srednjem prstu šake s okruglom pigmentnom lezijom na noktu palca. Akralni lentiginozni melanom najčešći je nelanom u ljudi tamnije boje kože, a pojavljuje se na dlanovima, tabanima i koži ispod nokta. Ovom je bolesniku dijagnosticiran akralni lentiginozni melanom (oblik malignog melanoma). Tamno područje na noktu je subungualni hematom.
Sliku ustupili Carl Washington, MD i Mona Saraiya, MD, MPH, the Public Health Image Library of the Centers for Disease Control and Prevention.
Akralni lentiginozni melanom
Ova slika prikazuje akralni lentiginozni melanom. Ovaj melanom se javlja na koži dlana, tabana ili subungvalno.
Sliku ustupio Gregory L. Wells, MD.
Amelanotični melanom
Amelanotični melanom je oblik melanoma koji ne proizvodi pigment. Može biti bilo koji od 4 glavna oblika, a najčešće se svrstava među rjeđe melanome, uz spitzoidni melanom, dezmoplastični melanom, neurotropni melanom i druge.
Amelanotični melanomi se javljaju u <10% melanoma i mogu biti ružičasti, crveni ili nježno svijetlosmeđi te imati pravilne rubove. Izgled amelanotičnih melanoma može nalikovati dobroćudnim promjenama ili nemelanomskim zloćudnim tumorima kože, dovodeći do kasne dijagnoze i moguće lošije prognoze.
Amelanotični melanom
Ovaj melanom je amelanotičan.
DR P. MARAZZI/SCIENCE PHOTO LIBRARY
Dijagnoza
Dijagnoza melanoma
Dermatoskop s polariziranim svjetlom i imerzijom, koji se koristi za pregledavanje pigmentnih promjena, može pomoći pri razlikovanju melanoma od dobroćudnih promjena. Međutim, potrebno je učiniti biopsiju i histološku analizu ako madež ima zabrinjavajuće karakteristike (poznato kao abeceda melanoma):
A (engl. asymmetry): asimetrija - asimetričan izgled
B (engl. borders): rubovi - nepravilni rubovi (tj. nisu okrugli ili ovalni)
C (engl. color): boja - različite boje unutar madeža, neobične boje, ili boja koja se bitno razlikuje ili je tamnija od boje ostalih madeža bolesnika
D (engl. diameter): promjer - > 6 mm
E (engl. evolution): evolucija, promjena - novi madež u bolesnika > 30 godina ili mijenjanje postojećih madeža
Bolesnike s povećanim rizikom za razvoj melanoma treba podučiti samopregledu kako bi uočili promjene na postojećim madežima i prepoznali osobine koje ukazuju na melanom (vidi Dijagnoza).
Ostali upozoravajući znakovi uključuju
nedavno povećanje
promjena izgleda površine ili konzistencije
znakovi upale okolne kože, uz moguće krvarenje, ulceraciju, svrbež ili osjetljivost
Povećanje, tamnjenje, pojava ulceracije ili krvarenja obično ukazuju na širenje melanoma duboko u kožu.
U slučaju sumnje na melanom, biopsijom treba obuhvatiti punu debljinu dermisa i šire područje, malo izvan rubova lezije. Sve sumnjive promjene potrebno je bioptirati jer osobine melanoma mogu biti varijabilne, a rana dijagnoza može spasiti život. Ranija dijagnoza je moguća ako se mogu uzeti bioptički uzorci promjena raznolikih boja (npr. smeđih ili crnih s nijansama crvene, sive ili plave), vidljivih ili opipljivih nepravilnih uzdignuća te rubova koji imaju uglata uleknuća ili usjeke.
Kod većine promjena biopsija treba biti ekscizijska, osim kod anatomski ili kozmetički osjetljivih područja. U tim slučajevima može se učiniti incizijska biopsija. Kod većih promjena poput lentigo maligna, uzimanje nekoliko incizijskih biopsija s različitih dijelova promjene može povećati mogućnost točne dijagnoze. Serijskim rezovima patolog može odrediti najveću debljinu melanoma. Konačna radikalna operacija ne bi smjela prethoditi histološkoj dijagnozi.
Kod tumora, osobito metastatskih, određuju se mutacije putem genetskog testiranja, kako bi se primjerice moglo primijeniti liječenje vemurafenibom (BRAF inhibitorom) u bolesnika s metastaskim melanomom koji ima V600 mutaciju BRAF gena.
Diferencijalno dijagnostički u obzir dolaze bazocelularni karcinoma i planocelularni karcinomi, seborejične keratoze, displastični nevusi, plavi nevusi, dermatofibromi, madeži, hematomi (osobito na šakama ili stopalima), proširenja vaskularnog prostora ("venous lake"), piogeni granulomi i bradavice sa žarišnim trombozama.
Utvrđivanje stadija bolesti
Utvrđivanje stadija melanoma temelji se na kliničkim i patološkim kriterijima i blisko odgovara tradicionalnom TNM (engl. tumor-node-metastasis) klasifikacijskom sustavu. Stadij melanoma utvrđuje se na temelju lokalne, regionalne i udaljene bolesti.
Stadij I i II: lokalizirani primarni melanom
Stadij III: metastaze u regionalnim limfnim čvorovima
Stadij IV: udaljena metastatska bolest
Stadij bolesti je usko povezan s preživljenjem. Velik napredak u točnijem određivanju stadija bolesti postignut je primjenom minimalno invazivnog postupka u utvrđivanju mikrostadija bolesti, takozvanom biopsijom limfnog čvora stražara (engl. sentinel lymph node biopsy, SLNB). Preporučeno određivanje stadija ovisi o dubini po Breslow-u (koliko duboko tumor invadira) i histološkim karakteristikama melanoma; ulceracija predstavlja visoki rizik kod melanoma <0,8 mm dubine po Breslow-u (vidi tablicu Utvrđivanje stadija lokaliziranog melanoma s obzirom na debljinu i ulceraciju). Pretrage koje se koriste u određivanju stadija bolesti uključuju SLNB, laboratorijske pretrage (npr. kompletna krvna slika, LDH, nalazi jetrene funkcije), RTG srca/pluća, CT i PET, a obavlja ih koordinirani tim koji uključuje dermatologe, onkologe, opće kirurge, plastične kirurge i dermatopatologe.
Utvrđivanje stadija lokaliziranog melanoma s obzirom na debljinu i ulceracijuStadij | Opis |
|---|
Adapted from Amin MB, Edge SB, Greene FL, et al: AJCC Cancer Staging Manual, ed. 8. Chicago, Springer, 2017. |
0 | intraepitelni ili in situ melanom |
IA | ≥NAPOMENA PREVODITELJA: PRETHODNI ZNAK JE POTREBNO, A NIJE MOGUĆE IZBRISATI!≤ 0.8 mm bez ulceracije |
IB | ≤ 0.8–1 mm s ulceracijom 0.8-2 mm bez ulceracije |
IIA | 1.01-2 mm, s ulceracijom 2.01-4 mm bez ulceracije |
IIB | 2.01-4 mm s ulceracijom ≥ 4 mm bez ulceracije |
IIC | > 4 mm s ulceracijom |
Prognoza
Prognoza melanoma
Melanom se može brzo proširiti, dovodeći do smrti unutar nekoliko mjeseci od postavljanja dijagnoze. Ipak, 5-godišnja stopa izlječenja ranih, vrlo površnih melanoma je izrazito visoka. Izlječenje ovisi o ranoj dijagnozi i ranom liječenju.
Kod tumora kožnog porijekla (osim subungvalnih melanoma i melanoma SŽS-a) koji nisu metastazirali, preživljenje ovisi o debljini tumora u trenutku postavljanja dijagnoze. Stope petogodišnjeg preživljenja variraju od 99.5% za bolesnike s melanomima stadija IA do 70.6% za bolesnike s melanomima stadija IC (1); stope desetogodišnjeg preživljenja variraju od 93% za bolesnike s melanomima stadija IA do 39% za bolesnike s melanomima stadija IIC.
Melanomi koji nastaju na sluznicama (osobito anorektalnoj) imaju lošu prognozu, premda se u trenutku otkrivanja često doimaju prilično ograničenima. Oni čine veći udio melanoma kod crnaca, latinoamerikanaca i Azijata u usporedbi s bijelcima.
Jednom kada melanom metastazira u limfne čvorove, petogodišnje preživljenje varira od 31.9% do 70.6% ovisno o stupnju ulceracije i broju zahvaćenih čvorova(1). Kad se razviju udaljene metastaze, 5-godišnje preživljenje iznosi ~31.9%.
Stupanj limfocitne infiltracije, koji predstavlja odgovor imunološkog sustava bolesnika, može korelirati s dubinom prodora i prognozom. Mogućnost izlječenja je najveća kad je limfocitna infiltracija ograničena na najpovršnije slojeve, a smanjuje se s prodorom tumorskih stanica u dubinu, pojavom ulceracije te prodorom u krvne i limfne žile.
Komercijalno dostupan test za utvrđivanje genske ekspresije pomaže pri utvrđivanju rizika nastanka metastaza u bolesnika s melanomom stadija I i II. Ova pretraga još nije uvrštena u smjernice i za sada se ne preporučuje u odabiru bolesnika za liječenje imunoterapijom.
Literatura
Liječenje
Liječenje melanoma
(See also the American Academy of Dermatology Association’s 2019 guidelines of care for the management of primary cutaneous melanoma.)
Melanom se prvenstveno liječi kirurškom ekscizijom (sa širokim rubovima ekscizije). Premda se o širini rubova raspravlja, većina stručnjaka se slaže da je kod promjena debljine <0.8 mm dovoljan slobodni rub kože od 1 cm. Kod tumora debljine < 0.8 mm, ali s ulceracijom dolazi u obzir učiniti SLNB. Kod debljih promjena mogu biti potrebni širi rubovi, radikalniji kirurški zahvat i SLNB.
Lentigo maligna melanom i lentigo maligna obično se liječe širokom lokalnom ekscizijom te presađivanjem kože ako je potrebno. Intenzivno zračenje je mnogo manje učinkovito. Melanom in situ se liječi kirurškim odstranjenjem. Ponekad se to može postići Mohsovom mikrografskom kirurgijom kojom se rubovi tkiva progresivno odstranjuju sve dok uzorak više ne sadrži tumor (što se određuje mikroskopskom pretragom tijekom operacije). Ako bolesnici odbiju ili nisu kandidati za kirurško liječenje (npr. zbog komorbiditeta ili smještaja na kozmetički osjetljivim područjima) može se uzeti u obzir liječenje imikvimodom ili krioterapijom. Većina drugih načina liječenja ne doseže dovoljno duboko u zahvaćene folikule koje je potrebno odstraniti.
Površinsko šireći ili nodularni melanomi obično se liječe širokom ekscizijom koja se proteže do fascije. Disekcija limfnih čvorova preporučuje se kada su čvorovi zahvaćeni klinički ili u histološkoj procjeni biopsije sentinel limfnog čvora.
Metastatska bolest
Liječenje metastatskog melanoma tipično uključuje
Sve navedene oblike liječenja treba uzeti u obzir kod svih bolesnika s metastatskim melanomom. Liječenje je individualizirano za svakog pojedinačnog bolesnika, a konačnu odluku o liječenju donosi onkolog i može ovisiti o raspoloživosti terapije.
Metastatska bolest je uglavnom inoperabilna, ali u određenim slučajevima lokalizirane i regionalne metastaze mogu se ekscidirati kako bi se uklonila rezidualna bolest i produljilo preživljenje.
Imunoterapija inhibitorima receptora programirane stanične smrti 1 (anti-PD-1 protutijela: pembrolizumab i nivolumab) produljuje preživljenje. Oni inhibiraju PD-1 receptor koji prigušuje odgovor T-stanica na rak.
Ipilimumab (monoklonsko protutijelo protiv citotoksičnog T-limfocitnog antigena-4 [CTLA-4]) je još jedna vrsta imunoterapije koja može produljiti preživljenje. Djeluje na sprečavanje anergije T-stanica, čime se pojačava imunološki odgovor protiv stanica tumora. Poželjna je kombinacija inhibitora PD-1 i CTLA-4 (nivolumab/ipilimumab), ali je također dostupna kombinacija inhibitora PD-1 i LAG-3 (nivolumab/relatlimab).
Molekularna ciljana terapija uključuje primjenu vemurafeniba i dabrafeniba koji inhibiraju aktivnost BRAF gena, što dovodi do usporavanja ili zaustavljanja proliferacije tumorskih stanica. Ovi lijekovi produljili su preživljenje bolesnika s metastazama; dodatkom inhibitora mitogenom-aktivirane proteinske kinaze (MEK) MEK1 i MEK2 (trametinib, kobimetinib, binimetinib) preživljenje se produljuje još više. Kombinacija BRAF i MEK inhibitora (npr. dabrafenib/trametinib, encorafenib/binimetinib, vemurafenib/kobimetinib) dostupna je za bolesnike koji ne ispunjavaju uvjete za imunoterapiju (1, 2, 3).
Citotoksična kemoterapija se nije pokazala učinkovitom u produljenju preživljenja bolesnika s metastatskom bolesti i obično se primjenjuje u bolesnika koji nemaju druge mogućnosti.
Terapija radijacijom može se koristiti kada pozitivne rubove resekcije nisu moguće zbog lokacije, u dezmoplastičnom melanomu, u lokalno rekurentnom melanomu nakon ponovne ekscizije i u palijatnim metastazama u mozgu, ali odgovor je loš (4, 5).
Istražuju se:
Literatura
1. Long GV, Flaherty KT, Stroyakovskiy D, et al: Dabrafenib plus trametinib versus dabrafenib monotherapy in patients with metastatic BRAF V600E/K-mutant melanoma: Long-term survival and safety analysis of a phase 3 study. Ann Oncol 28(7):1631–1639, 2017. doi: 10.1093/annonc/mdx176. Clarification and additional information. Ann Oncol 30(11):1848, 2019.
2. Long GV, Stroyakovskiy D, Gogas H, et al: Dabrafenib and trametinib versus dabrafenib and placebo for Val600 BRAF-mutant melanoma: A multicentre, double-blind, phase 3 randomised controlled trial. Lancet 386(9992):444–451, 2015. doi: 10.1016/S0140-6736(15)60898-4
3. Long GV, Stroyakovskiy D, Gogas H, et al: Combined BRAF and MEK inhibition versus BRAF inhibition alone in melanoma. N Engl J Med 371(20):1877–1888, 2014. doi: 10.1056/NEJMoa1406037
4. Mendenhall WM, Shaw C, Amdur RJ, et al: Surgery and adjuvant radiotherapy for cutaneous melanoma considered high-risk for local-regional recurrence. Am J Otolaryngol 34(4):320–322, 2013. doi: 10.1016/j.amjoto.2012.12.014
5. Rule WG, Allred JB, Pockaj BA, et al: Results of NCCTG N0275 (Alliance): A phase II trial evaluating resection followed by adjuvant radiation therapy for patients with desmoplastic melanoma. Cancer Med 5(8):1890–1896, 2016. doi: 10.1002/cam4.783
Prevencija
Prevencija melanoma
Smatra se da je melanom povezan s izloženošću ultraljubičastom (UV) zračenju te se preporuča niz mjera za ograničavanje izloženosti.
izbjegavanje sunca: boravak u hladu, izbjegavanje aktivnosti na otvorenom između 10 h ujutro i 4 h popodne (kada su sunčeve zrake najjače) te izbjegavanje sunčanja i korištenja solarija
korištenje zaštitne odjeće: košulje dugih rukava, hlače i šeširi širokog oboda
upotreba krema za sunčanje: najmanje faktor zaštite od sunca (SPF) 30 sa širokim spektrom UVA/UVB zaštite, koristiti prema uputama (tj. primijeniti svaka 2 sata i nakon plivanja ili znojenja); ali ne u svrhu produljenog izlaganja suncu
Ipak, postojeći dokazi nisu dovoljni da bi se utvrdilo smanjuju li navedene mjere učestalost i smrtnost od melanoma.
Ključne informacije
Melanom čini <5% svih zloćudnih tumora kože dijagnosticiranih u SAD-u, ali uzrokuje većinu smrtnih slučajeva.
Melanom se može razviti na koži, sluznicama, spojnici i žilnici oka, moždanim ovojnicama i ležištu nokta.
Melanom se može razviti iz tipičnog ili atipičnog madeža; međutim, većina se ipak razvije de novo.
Liječnici (i bolesnici) trebaju pratiti madeže kako bi uočili promjene u veličini, obliku, rubovima, boji ili obilježjima površine, krvarenje, ulceraciju, svrbež ili osjetljivost.
Sve sumnjive promjene potrebno je bioptirati.
Potrebno je ekscidirati melanom kad god je to moguće, osobito ako nije metastazirao.
Kod metastatskog ili inoperabilnog melanoma dolazi u obzir imunoterapija (npr. pembrolizumab, nivolumab), ciljana terapija (npr. MEK inhibitori, BRAF inhibitori) i radioterapija.
Više informacija
Mogu biti korisni sljedeći izvori literature. Imajte na umu da THE MANUAL nije odgovoran za sadržaj ovog izvora.