DEFINICIJA

Reaktivni artritis (ReA) predstavlja akutni nepurulentni artritis kao komplikaciju infekcije negdje u organizmu. Ovaj termin se koristi primarno za spondiloartropatije koje se javljaju nakon probavnih ili urogenitalnih infekcija

PATOGENEZA

Bakterije koje su definitivni okidač za ReA uključuju crijevne mikroorganizme Shigella, Salmonella, Yersinia, Campylobacter species; i genitourinarne infekcije sa Chlamydiom trachomatis; postoje dokazi koji uključuju i Clostridium difficile, pojedine toksikogene Escherichie coli, a moguće i druge uzročnike.

KLINIČKA SLIKA

Prosječna dob pacijenata je 18–40 godina. Omjer muškaraca i žena nakon crijevne infekcije je 1:1; međutim, reaktivni artritis dobiven genitourinarnim putem uglavnom se viđa kod mladih muškaraca. U većini slučajeva, anamneza otkriva simptome genitourinarne ili gastrointestinalne infekcije 1–4 tjedna prije pojave drugih simptoma.

Opći simptomi: umor, slabost, povišena temperatura, gubitak tjelesne težine.

Artritis: obično akutni, asimetrični, oligoartikularni, pretežito zahvaća donje ekstremitete, može se pojaviti sakroileitis.

Entezitis: česte su upale u području hvatišta tetiva i ligamenata za kost; daktilitis ili “kobasičasti prst,” plantarni fasciitis i tendinitis Ahilove tetive.

Očni simptomi: konjunktivitis, obično blagi; uveitis, keratitis i optički neuritis su rijetka pojava.

Uretritis: povremeno iscjedak, a može biti i asimptomatski.

Druge urogenitalne manifestacije: prostatitis, cervicitis, salpingitis.

Mukokutane lezije: bezbolne lezije na glansu penisa (balanitis circinata) i oralnoj sluznici u otprilike trećine pacijenata; keratoderma blennorrhagica: kožne vezikule koje postaju hiperkeratotične, najčešće na tabanima i dlanovima.

Neuobičajene manifestacije: pleuroperikarditis, aortna regurgitacija, neurološke manifestacije, sekundarna amiloidoza.

Reaktivni artritis može biti povezan ili može biti prvi znak i simptom HIV-a.

DIJAGNOSTIČKI POSTUPAK

• Pretrage na uzročnu infekciju putem kultura, serologije, molekularnih metoda kako nalaže klinička slika.
• Reumatoidni faktor i ANA su negativni.
• Mogu biti izražene blaga anemija, leukocitoza i ubrzana SE.
• Povezanost s HLA-B27 je prvotno bila precijenjena jer nedavne studije pokazuju prevalenciju <50%. Može biti od pomoći u atipičnim slučajevima i može imati prognostički značaj.
• Probir (pretraživanje ili skrining) na HIV treba izvršiti kod svih bolesnika.
• Analiza sinovijalne tekućine—često po upalnom tipu; negativne na kristale ili infekcije.
• Radiogrami—erozije se mogu vidjeti s foramiranjem nove periostalne kosti, osifikacije enteza, sakroileitis (često unilateralni).

DIFERENCIJALNA DIJAGNOZA

Uključuje septički artritis (gram +/–), gonokokni artritis, kristalni artritis, psorijatični artritis.

LIJEČENJE REAKTIVNI ARTRITIS

• Kontrolirane studije nisu dokazale nikakav povoljni učinak antibiotika u reaktivnom artritisu. Brzo liječenje akutnog klamidijskog uretritisa može spriječiti posljedični reaktivni artritis.
• NSAR (tj. indometacin 25–50 mg PO tri puta dnevno) koristi većini bolesnika.
• Intra-artikularni glukokortikoidi.
• Sulfasalazin do 3 g/d u podijeljenim dozama može pomoći nekim bolesnicima kod perzistentnog artritisa.
• Imunosupresivi, kao azatioprin (1–2 [mg/kg]/d) ili metotreksat (7.5–15 mg/tjedno) mogu se razmotriti kod iscrpljujuće bolesti tvrdokorne na druge oblike liječenja; kontraindicirani su kod oboljelih od HIV-a.
• Inhibitori čimbenika nekroze tumora (anti-TNF) mogu doći u obzir kod teških kroničnih slučajeva.
• Za uveitis mogu biti potrebni lokalni ili sistemski glukokortikoidi.

ISHOD

Artritis obično traje 3–5 mjeseci; recidivi akutnih simptoma su česti. Kronični zglobni simptomi perzistiraju u 15% slučajeva zajedno s invalidnošću.

Opširnije vidi u Taurog JD, Carter JD: The Spondyloarthritides, Pogl. 384, str. 2169, u HPIM-19.