Putovanje zrakoplovom može izazvati ili pogoršati određene medicinske probleme; neke se smatra kontraindikacijom za letenje (vidi tablicu Kontraindikacije za letenje), a drugi mogu izazvati nelagodu. Ozbiljne komplikacije su rijetke te nekoliko jednostavnih mjera opreza može spriječiti neke učestalije probleme (vidi Uvod u medicinske aspekte putovanja).

Tijekom leta se može od bilo kojeg zdravstvenog radnika među putnicima zatražiti pružanje pomoći suputnicima koji se razbole. Uz to, većina komercijalnih zrakoplova ima opremu za prvu pomoć, uključujući automatski vanjski defibrilator te ograničene zalihe medicinskih proizvoda. Danas se zrakoplovno osoblje više educira za pružanje prve pomoći nego ranije. Iako su liječnici koji pomažu bolesnim ili ozlijeđenim putnicima obično zaštićeni od sudskih sporova konceptom Dobrog Samaritanca (engl. Good Samaritan), trebali bi izbjegavati djelovanje izvan svoje edukacije ili stručnosti.

Daljnje informacije o putovanju zrakoplovom mogu se dobiti od medicinskih odjela većih avio kompanija, u SAD-u od Federal Aviation Administration (www.faa.gov), online izvora informacija o putovanjima ili lokalnih klinika za putnike.

Pacijenti s neliječenim dentalnim stanjima ili nedavnim zahvatima na zubima mogu osjetiti bol uslijed promjene tlaka zraka. Kod ljudi s upalom gornjeg respiratornog trakta ili alergijskim rinitisom može doći do opstrukcije Eustahijeve tube (što može uzrokovati barotitis media) ili opstrukcije ušća sinusa (što može uzrokovati barosinusitis). Učestalo zijevanje ili gutanje sa začepljenim nosom tijekom slijetanja, korištenje nazalnih dekongestiva u spreju ili antihistaminika prije ili tijekom leta obično sprječava ili olakšava ova stanja. Neki ljudi žvaču tvrde bombone tijekom slijetanja.

Putovanje zrakoplovom je kontraindicirano za pacijente koji imaju ili koji su skloni pneumotoraksu (npr. koji imaju veće plućne bule ili kavitacije) te za one sa zarobljenim zrakom ili plinom (npr. koji imaju inkarcerirano crijevo, koji putuju < 10 dana nakon torakalne ili abdominalne operacije, nakon intraokularne injekcije plina), jer čak i manja ekspanzija može uzrokovati bol ili oštećenje tkiva.

Voda bi trebala zamijeniti zrak u medicinskoj opremi osiguranoj manžetama ili balonima ispunjenim zrakom (npr. sonde za hranjenje, urinarni kateteri). Pacijenti s kolostomom trebali bi nositi veći spremnik i očekivati češće pražnjenje zbog ekspanzije crijevnih plinova.

Djeca češće razvijaju barotitis media i pri slijetanju im treba davati tekućinu ili hranu kako bi se potaknulo gutanje, koje može izjednačiti tlakove. Dojenčad se može dojiti ili dobiti bočicu ili dudu varalicu. Mjere opreza za djecu s kroničnim bolestima (npr. kongenitalnim srčanim bolestima, kroničnim plućnim bolestima, anemijom) su iste kao za odrasle.

Brza putovanja kroz više vremenskih zona remete normalni cirkadijani ritam. Jarka sunčana svjetlost resetira unutarnji sat. Izlaganje jarkom kasnopopodnevnom ili večernjem svjetlu odgađa početak normalnog vremena sna, a izlaganje ranojutarnjem svjetlu ubrzava biološki sat, tako da je vrijeme sna ranije nego inače. Dakle, upravljanje izlaganjem svjetlu može pomoći u adaptaciji, posebno u danima nakon dolaska u novu vremensku zonu. Na primjer, ljudi koji putuju na zapad trebali bi se maksimalno izlagati jarkom popodnevnom svjetlu kako bi odgodili vrijeme sna; a oni koji putuju na istok trebali bi se maksimalno izlagati jarkom ranojutarnjem svjetlu tijekom prva 3 do 4 dana nakon dolaska, kako bi se lakše probudili i ranije otišli na spavanje.

Kratkodjelujući hipnotici (vidi tablicu Najčešća upotreba oralnih hipnotika) mogu pomoći ljudima da zaspu u primjereno lokalno vrijeme nakon putovanja na istok. Kako god, hipnotici mogu imati neželjene učinke, kao što su dnevna pospanost, amnezija i nesanica tijekom noći. Dugodjelujući hipnotici mogu izazvati konfuziju i padove među starijom populacijom te bi ih trebalo izbjegavati.

Melatonin, hormon epifize, može utjecati na početak vremena sna; kako god, još uvijek nema većih istraživanja kontroliranih placebom koja pokazuju sigurnost i učinkovitost melatonina. Uzimanje melatonina (0.5 do 5 mg po prije željenog vremena sna) može pomoći onima koji žele otići spavati ranije, nakon što su putovali na istok preko nekoliko vremenskih zona.

Neki terapijski režimi moraju se izmijeniti kako bi kompenzirali cirkadijanu disritmiju. Na primjer, doziranje i tempiranje inzulina može zahtijevati modifikaciju ovisno o broju proputovanih vremenskih zona, vremenu provedenom na destinaciji, dostupnoj hrani i aktivnosti; glukoza bi se trebala pratiti češće. Ciljana razina glukoze u krvi trebala bi se povećati; stroga kontrola je jako teška jer brojne promjene utječu na ovu razinu i rizik od hipoglikemije je viši. Terapijski režimi bi se trebali modificirati prema proteklom, a ne prema lokalnom vremenu.

Niži parcijalni tlak kisika

Na krstarećoj nadmorskoj visini u putničkim zrakoplovima (obično 2440 m), parcijalni tlak kisika je za oko 25% niži nego na razini mora, što s obzirom na disocijacijsku krivulju oksihemoglobina ( vidi: Disocijacijska krivulja oksihemoglobina.), predstavlja pad u arterijskoj saturaciji kisikom od samo oko 4.4%. Ovaj pad može biti značajan za ljude s ozbiljnom bolesti srca ili pluća (vidi tablicu Kontraindikacije za letenje), ali je inače bezopasan za većinu ljudi; međutim, nakon 3 do 9 sati provedenih na ekvivalentnoj nadmorskoj visini, neki ljudi osjete nelagodu (npr. glavobolju, slabost).

Općenito, osobe koje mogu prehodati 50 m ili se popeti stepenicama jedan kat te koje imaju stabilnu bolest, mogu podnijeti normalne putničke kabinske uvjete bez dodatnog kisika. Međutim, probleme mogu imati putnici sa srednje teškim ili ozbiljnim plućnim bolestima (npr. astmom, KOPB-om, cističnom fibrozom), zatajenjem srca, anemijom s Hb < 85 g/L, teškom anginom pectoris, srpastom anemijom i nekim kongenitalnim bolestima srca. Kad je let neizbježan, takvi pacijenti obično mogu sigurno letjeti s posebno dizajniranom opremom za trajnu opskrbu kisikom, koju mora osigurati avio kompanija. Tijekom dužih letova obično nastane blaži edem gležnjeva zbog venske staze, što ne treba smatrati znakom zatajenja srca.

Pušenje može pogoršati blagu hipoksiju i trebalo bi ga izbjegavati prije letenja. Hipoksija i umor mogu pogoršati učinke alkohola.

Dehidracija može nastati zbog niske vlažnosti zraka. Može se izbjeći adekvatnom nadoknadom tekućine i izbjegavanjem alkohola. Osobe koje nose kontaktne leće i koje imaju suhe oči trebale bi često kapati umjetne suze kako bi izbjegle iritaciju rožnice zbog niske vlažnosti zraka.

Bolest putovanja često je potaknuta turbulencijama i vibracijama, a pogoršava je toplina, anksioznost, glad te prejedanje. Simptomi uključuju mučninu, povraćanje, znojenje i vrtoglavicu.

Bolest putovanja može se znatno ublažiti prije i tijekom putovanja pazeći na unos hrane, tekućine i alkohola. Fiksiranje pogleda na stacionarni objekt ili na horizont, kao i ležanje zatvorenih očiju mogu biti od pomoći. Ostale mjere uključuju odabir sjedala na kojem se manje osjeti gibanje (npr. u sredini zrakoplova, u razini krila), suzdržavanje od čitanja i korištenje ventilacijskih otvora. Skopolaminski flasteri ili antihistaminici sa/bez recepta često pomažu, posebno ako se uzmu prije putovanja. Međutim, ovi lijekovi mogu izazvati pospanost, suhoću usta, zbunjenost, padove i druge probleme kod starijih.

Nekomplicirana trudnoća tijekom 36 tjedana nije kontraindikacija za putovanje zrakoplovom; visokorizične trudnoće bi se trebale individualno procijeniti. Letenje tijekom devetog mjeseca trudnoće obično zahtijeva pismeno odobrenje liječnika, izdano unutar 72 h prije polijetanja, u kojem je naznačen očekivani termin poroda. Međutim, pravila avio kompanija mogu varirati. Sigurnosni pojas bi se trebao vezati ispod trbuha, preko bokova.

Kako bi se spriječili neželjeni učinci na razvoj fetalne štitnjače, trudnice bi trebale izbjegavati dugotrajniju konzumaciju tableta za pročišćavanje vode koje sadrže jod. Trudnice bi trebale razmotriti odgodu putovanja u endemska područja za malariju jer ona može biti virulentnija za trudnice. Meflokin se smatra sigurnim za upotrebu tijekom sva tri trimestra trudnoće (vidi također Prevencija malarije). Tijekom putovanja, trudnice bi osobito trebale paziti na preporuke za sigurnost hrane te pranje ruku.

Hipnoza i modifikacija ponašanja pomažu nekim ljudima sa strahom od letenja ili klaustrofobijom. Pacijentima u strahu mogu pomoći kratkodjelujući anksiolitici (npr. zolpidem, alprazolam), koji se uzmu prije i, ovisno o trajanju, tijekom leta. Hiperventilacija obično imitira srčanu bolest i može uzrokovati tetaničke simptome; anksioznost i hiperventilacija mogu uzrokovati paniku, paranoju i osjećaj prijeteće smrti. Sklonosti psihozi mogu postati izraženije i ozbiljnije tijekom leta. Osobe sklone burnim ili nepredvidivim reakcijama treba primjereno sedirati i osigurati im pratnju.

Duboka venska tromboza (DVT) može se razviti kod bilo koga tko sjedi duži vremenski period i može rezultirati plućnom embolijom. Faktori rizika su isti kao i za DVT koja nije povezana s visokom nadmorskom visinom (npr. prethodna duboka venska tromboza, trudnoća, upotreba oralnih kontraceptiva—vidi tablicu Faktori rizika za vensku trombozu). Preporučuju se česte (svakih 1 do 2 h) vježbe kratkih pokreta u sjedećem položaju i adekvatna hidracija; međutim, nedostaje istraživanja koja bi dokazala učinkovitost ovih postupaka. Profilaksa lijekovima (npr. aspirin, heparin) nije indicirana, ali putnike s rizikom od venske tromboembolije savjetuje se da upotrebljavaju pravilno namještene kompresivne čarape do razine ispod koljena.

Turbulencije mogu uzrokovati bolest putovanja ili ozljedu. Putnici trebaju vezati svoj sigurnosni pojas dok sjede.

Osobe sa specifičnim prehrambenim i zdravstvenim zahtjevima trebale bi pažljivo planirati i nositi svoju hranu i proizvode. Uz prethodnu najavu (nekoliko dana prije leta), sve avio kompanije čiji zrakoplovi odlaze ili dolaze u SAD (i većinu drugih zemalja), trebale bi osigurati smještaj putnika s fizičkim hendikepom i posebnim potrebama, uključujući one kojima je potrebna terapija kisikom. Invalidska kolica mogu se ukrcati na sve letove američkih i većine drugih avio kompanija, ali savjetuje se prethodna najava.

Neke avio kompanije prihvaćaju putnike koji zahtijevaju visoko specijaliziranu opremu (npr. IV tekućine, respiratore), u pratnji odgovarajućeg osoblja, uz prethodni dogovor. Ako se putnici ne mogu ukrcati na komercijalni let zbog teške bolesti, potrebna je medicinska pomoć u aerodromskoj ambulanti.