Posljedica je nedostatne dopreme kisika u mozak zbog hipotenzije ili respiratorne insuficijencije. Najčešći uzroci su IM, srčani zastoj, šok, asfiksija, paraliza disanja, te trovanje ugljičnim monoksidom ili cijanidom. U nekim situacijama može prevladavati hipoksemija. Trovanja ugljičnim monoksidom i cijanidom nazivaju se histotoxic hypoxemia jer uzrokuju izravno oštećenje dišnog lanca.

KLINIČKE MANIFESTACIJE

Blagi stupanj prave hipoksemije (npr. na velikim visinama) uzrokuje otežano prosuđivanje, nesmotrenost, slabu motoričku koordinaciju i, povremeno, euforiju. Međutim, kod hipoksično-ishemičnog stanja, koje se javlja kod zastoja krvotoka, svijest se gubi za nekoliko sekundi. Ako se krvotok ponovno uspostavi unutar 3–5 min može doći do potpunog oporavka, ali ako takvo stanje potraje duže u pravilu dolazi do trajnog oštećenja mozga. Teško je precizno prosuditi stupanj hipoksije-ishemije pa se neki bolesnici mogu relativno potpuno oporaviti čak i nakon 8–10 min globalne ishemije. Razlikovanje prave hipoksemije od hipoksično-ishemičnog stanja je važno jer se PaO2 od samo 2.7 kPa (20 mmHg) može dobro podnositi ako se takvo stanje razvija postupno uz normalni krvni tlak, ali kratkotrajna razdoblja vrlo slabog ili potpuni prekid moždanog krvotoka mogu dovesti do trajnog oštećenja.

Klinički pregled u različitim vremenskim točkama nakon inzulta (posebno srčanog zastoja) pomaže kod prognoze. Prognoza je bolja u bolesnika s očuvanom funkcijom moždanog debla, na što ukazuju normalna reakcija zjenica na svjetlost, očuvani okulocefalični (lutkine oči) refleksi, te okulovestibularni (kalorični) i kornealni refleksi. Odsustvo ovih refleksa i stalno proširene zjenice koje ne reagiraju na svjetlost su ozbiljni prognostički znakovi. Isto tako, prognoza je nepovoljna kad zjenice ne reagiraju na svjetlost ili kad su odsutne motoričke reakcije na bol 3. dana nakon lezije. Obostrani izostanak kortikalnih somatosenzoričkih pobuđenih (evociranih) odgovora (engl. SSEP = somatosensory evoked potentials) prvih nekoliko dana također ukazuje na lošu prognozu, kao i jako povišena serumska razina (>33 μg/L) biokemijskog markera neuron-specifične enolaze (NSE). Korisnost SSEP i NSE često je ograničena: teško ih je dobiti u pravom trenutku; potrebno je stručno tumačenje (SSEP); te ne postoji standardizacija (vrijednosti NSE). Primjena blage hipotermije nakon srčanog zastoja može promijeniti trenutak kada ovi klinički i elektrofiziološki prediktori postaju pouzdani za prepoznavanje bolesnika s vrlo niskom vjerojatnošću za klinički značajan oporavak.

Dugoročne posljedice su trajna koma ili vegetativno stanje, demencija, vizualna agnozija, parkinsonizam, koreoatetoza, ataksija, mioklonus, konvulzije i stanje amnezije. Kasna postanoksična encefalopatija je neuobičajena pojava kod koje bolesnik čini se u početku pokazuje oporavak nakon inzulta a zatim nastupa recidiv s progresivnim tijekom koji često prati difuzna demijelinizacija dokazana slikovnim (radiološkim) pretragama.

LIJEČENJE HIPOKSIČNO-ISHEMIČNA ENCEFALOPATIJA

• Početno liječenje je usmjereno na uspostavljanje normalne kardiorespiratorne funkcije. To uključuje osiguravanje prohodnosti dišnih putova, primjerenu oksigenaciju i ventilaciju, te ponovno uspostavljanje perfuzije mozga, bilo kardiopulmonalnom reanimacijom, nadoknadom tekućina, vazokonstriktorima ili srčanim elektrostimulatorom.
• Blaga hipotermija (33°C), uvedena što je ranije moguće i provođena kroz 12–24 h, može poboljšati ishod kod bolesnika koji ostanu komatozni nakon srčanog zastoja, prema ispitivanjima bolesnika čiji je početni ritam prvenstveno bio ventrikulska fibrilacija ili ventrikulska tahikardija bez pulsa. Moguće komplikacije su koagulopatija i povećana opasnost od infekcije.
• Antikonvulzivi (antiepileptici) se obično ne daju profilaktički ali se mogu koristiti za kontrolu konvulzija.
• Posthipoksični mioklonus može kontrolirati klonazepam (1.5–10 mg/d) ili valproat (300–1200 mg/d) u podijeljenim dozama.
• Miokloni status epileptikus unutar 24 sata od hipoksično-ishemičnog inzulta pretkazuje općenito lošu prognozu, čak i ako su konvulzije pod kontrolom.

  Opširnije vidi u Hemphill JC III, Smith WS, Gress DR: Neurologic Critical Care, Including Hypoxic-Ischemic Encephalopathy and Subarachnoid Hemorrhage, pogl. 330, str. 1777, HPIM-19..