Narkotici ili opijati vežu se na posebne opioidne receptore u SŽS-u i drugdje u tijelu. Spomenuti receptori posreduju učinke opijata: analgeziju, euforiju, respiratornu depresiju i opstipaciju. Endogeni opijatni peptidi (enkefalini i endorfini) su prirodni ligandi za opioidne receptore i čini se da imaju ulogu u analgeziji, pamćenju, učenju, nagrađivanju, reguliranju raspoloženja i toleranciji na stres.

Prototipi opijata, morfij i kodein, dobivaju se iz soka maka, Papaver somniferum. Polusintetski lijekovi dobiveni od morfija su: hidromorfon (Dilaudid), diacetilmorfin (heroin) i oksikodon (OxyContin). Čista sintetska sredstva su meperidin, propoksifen, difenoksilat, fentanil, buprenorfin, tramadol, metadon i pentazocin. Sve te tvari uzrokuju analgeziju i euforiju kao i fizičku ovisnost kad se uzimaju u dovoljno visokim dozama duže vremensko razdoblje.

KLINIČKA SLIKA

Godišnja prevalencija ovisnosti o heroinu u SAD-u iznosi 0.1%, od toga jedna trećina se odnosi na zlouporabu receptnih opijata i znatno je niža od ovisnosti o morfiju koja iznosi 2% u nekim dijelovima Azije. Od 2007, receptni opijati su nadmašili marihuanu kao najčešća zabranjena droga koju adolescenti prekomjerno konzumiraju.

Akutni učinci

Svi opijati imaju sljedeće akutne učinke na SŽS: sedacija, euforija, smanjena percepcija boli, depresija disanja i povraćanje. U većim dozama dolazi do znatnog slabljenja disanja, bradikardije, mioze zjenica, stupora i kome. Osim toga, pomoćna sredstva koja se rabe kako bi “razrijedili” ulične droge (kinin, fenacetin, strihnin, antipirin, kafein, mlijeko u prahu) mogu izazvati trajno neurološko oštećenje uključujući perifernu neuropatiju, ambliopiju, mijelopatiju i leukoencefalopatiju; patvorena sredstva također mogu prouzročiti reakciju „sličnu alergiji“ karakteriziranu smanjenom pozornošću, pjenušavim plućnim edemom i povećanjem broja eozinofila u krvi.

Kronični učinci

Tolerancija i sindom ustezanja obično se javljaju nakon 6–8 tjedana kod kroničnog svakodnevnog konzumiranja ovisno o dozi i učestalosti, a potrebne su sve veće doze da bi se zadržao euforični učinak i izbjegla neugoda sindroma ustezanja.

Sindrom ustezanja

Sindrom ustezanja uzrokuje mučninu i proljev, kašalj, suzenje, rinoreju, dijaforezu, grčenje mišića, piloerekciju, vrućicu, tahipneju, hipertenziju, difuznu bol po tijelu, nesanicu i zijevanje.

Kod opijata s kraćim djelovanjem, kao što su heroin, morfin ili oksikodon, znakovi apstinencije započinju 8–16 sati nakon posljednje doze, vrhunac od 36–72 sata, a popuštaju tijekom 5–8 dana. Kad se uzimaju opijati dužeg djelovanja, kao što je metadon, apstinencija počinje za nekoliko dana od posljednje doze, najjače je izražena nakon 7–10 dana, a traje nekoliko tjedana.

LIJEČENJE ZLOUPORABA NARKOTIKA

PREDOZIRANJE

• Visoke doze opijata, uzete zbog pokušaja suicida ili nesretnim slučajem uslijed pogrešno procijenjene jačine, često su smrtonosne. Nakon IV primjene toksičnost se javlja odmah, a u slučaju oralnog uzimanja uslijedi s određenim zakašnjenjem. Simptomi su: mioza, plitko disanje, bradikardija, hipotermija, stupor ili koma.
• Liječenje zahtijeva kardiorespiratornu potporu, ponekad i intubaciju.
• Anatgonist opijata nalokson daje se u dozi od 0,4–2 mg IV ili IM sa očekivanim odgovorom za 1–2 minute; možda će biti potrebno ponavljati doze u IV svakih 24–72 sata ovisno o opijatu kojim se predoziralo.

APSTINENCIJA

• Opijati dugog djelovanja kao što su metadon i buprenorfin koriste se u liječenju apstinencije i postizanje detoksifikacije smanjivanjem doze tjednima ili mjesecima. Buprenorfin uzrokuje manje apstinencijskih simptoma u odnosu na metadon ali ne pokazuje bolje rezultate.
• Nekoliko α2-adrenergičkih agonista postižu dobar učinak kod apstinencije i detoksifikacije supresijom aktivnosti simpatičkog živčanog sustava. Klonidin i lofeksidin se često koriste peroralno 3 do 4 puta dnevno.
• Brza detoksikacija od opijata može se postići s naltreksonom u kombinaciji sa α2-adrenergičkim agonistom. Vrlo brza detoksifikacija pomoću anestetika je dio ovog pristupa ali je vrlo kontraverzna zbog medicinskog rizika uključujući smrtnost.

ODRŽAVANJE NA OPIOIDIMA

• Održavanje na metadonu je široko rasprostranjena metoda za liječenje ovisnosti o opijatima. Metadon je opoid dugog djelovanja čija optimalna doza iznosi 80–150 mg/d (s vremenom se postupno povećava).
• Parcijalni agonist buprenorfinr se također može koristiti i ima nekoliko prednosti, uključujući nizak rizik od predoziranja, potencijalno lakšu detoksifikaciju u odnosu na metadon te terapijski plato zbog kojeg više doze ne povećavaju euforiju.U Sjedinjenim Državama liječnici primarne zdravstvene zaštite mogu propisivati buprenorfin; što može povećati uspjeh i kvalitetu liječenja.

ANTAGONISTI OPIJATA ZA OVISNOST O OPIJATIMA

• Postoji mišljenje da bi blokiranje djelovanja opioida trebalo u potpunosti dovesti do gubitka navike.
• Naltrekson se može uzimati 3 puta tjedno (100–150 mg); dostupan je u depo pripravku za mjesečnu aplikaciju te pospješuje terapijsku suradljivost i smanjuje korištenje opijata.

PROGRAMI ODVIKAVANJA BEZ DROGE

• Liječenje bez primjene lijekova u bolničkim, kućnim i ambulantnim uvjetima ima slabe rezultate u periodu od 1 do 5 godina u usporedbi sa farmakoterapijom, iznimka su ambulantni programi trajanja od 6–18 mjeseci koji zahtjevaju sudjelovanje i boravak u terapijskoj zajednici.

PREVENCIJA

Sprječavanje zlouporabe opijata je izuzetno važan izazov za liječnike. U Sjedinjenim Država, izvori opijata za adolescente najčešće su članovi obitelji, a ne trgovci narkotika ili internet. Izuzev terminalnih bolesnika, liječnici bi trebali pomno nadzirati svoje pacijente koji uzimaju opioidne lijekove, nastojati da doza bude što je moguće niža i primjenjivati ih što kraće vrijeme prema nivou boli. Pacijenti moraju staviti na raspolaganje sve opijate koji im ostanu nakon terapije. Liječnici moraju biti oprezni što se tiče osobnog rizika za zloporabu narkotika i stvaranje ovisnosti, te nikada ne smiju ove lijekove propisivati sami sebi.

Opširnije vidi u Kosten TR, Haile CN: Opioid-Related Disorders, Pogl. 468e, u HPIM-19.