KRIŽOBOLJA

Godišnji troškovi nastali zbog križobolje (KB) u SAD-u iznose ~100 milijardi dolara. Problemi s leđima su najčešći uzrok invalidnosti u osoba <45 godina; KB je drugi najčešći uzrok posjeta liječniku u SAD-u; 70% ljudi će imati KB u nekom trenutku svoga života.

VRSTE KRIŽOBOLJE

• Lokalna bol: prouzročena ozljedom struktura koje su osjetljive na bol, a koje komprimiraju ili iritiraju osjetilne živčane završetke; bol je locirana u blizini zahvaćenog dijela leđa (kralješnice).
• Odražena bol u leđima: bol u pravilu potječe iz trbuha ili zdjelice; na bol u leđima ne utječe gibanje kralježnice ni držanje (zauzeti položaj).
• Bol porijeklom iz kralježnice: ograničena na leđa, ili se širi u donje udove ili stražnjicu. Kod bolesti gornjeg dijela lumbalne kralješnice bol se širi u gornju lumbalnu regiju, prepone ili prednji dio bedara. Kod bolesti donjeg dijela lumbalne kralješnice bol se širi u glutealnu regiju, stražnji dio bedara, listove ili stopala.
• Radikularna bol: širi se iz kralježnice u nogu i zahvaća inervacijsko područje koje pripada korijenu odgovarajućeg živca. Bol se može pojačati prilikom kašljanja, kihanja, podizanja teških predmeta ili napinjanja.
• Bol izazvana mišićnim spazmom: različitog podrijetla; prouzročena zatezanjem paraspinalnih mišića, tupa ili probadajuća bol u paraspinalnoj regiji i abnormalno držanje.

  FIZIKALNI PREGLED

  Uključuje pregled trbuha, zdjelice i rektuma da se isključe visceralni uzroci boli. Inspekcijom se može otkriti skolioza ili mišićni spazam. Palpacijom se može izazvati bol iznad bolesnog dijela kralježnice. Bol u kukovima može se zamijeniti za bol iz kralješnice. Manualna unutarnja/vanjska rotacija kuka (dok su koljeno i kuk u fleksiji) može izazvati bol.

  Znak podizanja ispružene noge—izazvan pasivnom fleksijom ispružene noge u kuku dok bolesnik leži na leđima; ovim se hvatom istežu korjenovi živaca L5/S1 i nervus ischiadicus koji prolazi iza kuka; ako se ovim hvatom izazove bol, znak podignute ispružene noge je pozitivan. Znak prekrižene podignute ispružene noge—pozitivan kada podizanje jedne ispružene noge izazove simptome u suprotnoj nozi ili glutealnoj regiji; lezija živca/korijena živca nalazi se na bolnoj strani. Obrnuti znak podizanja ispružene noge—izazvan pasivnom ekstenzijom noge prema natrag dok bolesnik stoji; ovim se hvatom istežu korijenovi živaca L2–L4, lumbosakralni pleksus i nervus femoralis koji prolazi ispred kuka.

  Neurološki pregled—tražite žarišnu atrofiju, slabost, gubitak refleksa, oslabljen osjet u pripadajućem dermatomu. Nalazi kod radikulopatije navedeni su u Tbl. 48-1.

   

  TABLICA 48-1 LUMBOSAKRALNA RADIKULOPATIJA—NEUROLOŠKI NALAZI
  Korjenovi lumbosakralnih živaca	Fizikalni nalazi			Distribucija boli
  	Refleks	Osjetilni	Motorički
  L2a	—	Gornji dio prednje strane bedra	Psoas (fleksija kuka)	Prednja strana bedra
  L3a	—	Donji dio prednje strane bedra	Psoas (fleksija kuka)	Prednja strana bedra, koljeno
  		Prednja strana koljena	Kvadriceps (ekstenzija koljena)
  			Addukcija bedra
  L4a	Kvadricep (koljeno)	Medijalni dio lista noge	Kvadriceps (ekstenzija koljena)b	Koljeno, medijalni dio lista
  			Addukcija bedra	Anterolateralni dio bedra
  L5c	—	Dorzalna strana—stopalo	Peroneii (izvrtanje stopala prema van)b	Lateralni dio lista, dorzalni dio stopala, posterolateralni dio bedra, gluteusi
  		Lateralni dio lista noge	Tibialis anterior (dorzifleksija stopala)
  			Gluteus medius (abdukcija kuka)
  			Dorzifleksori nožnih prstiju
  S1c	Gastroknemius/soleus (gležanj)	Plantarna strana—stopalo	Gastroknemius/soleus (plantarna fleksija stopala)b	Donji dio stopala, posteriorni dio lista, posteriorni dio bedra, gluteusi
  		Lateralni dio—stopalo	Abductor hallucis (fleksori nožnih prstiju)b
  			Gluteus maximus (ekstenzija kuka)
  a Pozitivan je obrnuti znak podizanja ispružene noge—vidi “Pregled leđa” b Ove mišiće uglavnom inerviraju korjenovi iz iste vodoravne ravni. c Pozitivan je znak podizanja ispružene noge—vidi “Pregled leđa” u Engstrom JW, Deyo RA: Back and Neck Pain, Pogl. 22, str. 111 HPIM-19.

  LABORATORIJSKE PRETRAGE

  “Rutinske” laboratorijske pretrage i RTG lumbalne kralješnice rijetko su potrebni za nespecifičnu akutnu križobolju (<3 mjeseca), ali su indicirani kad postoje rizični faktori za ozbiljnu osnovnu bolest (Tbl. 48-2). MR i CT-mijelografija su pretrage izbora što se tiče anatomskog prikaza bolesti kralježnice. Elektromiografija (EMG) i testovi živčane provodljivosti koriste se za procjenu funkcije perifernog živčanog sustava.

   

  TABLICA 48-2 AKUTNA KRIŽOBOLJA: FAKTORI RIZIKA ZA VAŽAN STRUKTURALNI UZROK

  Anamneza

  Bol se pojačava u mirovanju ili noću

  U ranijoj anamnezi rak

  U anamnezi kronična infekcija (osobito pluća, urotrakta ili kože)

  U anamnezi podaci o traumi

  Inkontinencija

  Životna dob >70 godina

  Intravenska terapija/narkomanija

  Uzimanje glukokortikoida

  Brzo napredujući neurološki ispad u anamnezi

  Fizikalni pregled

  Nerazjašnjena vrućica

  Neobjašnjivo mršavljenje

  Osjetljivost na perkusiju iznad kralježnice

  Tvorba u trbuhu, rektumu ili zdjelici

  Patrickov znak ili znak perkusije pete

  Znak podizanja ispružene noge (Lasègueov znak) ili obrnuti znak podizanja ispružene noge

  Progresivni žarišni neurološki ispad

  ETIOLOGIJA

  Bolest lumbalnog diska

  Čest uzrok križobolje i bolova u nozi; obično na razini L4–L5 ili L5–S1. Gubitak osjeta u pripadajućem dermatomu, slabljenje ili gubitak dubokih tetivnih refleksa ili slabost određenog miotoma više ukazuje na lokalizaciju nego vrstu boli. Redovito jednostrana; može biti obostrana s velikom centralnom hernijacijom diska koja pritiska više živčanih korijenova i uzrokuje sindrom cauda equina (Pogl. 188).

  Indikacije za operaciju lumbalnog diska:

• Progresivna motorna slabost prilikom fizikalnog pregleda ili progresivna lezija korijenskog živca dokazana na EMG-u.
• Na sindrom cauda equina ili kompresiju kralježnične moždine obično ukazuje abnormalna funkcija crijeva ili mokraćnog mjehura.
• Nepodnošljiva radikularna bol unatoč konzervativnoj terapiji koj traje barem 6–8 tjedna: studije pokazuju da operacija dovodi do bržeg popuštanja boli, ali nema razlike za 1–2 godine u usporedbi s nekirurškom terapijom.

  Spinalna stenoza

  Suženi spinalni kanal izaziva neurogenu klaudikaciju, tj. bol u leđima, stražnjici i/ili nozi koju inducira hodanje ili stajanje, a popušta u sjedećem položaju. Simptomi su obično obostrani. Za razliku od vaskularnih klaudikacija simptome izaziva stajanje, a ne hodanje. Za razliku od bolesti lumbalnog diska, simptomi popuštaju pri sjedenju. Žarišni neurološki ispadi su česti; teški neurološki ispadi (paraliza, inkontinencija) su rijetki. Stenoza je posljedica stečenih (75%), kongenitalnih, ili miješanih stečeno/kongenitalnih čimbenika.

• Blaga bolest se liječi simptomatski
• Operacija je indicirana kada unatoč farmakoterapiji bol ometa svakodnevne životne aktivnosti ili ako postoje žarišni neurološki znakovi. Većina kirurški liječenih bolesnika oslobodi se bolova u leđima i nogama; u 25% slučajeva razvije se recidivirajuća stenoza unutar 7–10 godina.

  Trauma

  Istegnuće ili uganuće lumbalne kralježnice je pojam koji označava male ozljede koje spontano prolaze uz popratnu križobolju Prijelomi kralježnice uzrokovani traumom dovode do uklještenja ili kompresije na trupove kralježaka; mogu nastati prijelomi s mrvljenjem tijela kralješka i koštanih dijelova s prednje i stražnje strane kralježnice. Prijelome kralježnice često prati neurološko oštećenje; indiciran je rani neurokirurški zahvat. CT se koristi za pregled kralježnice kod umjerenih i teških trauma; to je bolja metoda od rutinskih radioloških pretraga za otkrivanje patoloških promjena na kostima. Osteoporoza je najčešći uzrok netraumatskog prijeloma ostali uzroci su osteomalacija, hiperparatireoza, hipertireoza, multipli mijelom ili metastatski karcinom.

  Spondilolisteza

  Klizanje prednje strane kralježnice prema naprijed, ostavljajući stražnje elemente iza; L4–L5 > L5–S1; može izazvati križobolju ili radikulopatiju/sindrom cauda equina (Pogl. 188).

  Osteoartritis (spondiloza)

  Bol u leđima uzrokuje gibanje kralježnice uz popratnu ukočenost. Pojačava se sa starošću; radiološki nalazi nisu u korelaciji s jačinom boli. Osteofiti ili spojeni disk s osteofitima mogu uzrokovati ili pridonijeti stenozi središnjeg spinalnog kanala, stenozi lateralnog recesusa ili suženju neuralnih foramena.

  Vertebralne metastaze (Pogl. 20)

  Bol u leđima je najčešći neurološki simptom u bolesnika sa sistemskim rakom i može biti prvo na što se bolesnik tuži (20%); bol obično ne popušta ni u mirovanju a pogoršava se noću. MR ili CT-mijelografija otkriva presadnice u trupovima kralježaka; diskusi su pošteđeni.

  Osteomijelitis kralježnice

  Križobolja ne popušta u mirovanju; postoji žarišna osjetljivost kralješnice na dodir, a SE je ubrzana. Primarni izvor infekcije obično su pluća, mokraćni sustav ili koža; rizični faktor je IV narkomanija. Razaranje tijela kralježaka i diska je uobičajeno. Epiduralni apsces lumbalne kralješnice očituje se bolovima u leđima i vrućicom; fizikalni pregled može biti bez osobitosti ili može otkriti radikularne znakove, proces na kralježničnoj moždini ili sindrom cauda equina; MR najbolje prikazuje opseg apscesa.

  Lumbalni adhezivni arahnoiditis

  Može uslijediti nakon upale unutar subarahnoidnog prostora; fibroza dovodi do skvrčavanja živčanih korjenova, što najbolje prikazuje MR; terapija nije zadovoljavajuća.

  Imunološke bolesti

  Ankilozni spondilitis, reumatoidni artritis, Reiterov sindrom, psorijatični artritis i upalna bolest crijeva.

  Osteoporoza

  Gubitak koštane mase uslijed imobilizacije, hiperparatireoze, kronične primjene glukokortikoida, drugih bolesti ili starenja (posebno u žena). Jedina manifestacija može biti bol u leđima koja se pogoršava prilikom gibanja. Može se pojaviti i u gornjem dijelu leđa.

  Visceralne bolesti

  Bolesti zdjelice izazivaju odraženu bol u sakralnu regiju, bolesti donjeg abdomena u lumbalnu regiju, bolesti gornjeg abdomena u donji dio toraksa ili gornji dio lumbalne kralježnice. Lokalnih znakova nema; normalni pokreti kralježnice nisu bolni. Lokalizirana ruptura aneurizme trbušne aorte može izazvati izoliranu bol u leđima.

  Ostalo

  Kronična križobolja bez jasnog uzroka; može biti udružena s psihijatrijskim bolestima i zloporabom tvari.

  LIJEČENJE KRIŽOBOLJA

  AKUTNA KRIŽOBOLJA (AKB)

  • Bol koja traje <3 mjeseca.

  • Hitna dijagnostička obrada nužna je kod infekcija kralježnice, prijeloma, tumora ili neuroloških ispada koji brzo napreduju.

  • Ako “rizični faktori” (Tbl. 48-2) nisu utvrđeni, daje se simptomatska terapija a dijagnostičke pretrage nisu nužne.

  • Kada nema bolova u nogama, prognoza je izvrsna; potpuno se oporavi 85% bolesnika.

  • Klinička istraživanja nisu dokazala da mirovanje u krevetu >2 dana pomaže. Moguće dobrobiti od rane aktivnosti—kardiovaskularna kondicija, prehrana diska i hrskavice, jačanje kostiju i mišića, povišena razina endorfina.

  • Čini se da su spinalne manipulacije ekvivalentne standardnim medicinskim terapijama i da mogu biti korisna alternativa za neke bolesnike.

  • Nema dokaza u prilog fizikalnoj terapiji, masaži, akupunkturi, ultrazvučnoj terapiji, laserskoj terapiji, steznicima ili ekstenziji.

  • Primjena leda ili topline, ili uložaka za cipele predstavlja jeftino ali rizično rješenje; nije jasna dobrobit korektivne gimnastike.

  • Farmakoterapija akutne križobolje uključuje nesteroidne protuupalne lijekove i paracetamol (Pogl. 5).

  • Miorelaksansi (ciklobenzaprin) mogu biti od koristi, ali je sedacija česta nuspojava.

  • Opijati nemaju prednost pred NSAR ili paracetamolom kod akutne križobolje.

  • Nema dokaza u prilog oralnih glukokortikoida i njihove epiduralne primjene.

  KRONIČNA KRIŽOBOLJA (KKB)

  • Bol koja traje >12 tjedana; diferencijalno dijagnostički obuhvaća većinu gore opisanih stanja.

  • Uzroci kronične križobolje mogu se rasvijetliti slikovnim pretragama i EMG/testovima živčane provodljivosti; dijagnoza radikulopatije je neupitna kad su rezultati sukladni nalazima neurološkog pregleda. Terapija se ne bi trebala oslanjati samo na neuroradiološke slikovne pretrage: CT ili MR pokazuje hernijaciju lumbalnog diska u trećine asimptomatskih odraslih bolesnika.

  • Liječenje se temelji na utvrđivanju osnovnog uzroka; ako se ne nađe specifičan uzrok, nužna je konzervativna terapija.

  • Farmakoterapija se oslanja na paracetamol, NSAIL i tricikličke antidepresive.

  • Dokazana je učinkovitost tjelovježbe kao terapije (nije isto što i fizikalna terapija) što se tiče vraćanja nekih bolesnika na posao, ublažavanja boli i produženja hodne pruge.

  • Kognitivno-bihevioralna terapija može imati donekle povoljan učinak; dugoročni rezultati nisu posve jasni.

  • Alternativne terapije uključujuči spinalnu manipulaciju, akupunkturu i masažu često se isprobavaju; iskustva su pomiješana s obzirom na njihovu učinkovitost.

  • Epiduralna primjena glukokortikoida i injekcije u facetni zglob nisu učinkoviti ako nema radikulopatije.

  • Kirurška intervencija kod kronične križobolje bez radikulopatije je kontroverzna, a kliničke studije joj ne idu u prilog.

  BOL U VRATU I RAMENU

  Obično potječe od bolesti vratne kralježnice i mekih tkiva vrata; u pravilu je izaziva pomicanje a može biti udružena s fokalnom osjetljivošću na dodir i ograničenjem pokreta.

  ETIOLOGIJA

  Trauma vratne kralježnice

  Trauma vratne kralježnice (frakture, subluksacije) dovodi kralježnicu u opasnost od kompresije; hitna imobilizacija vrata je bitna kako bi se pomicanje nestabilnih segmenata vratne kralježnice svelo na najmanju mjeru.

  Trzajna ozljeda je posljedica traume (obično automobilske nesreće) koja uzrokuje istegnuće ligamenata vratnih mišića ili istegnuće uslijed hiperfleksije ili hiperekstenzije. Dijagnoza se ne smije postaviti bolesnicima s prijelomima, hernijacijom diska, ozljedom glave, fokalnim neurološkim ispadima ili poremećajem svijesti.

  Bolest cervikalnog diska

  Hernijacija donjeg cervikalnog diska je čest uzrok bolova ili trnjenja u vratu, ramenu, ruci ili šaci. Bolovi u vratu (pogoršavaju se pokretima), ukočenost i ograničene kretnje vrata su uobičajena pojava. Kad je pritisnut korijen živca bol se može širiti u rame ili ruku. Istezanje i okretanje vrata nastranu sužava intervertebralni foramen pa može izazvati radikularne simptome (Spurlingov znak). U mladih je osoba akutna radikulopatija uslijed rupture diska često traumatska. Subakutna radikulopatija vjerojatno nije posljedica specifičnog traumatskog događaja, već se može raditi o bolesti diska i spondilozi. Kliničke značajke lezije korijenova cervikalnih živaca navedene su u Tbl. 48-3.

   

  TABLICA 48-3 CERVIKALNA RADIKULOPATIJA—NEUROLOŠKI NALAZI
  Korjenovi cervikalnih živaca	Nalazi neurološkog pregleda			Distribucija boli
  	Refleks	Osjetilni	Motorički
  C5	Biceps	Iznad lateralne strane deltoideusa	Supraspinatusa (inicijalna abdukcija ruke)	Lateralna strana ruke, medijalni dio lopatice
  			Infraspinatusa (vanjska rotacija ruke)
  			Deltoideusa (abdukcija ruke za 30–45°)
  C6	Biceps	Palac/kažiprst	Bicepsa (fleksija ruke u laktu uz supinaciju)	Lateralna strana podlaktice, palac/kažiprst
  		Radijalna strana šake/lateralna strana podlaktice	Pronator teres (unutarnja rotacija podlaktice)
  C7	Triceps	Srednji prst	Tricepsa (ekstenzija podlaktice, flektirane u laktu)	Posteriorna strana ruke, dorzalna strana podlaktice, dorazalna strana šake
  		Dorzalna strana podlaktice	Ekstenzori ručnog zgloba/prstijua
  C8	Fleksori prstiju	Palmarna strana malog prsta	Abductor pollicis brevis (abdukcija placa)	4. i 5. prst, medijalna strana šake i podlaktice
  		Medijalna strana šake i podlaktice	Prvi dorzalni interkostalni (abdukcija kažiprsta)
  			Abductor digiti minimi (abdukcija malog prsta)
  T1	Fleksori prstiju	Aksila i medijalna strana ruke	Abductor pollicis brevis (abdukcija palca)	Medijalna strana ruke, aksila
  			Prvi dorzalni interkostalni (abdukcija kažiprsta)
  			Abductor digiti minimi (abdukcija malog prsta)
  aOve mišiće uglavnom inervira ovaj korijen.

  Cervikalna spondiloza

  Osteoartritis vratne kralježnice može izazvati bolove u vratu koji se šire u stražnji dio glave, ramena ili ruke; također može biti uzrok glavobolja stražnje zatiljne regije. Može doći do kombinirane radikulopatije i mijelopatije. Osjećaj električne struje koju izaziva savijanje vrata i koja se od vrata širi niz kralježnicu (Lhermitteov simptom) obično ukazuje na zahvaćenost cervikalne kralježnične moždine. MR ili CT-mijelografija može otkriti patološke anatomske promjene, a EMG i testovi živčane provodljivosti mogu kvantificirati težinu i lokalizirati lezije živčanih korjenova.

  Drugi uzroci bolova u vratu

  Uključuju reumatoidni artritis zglobova cervikalnih apofiza, ankilozni spondilitis, herpes zoster (crveni vjetar) presadnice, neoplazmi u vratnu kralježnicu, infekcije (osteomijelitis i epiduralni apsces), te metaboličke bolesti kostiju. Bol u vratu može biti odražena bol porijeklom iz srca prouzročena ishemijom koronarnih arterija (sindrom cervikalne angine).

  Torakalni otvor

  Anatomska regija koja obuhvaća prvo rebro, arteriju i venu supklaviju. plexus brachialis ključnu kost i vršak pluća. Ozljeda može dovesti do bolova koji se javljaju u određenom položaju ili prilikom vršenja određenih radnji u ramenu i supraklavikularnoj regiji. Pravi neurogeni sindrom torakalnog otvora je rijedak i posljedica je pritiska anomalnog tkiva na donji dio živčanog snopa brahijalnog pleksusa; liječi se kirurški. Sindrom arterije torakalnog otvora nastaje zbog pritiska vratnog rebra na arteriju supklaviju; liječi se trombolizom ili antikoagulansima, te kirurškim izrezivanjem vratnog rebra. Sindrom vene torakalnog otvora nastaje zbog tromboze vene supklavije što uzrokuje oticanje ruke i bol. Venu može pritiskati cervikalno rebro ili anomalni skalenski mišić. Prijeporni (obični) sindrom torakalnog otvora pogađa veliki broj pacijenata s kroničnim bolovima u ruci i ramenu nejasne etiologije; kirurško je liječenje sporno, a često i neuspješno.

  Brahijalni pleksus i živci

  Bol prouzročena ozljedom brahijalnog pleksusa ili perifernih živaca ruke može oponašati bol koja potječe iz vratne kralježnice. Neoplastička infiltracija može izazvati ovaj sindrom, jednako kao i postradijacijska fibroza (bol se javlja rjeđe). Akutni brahijalni neuritis sastoji se od akutne pojave jakih bolova u ramenu ili lopatici nakon čega se poslije nekoliko dana javlja slabost proksimalnih mišića ruke i ramena koje inervira gornji brahijalni pleksus; pojavi često prethodi infekcija ili imunizacija.

  Rame

  Ako znakova radikulopatije nema, diferencijalno dijagnostički u obzir dolazi mehanička bol u ramenu (tendinitis, burzitis, trganje ovojnice rotatora, dislokacija, adhezivni kapsulitis i struganje ovojnice ispod akromiona) i odražena bol (subdijafragmalna iritacija, angina, Pancoastov tumor). Mehanička se bol obično noću pojača, uz to se javlja osjetljivost ramena na dodir i pogoršanje prilikom abdukcije, rotacije prema unutra ili ekstenziji ruke.

  LIJEČENJE BOL U VRATU I RAMENU

  • Indikacije za kirurški zahvat na cervikalnom i lumbalnom diskusu su slične; međutim, kod cervikalne bolesti indiciran je agresivan pristup ako prijeti lezija kralježnične moždine.

  BOL U VRATU BEZ RADIKULOPATIJE

  • Spontano poboljšanje se očekuje kod većine akutnih bolova u vratu.

  • Simptomatska farmakoterapija uključuje analgetike.

  • Ako bol nije povezana s traumom, čini se kako tjelovježba pod nadzorom stručnjaka može biti učinkovita.

  • Nema valjanih kliničkih dokaza valid koji idu u prilog cervikalnu fuziju ili artroplastiku cervikalnog diska.

  • Laserska terapija može biti učinkovita, ali potrebna su dodatna ispitivanja.

  • Nema dokaza koji podržavaju radiofrekvencijsku neurotomiju ili injekcije u cervikalne facetne zglobove.

  BOL U VRATU S RADIKULOPATIJOM

  • Tijek bolesti je povoljan i u mnogim slučajevima će doći do poboljšanja bez specifične terapije.

  • NSAIL, paracetamol, ili oboje sa ili bez miorelaksansa prikladna je početna farmakoterapija.

  • Meki cervikalni ovratnici od male su pomoći u ograničavanju pokreta koji pogoršavaju bol.

  • Indikacije za operaciju su progresivni radikularni motorni deficit, bol koja ograničava funkciju i ne odgovara na konzervativnu terapiju, ili kompresija kralježnične moždine.

  • Cervikalna spondiloza s koštanom, kompresivnom cervikalnom radikulopatijom općenito se liječi kirurškom dekompresijom kako bi se zaustavilo napredovanje neuroloških znakova iako je nejasno jesu li dugoročni rezultati poboljšani u odnosu na nekiruršku terapiju.

  • Kirurške opcije za hernijaciju cervikalnog diska sastoji se od prednje cervikalne diskektomije, laminektomije s diskektomijom, ili diskektomije sa spajanjem. Kumulativni rizik od naknadne radikulopatije ili mijelopatije na cervikalnim segmentima u blizini fuzije iznosi ~3% godišnje i 26% po desetljeću.

  Opširnije vidi u Engstrom JW, Deyo RA: Back and Neck Pain, Pogl. 22, str. 111, HPIM-19.