Okluzija ogranaka trbušne aortne je začepljenje ili suženje jedne od velikih arterija u abdomenu koje se odvajaju iz aorte.
-
Grane aorte mogu biti začepljene (okludirane) zbog ateroskleroze, abnormalnog rasta mišića u stijenci arterije (fibromuskularna displazija), krvnih ugrušaka ili drugih poremećaja.
-
Začepljenje uzrokuje simptome povezane s nedostatkom protoka krvi, uključujući bol, u opskrbnom području arterije.
-
Za postavljanje dijagnoze koriste se radiološke metode.
-
Liječenje se sastoji od uklanjanja ugrušaka krvi, angioplastike ili ponekad kirurškog premoštenja.
Aorta je najveća arterija u tijelu. Dobiva krv bogatu kisikom iz srca i distribuira je tijelu kroz manje arterije koje se odvajaju od nje. Abdominalna aorta je dio aorte koja prolazi kroz trbušnu šupljinu. Važne grane abdominalne aorte uključuju arterije koje opskrbljuju krvlju
Začepljenje arterija koje se odvajaju od aorte može se razviti iznenada ili postepeno.
Gdje se pojavljuju aneurizme aorte?
|
Aneurizme se mogu razviti bilo gdje duž aorte. Većina se razvija u abdominalnoj aorti. Ostali se razvijaju u torakalnoj aorti, najčešće u uzlaznoj aorti.
|
Iznenadno začepljenj (akutna okluzija) grana abdominalne aorte može biti posljedica krvnog ugruška koji se razvio u arteriji ili doputovao u njega s drugog mjesta (embolija), ili zato što su se slojevi arterije odjednom odvojili (disekcija).
Postepeni razoj začepljenja grana abdominalne aorte može biti posljedica otvrdnjavanja arterija (ateroskleroza) u kojima se u stijenkama arterija razvijaju naslage kolesterola i drugih masnih tvari (ateromi ili aterosklerotski plakovi), nenormalan rast mišića u stijenci arterije (fibromuskularna displazija) ili kompresija arterije rastućim abdominalnim tumorom.
Slična začepljenja mogu se razviti u arterijama nogu ili, rjeđe, u rukama (vidi Okluzivna periferna arterijska bolest).
Simptomi
Akutna okluzija onemogućava protok krvi, što uzrokuje trenutačnu, jaku bol. Bol može biti u trbuhu, leđima ili nogama, ovisno o tome koja je arterija začepljena. Zatajivanje organa i smrt tkiva (nekroza) javljaju se unutar nekoliko sati ukoliko se ne uspostavi dotok krvi.
Simptomi okluzije koji se polako razvijaju variraju ovisno o tome koja je arterija zahvaćena i o veličini okluzije.
Donja aorta i zajedničke ilijačne arterije
Iznenadna okluzija donjeg dijela aorte gdje se dijeli na zajedničke ilijačne arterije uzrokuje iznenadnu bol donjih esktremiteta te bljedilo i hladnoću. U nogama se ne može osjetiti puls, a noge mogu utrnuti. Iznenadna okluzija ilijačne arterije uzrokuje simptome samo u jednoj nozi. Ovi simptomi ukazuju na hitna medicinsko stanje.
Postepena okliuzija donjeg dijela aorte ili obje zajedničke ilijačne arterije može uzrokovati grčeve i bolove pri hodu (povremena klaudikacija) koji pogađa stražnjicu i bedra obje nogu. Noge također mogu biti hladnije ili izgledati blijedo, iako se obično čine normalnim. Kronična okluzija također može uzrokovati erektilnu disfunkciju. Ova kombinacija klaudikacije i erektilne disfunkcije ponekad se naziva Lericheov sindrom.
Renalne arterije
Iznenadna potpuna okluzija jedne od bubrežnih arterija, koja opskrbljuje bubreg, može uzrokovati iznenadnu bol na strani gdje je okluzija, a urin može postati krvav. Ovi simptomi ukazuju na hitna medicinsko stanje.
Postupna, umjerena okluzija jedne ili obje bubrežnih arterija ponekad neće uzrokovati simptome ili utjecati na funkciju bubrega. Rijetko, potpunije začepljenje jedne ili obje bubrežne arterije pridonosi razvoju zatajenja bubrega ili visokog krvnog tlaka (poremećaj koji se naziva renovaskularna hipertenzija). Manje od 5% osoba s povišenim krvnim tlakom ima renovaskularnu hipertenziju. Međutim, renovaskularna hipertenzija se teško regulira.
Gornja mezenterična arterija
Iznenadna potpuna okluzija gornje mezenterične arterije uzrokuje jake bolove u trbuhu, mučninu i povraćanje te je to hitno medicinsko stanje. Inicijalno, većina bolesnika s takvom okluzijom povraća i osjeća hitnu potrebu za pokretanjem crijeva. Mogu postati ozbiljno životno ugroženi i imati jake bolove u trbuhu, jer gornja mezenterična arterija opskrbljuje veliki dio crijeva. Trbuh može biti osjetljiv na dodir prilikom pregleda liječnika, ali jaki bolovi u trbuhu obično su izraženiji od osjetljivosti koja je difuzna i nejasna. Trbuh može biti blago otečen (distendiran). Stetoskopom liječnik u početku čuje manje crijevne peristaltike u abdomenu nego što je to uobičajeno. Kasnije se ne čuju zvukovi crijeva. Stolica u početku sadrži male količine krvi, ali uskoro izgleda krvava. Arterijski tlak pada, a može se razviti i šok kao rezultat odumiranja crijeva (nekroza ili gangrena).
Postupna okluzija gornje mezenterične arterije obično uzrokuje bol oko 30 do 60 minuta nakon svakog obroka, jer crijevo zahtijeva više krvi tijekom probave. Bol je kontinuirana, jaka i obično lokalizirana oko pupka. Zbog bolova bolesnici obično ne jedu, što dovodi do značajnog gubtka na težini. Zbog smanjenja dotoka krvi u crijevo, hranjive tvari se slabo apsorbiraju u krvotok, što pridonosi gubitku težine. Ljudi koji imaju bol nakon jela mogu također imati mučninu, povraćanje, zatvor ili proljev.
Arterije jetre i slezene
Okluzija hepatalne arterije, koja opskrbljuje jetru, ili arterije slezene, koja opskrbljuje slezenu, obično nije tako opasna kao začepljenje glavnih arterija koje opskrbljuju crijevo. Međutim, dijelovi jetre ili slezene mogu biti oštećeni. Osobe s okluzijom jetrene arterije ponekad nemaju simptome ili mogu imati bol u trbuhu, groznicu i zimicu, mučninu, povraćanje i žutu kožu (žutica).
Osobe s okluzijom arterije slezene ponekad nemaju simptome ili mogu imati bolove u trbuhu, groznicu i groznicu.
Dijagnoza
Liječnici obično mogu posumnjati na dijagnozu na temelju simptoma i nalaza tijekom fizikalnog pregleda. Za potvrdu dijagnoze koriste se slikovne metode kao što su duplex ultrazvuk, kompjutorizirana tomografija (CT), magnetska rezonancijska angiografija ili konvencionalna angiografija.
Obično, angiografija, invazivni postupak u kojem je fleksibilni plastični kateter umetnut u jednu od velikih arterija u gornjem dijelu butine, obavlja se samo kada je potrebna operacija ili angioplastika (otvaranje okluzije napuhavanjem malog balona unutar arterije). U takvim slučajevima, njegova je svrha pružiti liječnicima jasne slike zahvaćenih arterija prije operacije ili angioplastike. Rijetko je potrebna angiografija kako bi se utvrdilo je li operacija ili angioplastika moguća. U angiografiji, kontrastno sredstvo koje se može vidjeti na rendgenskim zrakama ubrizgava se u arteriju pomoću fleksibilnog plastičnog katetera. Kontrastno sredstvo pokazuje obrise unutarnje strane arterija. Tako angiografija može pokazati točan promjer arterije i točnija je od Doppler ultrasonografije u otkrivanju nekih začepljenja.
U novije vrijeme, većina medicinskih centara radi angiografiju koristeći manje invazivnu metodu kao što je kompjutorska tomografija (CT angiografija ili magnetska rezonancija (naziva se magnetska rezonancijska angiografija, ili MRA). Umjesto umetanja fleksibilnog katetera u glavnu arteriju, ove metode koriste male količine kontrasta koji se ubrizgava u krvotok venom pomoću standardnog intravenskog katetera u ruci.
Liječenje
Akutna okluzija je kirurška hitnoća koja zahtijeva uklanjanje krvnog ugruška (embolektomiju), angioplastiku ili neki drugi postupak (kao što je ubrizgavanje lijekova za razbijanje ugruška ili izvođenje hitnog kirurškog zahvata) za povrat dotoka krvi u zahvaćeno područje.
Donja aorta i zajedničke ilijačne arterije
U slučaju iznenadnog, potpunog začepljenje donje aorte i čestih ilijačnih arterija, odmah se izvodi operacija. Embolektomija se izvodi pomoću katetera umetnutog u arteriju, koji se zatim koristi za izbacivanje ili usisavanje ugruška, ili tako da se učini rez u arteriji tijekom otvorene operacije i ručno uklanjanje ugruška.
Renalne arterije
angioplastika s uklanjanjem krvnog ugruška ili operacija se izvodi u slučaju iznenadne, potpune okluzije bubrežne arterije. Ako se to učini odmah, postupak može obnoviti protok krvi i funkciju bubrega.
Kod angioplastike se u suženi dio arterije umetne kateter s balonom na vrhu, a zatim se balon napuše kako bi se uklonilo začepljenje, a ponekad se na mjesto stenoze postavi ekspanzijska metalna mrežasta cijev (stent) koja se postavlja na mjesto stenoze kako bi krvna žila ostala otvorena. Neki stentovi sad sadrže lijekove koji se polako oslobađaju (stentovi koji oslobađaju lijek) i sprječavaju restenozu. Ako kronična okluzija uzrokuje simptome, može biti potrebna operacija ili angioplastika. Antiagregacijski lijekovi mogu pomoći.
Nije potrebno specifično liječenje za postupno, umjereno stenoziranje renalne arterije, sve dok se krvni tlak drži pod kontrolom, a krvni testovi pokazuju da bubrezi uredno funkcioniraju. Ako se razvije revaskularna hipertenzija, koriste se antihipertenzivni lijekovi. Često su potrebna najmanje tri antihipertenziva. Inhibitori enzima koji pretvara angiotenzin (ACE) su posebno korisni. Funkcija bubrega mora se pratiti kada se koriste ACE inhibitori. Ako visoki krvni tlak perzistira i ako je izrazito povišen ili ako se funkcija bubrega pogorša, liječnici mogu obaviti angioplastiku ili operaciju s ugradnjom premosnica kako bi vratili dotok krvi u bubreg.
Gornja mezenterična arterija
Kada se gornja mezenterična arterija iznenada i potpuno okludira, samo hitna angioplastika s postavljanjem stenta, kirurški zahvat ili medikamentozna terapija mogu vratiti dotok krvi dovoljno brzo da se spasi život osobe. Često, kako bi uštedjeli vrijeme, liječnici šalju ljude ravno na operaciju, umjesto da prvo rade dijagnostičke testove. Tijekom operacije, liječnici mogu ukloniti ili premostiti okluziju, ili ponekad reseciraju zahvaćeni dio crijeva.
Lijekovi koji otapaju ugruške ili šire (dilatiraju) arterije mogu se dati tijekom postupka kada se dijagnoza okluzije potvrdi angiografijom. Ovi lijekovi se daju izravno u arteriju i mogu otvoriti okluziju. Ovaj postupak može izbjeći potrebu za operacijom. Hoće li osoba preživjeti i može li se spasiti crijevo ovisi o brzini ponovnog uspostavljanja krvotoka.
Nitroglicerin može ublažiti bolove u trbuhu ako se gornja mezenterična arterija postupno suzila, ali je potrebna angioplastika ili operacija da bi se proširila arterija.
Arterije jetre i slezene
Operacija je potrebna kako bi se uklonika okluzija jetrene ili slezinske arterije.