Kliničari imaju na raspolaganju široki izbor slikovnih radioloških pretraga (metoda) koje im pomažu u neinvazivnoj dijagnostici. Unatoč stalnom uvođenju visoko specijaliziranih načina snimanja, radiološke pretrage kao što su rendgenske snimke prsnih organa i ultrazvuk i dalje ostaju osnova dijagnostičkog postupka. U većini kliničkih ustanova kompjuterizirana tomografija (CT) se koristi i od neprocjenjive je vrijednosti u početnoj dijagnostičkoj obradi politraumatiziranih bolesnika, bolesnika u kojih se sumnja na ishemijski inzult ili krvarenje u SŽS-u. Magnetska rezonancija (MR) i izvedene metode (MR angiografija, funkcionalna MR, MR spektroskopija) omogućavaju visoku rezoluciju mnogih tkiva uključujući mozak, vaskularni sustav, zglobove i većinu velikih organa. Pozitronska emisijska tomografija (PET) je suvremena funkcionalna slikovna metoda koja služi za procjenu metabolizma različitih organa ili dijelova unutar pojedinih organa koristeći razliku u nakupljanju pojedinih dijagnostičkih radioframaka. U kombinaciji PET-a s MR-om ili CT-om mogu se dobiti važne dijagnostičke informacije o mjestu (sijelu ili lokalizaciji) i metaboličkoj aktivnosti lezija, kao što su karcinomi. Internisti se sve češće obučavaju za uporabu ultrazvuka primjerice kod postavljanja arterijskih ili venskih katetera, analize čvorova štitnjače, analize srca ili kod abdominalne patologije.

U ovom poglavlju su prikazane indikacije i korist od pojedinih radioloških metoda slikovne dijagnostike koje internisti najčešće traže.

RENDGENOGRAM PLUĆA (SL. 2-1)

SLIKA 2-1 Normalni rendgenogram pluća–radiološka anatomija: 1. Traheja. 2. Karina. 3. Desni atrij. 4. Desna hemidijafragma. 5. Luk aorte. 6. Lijevi hilus. 7. Lijevi ventrikul.8. Lijeva hemidijafragma (mjehurić plina u želudcu). 9. Retrosternalni slobodni prostor. 10. Desni ventrikul. 11. Lijeva hemidijafragma (mjehurić plina u želudcu). 12. Bronh za gornji lijevi režanj.

• Može se brzo napraviti i treba biti dio standardne procjene stanja bolesnika s kardiopulmonalnim tegobama.
• Može otkriti po život opasna stanja poput pneumotoraksa, intraperitonealnog slobodnog plina, plućnog edema i disekcije aorte.
• Najčešće je uredan u bolesnika s akutnom embolijom pluća.
• U bolesnika s pneumonijom treba ga ponoviti nakon 4–6 tjedana radi potvrde rezolucije (povlačenja) upalnog infiltrata.
• Zajedno s fizikalnim pregledom pomaže u dijagnostici kongestivnog zatajenja srca, pri čemu su najznačajniji radiološki znakovi kardiomegalija, Kerleyeve B linije, plućni edem i pleuralni izljevi.
• U intubiranih bolesnika potrebno ga je češće ponavljati radi kontrole položaja tubusa i mogućnosti barotraume.
• Pomaže u otkrivanju patoloških zbivanja u alveolama. Radiološki se takve bolesti prikazuju inhomogenim, mrljastim zasjenjenjima i zračnim bronhogramom.
• Pomaže u otkrivanju slobodnog pleuralnog izljeva. Prije pokušaja evakuacije pleuralnog izljeva (torakocenteza) pregledom u položaju na boku treba isključiti izljeve u organizaciji.

  NATIVNA SNIMKA TRBUHA

• Treba biti prva slikovna dijagnostička metoda ako se sumnja na opstrukciju pasaže crijevnog sadržaja. Radiološki znakovi opstrukcije tankog crijeva su brojne aerolikvidne razine, izostanak distenzije debelog crijeva i stepeničasti izgled i proširenost vijuga tankog crijeva.
• Ne smije se izvoditi s klizmama barija u bolesnika u kojih se sumnja na perforaciju crijeva, postojanje plina u portalnoj veni ili toksični megakolon.
• Koristi se za procjenu promjera crijeva:
  1. Normalni promjer tankog crijeva je
  2. Normalni promjer cekuma je do 9 cm, a preostalog debelog crijeva do 6 cm.

  ULTRAZVUK

• Osjetljiviji je i specifičniji od CT-a u evaluaciji kolelitijaze.
• Može se koristiti za navođenje kod postavljanja arterijskih ili venskih katetera kad je to otežano.
• U bolesnika sa zatajenjem bubrega može brzo utvrditi veličinu bubrega i isključiti hidronefrozu.
• U bolesnika s tupom traumom trbuha može brzo otkriti slobodnu tekućinu u peritonealnom prostoru.
• Zajedno s Dopplerom procjenjuje aterosklerotske promjene na arterijama.
• Koristi se za procjenu srčanih zalistaka i kretanja mišićnog zida.
• Treba ga koristiti za lokaliziranje organiziranih pleuralnih i peritonealnih izljeva prije drenaže.
• Može utvrditi veličinu čvorova štitnjače i poslužiti kao metoda navođenja za citološku punkciju tankom iglom.
• Može utvrditi veličinu i lokaciju patološki uvećanih limfnih čvorova, osobito na površinskim mjestima kao što je vrat.
• Metoda je izbora za procjenu poznate ili sumnjive skrotalne patologije.
• Treba biti prva metoda za pregled ovarija.

  KOMPJUTORIZIRANA TOMOGRAFIJA

• CT daje znatno veću dozu zračenja od konvencionalne radiografije; stoga ga treba koristiti razumno.
• CT mozga treba biti prva dijagnostička metoda za obradu bolesnika s potencijalnim inzultom (moždanim udarom).
• Visoko je osjetljiva u otkrivanju akutnog subarahnoidnog krvarenja i u akutnoj fazi je osjetljivija od MR.
• CT mozga je osnovni test za procjenu bolesnika s promjenama duševnog stanja radi isključenja intrakranijskog krvarenja, tumora, subduralnog ili epiduralnog hematoma i hidrocefalusa.
• Bolja je od MR u procjeni koštanih lezija lubanje i kralježnice.
• CT prsišta treba razmotriti u evaluaciji bolesnika s bolovima u prsištu radi isključenja plućne embolije ili disekcije aorte.
• CT prsišta je osnova pretraga za procjenu plućnih čvorova i limfadenopatija prsišta.
• CT s presjecima visoke rezolucije je metoda izbora u evaluaciji plućnog intersticija kod bolesnika s promjenama plućnog intersticija.
• Može se koristiti za otkrivanje pleuralnog i perikardnog izljeva i lokaliziranja organiziranih izljeva.
• Korisna je pretraga kod bolesnika s neobjašnjenim bolovima u trbuhu jer može otkriti bolesti poput apendicitisa, mezenterične ishemije ili infarkta, divertikulitisa ili pankreatitisa.
• CT trbuha je metoda izbora i za procjenu nefrolitijaze u bolesnika s bubrežnim kolikama.
• Metoda je izbora za otkrivanje apscesa u trbuhu ili prsištu.
• Zajedno s nativnom slikom trbuha dio je dijagnostičke obrade bolesnika s opstrukcijom crijeva i pomaže u otkrivanju uzroka opstrukcije.
• Može otkriti invaginaciju (intususcepciju) i volvulus (zavrtaj ili torziju) crijeva u bolesnika s bolovima u trbuhu.
• Metoda je izbora za evaluaciju retroperitoneuma.
• U bolesnika s abdominalnom traumom CT treba napraviti odmah radi otkrivanja intraabdominalnog krvarenja ili ozljede trbušnih organa.

  MAGNETSKA REZONANCA

• Korisnija je od CT-a u evaluaciji ishemijskog infarkta, demencije, tumora mozga, demijelinizirajućih bolesti i većine bolesti kralježnice koje ne zahvaćaju koštane dijelove.
• Omogućava odličan prikaz velikih zglobova uključujući koljeno, kuk i rame.
• Često se može koristiti, zajedno s CT-om ili angiografijom, za procjenu moguće disecirajuće aneurizme aorte i prirođenih anomalija kardivaskularnog sustava.
• MR srca je pretraga koja ima dokazanu vrijednost u procjeni gibanja srčanog zida i procjeni funkcije srčanog mišića kod ishemije srca.
• Daje bolje rezultate od CT-a u procjeni novotvorina nadbubrežne žlijezde (npr. feokromocitom) i pomaže u razlučivanju benignih od malignih tumora nadbubrega.
• Preporučuje se za procjenu lezija hipofize i paraselarne patologije.

  RADIONUKLIDNO OSLIKAVANJE

• Radionuklidi se koriste u obliku radioaktivnih iona (jod, galij, talij) ili radioaktivnih tvari s afinitetom za određena tkiva (radiofarmaci, npr. bisfosfonati, sestamibi, oktreotid, metajodobenzilgvanidin-MIBG, jodkolesterol i dr.), ili u obliku fluordeoksiglukoze za PET snimanje.
• Radionuklidna scintigrafija se može kombinirati s CT-om ili MR-om za precizniju (točniju) anatomsku lokalizaciju nakupljanja radionuklida u tkivu.
• Tomografska radionuklidna scintigrafija (jednofotonska kompjutorizirana tomografija [SPECT]) je analog CT-u, koristeći radionuklide umjesto X-zraka. To omogućuje vizualizaciju sekvencijalnih sličica koje kompjuterskom obradom daju trodimenzionalni prikaz.
• PET je veoma važan u detekciji (otkrivanju) metabolički aktivnih tkiva, kao što su karcinomi i metastaze, a uvelike je zamijenio stare modalitete (načine)radionuklidnog prikaza (npr. scintigrafiju s galijem).
• Radionuklidne pretrage koje često traže opći internisti su: a.) scintigrafija kostiju u dijagnostici metastatske bolesti, b.) sestamibi za preoperativnu lokalizaciju adenoma doštitne žlijezde, c.) scintigrafija štitnjače (s tehnecijem ili jodom) za prikaz scintigrafski „toplih“ ili „hladnih“ čvorova u štitnjači.
• Specijalizirane radionuklidne scintigrafije uključuju talij ili sestamibi perfuzijsku scintigrafiju miokarda, ventilacijsko-perfuzijsku scintigrafiju pluća, scintigrafiju s oktreotidom u dijagnostici neuroendokrinih tumora, MIBG u dijagnostici feokromocitoma, jodkolesterol za adrenalokortikalne adenome, scintigrafiju cijelog tijela s radiojodom u diseminiranih karcinoma štitnjače.
• Test akumulacije (nakupljanja) radiojoda u štitnjači se koristi u diferencijalnoj dijagnostici subakutnog tireoiditisa i Gravesove bolesti.