DEFINICIJA I ETIOLOGIJA

Apneja u snu po definiciji označava stanje kada se unutar sat vremena zabilježi najmanje pet epizoda apneje (nema protoka zraka ≥10 sekundi) i/ili hipopneje (smanjenje protoka zraka najmanje za 30% od bazalne vrijednosti ≥10 sekundi uz desaturaciju O2 ili buđenje iz sna). Sindrom opstruktivne apneje/hipopneje u snu (OSAHS) je najčešći medicinski uzrok pospanosti danju. Uzrok OSAHS-a je zatvaranje gornjih dišnih putova za vrijeme inspiracije, što izaziva isprekidan san zbog kratkotrajnog buđenja koje okonča epizodu apneje. Rizični faktori za OSAHS su pretilost i kraniofacijalna anatomija (npr. mikrognatija), pozitivna obiteljska anamneza na OSAHS i muški spol. Hipotireoza i akromegalija su sistemske bolesti udružene s OSAHS. OSAHS povećava rizik za brojne kardiovaskularne bolesti, uključujući bolest koronarnih arterija, zatajenje srca, moždani udar i aritmije.

Za centralnu apneju u snu (CSA) karakteristične su respiratorne pauze tijekom spavanja vezane za izostanak respiratornog rada. CSA je rjeđa nego OSAHS, ali mogu se javiti zajedno. CSA se obično javlja u bolesnika sa srčanom dekompenzacijom i moždanim udarom, ali se može javiti i zbog uzimanja opijata ili hipoksije (npr. na velikim visinama).

KLINIČKA PROCJENA

Glavni simptomi OSAHS su pospanost danju i poremećaji disanja noću (glasno hrkanje, dahtanje i prekidi disanja). Ostali simptomi mogu biti suha usta, nikturija, jutanje glavobolje i smetnje koncentracije. Oni koji spavaju s takvim bolesnikom mogu dati važne anamnestičke podatke. Depresija i hipertenzija su udružene s OSAHS. Diferencijalna dijagnoza OSAHS uključuje neispavanost (nedovoljan broj sati sna), pospanost zbog smjenskog rada, depresiju, učinke lijekova (i stimulansa i sedativa), narkolepsiju i idiopatsku hipersomnolenciju.

Težina OSAHS ovisi o učestalosti poremećaja disanja (apneja-hipopneja indeks), trajanju apneja i hipopneja, o količini desaturiranog O2 za vrijeme respiratornih poremećaja, o stupnju isprekidanosti sna, te o intenzitetu pospanosti danju.

Fizikalni pregled treba obuhvatiti određivanje indeksa tjelesne mase (BMI), procjenu građe čeljusti i gornjih dišnih putova, te mjerenje krvnog tlaka. Također, treba uzeti u obzir moguću povezanost sa sistemskim bolestima, uključujući akromegaliju i hipotireozu.

U dijagnostičke pretrage obično spada i polisomnografija u laboratoriju za ispitivanje spavanja. Međutim, za probir mogu poslužiti ograničene studije za ispitivanje spavanja bez praćenja neurofizioloških parametara. Značajna pospanost danju uz negativnu ograničenu probirnu studiju za ispitivanje spavanja nalaže kompletnu polisomnografiju.

LIJEČENJE APNEJA U SNU

Kod pretilih pacijenata s OSAHS treba nastojati smanjiti tjelesnu težinu, ograničiti uživanje alkohola, optimizirati vrijeme spavanja, regulirati vrijeme odlaska na spavanje, liječiti nazalne alergije, te postupno ukinuti sedative.

Primarna terapija za OSAHS je CPAP (engl. continuous positive airway pressure) uz primjenu maske (nazalne ili nazalno-oralne). Bitno je izabrati odgovarajući sistem za dopremu kisika i istitrirati adekvatnu vrijednost CPAP-a. Suhoća dišnih putova uslijed korištenja CPAP-a može se smanjiti pomoću toplog ovlaživača ugrađenog u sustav CPAP-a. U alternativne terapije OSAHS-a spadaju udlage za reponiranje mandibule (oralne naprave), koje izbacuju čeljust i jezik prema naprijed te šire segment dišnog puta koji pripada ždrijelu. Ove se naprave rabe prvenstveno kod bolesnika s blagom OSAHS ili kod onih koji ne podnose CPAP. Kod OSAHS-a se primjenjuje nekoliko vrsta kirurških postupaka, uključujući redukcijske operacije želuca u pretilih pacijenata, tonzilektomiju, operaciju čeljusti, te kirurški zahvat na ždrijelu. Traheostoma je kurativna jer zaobilazi opstrukciju u gornjim dišnim putovima, ali rijetko se koristi. Nema lijekova koji dokazano smanjuju manifestacije apneje; ipak, modafinil može smanjiti pospanost.

Liječenje CSA uključuje rješavanje svih predisponirajućih stanja, kao što je kongestivno zatajenje srca. Kod CSA može biti učinkovita prilagodljiva (adaptivna) servoventilacija, koja omogućava varijabilnu inspiratornu ventilacijsku potporu kao odgovor na apneju i hipopneju.

Opširnije vidi u Wellman A, Redline S: Sleep Apnea, Pogl. 319, str. 1723, u HPIM-19.