DEFINICIJA

Sistemska reakcija preosjetljivosti koja ugrožava i sam život kod kontakta s alergenom; može se pojaviti unutar nekoliko minuta od kontakta s “okrivljenom” tvari. Očituje se respiratornim distresom, pruritusom, urtikarijom, edemom sluznica, gastrointestinalnim poremećajima (uključujući mučninu, povraćanje, abdominalnu bol i proljev), te vaskularnim kolapsom. Gotovo svaki alergen može potaknuti anafilaksijsku reakciju, ali u češće agense spadaju bjelančevine kao što su antiserumi, hormoni, ekstrakti polena, otrov Hymenoptera i hrana; lijekovi (osobito antibiotici); i dijagnostička sredstva (iv. radiokontrasti). Čini se da atopija nije stanje koje pogoduje anafilaksijskoj reakciji na penicilin ili otrove. Anafilaksijske reakcije nakon transfuzije opisane su u Pogl. 8.

KLINIČKA SLIKA

Vrijeme potrebno za razvoj reakcije je različito, ali se simptomi obično pojavljuju unutar nekoliko sekundi ili minuta od kontakta s antigenom:

• Respiratorni: edem sluznica, promuklost, stridor, piskanje (zviždanje u prsima)
• Kardiovaskularni: tahikardija, hipotenzija
• Kožni: svrbež, urtikarija, angioedem

  DIJAGNOZA

  Postavlja se uzimanjem anamneze o izloženosti (kontaktu) “okrivljenoj” tvari uz kasniji razvoj karakterističnih simptoma.

  LIJEČENJE ANAFILAKSIJA

  Blagi simptomi poput svrbeža i urtikarije mogu se ublažiti primjenom 0,3–0,5 ml otopine adrenalina SC ili IM razrijeđene u omjeru 1:1000 (1.0 mg/ml) i ako je potrebno, ponavljanjem doze svakih 5 do 20 min u slučaju teške reakcije.

  Treba osigurati IV pristup. Hipotenziju treba liječiti adrenalinom razrijeđenim u omjeru 1:10.000, tako da se svakih 5–10 minuta IV daje 2.5 ml otopine; zatim volumnim ekspanderima, npr. 1N fiziološkom otopinom; te ako je hipotenzija tvrdokorna, vazokonstriktorima (npr. dopamin).

  Adrenalin ima i alfa- i beta-adrenergičko djelovanje pa izaziva vazokonstrikciju i bronhodilataciju. Beta-blokatori su relativno kontraindicirani kod osoba u kojih postoji opasnost razvoja anafilaksije.

  Ako je nužno, mogu se poduzeti sljedeće mjere:

  • Antihistaminici, npr. difenhidramin 50–100 mg IM ili IV.
  • Salbutamol (raspršivač) ili aminofilin 0.25–0.5 g IV za bronhospazam.
  • Kisik; endotrahealna intubacija ili traheotomija mogu biti nužne kod progresivne hipoksemije.
  • Glukokortikoidi (metilprednizolon 0.5–1.0 mg/kg IV); neučinkoviti za akutne manifestacije, ali mogu ublažiti kasniju ponovnu pojavu hipotenzije, bronhospazma ili urtikarije.
  • U slučaju kada je antigen ubrizgan u ekstremitet razmotrite: podvezivanje ekstremiteta proksimalno od ubodnog mjesta, davanje 0.2 ml adrenalina razrijeđenog u omjeru 1:1000 na to mjesto, uklanjanje žaoke kukca ako je ostala zabodena.

  PREVENCIJA

  Izbjegavanje “okrivljenog” antigena, kadgod je moguće; ako je potrebno, uraditi alergološko testiranje na koži i hiposenzibilizaciju na tvari kao što su penicilin i otrov Hymenoptera. Takve bi osobe trebale nositi narukvice s natpisom upozorenja na alergiju i uvijek pri ruci imati torbicu s adrenalinom kojemu nije istekao rok primjene.

  Opširnije vidi u Boyce JA, Austen KF: Allergies, Anaphylaxis, and Systemic Mastocytosis, pogl. 376, str. 2113, HPIM-19.