Hepatitis D infekciju uzrokuje defektnim RNA virus (delta agens), koji se može replicirati samo u prisutnosti virusa hepatitisa B. Javlja se rijetko kao ko–infekcija s akutnim hepatitisom B ili kao superinfekcija u kroničnom hepatitisu B.

(Vidi Uzroci hepatitisa, Pregled akutnog virusnog hepatitisa, i Pregled kroničnog hepatitisa.)

Hepatitis D obično se prenosi parenteralno ili putem kontakta sluznice sa zaraženom krvlju ili tjelesnim tekućinama. Inficirani hepatociti sadrže delta čestice omotane s HBsAg-om.

Prevalencija HDV–a geografski varira, a češća je u endemskim djelovima određenih zemalja. Intravenski narkomani imaju visok rizik od zaraze, ali HDV (za razliku od HBV) se nije široko probio unutar muškaraca koji imaju odnose sa muškarcima.

Simptomi i znakovi

Simptomi i znakovi hepatitisa D

Akutni hepatitis D se obično manifestira kao

• Neobično teška akutna HBV infekcija (koinfekcija)

• Akutna egzacerbacija u kroničnih HBV nositelja (superinfekcija)

• Relativno agresivan tijek kronične HBV infekcije

Dijagnoza

Dijagnoza hepatitisa D

• Serološke pretrage

In the initial diagnosis of acute hepatitis, viral hepatitis should be differentiated from other disorders causing jaundice (see figure Simplified approach to possible acute viral hepatitis ). U bolesnika s nalazima, koji ukazuju na virusni hepatitis, izvode se slijedeća ispitivanja u svrhu probira na hepatitis A, B i C viruse:

• IgM antitijela na hepatitis A virus (IgM anti-HAV)

• Hepatitis B površinski antigen (HbsAg)

• IgM antitijela na hepatitis B jezgreni antigen (IgM anti-HBc)

• Antitijela na virus hepatitisa C (anti-HCV) i hepatitis C RNA PCR (polimeraza lančana reakcija)

Ako serološki testovi za hepatitis B potvrde infekciju, a kliničke manifestacije su teške, treba izmjeriti razinu antitijela na HDV (anti-HDV). Anti–HDV ukazuje na aktivnu infekciju. Protutijela ne moraju biti detektabilna više tjedana nakon akutne bolesti.

Liječenje

Liječenje hepatitisa D

• Potporno liječenje

Nijedan oblik terapije ne ublažava akutni virusni hepatitis, uključujući i hepatitis D. Alkohol treba izbjegavati jer povećava oštećenje jetre. Ograničenja u prehrani ili fizičkoj aktivnosti, uključujući i često preporučeno mirovanje, nemaju znanstvenu podlogu.

Jedini lijek koji se preporuča za liječenje kroničnog hepatitisa D je interferon-alfa, iako je pegilirani interferon-alfa vjerojatno jednako učinkovit. Preporučuje se liječenje u trajanju od 1 godine, iako nije utvrđeno da li dulje trajanje terapije ima veći učinak. Bulevirtide je dostupan za liječenje hepatitisa D u Europi. Hepatitis D se također liječi u skladu s kliničkim ispitivanjima.

Prevencija

Prevencija hepatitisa D

Nema odgovarajućeg proizvoda za imunoprofilaksu hepatitisa D. Međutim, prevencija HBV-a sprječava HDV.

Ključne poruke

• Hepatitis D se pojavljuje samo zajedno s hepatitisom B.

• Osobito treba posumnjati na hepatitis D u slučaju teškog hepatitisa B ili kada se simptomi kroničnog hepatitisa B pogoršavaju.

• Liječenje i sprječavanje infekcije isto je kao i za hepatitis B.