165. Ostale mišićno-koštane bolesti

Urednik sekcije: prof. dr. sc. Srđan Novak, dr. med.
Prijevod: dr. sc. Felina Anić, dr. med.

ENTEROPATSKI ARTRITIS

I periferni i aksijalni artritis mogu biti povezani s upalnim bolestima crijeva (IBD = inflammatory bowel diseases) kao što su ulcerozni kolitis ili Crohnova bolest. Artritis se može javiti prije ili nakon pojave crijevnih simptoma. Periferni artritis se javlja u napadima, asimetričan je, a najčešće zahvaća koljeno i gležanj. Napadi obično traju nekoliko tjedana nakon čega se karakteristično potpuno povuku bez posljedičnih oštećenja zglobova. Entezitis (upala hvatišta tetiva i ligamenata za kost) se može očitovati kao “kobasičasti prst”, tendinitis Ahilove tetive i plantarni fasciitis. Zahvaćenost kralježnice može se očitovati kao spondilitis i/ili sakroileitis (često simetričan). Laboratorijski nalazi su nespecifični; reumatoidni faktor (RF) negativan; HLA-B27 je pozitivan u 70% bolesnika s IBD i aksijalnom bolesti, ali i u <15% bolesnika s IBD i perifernim artritisom; rendgenske snimke perifernih zglobova obično su uredne; aksijalni oblik se uglavnom ne može razlučiti od ankiloznog spondilitisa.

LIJEČENJE ENTEROPATSKI ARTRITIs

Usmjereno je na osnovnu IBD; liječenje Crohnove bolesti inhibitorima TNF-α može poboljšati artritis; NSAR mogu ublažiti postojeće zglobne simptome ali mogu ubrzati pogoršanje IBD; sulfasalazin može pomoći kod perifernog artritisa.

WHIPPLEOVA BOLEST

Artritis se javlja u do 75% slučajeva Whippleove bolesti i obično prethodi drugim simptomima. Artritis je obično oligo- ili poliartikularan, simetričan i prolazan, ali može postati kroničan. Simptomi koji potiču od zglobova reagiraju na antibiotsku terapiju.

NEUROPATSKA BOLEST ZGLOBOVA

Neuropatska bolest zglobova također poznata i pod nazivom Charcotov zglob je teški oblik destruktivne artropatije koja pogađa zglobove koji su izgubili osjet za bol i prostor. Može se pojaviti u sklopu šećerne bolesti, tabesa dorsalisa, siringomijelije, amiloidoze, kod ozljeda kralježničke moždine ili perifernih živaca. Distribucija ovisi o primarnoj bolesti. Izljevi u zglobovima obično nisu upalni, ali mogu biti hemoragični. Radiološki se može otkriti pojačana resorpcija kosti ili pak stvaranje nove kosti uz pomak (dislokaciju) i fragmentaciju kosti.

LIJEČENJE NEUROPATSKA BOLEST ZGLOBOVA

Stabilizacija zgloba; kirurško spajanje može poboljšati funkciju zgloba..

RECIDIVIRAJUĆI POLIHONDRITIS

Idiopatski poremećaj za kojeg su karakteristične recidivirajuće upale hrskavičnih struktura. Glavne manifestacije su: zahvaćenost uha i nosa s visećim uhom i sedlastom deformacijom nosa, upala i kolaps hrskavičnih prstenova dušnika i bronha te napadi asimetričnog poliartritisa bez deformacija. Ostale manifestacije mogu biti skleritis, konjunktivitis, iritis, keratitis, aortna regurgitacija, glomerulonefritis kao i ostala obilježja sistemskog vaskulitisa. Bolest često počinje iznenada upalom hrskavice na 1–2 mjesta. Dijagnoza se postavlja kliničkim pregledom, a može se potvrditi biopsijom zahvaćenih hrskavica.

LIJEČENJE RECIDIVIRAJUĆI POLIHONDRITIS

Glukokortikoidi (prednizon 40–60 mg/dan uz kasnije postupno smanjenje doze) mogu suzbiti akutnu upalu i smanjiti težinu i učestalost recidiva bolesti. Citotoksične lijekove treba davati u slučaju bolesti koja ne reagira na glukokortikoidnu terapiju ili bolesnicima koji zahtjevaju visoke doze glukokortikoida. U slučaju jake opstrukcije dišnih puteva nužna je traheotomija.

HIPERTROFIČNA OSTEOARTROPATIJA

Sindrom tvore periostalno stvaranje nove kosti, batičasti prsti i artritis. Najčešće se javlja kod karcinoma pluća, ali također i kod određenih kroničnih oboljenja pluća i jetre; kongenitalnih bolesti srca, pluća ili jetre kod djece; postoji idiopatski i obiteljski oblik bolesti. Simptomi se javljaju u vidu pečenja i bolova uglavnom u distalnim udovima. Radiološke snimke pokazuju zadebljanje periosta sa stvaranjem nove kosti na distalnim krajevima dugih kostiju.

LIJEČENJE HIPERTROFIČNA OSTEOARTROPATIJA

Potrebno je prepoznati i liječiti pridruženi poremećaj; simptome mogu ublažiti acetilsalicilna kiselina, NSAR, drugi analgetici, vagotomija ili perkutana blokada živca.

FIBROMIALGIJA

Učestali poremećaj obilježen kroničnim, difuznim bolovima u mišićno-koštanom sustavu, ukočenosti, parestezijom, poremećajem spavanja i brzim umaranjem s brojnim mjestima posebno osjetljivim na dodir. Češće pogađa žene nego muškarce. Dijagnoza se postavlja kliničkim pregledom; palpacijom se otkrivaju bolne točke u mekom tkivu, ali nema fizikalnih i radioloških promjena na zglobovima kao ni laboratorijskih abnormalnosti.

LIJEČENJE FIBROMIALGIJA

Pregabalin, duloksetin i milnacipran pokazuju učinak kod fibromialgije. Triciklički antidepresivi za poremećaj spavanja, lokalne mjere (primjena topline, masaža), tjelesna aktivnost i kognitivno-bihevioralne mjere poboljšavaju san.

REUMATSKA POLIMIALGIJA (RPM)

Klinički sindrom koji se očituje bolovima i jutarnjom ukočenošću ramenog obruča, kukova ili vrata a traje >1 mjesec, ubrzanom SE i brzim odgovorom na niske doze prednizona (10–20 mg/dan). Rijetko se javlja prije 50. godine života; češće u žena. RPM se može pojaviti uz temporalni arteritis koji zahtjeva liječenje visokim dozama prednizona. Dijagnostička obrada uključuje uzimanje detaljne anamneze kako se ne bi previdio temporalni arteritis (Pogl. 159); određivanje SE; laboratorijske pretrage kojim se isključuju drugi procesi koji obično zahtijevaju provjeru RF, ANA, KKS, CPK, elektroforezu serumskih proteina; bubrežne, jetrene nalaze i testove štitnjače.

LIJEČENJE RPM

Bolesnici se brzo oporavljaju nakon primjene prednizona u dozi 10–20 mg/dan, ali liječenje može potrajati mjesecima ili godinama.

OSTEONEKROZA (AVASKULARNA NEKROZA)

Bolest je posljedica propadanja stanica kosti, najvjerojatnije zbog prekida dotoka krvi. Često se povezuje s glukokortikoidnom terapijom, bolestima vezivnog tkiva, traumom, anemijom srpastih stanica, embolijom, uživanjem alkohola i HIV-om. Obično pogađa glavu femura i humerusa, kondile femura i proksimalni dio tibije. Oba kuka zahvaća u >50% slučajeva. Redovito se klinički očituje naglom pojavom bolova u pogođenom zglobu. Rane promjene nisu vidljive na radiološkim snimkama, a najbolje se otkrivaju pomoću MR. U kasnijim stadijima bolesti dolazi do kolapsa kosti (“znak polumjeseca”), izravnavanja zglobnih površina i nestanka zglobnog prostora. Osteonekroza čeljusti je rijetka pojava udružena s onkološkom terapijom (uključujući zračenje), infekcijom, uzimanjem glukokortikoidne ili antiresorptivne terapije.

LIJEČENJE OSTEONEKROZA

Nejasna je korist od smanjenja tjelesne težine, kao i od uzimanja NSAR za liječenje simptoma. Kirurški postupci za poboljšanje krvnog protoka mogu se razmotriti u ranom stadiju bolesti, ali je njihova učinkovitost sporna; ugradnja umjetnog zgloba je neizbježan zahvat kod uznapredovale bolesti zbog bolova koji ne reagiraju na ostale terapijske postupke.

PERIARTIKULARNI POREMEĆAJI

BURZITIS

Upala tanke burzalne vreće koja okružuje tetive i mišiće iznad koštanih prominencija. Najčešće su zahvaćene subakromijalna i velika trohanterična burza.

LIJEČENJE BURZITIS

Prevencija stanja koja mogu pogoršati bolest, mirovanje, NSAR te injiciranje glukokortikoida lokalno.

TENDINITIS

Može zahvatiti praktički bilo koju tetivu, no najčešće pogađa tetivu manžete rotatora ramena, naročito supraspinatusa. Bol je tupa i stalna, ali kad je tetiva potisnuta ispod akromiona može biti akutna i oštra.

LIJEČENJE TENDINITIS

NSAR, injiciranje glukokortikoida lokalno i fizikalna terapija mogu biti od pomoći. Ako dođe do rupture tetive manžete rotatora ili tetive bicepsa, često je nužan kirurški zahvat.

KALCIFICIRAJUĆI TENDINITIS

Nastaje zbog odlaganja kalcijevih soli (primarno hidroksiapatita) u tetivu, najčešće supraspinatusa. Bol može nastati naglo i biti vrlo jaka.

LIJEČENJE KALCIFICIRAJUĆI TENDINITIS

Većinom prolazi spontano, odgovara na fizikalnu terapiju i primjenu NSAR. Tvrdokorna bolest se liječi aspiracijom pod kontrolom ultrazvuka i lavažom ili operativnim zahvatom.

ADHEZIVNI KAPSULITIS (“SMRZNUTO RAME”)

Nastaje kod stanja koja dovode do dugotrajne nepokretnosti ramenog zgloba. Rame je bolno i osjetljivo na palpaciju, te je ograničena aktivna i pasivna pokretljivost.

LIJEČENJE ADHEZIVNI KAPSULITIS

Može doći do spontanog poboljšanja. Fizikalna terapija je osnova liječenja. Mogu pomoći NSAR i lokalno injiciranje glukokortikoida.

Opširnije vidi u Taurog JD, Carter JD: The Spondyloarthritides, Pogl. 384, str. 2169; Crofford LJ: Fibromyalgia, Pogl. 396, str. 2238; Langford CA, Mandell BF: Arthritis Associated with Systemic Disease, and Other Arthritides, Pogl. 397, str. 2240; Langford CA: Periarticular Disorders of the Extremities, Pogl. 398, str. 2247; Langford CA: Relapsing Polychondritis, Pogl. 389, str. 2202, u HPIM-19.