Urednica sekcije: prof. dr. sc. Diana Delić-Brkljačić, dr. med.
Prijevod: Ana Đuzel, dr. med.
Metabolički sindrom (sindrom rezistencije na inzulin, sindrom X) važan je čimbenik rizika za kardiovaskularne bolesti i dijabetes tipa 2; čini ga skupina metaboličkih poremećaja koja uključuje središnju (abdominalnu) pretilost, rezistenciju na inzulin, hipertenziju i dislipidemiju, visoke trigliceride i nisku razinu HDL. Prevalencija metaboličkog sindroma varira među etničkim skupinama; povećava se s dobi, stupnjem pretilosti i sklonošću tipu 2 dijabetesa.
ETIOLOGIJA
Prekomjerna tjelesna težina/pretilost (osobito abdominalni tip pretilosti), sjedeći način života (fizička neaktivnost), produženje životnog vijeka i lipodistrofija su čimbenici rizika za metabolički sindrom. Točan uzrok nije poznat, a moguće da nije jedinstven. Otpornost na inzulin je ključna za razvoj metaboličkog sindroma. Povećani intracelularni metaboliti masnih kiselina pridonose rezistenciji na inzulin oštećivanjem inzulinskih signalnih putova i nakupljanjem u obliku triglicerida u skeletnim i srčanom mišiću, istovremeno potičući sintezu glukoze i triglicerida u jetri. Prekomjerno masno tkivo dovodi do povećanog stvaranja proupalnih citokina.
KLINIČKA SLIKA
Nema specifičnih simptoma metaboličkog sindroma. Glavne značajke su abdominalni tip pretilosti, hipertrigliceridemija, niski HDL kolesterol, hiperglikemija i hipertenzija (Tbl. 118-1). Povezana stanja uključuju kardiovaskularnu bolest, dijabetes tipa 2, nealkoholnu steatozu jetre, hiperuricemiju/giht, sindrom policističnih jajnika i opstruktivnu apneju u snu.
DIJAGNOZA
Dijagnoza metaboličkog sindroma temelji se na zadovoljavanju kriterija navedenih u Tbl. 118-1. Potrebno je uraditi pretrage probira na stanja koja prate metabolički sindrom.
LIJEČENJE METABOLIČKI SINDROM
Pretilost je pozadinski pokretač metaboličkog sindroma. Dakle, smanjenje tjelesne težine je primarni pristup ovom poremećaju. Općenito, preporuke za smanjenje tjelesne težine kombiniraju ograničenje unosa kalorija, povećanu tjelesnu aktivnost i promjenu ponašanja. Lijekovi za gubitak težine ili barijatrijski kirurški zahvat su pomoćne metode koje se mogu razmotriti za liječenje pretilosti (Pogl. 172). Hipertenziju (Pogl. 117), intoleranciju glukoze ili dijabetes (Pogl. 173), te poreme-ćaje metabolizma lipida (Pogl. 178) treba liječiti prema važećim smjernicama. Antihipertenzivna terapija treba sadržavati inhibitor konvertaze angiotenzina (ACE inhibitor) ili blokator angiotenzinskih receptora (ARB) kada je to moguće.
TABLICA 118-1 NCEP:ATPIIIa 2001 I USKLAĐIVANJE KRITERIJA ZA DEFINIRANJE METABOLIČKOG SINDROMA
|
|
NCEP:ATPIII 2001
|
Usklađivanje definicijeb
|
|
Tri ili više od navedenog:
• Središnja pretilost: opseg struka >102 cm (M), >88 cm (Ž)
• Hipertrigliceridemija: razina triglicerida ≥1,7 mmol/L ili specifični lijekovi
Nizak HDLc kolesterol: <1,0 mmol/L za muškarce, a <1,3 mmol/L za žene, ili specifični lijekovi
• Hipertenzija: sistolički krvni tlak ≥130 mmHg ili dijastolički ≥85 mmHg ili specifični lijekovi
• Razina glukoze u krvi natašte ≥5,6 mmol/L ili specifični lijekovi ili prethodno dijagnosticiran dijabetes tipa 2
|
Tri od navedenog:
Opseg struka (cm)
|
|
Muškarci
|
Žene
|
Etnička pripadnost
|
|
≥94
|
≥80
|
Europa, subsaharska Afrika, Istok i Srednji Istok
|
|
≥90
|
≥80
|
Južna Azija, Kina, te Južna i Srednja Amerika
|
|
≥85
|
≥90
|
Japan
|
|
• Razina triglicerida natašte >1,7 mmol/L ili specifični lijekovi
• Razina HDL kolesterola <1,0 mmol/L za muškarce, a <1,3 mmol/L za žene, ili specifični lijekovi
• Sistolički krvni tlak ≥130 mmHg ili dijastolički ≥85 mmHg ili ranije postavljena dijagnoza ili specifični lijekovi
• Razina glukoze u krvi natašte ≥5,6 mmol/L (alternativna indikacija: farmakoterapija povišene razine glukoze)
|
|
a Nacionalni obrazovni program o kolesterolu i liječenje odraslih III.
b U ovoj su analizi korištene sljedeće vrijednosti za opseg struka: bijeli muškarci, ≥94 cm; Afroamerikanci, ≥94 cm; Meksičko-američki muškarci, ≥90 cm; bijele žene, ≥80 cm; Afroamerikanke, ≥80 cm; Meksičko-američke žene, ≥80 cm. Za sudionike čija je oznaka bila “druga rasa—uključujući i višerasne”, koristile su se vrijednosti koje su se nekada temeljile na Europidnim vrijednostima (≥94 cm za muškarce i ≥80 cm za žene) i na južnoazijskim vrijednostima (≥90 cm za muškarce i ≥80 cm za žene). Za sudionike koji su smatrani “drugim latinoamerikancima” korištene su vrijednosti Međunarodne dijabetičke federacije za etničke skupine iz Južne i Srednje Amerike.
c Lipoprotein visoke gustoće.
|
Opširnije vidi u Eckel RH: The Metabolic Syndrome, Pogl. 422, str. 2449, HPIM-19.