Botulizam je rijetko, životno ugrožavajuće trovanje uzrokovano toksinima koje proizvode anaerobne bakterije vrste Clostridium botulinum.
-
Botulinum toksini, obično uneseni hranom, mogu oslabiti ili paralizirati mišiće.
-
botulizam može započeti suhim ustima, otežanim gutanjem i govorom, dvostrukim vidom i nemogućnošću fokusiranja očiju ili probavnim simptomima kao što su proljev, povraćanje i grčevi u trbuhu.
-
liječnici ispituju uzorke krvi, stolice ili tkiva iz rane, a može se učiniti i elektromiografija.
-
pažljiva priprema hrane i propisno skladištenje sprječavaju botulizam koji je uzrokovan konzumiranjem kontaminirane hrane.
-
ako bolesnici posumnjaju da imaju botulizam, trebali bi odmah otići u bolnicu.
-
antitoksin se koristi za sprječavanje ili usporavanje učinaka toksina.
Clostridium botulinum ne treba kisik za život. To jest, on je anaerob.
Toksini koji uzrokuju botulizam najsnažniji su poznati otrovi, mogu ozbiljno ugroziti funkciju perifernih živaca. Botulinum toksini paraliziraju mišiće sprječavajući živce u oslobađanju kemijskog glasnika (neurotransmitera) koji se zove acetilkolin. Acetilkolin se veže na receptore na mišićima (na neuromuskularnoj spojnici) i potiče mišiće na kontrakciju.
U vrlo malim dozama, dva tipa botulinum toksina (A i B) mogu se koristiti za ublažavanje mišićnih grčeva (smanjuju mišićnu aktivnost) i za smanjivanje bora.
Jeste li znali...
-
toksini koji uzrokuju botulizam su najsnažniji poznati otrovi.
-
u vrlo malim dozama, dva tipa botulinum toksina (A i B) mogu se koristiti za ublažavanje mišićnih grčeva i za smanjivanje bora.
|
(Vidi također i Pregled klostridijskih infekcija i dojenački botulizam.)
Uzroci
Bakterije vrste Clostridium botulinum tvore inaktivne oblike stanice nazvane spore. Te inaktivne spore su široko rasprostranjene u okolišu, uključujući tlo, slatku i morsku vodu. Poput sjemena, spore mogu opstajati u stanju mirovanja dugi niz godina i vrlo su otporne na uništavanje, na primjer, toplinom. Uz prisutnost vlage i hranjivih tvari, a odsustvo kisika (kao u crijevima, zatvorenim staklenkama ili konzervama), spore se razviju u aktivni oblik i počnu proizvoditi toksine. Neke toksine koje proizvodi Clostridium botulinum želučana kiselina i zaštitni crijevni enzimi ne razgrađuju.
Clostridium botulinum je uobičajena u okolišu, a spore se mogu širiti zrakom. U rijektim slučajevima botulizam nastaje uslijed ingestije ili udisanja malih količina zemlje ili prašine koja sadrži spore. Također, toksin se može koristiti kao biološko oružje. Spore mogu ući u tijelo i preko očiju ili pukotina kože.
Botulizam se rijetko pojavljuje nakon ubrizgavanja botulinum toksina iz kozmetičkih razloga, poput tretmana bora ili iz medicinskih razloga, poput prevencije migrenskih glavobolja.
Međutim, većina slučajeva je rezultat konzumiranja hrane koja sadrži toksine.
Postoje različiti oblici botulizma koji imaju različite uzroke. Najčešći oblici su
Botulizam koji se prenosi hranom
botulizam koji se prenosi hranom nastaje kada ljudi pojedu hranu kontaminiranu botulinum toksinom, proizvedenim od bakterija vrste Clostridium botulinum. Hrana može biti kontaminirana ako je neadekvatno termički obrađena prije skladištenja.
Najčešći izvori botulizma koji se prenosi hranom su
-
kod kuće konzervirana hrana, posebno hrana s niskim sadržajem kiseline, kao što su šparoge, mahune, repa i kukuruz
Ostali izvori uključuju sjeckani češnjak u ulju, chili paprike, konzervirane rajčice, pečene krumpire umotane u foliju koji su ostavljeni na sobnoj temperaturi predugo, te kod kuće konzervirane ili fermentirane ribe. Međutim, oko 10% epidemija je rezultat konzumiranja komercijalno pripremljene hrane - najčešće povrća, ribe, voća i začina (kao što je salsa). Rjeđe, botulizam je rezultat konzumiranja govedine, mliječnih proizvoda, svinjetine, peradi ili nekih drugih namirnica.
Čuvanje u hladnjaku ne čini hranu sigurnom jer Clostridia mogu proizvesti neke toksine i pri temperaturama kakve su uobičajeno u hladnjaku.
Botulinum toksin ulazi u krvotok iz tankog crijeva i prenosi se do živaca. Ovaj toksin sprječava slanje signala sa živaca na mišiće.
Botulizam iz rane
botulizam iz rane nastaje kada Clostridium botulinum kontaminira ranu ili je unesen u druga tkiva. Unutar rane bakterije proizvode toksine koji se apsorbiraju u krvotok.
Ubrizgavanje lijekova iglama koje nisu sterilizirane može uzrokovati ovu vrstu botulizma, kao i ubrizgavanje kontaminiranog heroina u mišić ili pod kožu ("skin popping").
Simptomi
Različiti oblici botulizma uzrokuju mnoge slične simptome:
-
suha usta
-
zamagljen ili dvostruki vid
-
spušteni kapci
-
poteškoće fokusiranja na obližnje objekte
-
zjenice koje se normalno ne sužavaju kada su izložene svjetlu
-
nerazgovjetan govor
-
otežano gutanje
Oštećenje živaca od strane toksina utječe na mišićnu snagu, ali ne i na osjet. Također, um obično ostaje bistar.
Budući da je otežano gutanje, hrana ili slina mogu se udahnuti (aspirirati) u pluća, što može uzrokovati gušenje i povećava rizik od upale pluća (koja se naziva aspiracijska pneumonija).
U pravilu, nakon gubitka snage mišića lica i glave, snaga se postupno gubi u mišićima ruku i nogu te naposlijetku u mišićima koji sudjeluju u disanju. Mišići postaju progresivno slabiji. Paraliza dišne muskulature može uzrokovati smrt ako se ne osigura mehanička ventilacija (upotreba stroja za pomoć disanju).
U botulizmu koji se prenosi hranom, simptomi se razvijaju iznenada, obično 18 do 36 sati nakon što toksini uđu u tijelo, iako se simptomi mogu početi pojavljivati u rasponu od 4 sata sve do 8 dana od ingestije toksina. Što je više toksina uneseno, to će se prije razviti bolest.
Prvi simptomi botulizma koji se prenosi hranom često su mučnina, povraćanje, grčevi u želucu i proljev. S vremenom, mnogi ljudi razviju zatvor (konstipaciju). Probavni simptomi obično se javljaju prije zahvaćanja mišića. Osobe s botulizmom iz rane nemaju probavne simptome.
Dijagnoza
-
uobičajeno elektromiografija
-
kada je moguće, testovi za otkrivanje toksina u hrani, krvi ili stolici
Liječnici posumnjaju na botulizam na temelju simptoma. Međutim i drugi poremećaji mogu uzrokovati slične simptome, pa su potrebne dodatne informacije.
Elektromiografija (električno stimuliranje mišića i bilježenje njihove električne aktivnosti) može biti korisno. U većini slučajeva botulizma, ta pretraga pokazuje abnormalne mišićne odgovore na električnu stimulaciju.
Za botulizam koji se prenosi hranom, vjerojatan izvor hrane daje nam trag. Na primjer, kada se botulizam pojavi kod dvoje ili više ljudi koji su jeli istu hranu pripremljenu na istom mjestu, dijagnoza je jasnija. Dijagnoza se potvrđuje otkrivanjem toksina u krvi ili bakterija ili toksina u uzorku stolice. Toksini se također mogu otkriti u hrani koja je konzumirana.
Za botulizam iz rane, liječnici upitaju bolesnike imaju li kakvu ozljedu koja je oštetila kožu. Tada liječnik može pregledati kožu radi traženja znakova uboda koji ukazuju na uporabu nedopuštene supstance (droge). Dijagnoza se potvrđuje detekcijom toksina u krvi ili bakterija iz kulture tkiva iz rane.
Ponekad utvrđivanje je li se botulizam razvio iz rane ili iz hrane nije moguće.
Prevencija
Spore Clostridium botulinum visoko su otporne na toplinu i mogu preživjeti prokuhavanje nekoliko sati. Međutim, toksini se lako uništavaju toplinom. Pohranjena hrana može biti izvor botulizma ako je bila neadekvatno termički obrađena prije skladištenja. Bakterije mogu proizvesti neke toksine na temperaturi i od samo 3 ° C, što je tipična temperatura hladnjaka, tako da držanje hrane u hladnjaku ne čini je automatski sigurnom.
Sljedeće mjere mogu pomoći u sprječavanju botulizma koji se prenosi hranom:
-
kuhanje hrane na 80 ° C kroz 30 minuta, što gotovo uvijek uništava toksine
-
bacanje konzervirane hrane koja je promijenjene boje ili pokvarenog mirisa
-
slijediti home-canning instructions centra za kontrolu i prevenciju bolesti (CDC)
-
bacanje konzervi koje su nabubrene ili cure
-
čuvanje u hladnjaku kod kuće pripremljenih ulja koja su začinjena češnjakom ili začinskim biljem i bacanje neiskorištenog ulja nakon 4 dana
-
održavanje krumpira koji su pečeni u aluminijskoj foliji vrućim do serviranja
Ako niste sigurni treba li konzervu baciti, može je se provjeriti prilikom otvaranja. Prije probijanja poklopca posude, može se staviti nekoliko kapi vode na mjesto koje se probija. Ako voda biva izbačena, a ne usisana u posudu kada je probušena, konzerva je kontaminirana i treba je baciti.
Svaku hranu koja bi mogla biti kontaminirana treba pažljivo odbaciti. Čak i male količine toksina koje se progutaju, udahnu ili apsorbiraju kroz oči ili oštećenja kože mogu uzrokovati ozbiljnu bolest. Kontakt s kožom treba izbjegavati što je više moguće, a ruke se moraju oprati odmah nakon rukovanja hranom.
Ako se rana inficira, brzo traženje liječničke pomoći može smanjiti rizik od botulizma iz rane.
Liječenje
-
ponekad aktivni ugljen da bi se spriječilo apsorpciju toksina koji se konzumirao u hrani
-
antitoksin
-
za probleme s disanjem, korištenje mehaničke ventilacije
Ako ljudi sumnjaju da imaju botulizam, trebali bi odmah otići u bolnicu. Ako se dijagnosticira botulizam, oni se hospitaliziraju i pomno prate.
Mogu se učiniti laboratorijske pretrage radi potvrde dijagnoze, ali liječenje se ne smije odgoditi dok se rezultati pretraga čekaju. Kako bi se uklonio bilo sav neapsorbirani toksin, liječnici mogu dati aktivni ugljen na usta ili kroz tanku cijev provedenu kroz nos ili usta u želudac.
Vitalni znakovi (puls, brzina disanja, krvni tlak i temperatura) učestalo se mjere. Ako se pojave problemi s disanjem, ljudi se prebacuju u jedinicu intenzivne njege i mogu biti privremeno smješteni na mehaničku ventilaciju. Takvo liječenje smanjilo je postotak smrtnosti od botulizma s oko 70% u ranim 1900-ima na manje od 10%.
Tvar koja blokira djelovanje toksina (antitoksin) daje se što je prije moguće nakon što je postavljena dijagnoza botulizma. Najvjerojatnije će pomoći ako se daje unutar 72 sata od početka simptoma. Antitoksin može usporiti ili zaustaviti daljnje fizičko pogoršanje, da bi se potom tijelo moglo oporaviti tijekom idućih nekoliko mjeseci. Međutim, antitoksin ne može poništiti već učinjenu štetu. Također, neki bolesnici mogu imati ozbiljnu alergijsku (anafilaktičku) reakciju na antitoksin, koji je proizveden iz konjskog seruma, ili mogu razviti serumsku bolest.
Ako je potrebno, ljudi koji ne mogu gutati mogu se hraniti kroz tanku plastičnu cijev za hranjenje (nazogastričnu sondu) umetnutu kroz nos i niz grlo.
Ako bolesnik ima botulizam iz rane, rana se temeljito čisti, a mrtvo tkivo se uklanja. Potom se antibiotici, kao što su penicilin i metronidazol, primjenjuju u venu (intravenski).
Neki bolesnici koji se oporave od botulizma osjećaju umor i kratkoću daha još godinama poslije. Možda će trebati dugotrajnu fizikalnu terapiju.