Epitelni malignomi mogu nastati na sluznicama glave i vrata uključujući sinuse, usnu šupljinu, nazofarinks, orofarinks, hipofarinks i larinks. Obično se radi o planocelularnim tumorima. Rak štitnjače je opisan u Pogl. 170.

INCIDENCIJA I EPIDEMIOLOGIJA

Svake se godine dijagnosticira oko 58.000 slučajeva, a 12.000 ljudi umre. Usna šupljina, orofarinks i larinks su najčešća sijela primarnog tumora u SAD-u; nazofarinks je najučestaliji primarni tumor na Dalekom istoku i u Mediteranskim zemljama. Alkohol i duhan (uključujući bezdimni) su rizični faktori. Humani papilomavirus (obično tip 16 i 18) povezan je s oko polovicom slučajeva raka orofarinksa u zapadnim zemljama.

PATOLOGIJA

Rak nazsofarinksa na Dalekom Istoku je posebne histološke građe, nediferencirani karcinom bez keratinizacije s limfocitnom infiltracijom nazvan limfoepiteliom, i drugačije etiologije (Epstein-Barrov virus). Planocelularni rak glave i vrata može se razviti iz premalignih lezija (eritroplakija, leukoplakija), a prognoza ovisi o histološkom stadiju. Bolesnici koji prežive rak glave i vrata obično dobiju sekundarni rak glave i vrata, pluća ili jednjaka, vjerojatno uslijed izlaganja sluznice gornjeg dijela dišnog i probavnog sustava sličnim karcinogenim podražajima.

GENETSKE PROMJENE

Kromosomske delecije (izbacivanja) i mutacije nađene su na kromosomima 3p, 9p, 17p i 13q; opisana je i mutacija na p53. Ciklin D1 može biti pretjerano eksprimiran. Receptor epidermalnog faktora rasta obično je prekomjerno eksprimiran.

KLINIČKA SLIKA

Većina se tumora javlja u osoba >50 godina. Simptomi ovise o primarnom sijelu tumora. Nazofaringealne lezije obično ne izazivaju simptome sve do kasnog stadija bolesti, a tada dovode do jednostrane serozne upale srednjeg uha, nazalne opstrukcije ili epistakse. Karcinomi usne šupljine se očituju ulkusima koji ne zacjeljuju, katkad bolnim. Orofaringealne lezije također se manifestiraju kasno grloboljom ili otalgijom. Promuklost može biti rani znak raka grkljana. U rijetkim slučajevima bolesnici imaju bezbolne, povećane i tvrde poput kamena cervikalne ili supraklavikularne limfne čvorove. Stadij bolesti se procjenjuje prema veličini primarnog tumora i zahvaćenosti limfnih čvorova. Udaljene metastaze se javljaju u <10% oboljelih.

LIJEČENJE RAK GLAVE I VRATA

Postoje tri kategorije bolesti: ograničena, lokalno ili regionalno uznapredovala, te recidivirajuća ili metastatska. Lokalizirana (ograničena) bolest javlja se u oko jedne trećine bolesnika i liječi se s kurativnom nakanom kirurški ili radioterapijom. Radioterapija ima prednost kod ograničenog raka grkljana radi očuvanja funkcije organa; kirurško se liječenje češće primjenjuje za lezije usne šupljine. Ukupno 5-godišnje preživljenje je 60–90%, a većina recidiva javlja se unutar 2 godine. Najčešće se bolest manifestira tek kad je lokalno uznapredovala (>50%). Najbolje rezultate daje kombinirani način liječenja: indukcijska kemoterapija, zatim kirurški zahvat nakon kojeg slijedi konkomitantna (istodobna) primjena kemoterapije i radioterapije. Tri ciklusa cisplatine (75 mg/m2 IV 1. dan) i docetaksel (75 mg/m2 IV 1. dan) plus 5-fluorouracil (5-FU) [750 (mg/m2)/dan kroz 96 do 120 h u trajnoj infuziji] prije ili za vrijeme radioterapije daje bolje rezultate nego operacija plus radioterapija, premda je mukozitis također puno teži; 5-godišnje preživljenje je 34–50%. Cetuksimab plus radioterapija mogu biti djelotvorniji nego radioterapija sama. Bolesnici s rakom glave i vrata su često pothranjeni i obično istodobno imaju neku drugu bolest. Oni kod kojih dođe do remisije često razvijaju hipotireozu. Pacijente s recidivom ili metastatskom bolešću (oko 10% bolesnika) liječimo palijativno cisplatinom plus 5-FU ili paklitakselom (200–250 mg/m2 uz faktor stimulacije granulocitnih kolonija [G-CSF]) ili monokemoterapijom (taksan, metotreksat, cisplatina ili karboplatina). Stopa odgovora na terapiju obično iznosi 30–50%, a srednje preživljenje oko 3 mjeseca.

PREVENCIJA

Najvažnija intervencija je da bolesnici prestanu pušiti. Dugotrajno preživljenje je značajno bolje među bolesnicima koji su prestali pušiti. Kemopreventivna terapija cis-retinoičnom kiselinom (3 mjeseca 1.5 [mg/kg]/dan, a zatim 9 mjeseci 0.5 [mg/kg]/dan PO) može dovesti do regresije leukoplakije, ali nema konzistentan učinak na razvoj raka.

Opširnije vidi u Vokes EE: Head and Neck Cancer, pogl. 106, str. 502, u HPIM-19.