DEFINICIJA

Osteoartritis (OA) je poremećaj obilježen progresivnim propadanjem zgloba u kojem sve strukture zgloba prolaze patološke promjene. Patološki nužni uvjet za OA je gubitak hijaline zglobne hrskavice udružen s povećanjem čvrstoće i sklerozom subhondralne kosti, izrastanjem osteofita na rubovima zgloba, napetosti zglobne kapsule i slabosti mišića koji premošćuju zglob. Brojni su mehanizmi koji dovode do OA, ali često je početni korak oštećenje zgloba uz nedostatak zaštitnih mehanizama.

EPIDEMIOLOGIJA

OA je najčešća bolest zglobova. Prevalencija OA izrazito korelira s dobi i značajno je učestalija u žena u odnosu na muškarce. Ozljeda i opterećenje zgloba su dva najvažnija rizična faktora koja dovode do OA. Oni su pod utjecajem faktora koji uključuju dob, ženski spol, rasu, genetske faktore, prehrambene čimbenike, traumu zgloba, prethodno oštećenje, nepravilnost, proprioceptivni nedostatak i debljinu.

PATOGENEZA

Najranije promjene u OA se zbivaju u hrskavici. Dvije glavne komponente hrskavice su kolagen tip 2 koji osigurava čvrstoću i proteoglikan agrekan. Hrskavicu u OA karakterizira postepeni gubitak agrekana, povećanje kolagenog matriksa i gubitak kolagena tipa 2 što dovodi do povećane ozljedivosti.

KLINIČKA SLIKA

OA može zahvatiti gotovo svaki zglob, no većinom zahvaća nosive i zglobove koji su često izloženi opterećenju kao što su koljeno, kuk, kralježnica i zglobovi šaka. Od zglobova šaka u pravilu su zahvaćeni distalni (DIP), proksimalni (PIP) interfalangealni zglobovi i karpometakarpalni zglob (baza palca); bolest rijetko zahvaća metakarpofalangealni zglob.

Simptomi

• Bol se javlja u jednom ili više zglobova prilikom njihova opterećenja (dok se rjeđe javlja u mirovanju ili noću)
• Može se pojaviti ukočenost zglobova nakon mirovanja ili jutarnja ukočenost, ali obično traje kratko (<30 min)
• Gubitak pokretljivosti zgloba ili ograničenost funkcije zgloba
• Nestabilnost zgloba
• Deformacija zgloba
• Krepitacije (“pucketanje”) u zglobu

Fizikalni pregled

• Kronični monoartritis ili asimetrični oligo/poliartritis
• Tvrde ili “koštane” izbočine na rubnim plohama zgloba, npr. Heberdenovi čvorići (DIP šake) ili Bouchardovi čvorići (PIP šake)
• Blagi sinovitis s hladnim izljevom u zglobu je moguć, no to je rijetka pojava
• Krepitacije—čujno škripanje ili pucketanje unutar zgloba pri pasivnim ili aktivnim kretnjama
• Deformacija, npr. OA koljena može zahvatiti medijalne, lateralne ili patelofemoralne dijelove i dovesti do varusnih ili valgusnih deformacija
• Ograničenost kretnji, npr. ograničenje unutarnje rotacije zgloba kuka
• Objektivni neurološki ispadi mogu se zamijetiti kada su zahvaćeni zglobovi kralježnice (mogu zahvatiti intervertebralne diskove, apofizealne zglobove i paraspinalne ligamente)

DIJAGNOSTIČKI POSTUPAK

• Rutinski laboratorijski nalazi obično su uredni (unutar normalnih referentnih vrijednosti).
• SE je obično u granicama normalnih vrijednosti no, može biti i ubrzana u bolesnika sa sinovitisom.
• Reumatoidni faktor i ANA su negativni.
• Zglobna tekućina je blijedožute (slamnate) boje, viskozna; leukocita ima <1000/μL; analiza zglobne tekućine važna je za isključivanje artritisa izazvanog taloženjem kristala i infekcije (septički artritis).
• Radiološke snimke mogu u početku biti uredne, ali kako bolest napreduje snimke mogu otkriti suženje zglobne pukotine, subhondralnu sklerozu, subhondralne ciste i osteofite. Erozije se razlikuju od onih kod reumatoidnog i psorijatičnog artritisa jer se javljaju subhondralno uzduž središnjeg dijela zglobne plohe.

DIJAGNOZA

Obično se postavlja na osnovi lokalizacije zahvaćenih zglobova. Radiološke promjene, uredni laboratorijski nalazi i analiza sinovijalne tekućine mogu biti od pomoći ukoliko znakovi upućuju na upalni artritis.

Diferencijalna dijagnoza

Osteonekroza, Charcotov zglob, reumatoidni artritis, psorijatični artritis, artritisi inducirani kristalima.

LIJEČENJE OSTEOARTRITIS

• Cilj liječenja—ublažiti bol i gubitak tjelesnih funkcija svesti na najmanju moguću mjeru.
• Nefarmakološke mjere su usmjerene na promjenu opterećenja oko zahvaćenog zgloba—uključuju edukaciju bolesnika, smanjenje tjelesne težine, pravilnu upotrebu štapa i drugih pomagala, izometrične vježbe za jačanje mišića oko zahvaćenih zglobova, udlage/ortoze za ispravljanje nepravilnosti.
• Lokalna primjena kreme s kapsaicinom može ublažiti bolove u zglobovima šaka i koljenom zglobu.
• Paracetamol—najčešće korišteni analgetik, oprez zbog hepatotoksičnosti.
• NSAR, inhibitori COX-2—gastrointestinalna, bubrežna i kardiovaskularna toksičnost; potrebno je procijeniti individualni rizik i dobrobit.
• NSAR za lokalnu primjenu—manje GI i sistemskih nuspojava; mogu izazvati iritaciju kože
• Opioidni analgetici—dolaze u obzir kod određenih bolesnika čiji su simptomi neadekvatno kontrolirani drugim mjerama i koji se ne mogu podvrgnuti operativnom zahvatu; ovisnost je potencijalni rizik.
• Intraartikularni glukokortikoidi—mogu osigurati karakteristično olakšanje koje je obično kratkotrajno.
• Intraartikularni hijaluronin—može se davati bolesnicima sa simptomatskim OA koljena i kuka, ali je sporno je li učinkovitiji od placeba.
• Glukozamin i hondroitin—veliki raspon istraživanja nije pokazao njihovu učinkovitost u olakšanju boli; nedavne smjernice ne preporučuju primjenu.
• Sistemski glukokortikoidi—nemaju mjesta u liječenju OA.
• Artroskopska resekcija i ispiranje—randomizirana istraživanja nisu pokazala veći učinak na olakšanje boli ili invalidnost u usporedbi s placebom ili bez liječenja.
• Kirurški postupak zamjene zgloba umjetnim može se razmotriti u bolesnika s uznapredovalim OA koji dovodi do nepodnošljivih bolova i gubitka funkcije zgloba kod bolesnika u kojih je agresivna farmakoterapija bila bezuspješna.

  Opširnije vidi u Felson DT: Osteoarthritis, Pogl. 394, str. 2226, u HPIM-19.