Infektivne bolesti jednjaka

Autor: Kristle Lee Lynch, MD
Urednik sekcije: prof. dr. sc. Goran Hauser, dr. med.
Prijevod: Marija Mužić, dr. med.

Infektivne bolesti jednjaka se većinom javljaju u bolesnika s oslabljenim imunološkim sustavom. Primarni uzročnici su: Candida albicans, herpes simplex virus te citomegalovirus. Simptomi su odinofagija i bol u prsištu. Dijagnoza se postavlja endoskopski, uz kultivaciju uzoraka. Liječi se antimikoticima ili antiviroticima.

(Vidi također Pregled bolesti jednjaka i poremećaja gutanja.)

Infekcije jednjaka su rijetke u bolesnika s normalnim imunitetom. Primarnu obranu jednjaka čine slina, motilitet jednjaka i stanična imunost. Stoga, pacijenti s povećanim rizikom uključuju one s AIDS-om, transplantacijama organa, poremećajima povezanih s konzumacijom alkohola, dijabetesom, podhranjenošću, karcinomom i poremećajima motiliteta jednjaka. Dodatno, progutani ili inhalirani kortikosteroidi mogu povećati rizik od infektivnog ezofagitisa. Candida može uzrokovati infekciju kod bilo koje rizične skupine. Herpes simpleks virusne (HSV) i citomegalovirusne (CMV) infekcije najčešće se javljaju u bolesnika s AIDS-om i transplantiranim organima.

Candida ezofagitis

Pacijenti sa Candida ezofagitisom obično su povezani s odinofagijom, rijeđe uzrokuju disfagiju. Oko 2/3 ima afte u usnoj šupljini (njihov izostanak ne isključuje zahvaćenost jednjaka). Bolesnicima s odinofagijom i aftama se može dati empirijska terapija, ali ako ne dođe do značajnog poboljšanja u narednih 5-7 dana potrebno je učiniti endoskopski pregled. Radiološki pregled gutanjem barijeve kaše je manje osjetljiv.

Candida ezofagitis

Difuzni bijeli plakovi karakteristični su za Candida ezofagitis.

Image provided by Kristle Lynch, MD.

Liječenje Candida ezofagitisa sastoji se od primjene flukonazola 200 do 400 mg peroralno ili intravenski jednom dnevno kroz 14 do 21 dan. Alternative uključuju i druge azole (npr, itrakonazol, vorikonazol, posakonazol) ili ehinokandine (npr kaspofungin, mikafungin, anidulafungin). Lokalna primjena nije od koristi.

Herpes simplex virusni ezofagitis i citomegalovirusni ezofagitis

Ove infekcije su podjednako vjerojatne kod transplantiranih bolesnika, ali HSV ezofagitis se javlja rano nakon transplantacije (reaktivacija), dok CMV ezofagitis se javlja 2 do 6 mjeseci kasnije. U bolesnika s AIDS-om, CMV je učestaliji od HSV-a, a virusni ezofagitis se uglavnom javlja kada je razina CD4+ <200/μl. U obje infekcije javlja se teška odinofagija.

Herpes Simplex ezofagitis

Fokalne ulceracije su tipične za herpes simplex virusni ezofagitis

Sliku ustupio by David M. Martin, MD.

Za dijagnozu je nužna endoskopska pretraga s citološkim ili histološkim nalazom.

HSV se liječi aciklovirom intravenski 5 mg/kg tjelesne težine svakih 8 sati tijekom 7 do 14 dana ili valaciklovirom 1 g peroralno tri puta dnevno ili aciklovirom 400 mg peroralno 5 puta dnevno. CMV se liječi ganciklovirom 5 mg/kg intravenski svakih 12 sati 14-21 dan, a doza održavanja iznosi 5 mg/ kg IV 5 dana u tjednu kod imunokompromitiranih bolesnika. Moguće je i liječenje foskarnetom i cidofovirom.