34. Cijanoza

Urednik sekcije: prof. dr. sc. Davor Štimac, dr. med.
Prijevod: Željko Ivančević, dr. med.

Plavkasta (modrikasta) boja kože i/ili sluznica obično je posljedica povećane količine reduciranog hemoglobina [>40 g/L (>4 g/dL)] u krvi kapilara. Cijanoza je najočitija na usnama, korijenu nokta, uškama i obrazima (malarna eminencia).

CENTRALNA CIJANOZA

Posljedica je desaturacije arterijske krvi ili prisustva abnormalnog hemoglobina. Obično se uočava kada arterijska saturacija iznosi ≤85% ili ≤75% u tamnoputih osoba. Etiologija:

  1. Oštećena plućna funkcija: Slabo ventilirane alveole ili oštećena difuzija kisika; najčešće kod pneumonije, plućnog edema i kronične opstruktivne plućne bolesti (KOPB); policitemija je često prisutna kod KOPB-a s cijanozom.
  2. Anatomski vaskularni spoj (šant): Skretanje desaturirane venske krvi u arterijsku cirkulaciju može biti posljedica kongenitalne bolesti srca ili pulmonalne atrioventrikulske (AV) fistule.
  3. Smanjena koncentracija O 2 u udahnutom zraku : Cijanoza se može razviti penjanjem na visine >4000 m.
  4. Abnormalni hemoglobin: Methemoglobinemija, sulfhemoglobinemija i izmijenjeni hemoglobin sa slabim afinitetom za kisik (vidi Pogl. 127, HPIM-19).

PERIFERNA CIJANOZA

Pojavljuje se pri normalnom zasićenju arterijske krvi s O2 uz povišenu ekstrakciju O2 iz kapilarne krvi prouzročenu smanjenom lokalnom cirkulacijom krvi. Vazokonstrikcija nastaje zbog izlaganja hladnoći, smanjenog minutnog volumena srca (npr. u šoku, Pogl. 11), zatajivanja srca (Pogl. 124), i bolesti perifernih krvnih žila (Pogl. 126) ) s arterijskom opstrukcijom ili vazospazmom (Tbl. 34-1). Lokalna (npr. tromboflebitis) ili centralna (npr. konstriktivni perikarditis) venska hipertenzija pojačava cijanozu.

TABLICA 34-1 UZROCI CIJANOZE

Centralna cijanoza

Sniženo zasićenje kisikom arterijske krvi

Snižen atmosferski tlak—velika visina

Oštećena plućna funkcija

Alveolarna hipoventilacija

Neujednačen odnos između plućne ventilacije i perfuzije(perfuzija hipoventiliranih alveola)

Oštećena difuzija kisika

Anatomski spojevi (šantovi)

Određene vrste kongenitalnih bolesti srca

Pulmonalne arteriovenske fistule

Višestruki mali intrapulmonalni spojevi

Hemoglobin sa slabim afinitetom za kisik

Hemoglobinske abnormalnosti

Methemoglobinemija—nasljedna, stečena

Sulfhemoglobinemija—stečena

Karboksihemoglobinemija (nije prava cijanoza)

Periferna cijanoza

Smanjen minutni volumen srca

Izlaganje hladnoći

Redistribucija krvotoka iz udova

Arterijska opstrukcija

Venska opstrukcija

PRISTUP BOLESNIKU:

Cijanoza

• Raspitajte se o trajanju (cijanoza od rođenja upućuje na kongenitalnu bolest srca) i o izloženostima (lijekovima ili kemikalijama s posljedičnim nastankom abnormalnog hemoglobina).

• Razlučite centralnu od periferne cijanoze pregledom korijena noktiju, usana i sluznica. Periferna cijanoza je najizraženija na noktima i može se povući već nakon blagog utopljavanja udova.

• Provjerite postoje li batičasti prsti na rukama i nogama; batičasti prsti predstavljaju selektivno zadebljanje distalnih segmenata prstiju na rukama i nogama. Pojava batičastih prstiju može biti nasljedna, idiopatska ili stečena, a povezana je s brojnim poremećajima. Kombinacija batičastih prstiju i cijanoze česta je pojava kod kongenitalnih bolesti srca, a ponekad i kod plućnih bolesti (apsces pluća, postojanje plućnih AV spojeva ali ne s nekompliciranom opstruktivnom plućnom bolešću).

• Pregledajte prsni koš tražeći znakove pulmonalne bolesti, plućnog edema ili šumove udružene s kongenitalnim bolestima srca.

• Ako je cijanoza ograničena na jedan ekstremitet tada tražite dokaz periferne vaskularne opstrukcije.

• Napravite analizu plinova u arterijskoj krvi kako bi se odredilo sistemsko zasićenje s O2. Ponovite to dok bolesnik udiše 100%-tni O2; ako se zasićenje ne povisi na >95% vjerojatno dolazi do intravaskularnog miješanja krvi prilikom čega se zaobilaze pluća (npr. desno-lijevi intrakardijalni spoj).

• Odredite abnormalni hemoglobin (npr. spektroskopijom, mjerenjem razine methemoglobina).

Opširnija vidi u Loscalzo J: Hypoxia and Cyanosis, Pogl. 49, str. 247, HPIM-19.