LEUKOCITOZA

PRISTUP BOLESNIKU:

Leukocitoza

Pregledajte razmaz (Jesu li prisutne patološke stanice?) i zatražite diferencijalnu krvnu sliku. Normalne vrijednosti leukocita u krvi navedene su u Tbl. 63-1.

TABLICA 63-1 NORMALNE VRIJEDNOSTI KONCENTRACIJE LEUKOCITA U KRVI
Vrsta stanica	Srednja, stanice/μL	95% interval pouzdanosti, stanice/μL	Ukupni leukociti, %
Neutrofili	3650	1830–7250	30–60%
Limfociti	2500	1500–4000	20–50%
Monociti	430	200–950	2–10%
Eozinofili	150	0–700	0.3–5%
Bazofili	30	0–150	0.6–1.8%

NEUTROFILIJA

Apsolutni broj neutrofila (polimorfonukleara i štapa) >10.000/μL. Patofiziologija neutrofilije uključuje povećano stvaranje, povećanu mobilizaciju iz koštane srži ili smanjeno prianjanje za stijenke krvnih žila.

Uzroci

(1) Tjelovježba, stres; (2) infekcije—osobito bakterijske—razmaz pokazuje povećan broj nezrelih neutrofila (“skretanje ulijevo”), toksične granulacije, Döhleova tjelešca (3) opekline; (4) nekroza tkiva (npr. infarkt miokarda, pluća, bubrega); (5) kronične upalne bolesti (npr. giht, vaskulitis); (6) lijekovi (npr. glukokortikoidi, adrenalin, litij); (7) citokini [npr. faktor koji stimulira koloniju granulocita (G-CSF), faktor koji stimulira koloniju granulocita i makrofaga (GM-CSF); (8) mijeloproliferativni poremećaji (Pogl. 65); (9) metabolički (npr. ketoacidoza, uremija); i ostali—maligne neoplazme, akutno krvarenje ili hemoliza, nakon splenektomije.

LEUKEMOIDNA REAKCIJA

Izrazito povećanje broja leukocita (>50.000/μL), koje većinom čine zreli i/ili nezreli neutrofili.

Uzroci

(1.) Infekcije (teške, kronične, npr. tuberkuloza), osobito u djece, (2.) hemoliza (teška), (3.) maligni tumori (osobito karcinom dojke, pluća, bubrega) i (4.) citokini (npr. G-CSF, GM-CSF). Može se razlučiti od kronične mijeloične leukemije (KML) mjerenjem razine alkalne fosfataze u leukocitima (LAP): povišena u leukemoidnim reakcijama, snižena kod KML.

LEUKOERITROBLASTNA REAKCIJA

Slična leukemoidnoj reakciji, ali se u krvnom razmazu nalaze i eritrociti s jezgrom i shistociti.

Uzroci

(1.) Mijeloftiza—prodor tumora u koštanu srž, fibroza, granulomatozni procesi; u razmazu eritrociti “u obliku suze” (dakrociti), (2.) mijelofibroza—ista patofiziologija kao kod mijeloftize, ali je fibroza primarni poremećaj koštane srži i (3.) hemoragija ili hemoliza (rijetko, u teškim slučajevima).

LIMFOCITOZA

Apsolutni broj limfocita >5000/μL.

Uzroci

(1.) Infekcija—infektivna mononukleoza, hepatitis, citomegalovirus, ospice, hripavac, tuberkuloza, bruceloza, sifilis, (2.) endokrini poremećaji—tireotoksikoza, insuficijencija nadbubrežnih žlijezda i (3.) neoplazme—kronična limfocitna leukemija (KLL), najčešći uzrok kad je broj limfocita >10.000/μL.

MONOCITOZA

Apsolutni broj monocita >800/μL.

Uzroci

(1.) Infekcija—subakutni bakterijski endokarditis, tuberkuloza, bruceloza, rikecijske bolesti (npr. pjegava groznica Stjenjaka), malarija, leišmanijaza, (2.) granulomatozne bolesti—sarkoidoza, Crohnova bolest, (3.) kolagenoze—reumatoidni artritis, sistemski lupus eritematodes (SLE), nodozni poliarteritis, polimiozitis, temporalni arteritis, (4.) hematološke bolesti—leukemije, limfomi, mijeloproliferativni i mijelodisplastični sindromi, hemolitična anemija, kronična idiopatska neutropenija i (5.) maligni tumori.

EOZINOFILIJA

Apsolutni broj eozinofila >500/μL.

Uzroci

(1.) Lijekovi, (2.) infekcije parazitima, (3.) alergijske bolesti, (4.) kolagenoze, (5.) maligni tumori i (6.) hipereozinofilni sindromi.

BAZOFILIJA

Apsolutni broj bazofila >100/μL.

Uzroci

(1.) Alergijske bolesti, (2.) mijeloproliferativne bolesti (osobito KML) i (3.) kronične upalne bolesti (rijetko).

LEUKOPENIJA

Ukupni broj leukocita <4300/μL.

NEUTROPENIJA

Apsolutni broj neutrofila <2000/μL (kad je broj <1000/μL povećan je rizik od bakterijskih infekcija). Patofiziologija neutropenije uključuje smanjeno stvaranje ili povećanu razgradnju (destrukciju) na periferiji.

Uzroci

(1.) Lijekovi—citostatici su najčešći uzrok, kao i fenitoin, karbamazepin, indometacin, kloramfenikol, penicilini, sulfonamidi, cefalosporini, propiltiouracil, fenotiazini, kaptopril, metildopa, prokainamid, klorpropamid, tiazidi, cimetidin, alopurinol, kolhicin, etanol, penicilamin i imunosupresivi; (2.) infekcije—virusne (npr. influenca, hepatitis, infektivna mononukleoza, HIV), bakterijske (npr. tifus, milijarna tuberkuloza, galopirajuća sepsa), malarija; (3.) nutricijski—manjak B12 i folata; (4.) benigni—benigna etnička neutropenija (BEN) česta u crnaca (do 25%), nije udružena s rizikom od infekcije; (5.) hematološke bolesti—ciklička neutropenija (svakih 21 dan, često s recidivirajućim infekcijama), leukemija, mijelodisplazija (preleukemija), aplastična anemija, infiltracija koštane srži (rijedak uzrok), Chédiak-Higashijev sindrom; (6.) hipersplenizam—npr. Feltyjev sindrom, kongestivna splenomegalija, Gaucherova bolest; i (7.) autoimune bolesti—idiopatske, SLE, limfomi (mogu se naći pozitivna antineutrofilna antitijela); (8) genetika—nasljeđivanje alela Duffy antigenskog receptora za citokine (DARC) može biti povezano s konstitucijskom neutropenijom koja ne nosi sklonost za infekciju; češća kod Afroamerikanaca.

LIJEČENJE FEBRILNI, NEUTROPENIČNI BOLESNIK

Pored uobičajenih izvora infekcije uzmite u obzir paranazalne sinuse, usnu šupljinu (uključujući zube i desni), anorektalnu regiju; indicirana je empirijska terapija antibioticima širokog spektra (npr. ceftazidim) nakon uzimanja krvi i drugih uzoraka za mikrobiološke kulture. Prolongirana febrilna neutropenija (>7 dana) povećava rizik od diseminiranih gljivičnih infekcija; zahtijeva dodavanje antimikotika (npr. amfotericin B). Trajanje neutropenije izazvane citostaticima može se skratiti za nekoliko dana primjenom citokina GM-CSF ili G-CSF.

LIMFOPENIJA

Apsolutni broj limfocita <1000/μL.

Uzroci

(1.) Akutna stresna bolest—npr. infarkt miokarda, pneumonija, sepsa; (2.) glukokortikoidna terapija; (3.) limfomi (osobito Hodgkinov limfom); (4.) sindromi imunodeficijencije—ataksija teleangiektazija te Wiskott-Aldrichov i DiGeorgeov sindrom; (5.) imunosupresivna terapija—npr. antilimfocitni globulin, ciklofosfamid; (6.) radioterapija (osobito kod limfoma); (7.) intestinalna limfangiektazija (povećan gubitak limfocita); (8.) kronična bolest—npr. kongestivno zatajenje srca, uremija, SLE, diseminirani malignomi; i (9.) zatajivanje/zamjena koštane srži—npr. aplastična anemija, milijarna tuberkuloza.

MONOCITOPENIJA

Apsolutni broj monocita <100/μL.

Uzroci

(1.) Akutna stresna bolest; (2.) glukokortikoidna terapija; (3.) aplastična anemija; (4.) leukemija (neki tipovi, npr. leukemija vlasastih stanica); i (5.) citostatici i imunosupresivi.

EOZINOPENIJA

Apsolutni broj eozinofila <50/μL.

Uzroci

(1.) Akutna stresna bolest; (2.) glukokortikoidna terapija.

Opširnije vidi u Holland SM, Gallin JI: Disorders of Granulocytes and Monocytes, pogl. 80, str. 413; u HPIM-19.