Pregled koronarne bolesti srca

Autori: Ranya N Sweis, MD, MS
Arif Jivan, MD, PhD
Urednici sekcije: prof. dr. sc. Diana Delić-Brkljačić, dr. med. i prof. dr. sc.Marko Boban dr. med.
Prijevod: Krešimir Crljenko dr. med.

Koronarna bolest srca je stanje u kojem je dotok krvi u srčani mišić djelomično ili potpuno blokiran.

Srčani mišić treba stalnu opskrbu krvlju bogatom kisikom. Koronarne arterije, koje se odvajaju iz aorte odmah po izlazu iz srca, isporučuju ovu krv. Bolest koronarnih arterija koja sužava jednu ili više ovih arterija može blokirati protok krvi, uzrokujući bol u prsima (anginu) ili srčani udar (poznat i kao infarkt miokarda ili IM).

Za koronarnu bolest srca se nekoć smatralo da je bolest muškaraca. U prosjeku, muškarci obole oko 10 godina ranije nego žene jer su do menopauze žene zaštićene visokim razinama estrogena. Nakon menopauze, koronarna bolest srca postaje češća kod žena. Među osobama u dobi od 75 godina i starijim, veći udio žena ima bolest jer žene duže žive.

U razvijenim zemljama, koronarna bolest srca je vodeći uzrok smrti kod muškaraca i žena te je zaslužna za trećinu svih smrti. Bolest koronarnih arterija, posebno koronarna ateroskleroza (doslovno "stvrdnjavanje arterija", uključuje masne naslage u stijenkama arterija i može napredovati do suženja, pa čak i blokade protoka krvi u arteriji), javlja se u oko 2 do 9% (ovisno o spolu i rasi) osoba starijih od 20 godina. Stopa smrtnosti raste s godinama i općenito je veća za muškarce nego za žene, osobito u dobi između 35 i 55 godina. Nakon 55. godine, stopa smrtnosti kod muškaraca opada, a stopa za žene i dalje raste. Nakon dobi od 70 do 75 godina, stopa smrtnosti kod žena premašuje stopu smrtnosti muškaraca iste dobi.

Bolest koronarnih arterija pogađa ljude svih rasa, ali je incidencija vrlo visoka kod crnaca i jugoistočnih Azijata. Stopa smrtnosti je veća za crnce nego za bijelce do dobi od 60 godina i veća je za crnkinje nego za bijelkinje do dobi od 75 godina.

Opskrba srca krvlju

Kao i svako drugo tkivo u tijelu, srčani mišić mora primiti krv bogatu kisikom i krvlju ukloniti otpadne proizvode. Desna i lijeva koronarna arterija, koje se odvajaju iz aorte odmah nakon što napusti srce, u srčani mišić dovode krv bogatu kisikom. Desna koronarna arterija grana se u marginalnu arteriju i stražnju interventrikularnu arteriju smještenu na stražnjoj površini srca. Lijeva koronarna arterija (odnosno deblo lijeve koronarne arterije) grana se u cirkumfleksnu i lijevu prednju silaznu arteriju. Srčane vene sakupljaju krv s otpadnim produktima srčanog mišića i ispuštaju je u veliku venu na stražnjoj strani srca zvanu koronarni sinus, koji vraća krv u desnu pretklijetku.

Uzroci

Bolest koronarnih arterija gotovo uvijek je posljedica postupnog nakupljanja kolesterola i drugih masnih tvari (nazvanih aterom ili aterosklerotski plak) u zidu koronarne arterije. Ovaj se proces naziva ateroskleroza i može utjecati na mnoge arterije, a ne samo na srčane.

Iako je ateroskleroza najčešći razlog nenormalnog smanjenja protoka krvi u srcu, postoje i drugi uzroci. Povremeno je bolest koronarnih arterija uzrokovana spazmom koronarne arterije, koja se može pojaviti spontano ili uslijed uporabe određenih droga kao što su kokain i nikotin. Koronarna krvna žila se ne može proširiti kao odgovor na potrebu za povećanim protokom krvi (primjerice tijekom vježbanja). Ovo stanje može rezultirati manjim protokom krvi od srčanih potreba, a naziva se endotelna disfunkcija. Rijeđi uzroci mogu biti urođene mane, disekcija koronarne arterije (razdor arterije), sistemski eritematozni lupus, upala arterija (arteritis), krvni ugrušak koji je prešao iz srčane komore u jednu od koronarnih arterija ili fizičko oštećenje (zbog ozljede ili zračenja).

Kako aterom raste, može i izbiti u arteriju, sužavajući unutrašnjost (lumen) arterije i djelomično blokirajući protok krvi. S vremenom se kalcij nakuplja u ateromu. Kako aterom sve više sužava koronarnu arteriju, opskrba krvlju bogate kisikom srčanog mišića (miokarda) može postati neadekvatna. Opskrba krvlju će vjerojatnije biti neadekvatna tijekom napora, kada srčani mišić zahtijeva više krvi. Neadekvatan dotok krvi u srčani mišić (zbog bilo kojeg uzroka) naziva se ishemija miokarda. Ako srce ne primi dovoljno krvi, više se ne može kontrahirati i normalno pumpati krv.

Aterom, čak i onaj koja ne blokira protok krvi, može iznenada puknuti. Puknuće ateroma često izaziva stvaranje krvnog ugruška (tromba). Ugrušak dodatno sužava ili potpuno blokira arteriju, uzrokujući akutnu ishemiju miokarda. Posljedice te akutne ishemije nazivaju se akutni koronarni sindromi. Ti sindromi uključuju nestabilnu anginu i nekoliko vrsta srčanog udara, ovisno o mjestu i stupnju blokade. U srčanom udaru, područje srčanog mišića opskrbljeno blokiranom arterijom umire (zove se infarkt miokarda).

Faktori rizika

Neki čimbenici koji utječu na razvoj koronarne bolesti srca, ne mogu se mijenjati. Oni uključuju

  • Uznapredovalu dob

  • Muški spol

  • Obiteljsku anamnezu rane koronarne arterijske bolesti (blizak srodnik koji je razvio bolest prije 55. godine života u slučaju muškog srodnika ili 65. godine u slučaju ženskog srodnika)

Ostali čimbenici rizika za bolest koronarnih arterija mogu se modificirati ili liječiti. Ti faktori uključuju

Pušenje više nego udvostručuje rizik od razvoja koronarne arterijske bolesti i srčanog udara. Pasivno pušenje također povećava rizik.

Prehrambeni čimbenici rizika uključuju dijetu s malo vlakana, vitamina C, D i E i fitokemikalija (koje su prisutne u voću i povrću i za koje se smatra da su zdrave). Također, prehrana sa sniženom razinom ribljih ulja (omega-3 polinezasićenih masnih kiselinih) povećava rizik.

Čini se da jedno ili dva alkoholna pića dnevno smanjuju rizik od bolesti koronarnih arterija (dok neznatno povećavaju rizik od moždanog udara). Međutim, ako imate više od dva pića dnevno, veći je i rizik, a s povećanjem količine alkohola, povećava se i rizik.

Određeni poremećaji metabolizma, poput hipotireoidizma, hiperhomocisteinemije (visoke razine aminokiseline homocisteina u krvi) i visokih razina apolipoproteina B (apo B) koji je važan u metabolizmu masti, također povećavaju rizik.

Nije još dovoljno jasno može li i infekcija određenim organizmima doprinijeti razvoju koronarne bolesti srca.

Prevencija

Modificiranje čimbenika rizika za aterosklerozu može pomoći u sprečavanju bolesti koronarnih arterija. Neki od tih faktora su međusobno povezani, tako da modificiranje jednog također modificira drugi.

Pušenje

Prestanak pušenja je najvažniji. Ljudi koji prestanu pušiti smanjuju rizik od razvoja koronarne arterijske bolesti za polovicu u usporedbi s onima koji i dalje puše. Nije važno koliko su dugo ljudi pušili prije prestanka. Prestanak pušenja također smanjuje rizik od smrti nakon operacije na koronarnim arterijama ili nakon srčanog udara. Izbjegavanje pasivnog pušenja također je važno.

Dijeta

Nekoliko je promjena korisno:

  • Manje zasićenih masti

  • Bez trans masnih kiselina

  • Više voća i povrća

  • Više vlakana

  • Vrlo umjerena količina alkoholnih pića

  • Manje jednostavnih ugljikohidrata (kao što su šećer, bijeli kruh i bijelo brašno)

Ograničavanje količine masti na ne više od 25 do 35% dnevnih kalorija preporučuje se kao zdrava odluka. Međutim, neki stručnjaci smatraju da mast mora biti ograničena na 10% dnevnih kalorija kako bi se smanjio rizik od bolesti koronarnih arterija. Dijeta s niskim udjelom masti pomaže u snižavanju visokih razina ukupnog i LDL (lošeg) kolesterola, što je još jedan čimbenik rizika za bolest koronarnih arterija. Vrsta konzumirane masti jednako je važna kao i količina masti. Dakle, preporučuje se jesti masnu ribu, kao što je losos, koja ima veliku količinu omega-3 masti (dobre masti) te redovito i strogo izbjegavati štetne trans masti. Trans masti se uklanjaju iz sastojaka u mnogim pakiranim prehrambenim proizvodima, mjestima brze hrane i restoranima.

Konzumiranje najmanje pet porcija voća i povrća dnevno može smanjiti rizik od bolesti koronarnih arterija. Takve namirnice sadrže mnogo fitokemikalija. Jesu li fitokemikalije odgovorne za smanjenje rizika nije jasno jer ljudi koji konzumiraju takvu prehranu također imaju tendenciju da jedu manje masti, više vlakana i više hrane koja sadrži vitamine C, D i E. Čini se da ljudi koji jedu hranu bogatu skupinom fitokemikalija nazvanih flavonoidi (koje se nalaze u crvenom i ljubičastom grožđu, crnom vinu i crnim čajevima) imaju manji rizik od bolesti koronarnih arterija. Međutim, ne postoji jasna uzročno-posljedična veza. Neki drugi čimbenici u njihovom životu mogu objasniti prividno manji rizik.

Preporučuje se i prehrana bogata vlaknima. Postoje dvije vrste vlakana. Topljiva vlakna (koja se otapaju u tekućini) nalaze se u zobenim mekinjama, zobenim pahuljicama, grahu, grašku, rižinim mekinjama, ječmu, agrumima, jagodama i pulpi jabuka. Oni pomažu snižavati visoke razine kolesterola. Mogu smanjiti ili stabilizirati visoke razine šećera u krvi (glukoze) i povećati bisku razinu inzulina. Dakle, topljiva vlakna mogu pomoći osobama sa šećernom bolesti da smanje rizik od koronarne arterijske bolesti. Netopljiva vlakna (koja se ne otapaju u tekućini) nalaze se u većini žitarica i proizvoda od žitarica te u voću i povrću kao što su koža jabuke, kupus, repa, mrkva, prokulica, repa i cvjetača. Pomažu pri probavnoj funkciji. Međutim, jesti previše vlakana može ometati apsorpciju određenih vitamina i minerala.

Prehrana treba sadržavati preporučene dnevne potrebe vitamina i minerala. Vitaminski dodaci ne smatraju se prihvatljivom zamjenom za zdravu prehranu. Uloga dodataka prehrani u smanjenju rizika od bolesti koronarnih arterija donekle je kontroverzna. Uzimanje dodataka vitamina E ili vitamina C ne sprječava razvoj koronarne arterijske bolesti. Uzimanje folata ili vitamina B6 i B12 može smanjiti razinu homocisteina, ali studije nisu pokazale da uzimanje ovih dodataka smanjuje rizik od koronarne arterijske bolesti.

Ograničavanje količine jednostavnih ugljikohidrata (kao što je rafinirano bijelo brašno, bijela riža, prerađena hrana) i povećanje količine cjelovitih žitarica može pomoći u smanjenju rizika od bolesti koronarnih arterija jer smanjuje rizik od pretilosti i moguće šećerne bolesti, koji su također čimbenici rizika za bolest koronarnih arterija.

Sve u svemu, ljudi bi trebali održavati zdravu tjelesnu težinu i jesti različite namirnice. Predloženo je nekoliko specifičnih dijeta za smanjenje rizika od srčanih bolesti ili moždanog udara. Mediteranska prehrana, koja se sastoji od velikih obroka voća, povrća, orašastih plodova i maslinovog ulja, čini se da smanjuje rizik od bolesti koronarnih arterija, kao i rizik od daljnjeg srčanog udara kod onih koji već imaju srčanu bolest.

Vrste masti

Postoje tri vrste masti:

  • zasićene

  • mononezasićene

  • polinezasićene

"Zasićenost" se odnosi na broj atoma vodika u molekuli masnoće.

Zasićene masti sadrže onoliko atoma vodika koliko mogu. Oni su obično kruti na sobnoj temperaturi. Zasićene masti prisutne su u mesu, mliječnim proizvodima i umjetno hidrogeniranim biljnim uljima. Što je proizvod čvršći, to je veći udio zasićenih masti. Prehrana bogata zasićenim mastima potiče bolest koronarnih arterija.

Nezasićene masti (mononezasićene i polinezasićene) ne sadrže onoliko atoma vodika koliko bi mogli. Mononezasićene masti mogu sadržavati još jedan atom vodika. Oni su obično tekući na sobnoj temperaturi, ali počinju se krutiti u hladnjaku. Maslinovo ulje i ulje kanole su primjeri.

Polinezasićene masti mogu sadržavati više od jednog dodatnog vodikovog atoma. Ove masti su obično tekuće na sobnoj temperaturi i temperaturi hladnjaka. Oni imaju tendenciju da postanu užegli na sobnoj temperaturi. Kukuruzno ulje je primjer. Ostale polinezasićene masti uključuju omega-3 masti, sadržane u morskim ribama (kao što su skuša, losos i tuna) i omega-6 masti, sadržane u biljnim uljima.

U procesu koji se naziva hidrogenacija, atomi vodika se umjetno dodaju polinezasićenim uljima tako da se ta ulja mogu koristiti za proizvodnju prehrambenih proizvoda koji ne postaju užegli i za proizvodnju čvrstih masnih proizvoda, kao što je margarin. Trans masti su rezultat tog procesa. ("Trans" se odnosi na mjesto dodavanja vodikovih atoma u molekulu masti.) Trans masti su osobito česte u komercijalnim pečenim i prženim namirnicama, kao što su kolačići, krekeri, krafne, pomfrit i druge slične namirnice.

Trans masti povećavaju razinu lipoproteina niske gustoće (LDL-loš) i smanjuju razinu lipoproteina visoke gustoće (HDL-dobar) kolesterola, a čini se da ovi učinci povećavaju rizik od bolesti koronarnih arterija. Izbjegavanje proizvoda koji sadrže trans masti je mudro. Trans masti se sada nalaze na etiketama hrane. Također, ako je hidrogenirana mast ili djelomično hidrogenirana mast prva mast na popisu sastojaka, proizvod sadrži trans masti. Neki restorani također pružaju informacije o tome koje stavke izbornika sadrže trans masti. Nekoliko gradova u Sjedinjenim Državama zabranilo je restoranima da koriste trans masti u svojoj hrani, a više gradova će vjerojatno slijediti taj trend. Savezna uprava za hranu i lijekove naredila je proizvođačima da trebaju ukloniti trans masti iz svojih proizvoda.

Pojava margarina ili ulja također može pomoći u prepoznavanju namirnica koje sadrže te masti - mekše ili tekuće, što je manji sadržaj transmasti. Primjerice, količina transmasti u margarinu u posudi je manji od one kod margarina na štapiću.

Neki proizvodi margarina sadrže biljni sterol ili stanol, što može smanjiti ukupnu i razinu LDL kolesterola. Biljni steroli i stanoli mogu imati ovaj učinak jer se ne apsorbiraju dobro u probavnom traktu i ometaju apsorpciju kolesterola. Ovi proizvodi margarina odobreni su kao zdrava hrana za srce kada se koriste kao dio zdrave prehrane. Ovi proizvodi su napravljeni od nezasićenih masti, sadrže manje zasićenih masti od maslaca i ne sadrže trans masti. Međutim, oni su skupi.

Idealna kombinacija vrsta masti je nepoznata. Međutim, vjerojatno je poželjna prehrana bogata mononezasićenim ili omega-3 mastima i niskim udjelom trans masti.

Tjelesna neaktivnost

Ljudi koji su fizički aktivni imaju manje šanse da razviju koronarnu arterijsku bolest i visok krvni tlak. Vježba koja potiče izdržljivost (aerobna tjelovježba kao što je brzo hodanje, vožnja biciklom i trčanje) ili snaga mišića (trening otpora sa slobodnim utezima ili strojevima za težinu) pomaže u sprečavanju bolesti koronarnih arterija. Hodanje samo 30 minuta svaki dan može biti korisno. Ljudi koji su izvan forme ili koji nisu vježbali duže vrijeme trebali bi se posavjetovati sa svojim liječnikom prije nego počnu program vježbanja.

Debljina

Promjena prehrane i započinjanje tjelesne aktivnosti pomaže u kontroli debljine. Smanjenje konzumacije alkohola također može pomoći jer alkohol ima mnogo kalorija. Gubitak već od 5 do 10 kilograma može smanjiti rizik od bolesti koronarnih arterija.

Visoka razina kolesterola

Visoka razina ukupnog i LDL (lošeg) kolesterola može se smanjiti vježbanjem i prestankom pušenja, kao i smanjenjem količine masti u prehrani. Mogu se koristiti i lijekovi koji snižavaju razinu ukupnog i LDL kolesterola u krvi (lijekova za snižavanje masnoća). Prednosti snižavanja razine kolesterola su najveće kod osoba s drugim čimbenicima rizika, kao što su pušenje, visoki krvni tlak, pretilost i tjelesna neaktivnost.

Povećanje razine HDL (dobrog) kolesterola također pomaže smanjiti rizik od bolesti koronarnih arterija. Iste promjene u načinu života koje smanjuju razinu ukupnog i LDL kolesterola, mogu povećati razinu HDL kolesterola, kao i određeni lijekovi. Za ljude koji su prekomjerne tjelesne težine, gubitak težine također može pomoći.

Visoki krvni tlak

Smanjenje visokog krvnog tlaka smanjuje rizik od bolesti koronarnih arterija. Liječenje visokog krvnog tlaka započinje promjenama načina života: konzumiranje zdrave prehrane s malo soli i, ako je potrebno, gubitak težine i povećanje tjelesne aktivnosti. Terapija lijekovima također može biti potrebna.

Šećerna bolest

Dobra kontrola šećerne bolesti smanjuje rizik od nekih komplikacija šećerne bolesti, ali učinci takve kontrole na razvoj bolesti koronarnih arterija su manje jasni. Dobra kontrola šećerne bolesti također može smanjiti rizik od komplikacija koronarne arterijske bolesti.

Liječenje

Liječnici pokušavaju učiniti tri stvari za osobe s koronarnom arterijskom bolešću. Pokušavaju:

  • Smanjiti radno opterećenje srca

  • Poboljšati protok krvi kroz koronarne arterije

  • Usporiti ili preokrenuti proces ateroskleroze

Radno opterećenje srca se može smanjiti kontrolom krvnog tlaka i upotrebom određenih lijekova kao što su beta-blokatori ili blokatori kalcijevih kanala koji sprječavaju da srce prejako pumpa (vidi Lijekovi za Koronarnu bolest srca).

Protok krvi kroz koronarne arterije može se poboljšati lijekovima koji potiču opuštanje koronarnih arterija (kao što su nitrati, blokatori kalcijevih kanala i ranolazin) ili širenjem suženih arterija (pomoću perkutane koronarne intervencije [PCI]) ili premoštavanjem začepljenja (pomoću premosnica koronarnih arterija [CABG]). Ugrušak u koronarnim arterijama se ponekad može rastopiti lijekovim (vidi Otvaranje arterija).

Modificiranje prehrane, vježbanje i uzimanje određenih lijekova može pomoći u preokretanju ateroskleroze. Te su mjere iste kao i one koje se koriste za prevenciju ateroskleroze.

Perkutana koronarna intervencija

Perkutana koronarna intervencija ili PCI (koja se također naziva perkutana transluminalna koronarna angioplastika - PTCA) se izvodi kod ljudi s akutnim koronarnim sindromom (AKS) ili kod ljudi s anginom koja nije dovoljno kontrolirana lijekovima.

Kod PCI, liječnici uvode iglu u arteriju zaspešća (palčana ili radijalna arterija) ili u glavnu arteriju bedra (bedrena ili femoralna arterija). Zatim se kroz iglu uvuče duga žica vodilica, u arteriju i kroz aortu do sužene koronarne arterije. Kateter s balonom pričvršćenim na vrh navodi se preko žice vodilice u suženu koronarnu arteriju. Kateter se postavlja tako da je balon na razini suženja. Balon se zatim napuhuje na nekoliko sekundi. Napuhani balon rasteže arteriju i pritišće aterom koja sužava arteriju i tako proširuje arteriju. Puhanje i raspuhivanje balona se može ponoviti nekoliko puta.

Kako bi koronarna arterija ostala otvorena, liječnici u nju obično postavljaju cjevčicu od žice ili izrađene mreže (stent). U oko 75% slučajeva, liječnici koriste stentove koji su obloženi lijekom. Lijek se polako oslobađa kako bi se spriječilo ponovno zatvaranje koronarne arterije, što je čest problem sa stentovima koji nisu obloženi (nazivaju se goli metalni stentovi). Međutim, iako su stentovi koji oslobađaju lijek vrlo korisni u održavanju arterije otvorenom, ljudi sa stentom koji oslobađa lijek imaju nešto veći rizik od stvaranja krvnog ugruška u stentu od ljudi koji imaju goli metalni stent. Kako bi se smanjio rizik od nastanka takvih ugrušaka, ljudima koji imaju stent propisuje se aspirin i još jedan lijek koji sprječava agregaciju trombocita najmanje godinu dana nakon umetanja stenta. Često liječnici počinju davati lijek koji sprječava agregaciju trombocita i prije ugradnje stenta. Ako se arterija ponovno začepi, bilo zbog ugruška ili drugih uzroka, liječnici mogu napraviti drugu PCI.

Za mnoge ljude, PCI se preferira u odnosu na CABG jer je to manje invazivna procedura s kraćim vremenom oporavka. Međutim, zahvaćeno područje koronarne arterije možda nije prikladno za PCI zbog njegovog položaja, njegove duljine, količine kalcija koja se nakupila ili drugih razloga. Osim toga, osobe s više područja suženja ili začepljenja mogu preživjeti duže nakon CABG nego nakon PCI. Stoga liječnici pažljivo utvrđuju je li osoba dobar kandidat za postupak.

Druge tehnike

Liječnici su pokušali druge tehnike za uklanjanje ateroma. To uključuje upotrebu sitnih oštrica ili lasera za uklanjanje debelih, vlaknastih i kalcificiranih ateroma rezanjem, brijanjem, drobljenjem ili otapanjem. Neke od ovih tehnika se još uvijek ocjenjuju, ali do sada su rezultati, osobito dugoročno, bili razočaravajući.

Razumijevanje perkutane koronarne intervencije (PCI)

Liječnici ubacuju kateter s balonskom vrhom u veliku arteriju (ponekad femoralna arterija, ali radijalna arterija u zapešću se sada koristi najčešće) i guraju kateter kroz arterije i aortu do sužene ili začepljene koronarne arterije. Tada liječnici napuhuju balon kako bi pritisnuli aterom o arterijski zid i tako otvorili arteriju. Uobičajeno se preko balona na vrhu katetera nalazi i sabijena cijev od žičane mreže (stent) koji se također postavlja preko katetera. Kada kateter dosegne aterom, balon se napuše i stent se otvara. Zatim se ukloni kateter s balonom, a stent se ostavi na mjestu kako bi arterija ostala otvorena.

Ljudi su obično budni tijekom zahvata, ali liječnici mogu dati lijek koji će im pomoći da se opuste. Ljudi se pomno prate tijekom PCI, jer inflacija balona prolazno blokira protok krvi u zahvaćenoj koronarnoj arteriji. Ova blokada može uzrokovati bol u prsima i promjene u električnoj aktivnosti srca (otkrivene EKG-om) kod nekih ljudi. Manje od 1% ljudi umire tijekom PCI, a manje od 5% ima nefatalne srčane udare. Kirurško premoštenje koronarne arterije je neophodno odmah nakon PCI za 1% ili manje ljudi.

Premoštenje koronarnih arterija

Premoštenje koronarne arterije (CABG) također se naziva i operacijom bypassa. U postupku liječnici uzimaju arteriju ili venu iz drugog dijela tijela kako bi povezali aortu (glavnu arteriju koja prenosi krv iz srca u ostatak tijela) s koronarnom arterijom iza začepljenja. Tako se protok krvi preusmjerava, preskačući (premoštavajući) suženo ili začepljeno područje. Vene se obično uzimaju iz nogu. Arterije se obično uzimaju ispod prsne kosti ili iz podlaktice. Arterijski presadci rijetko razviju koronarnu arterijsku bolest, a više od 97% funkcionira ispravno i 10 godina nakon operacije premosnice. Međutim, venski presadci se mogu postupno suziti zbog ateroma. Nakon 1 godine oko 15% je potpuno začepljeno, a nakon 5 godina čak do jedne trećine ili više.

Operacija traje 2 do 4 sata, ovisno o broju krvnih žila koje treba presaditi. Brojčana vrijednost (na primjer, trostruki ili četverostruki) prije riječi ''premosnica'' odnosi se na broj arterija (npr. 3 ili 4) koje su premoštene. Osobi se daje opća anestezija. Zatim se napravi rez po sredini prsnog koša od vrata do vrha trbuha, a prsna kost se otvori. Ova vrsta operacije naziva se operacija otvorenog srca. U novije vrijeme može se koristiti posebna oprema koja omogućuje upotrebu manjih rezova.

Obično se srce zaustavlja tako da se ne kreće i na taj je način lakše raditi. Tada se koristi stroj srce-pluća za oksigenaciju krvi i pumpanje krvi kroz krvotok. Kada treba premostiti samo jednu ili dvije koronarne arterije, može se operirati i na kucajućem srcu. Ovaj se postupak naziva operacijom premošćivanja bez pumpe ili operacijom na kucajućem srcu. Boravak u bolnici obično traje 5 do 7 dana, a obično i manje ako se tijekom operacije ne koristi stroj srce-pluća. Međutim, dugoročni rezultati su isti u oba postupka.

Rizici zbog operacije uključuju moždani udar i srčani udar. Za osobe koje imaju uredno i normalno funkcionirajuće srce, nikada nisu imale srčani udar i nemaju dodatne faktore rizika, rizik je manji od 5% za srčani udar tijekom operacije, 2 do 3% za moždani udar, a manje od 1% za smrt. Rizik je nešto viši kod ljudi sa smanjenom sposobnošću srca kao crpke (loša funkcija lijeve klijetke), oštećenim srčanim mišićima od prijašnjeg srčanog udara ili drugim kardiovaskularnim problemima. Međutim, ako ti ljudi prežive operaciju, poboljšavaju se izgledi za dugoročno preživljavanje.

Neki ljudi razvijaju promjene u razmišljanju ili ponašanju nakon CABG postupka. Promjene mogu biti blage ili vrlo teške, a neke mogu trajati tjednima ili godinama. Stariji ljudi su izloženi većem riziku. Rizik se može smanjiti ako se ne upotrebljava stroj srce-pluća.

Druge tehnike

S novim tehnikama, rezovi u prsima mogu biti mnogo manji, što rezultira minimalno invazivnom operacijom premosnica (ponekad se ova vrsta operacije naziva procedurom ključanice). Jedna tehnika uključuje robotiku. Dok sjedi za računalnom konzolom, kirurg koristi robotske ruke veličine olovke za operaciju. Ruke drže posebno dizajnirane kirurške instrumente koji mogu obavljati zamršene pokrete, oponašajući kirurške ruke. Kroz opremu za gledanje. kirurg gleda uvećanu trodimenzionalnu sliku operacije. Operacija zahtijeva tri reza od 1 inča (oko 2½ centimetra) - jedan za svaku od dvije robotske ruke i jednu za fotoaparat, koji je povezan s opremom za gledanje. Tako, kirurg ne mora otvoriti prsnu kost. Trajanje operacije i boravak u bolnici obično su kraći s novijim postupcima nego s operacijama na otvorenom srcu.

Presađivanje koronarne arterije

Presađivanje koronarne arterije sastoji se od spajanja arterije ili dijela vene na koronarnu arteriju, tako da krv ima alternativni put od aorte do srčanog mišića. Kao rezultat, suženo ili začepljeno područje se premoštava. Arterija je poželjnija od vene, jer je manje vjerojatno da će arterije kasnije biti blokirane. U jednoj vrsti postavljanja premosnica, izreže se jedna od dvije unutarnje arterije dojke i jedan od krajeva se pričvršćuje za koronarnu arteriju iza začepljenja. Drugi kraj ove arterije je vezan. Ako se arterija ne može koristiti ili ako postoji više od jednog začepljenja, koristi se dio vene - obično vene safene, koja ide od prepone do gležnja. Jedan kraj presatka je pričvršćen na aortu, a drugi na koronarnu arteriju iza začepljenja. Ponekad se koristi i presadak vene uz presađivanje arterije dojke.

Politika privatnosti