Intersticijski cistitis je neinfektivna upala mjehura.
-
Intersticijski cistitis uzrokuje bol iznad mokraćnog mjehura, u zdjelici ili donjem trbuhu, te čestu i hitnu potrebu za mokrenjem, ponekad s inkontinencijom (nevoljnim otjecanjem mokraće).
-
Potrebno je učiniti pregled unutrašnjosti mjehura fleksibilnom cijevi s kamerom (cistoskopija) i učiniti biopsiju mjehura.
-
Lijeka nema, ali simptomi se mogu ublažiti promjenama u navikama prehrane i mokrenja, lijekovima za ublažavanje boli i pentosanom.
(Vidi također Kontrola mokrenja.)
Nekada se smatralo da je intersticijski cistitis relativno rijedak. Međutim, sada se misli da bi mogao biti češći nego što se prvobitno mislilo i da je možda odgovoran za druge probleme, kao što je kronična bol u zdjelici. Iako se može javiti i kod muškaraca i djece, oko 90% slučajeva intersticijskog cistitisa javlja se kod žena.
Uzrok je nepoznat. No, postoji teorija da oštećenje stanica koje oblažu mokraćni mjehur iznutra uzrokuje da tvari iz urina iritiraju mokraćni mjehur. U promjenama koje se vide na mokraćnom mjehuru ulogu imaju i mastociti (stanice povezane s alergijskim reakcijama), no njihova uloga nije jasna.
Simptomi
U početku ljudi s intersticijskim cistitisom ne moraju imati simptome. Simptomi se obično pojavljuju postupno i pogoršavaju se tijekom godina kako napreduje oštećenje stijenke mjehura. Javlja se bol ili pritisak iznad mjehura ili u zdjelici ili donjem trbuhu. Oboljeli također osjećaju potrebu za čestim i hitnim mokrenjem, često mnogo puta na sat. Simptomi se pogoršavaju kako se mjehur puni i nestaju nakon mokrenja. U vrlo teškim slučajevima, oboljeli mogu sjediti na WC-u satima, puštajući urin da teče.
Simptomi se mogu pogoršati tijekom ovulacije ili menstruacije, sezonskih alergija, fizičkog ili emocionalnog stresa ili spolnog odnosa. Hrana s visokim sadržajem kalija (npr., agrumi, čokolada, pića s kofeinom i rajčice), začinjena hrana, duhan i alkohol mogu pogoršati simptome.
Dijagnoza
Dijagnoza intersticijskog cistitisa postavlja se na temelju simptoma. Liječnici učine kompletni pregled, često uključujući pregled zdjelice kod žena i digitorektalni pregled. Potrebne su daljnje pretrage kako bi se utvrdilo postoji li neko drugo stanje koje uzrokuje simptome. Npr., radi se analiza urina i urinokultura kako bi se otkrila moguća infekcija mokraćnog sustava.
Radi se pregled mjehura fleksibilnom kamerom (cistoskopija) kako bi se vidjela sluznica. Ponekad se istovremeno radi biopsija mjehura kako bi se isključio rak.
Ponekad se mjehur ispuni otopinom kalija kako bi se utvrdilo kako unutarnji dio mjehura reagira na kalij i druge potencijalne iritanse.
Liječenje
Do 90% osoba s intersticijskim cistitisom može se pomoći, ali potpuno iskorjenjivanje simptoma je rijetko. Pacijente se potiče da osvijeste bilo što što bi moglo izazvati epizodu simptoma intersticijskog cistitisa.
Promjene u prehrani su prvi korak u liječenju. Potrebno je izbjegavati začinjenu hranu i hranu koja je bogata kalijem jer ove namirnice mogu dodatno nadraživati mokraćni mjehur. Također treba izbjegavati duhan i alkohol.
Smanjenje stresa i vježbe mišića dna zdjelice (na primjer, Kegelove vježbe) uz biofeedback mogu pomoći.
Ljude se također uči da promijene navike mokrenja. Vježbanje mjehura je tehnika koja zahtijeva da osoba slijedi fiksni raspored mokrenja dok je budna. Liječnik radi s osobom kako bi se uspostavio raspored mokrenja svakih 2 do 3 sata te potisnula potreba za mokrenjem ostalo vrijeme (npr., opuštanjem i dubokim disanjem). Kako osoba postaje sposobnija potisnuti potrebu za mokrenjem, interval se postupno produljuje.
Često su potrebni lijekovi. Ponekad su potrebni analgetici kako bi se ublažila bol. Antidepresivi također mogu smanjiti bol i pomoći u opuštanju mjehura. Antihistaminici mogu pomoći smanjiti urgenciju mokrenja. Pentosan se može davati na usta kako bi se obnovila sluznica mjehura. Ako peroralni pentosan nije djelotvoran, može se otopina pentosana putem katetera direktno unijeti u mokraćni mjehur. Liječnici također mogu unijeti otopinu dimetil sulfoksida u mjehur. Osoba drži otopinu u mjehuru 15 minuta, a zatim urinira kako bi je izbacila. Ovi postupci mogu smanjiti bol i urgenciju neko vrijeme, ali obično se moraju ponavljati.
Ponekad se bol i hitnost pokušavaju ublažiti stimulacijom živaca koji dolaze iz leđne moždine (nazivaju se korijeni živaca), a koji kontroliraju mjehur. Druga mogućnost je rastezanje mjehura tekućinom ili plinom. Ovo liječenje, nazvano hidrodistenzija mokraćnog mjehura, može ublažiti simptome.
Liječnici često kombiniraju metode liječenja kako bi se postiglo veće olakšanje. Međutim, ako je kombinirano liječenje neuspješno, može se pokušati operacija.
Više informacija