MSD medicinski priručnik za pacijente

Pothranjenost

Autor: John E. Morley, MB, BCh

Urednica sekcije: doc. dr. sc. Tajana Pavić, dr. med.

Prijevod: Valentina Ratkajec , dr. med.

Pothranjenost je nedostatak kalorija ili jedne ili više esencijalnih hranjivih tvari.

Pothranjenost se može razviti ako ljudi nemaju dovoljno hrane za jelo ili ju ne mogu pripremiti ili pak imaju poremećaj koji im otežava unos ili apsorpciju hrane ili je njihova potreba za energijom povećana.
Pothranjenost je najčešće očita: Ljudi su mršavi, kosti im često strše, koža im je suha i neelastična, a kosa suha i lako ispada.
Liječnici obično mogu dijagnosticirati pothranjenost na temelju izgleda osobe, njegove visine i težine i okolnosti u kojima se nalaze(uključujući informacije o načinu prehrane i gubitku na težini).
Pothranjenim se osobama unos hrane postupno povećava. Hrane se na usta ako je moguće, no ako nije, mogu se hraniti putem cjevčice postavljene kroz ždrijelo u želudac ili venskim putem (intravenski).

Pothranjenost se ponajprije smatra nedostatnim unosom hranjivih tvari (tj. ukupnog unosa hrane) ili proteina. Manjak vitamina i manjak minerala uglavnom se smatraju zasebnim poremećajima. Međutim, kada postoji manjak esencijalnih hranjivih tvari, velika je vjerojatnost manjka i vitamina i minerala. Pothranjenost je jedan oblik malnutricije, iako se često poistovjećuje s njome.

Malnutricija je neravnoteža između hranjivih tvari potrebnih tijelu i hranjivih tvari koje tijelo dobiva. Prema tome i preuhranjenost (kada je unos hranjivih tvari ili specifičnog nutrijenta - proteina, masti, vitamina, minerala ili dijetetskog dodatka prehrani veći od potreba organizma) i pothranjenost su oblici malnutricije.

Broj pothranjenih ljudi u svijetu je u porastu od 2015. godine i sada je ponovno brojcano na razinama od 2010–2011. The State of Food Security and Nutrition in the World 2019. Organizacija Ujedinjenih naroda za hranu i poljoprivredu u izvješću Stanje sigurnosti hrane i prehrane u svijetu 2019. ukazala je na porast pothranjenih ljudi sa 777 milijuna u 2015. na preko 820 milijuna u 2019. Većina ih živi u zemljama u razvoju.

U razvijenim zemljama pothranjenost je obično daleko rjeđa od preuhranjenosti. Međutim, određeni čimbenici povećavaju rizik od pothranjenosti. Oni uključuju sljedeće:

Siromaštvo
Beskućništvo
Psihijatrijske poremećaje
Teška bolest (teško oboljeli često zbog gubitka apetita ne mogu uzimati dovoljno hrane ili su njihove potrebe za hranjivim tvarima znatno povećana, a unos hrane nije dostatan
Mladost (dojenčad, djeca i adolescenti izloženi su riziku od pothranjenosti zbog intenzivnoga rasta i razvoja, kada je organizmu potrebno više energije i hranjivih tvari.
Starost

Oko 1 od 7 starijih osoba koje žive u zajednici konzumiraju manje od 1.000 kalorija dnevno - što nije dovoljno za odgovarajuću prehranu. Čak polovica starijih osoba u bolnicama i ustanovama za dugotrajnu skrb ne troši dovoljno kalorija.

Dali si znaš...

Otprilike 1 od 7 starijih ljudi koji žive u zajednici i čak polovica starijih osoba u ustanovama za dugotrajnu skrb su pothranjeni.

Kada se ne unosi u organizam dovoljno energije, tijelo prvo razgrađuje vlastite masnoće i koristi ih za energiju - što se može opisati kao spaljivanje namještaja u kući kako bi ona bila topla. Nakon što se zalihe masti potroše, tijelo može razgraditi svoja druga tkiva, poput mišića i tkiva u unutarnjim organima, što može dovesti do ozbiljnih problema, uključujući smrt.

Proteinsko-Energetska Pothranjenost

Proteinsko-energetska pothranjenost (koja se naziva i proteinsko-energetska malnutricija) je teški nedostatak proteina i hranjivih tvari koji nastaje dugotrajnim nedostatnim i neadekvatnim unosom hranjivih tvari i proteina.

U zemljama u razvoju proteinsko-energetska pothranjenost česta je u djece. Pridonosi stopi smrtnosti u više od polovice djece koja umre (na primjer, povećanjem rizika razvoja po život opasnih infekcija i slučaju nastanka infekcije pogoršanjem njezine težine). Međutim, ovaj poremećaj može utjecati na svakoga, bez obzira na dob,ukoliko su zalihe hrane nedostatne.

Proteinska-energetska pothranjenost ima dva glavna oblika:

Marazam
kvašiorkor

Marazam

Marazam je teški nedostatak hranjivih tvari i proteina. Najčešće nastaje u dojenčadi i vrlo male djece. Najčešće se manifestira gubitkom na tjelesnoj težini, gubitkom masnog tkiva i mišića i dehidracijom. Dojenje obično štiti od marazma.

Kvašiorkor

Kvašiorkor je bolest koja nastaje uslijed teškog manjka bjelančevina. Kvašiorkor je rjeđi od marazma. Izraz potječe od afričke riječi koja znači "prvo dijete - drugo dijete" jer prvorođeno dijete, prestankom dojenja, po rođenju drugog djeteta, često razvija kvašiorkor. Bolest nastaje u djece prestankom dojenja te su ona obično starija od onih s marazmom.

Kvašiorkor je ograničen na pojedine dijelove svijeta u kojima je prehrana djece, nakon sto ih majka prestane dojiti, siromašna proteinima, unatoč dostatnom unosu energetske vrijednosti i ugljikohidrata. Primjeri takvih namirnica su jams, manioka, riža, slatki krumpir i zelene banane. Međutim, svatko može razviti kvašiorkor ukoliko se njihova prehrana sastoji uglavnom od ugljikohidrata. Osobe s kvašiorkorom zadržavaju tekućinu u tijelu, što ih čini napuhnutima i otečenima. Ako je kvašiorkor ozbiljan, trbuh je često otečen, napet i izbočen.

Gladovanje

Gladovanje je najekstremniji oblik proteinsko-energetske pothranjenosti. Rezultira djelomičnim ili potpunim nedostatkom esencijalnih hranjivih tvari tijekom dužeg vremenskog razdoblja. Često je kada postoji oskudica hranom (na primjer, glad u svijetu), ali se povremeno javlja unatoč dostupnoj hrani (na primjer, kada namjerno gladuju ili imajuanoreksija nervoza).

Uzroci

Pothranjenost može biti posljedica sljedećeg:

Nedostatan pristup hrani
Poremećaji ili lijekovi koji ometaju unos, razgradnju ili apsorpciju hranjivih tvari
Značajno povećana potreba organizmom za energijom

Ljudi mogu imati nedostatan pristup hrani ako si zbog slabijeg imovinskoga stanja ne mogu priuštiti dovoljno hrane, nemaju načina doći do trgovine ili fizički ne mogu kupovati. U nekim dijelovima svijeta zalihe hrane su zbog rata, suše, poplava ili drugih čimbenika smanjene.

Neki poremećaji, poput poremećaji malapsorpcije, otežavaju apsorpciju vitamina i minerala. Kirurško operativno odstranjenje dijela probavnog trakta može imati isti učinak. Neki poremećaji, kao što su AIDS, rak ili depresija, mogu dovesti do gubitka apetita ili pak smanjenog unosa hrane, što može dovesti do pothranjenosti.

Uzimanje određenih lijekova može pridonijeti pothranjenosti. Lijekovi mogu učiniti sljedeće:

Smanjiti apetit: Primjeri su lijekovi koji se koriste za liječenje visokog krvnog tlaka (kao što su diuretici), zatajenje srca (kao što je digoksin) ili rak (kao što je cisplatin).
Uzrokovati mučninu koja smanjuje apetit
Ubrzati metabolizam (kao što su tiroksin i teofilin) i time povećati potrebu organizma za energijom i hranjivim tvarima
Ometati apsorpciju određenih hranjivih tvari u crijevima

Također, prestanak uzimanja određenih lijekova (poput lijekova za liječenje tjeskobe i antipsihotika) ili prestanak konzumacije alkohola može dovesti do gubitka težine.

Pijenje većih količina alkohola, koji sadrži kalorijama,no niske je nutritivne vrijednosti, može smanjiti apetit. Budući da alkohol uzrokuje oštećenje jetre, ono također može utjecati na apsorpciju i iskorištenje hranjivih tvari. Alkoholizam može uzrokovati nedostatak magnezija, cinka i određenih vitamina, uključujući tiamin.

Pušenje otupljuje okus i miris, čineći hranu manje privlačnom. Čini se da pušenje uzrokuje i druge promjene u tijelu koje pridonose niskoj tjelesnoj težini. Na primjer, pušenje stimulira simpatički živčani sustav, što povećava korištenje energije u tijelu.

Pojedina stanja značajno povećavaju energetske potrebe organizma. Ona uključuju infekcije, ozljede, pojačanu aktivnost štitne žlijezde(hipertireoza), opsežne opekline i dugotrajnu groznicu.

U starijih osoba, mnogi čimbenici, uključujući starenjem izazvane promjene tijela mogu dovesti do pothranjenosti ( link ).

Uzroci pothranjenosti

Uzrok	Primjeri
Nedostatan pristup hrani	Glad Nemogućnost opskrbe hrane (na primjer, zbog nedostatka prijevoza ili tjelesnog oštećenja) Siromaštvo
Čimbenici koji ograničavaju unos potrebne količine hrane ili vrste hrane	Pomodne dijete Neke veganske ili vegetarijanske dijete Samovoljno ograničavanje unosa kalorija (stroga redukcijska dijeta ili post)
Stanja koja ometaju unos, metabolizam ili apsorpciju hranjivih tvari	AIDS Alkoholizam Anoreksija Rak Depresija Proljev Zlouporaba droga Zatajenja bubrega Poremećaj mentalne funkcije, kao što je demencija Upalne bolesti crijeva (kao što je Crohnova bolest i ulcerozni kolitis) Poremećaji jetre Poremećaji malapsorpcije Ponekad kirurško liječenje debljine (barijatrijska kirurgija) Povraćanje
Lijekovi koji ometaju unos, metabolizam ili apsorpciju hranjivih tvari	Neki lijekovi za liječenje anksioznosti, visokog krvnog tlaka, zatajenja srca, usporeni rad štitnjače (hipotireoza), astme ili raka
Stanja koja uvelike povećavaju potrebu organizma za unosom energije	Zahtjevna vježba, kao što je rehabilitacija ili trening za atletsko natjecanje Ozljeda, poput opekotine Povišena tjelesna temperatura Opsežne ili teške infekcije Rast i razvoj dojenčadi, djece i adolescenata Ubrzani rad štitnjače (hipertireoza) Trudnoća i dojenje Kirurško liječenje

Simptomi

Najočitiji znak kalorijskog deficita je gubitak tjelesne masti (masno tkivo).

Kako gladovanje utječe na tijelo

Područje tijela na koji utječe	Učinak
Probavni sustav	Smanjena proizvodnja želučane kiseline Smanjenje opsega trbuha Često, nerijetko fatalan proljev
Kardiovaskularni sustav (srce i krvne žile)	Smanjenje veličine srca, smanjenje količine istisnute krvi iz srca, usporen rad rad srca i nizak krvni tlak Konačno, zatajenje srca
Dišni sustav	Sporije disanje i smanjeni kapacitet pluća Konačno, respiratorna insuficijencija
Reproduktivni sustav	Smanjenje veličine jajnika i testisa Gubitak seksualnog nagona (libido) Prestanak menstruacije
Živčani sustav	Apatija i razdražljivost U djece, ponekad intelektualno zaostajanje Poremećaji mentalnih funkcija, osobito u starijih osoba Utrnulost ili peckanje, osobito nogu i ruku
Mišići	Smanjenje veličine i snage mišića, narušena sposobnost vježbanja ili smanjena radna sposobnost
Krv	Anemija
Metabolizam (procesi koje tijelo koristi za pretvaranje hrane u energiju ili za sintezu potrebnih tvari)	Niska tjelesna temperatura (hipotermija) Nakupljanje tekućine u rukama, nogama i trbuhu Gubitak masti
Koža i kosa	Tanka, suha, neelastična koža Suha i rijetka kosa koja lako ispada Sklonost lakom nastanku modrica tijela
Imunološki sustav	Oslabljena sposobnost tijela u borbi protiv infekcija i cijeljenju rana

Ako osoba gladuje mjesec dana, na težini izgubi gotovo jednu četvrtinu svoje tjelesne mase. Ako se gladovanje nastavi tijekom duljeg vremena, odrasle osobe mogu izgubiti i do polovice svoje tjelesne težine, a djeca čak i više. Kosti počinju stršati, a koža postaje tanka, suha, neelastična, blijeda i hladna. Na kraju dolazi do gubitka masnog tkiva lica, obrazi postaju ispijeni, a oči izgledaju upalo. Kosa postaje suha i rijetka i lako ispada.

Teški gubitak mišića i masnog tkiva naziva se kaheksija. Smatra se da je kaheksija rezultat prekomjerne proizvodnje tvari nazvanih citokini, a koje proizvodi imunološki sustav kao odgovor na razne poremećaje i bolesti u organizmu, poput infekcije, raka ili AIDS-a.

Ostali simptomi uključuju umor, nemogućnost održavanja topline tijela, proljev, gubitak apetita, razdražljivost i apatija. U vrlo teškim slučajevima, osoba ne reagira na vanjske podražaje, ne izvodi kretnje tijela, nalikuje na lutku (zove se stupor ili ukočenost). Osobe s kaheksijom osjećaju se lose, slabo i nisu u stanju obavljati svoje normalne svakodnevne aktivnosti. U žena menstruacijski ciklusi postaju nepravilni ili pak u potpunosti prestaju. Ako je riječ o teškoj pothranjenosti, tekućina se može nakupiti u rukama, nogama i trbuhu.

Broj nekih vrsta bijelih krvnih stanica se smanjuje, slično onome što se događa u ljudi koji imaju AIDS. To sve rezultira slabljenjem imunološkog sustava i povećanjem rizika od infekcija.

Ako se smanjeni unos hrane nastavi tijekom dužeg vremena, može doći do pojave zatajenja jetre, srca i / ili respiratornog zatajenja. Potpuno gladovanje (kada se uopće ne uzima hrana) ima fatalni ishod za 8 do 12 tjedana.

Djeca koja su teško pothranjena zaostaju u rastu. Razvoj ponašanja može biti izrazito spor, a blagi intelektualni poremećaj može se razviti i nastaviti barem do školske dobi. Podhranjenost, čak i kada se liječi, može imati dugotrajne učinke na djecu. Oštećenja intelektualnih sposobnosti i probavni problemi mogu trajati, ponekad tijekom cijelog života.

Liječenjem u većine odraslih osoba dolazi do potpunog oporavka.

Dijagnoza

Liječnička procjena
Ponekad krvni testovi

Liječnici obično mogu dijagnosticirati pothranjenost postavljanjem pitanja o prehrani i gubitku tjelesnoj težini te fizikalnim pregledom (vidi također Procjena nutritivnog statusa). Teška, dugotrajna pothranjenost obično se može dijagnosticirati na temelju izgleda osobe i podataka o njoj.

Liječnici također mogu postavljati pitanja o sposobnosti kupovine i pripreme hrane, prisutnosti drugih poremećaja, uporabi droga, raspoloženju i mentalnim funkcijama. Mogu koristiti standardizirane upitnike koji im pomažu dobiti potrebne informacije. Odgovori na ova pitanja mogu pomoći u potvrđivanju dijagnoze, osobito kada je pothranjenost manje očigledna, i mogu pomoći u otkrivanju uzroka. Utvrđivanje uzroka je osobito važno u djece.

U sklopu fizikalnog pregleda liječnici rade sljedeće:

Mjere visinu i težinu
Određuju indeks tjelesne mase (BMI)
Procjenjuju količinu mišića i masti u srednjoj nadlaktici mjerenjem opsega nadlaktice i mjerenjem debljine presavijanja kože na stražnjem dijelu lijeve nadlaktice (triceps)
Traže i utvrđuju ostale simptome koji mogu ukazivati na pothranjenost (kao što su promjene na koži i kosi i nakupljanje tekućine u udovima ili trbuhu)

Ono što pronađu pomaže im da potvrditi dijagnozu i utvrditi težinu pothranjenost.

Testiranje

Hoće li se testovi obaviti ovisi o okolnostima. Na primjer, ako je uzrok očigledan i može se ispraviti, testovi obično nisu potrebni.

Najčešće se radi analiza krvi iz koje mjeri razina albumina (koja se smanjuje kada ljudi ne unose u organizam dovoljno proteina). Liječnici također iz krvi mogu odrediti broj pojedinih vrsta bijelih krvnih stanica (koje se smanjuju pogoršanjem pothranjenosti).

Kožni testovi .mogu se učiniti u cilju provjere funkcioniranja imunološkog sustava. Tvar koja sadrži antigen (koji inače aktivira imunološku reakciju) ubrizgava se pod kožu. Ako se reakcija odvija unutar unaprijed određenog vremena, imunološki sustav funkcionira normalno. Odgođena reakcija ili bez reakcije ukazuje na problem imunološkog sustava, koji može biti posljedica pothranjenosti.

Ako liječnici sumnjaju na nedostatak vitamina ili minerala, obično se obavljaju krvni testovi kojima se mjeri njihova razina u krvi.

Ako liječnici sumnjaju na ostale uzroke pothranjenosti, mogu se napraviti drugi testovi kako bi se otkrio pravi uzrok. Na primjer, ako osoba ima dugotrajni teški proljev koji ne prestaje unatoč liječenju, liječnici analizirati stolicu na mikroorganizme koji mogu uzrokovati infekciju. Testovi kao što su testovi urina i rendgenske snimke prsnog koša, mogu se učiniti u utvrđivanju uzroka infekcije.

Naglasak na Starenje: Pothranjenost

Pothranjenost u starijih osoba je ozbiljan problem jer povećava rizik od prijeloma, postoperativnih komplikacija, nastanka rana zbog pritiska tijela i infekcija. Ako se bilo koji od ovih problema pojavi, vjerojatnije je da u pothranjenih biti težeg oblika.

Stariji ljudi su izloženi riziku od pothranjenosti iz više razloga:

Promjene u tijelu povezane sa starenjem: U starenju tijela mijenja se proizvodnja i osjetljivost na hormone (kao što su hormon rasta, inzulin, i androgeni). Kao rezultat toga, stariji ljudi gube mišićno tkivo (stanje koje se naziva sarkopenija). Pothranjenost i smanjena tjelesna aktivnost pogoršavaju taj gubitak. Također, gubitak mišićnog tkiva uzrokovan starenjem uzrokuje mnoge komplikacije pothranjenosti, a jedna od njih je i povećan rizik od infekcija.

Stariji ljudi imaju rani osjećaj sitosti i slabijeg su apetita. Stoga često manje jedu. Oni također mogu jesti manje zbog toga što starenjem dolazi do slabljenja osjetila okusa i mirisa smanjujući time uživanje u hrani. Apsorpcija nekih hranjivih tvari je isto tako narušena.

Neki stariji ljudi proizvode manje sline, što može dovesti do problema sa zubima i poteškoća s gutanjem.

Poremećaji: Mnogi poremećaji koji pridonose pothranjenosti su uobičajeni u starijih osoba:

Depresija može uzrokovati gubitak apetita.
Moždani udar ili nevoljno drhtanje može otežati žvakanje, gutanje ili pripremu hrane.
Artritis ili druga tjelesna oštećenja, koja smanjuju sposobnost pokretanja tijela, mogu otežati kupovinu i pripremu hrane.
Poremećaji malapsorpcije mogu ometati apsorpciju hranjivih tvari.
Rak može izazvati smanjenje apetita i povećanje potrebe organizma za unosom energije.
Demencija može za posljedicu imati zaboravljanje uzimanja obroka ili osobu učiniti nesposobnom za pripremu hrane i tako prouzročiti gubitak na tjelesnoj težini. Osobe s uznapredovalom demencijom ne mogu se samostalno hraniti i mogu se oduprijeti pokušajima drugih da ih hrane.
Problemi sa zubima (kao što su neodgovarajuće zubne proteze ili bolesti desni) mogu otežati žvakanje i time probavljanje hrane.
Anoreksija ako je prisutna duže vrijeme, može se pogoršati zbog nekog događaja kasnije u životu, kao što je smrt partnera ili strah od starenja.

Lijekovi: Mnogi lijekovi koji se koriste za liječenje bolesti uobičajenih u starijim osobama (kao što su depresija, rak, zatajenje srca i visoki krvni tlak) mogu pridonijeti pothranjenosti. Lijekovi mogu povećati potrebu tijela za hranjivim tvarima, promijeniti način na koji tijelo koristi hranjive tvari ili pak smanjiti apetit. Neki lijekovi mogu uzrokovati proljev ili imaju nuspojave koje utječu na uzimanje hrane, kao što su mučnina i zatvor.

Životna situacija: Stariji ljudi koji žive sami mogu biti manje motivirani za pripremu hrane i jelo. Možda imaju ograničena financijska sredstva, zbog čega kupuju jeftinu, manje hranjivu hranu ili si ne mogu priuštiti dovoljno hrane. nisu u stanju fizički izaći iz kuće, boje se izaći u kupnju hrane ili možda nemaju prijevoz do trgovine.

Stariji ljudi koji žive u ustanovama imaju još više prepreka adekvatnoj prehrani.

Mogu biti zbunjeni ili ne mogu reći kada su gladni ili što bi željeli jesti.
Možda neće moći izabrati hranu koja im se sviđa.
Možda se ne mogu samostalno hraniti.
Ako jedu polako, pogotovo ako ih treba nahraniti netko od osoblja ustanove, član osoblja možda neće imati dovoljno vremena dovoljno ih nahraniti.

Starije osobe koje su hospitalizirane ponekad imaju iste probleme.

Prevencija i liječenje: Starije ljude treba hrabriti i poticati da jedu više, a hrana može im se može pripremiti da izgleda privlačno. Na primjer, može im se ponuditi jako začinjena ili omiljena hrana, radije nego neslana i nemasna hrana.

Starije se osobe ponekad zbog bolesti (kao što je zatajenje bubrega ili srca) moraju pridržavati posebnog načina ishrane (kao što je neslana dijeta). Međutim, takve su dijete ponekad neprivlačne i bezokusne. Ako je tako ljudi često ne uzimaju dovoljno hrane. U takvim situacijama trebali oni ili član njihove obitelji posavjetovati s dijetetičarom ili liječnikom o načinu pripreme hrane dobrog i zadovoljavajućeg okusa, a koja će pri tome odgovarati njihovim prehrambenim zahtjevima.

Starijim osobama kojima je potrebna pomoć pri kupovini hrane ili hranjenju trebalo bi pružiti više pomoći. Na primjer, možda će im trebati dostava gotove hrane u njihov dom.

Povremeno starije osobe dobivaju lijek koji stimulira apetit (kao što je dronabinol) ili povećava količinu mišićnog tkiva (kao što je nandrolon ili testosteron).

Depresiju i druge poremećaje, ako su prisutni, treba liječiti. Liječenje tih poremećaja može ukloniti neke od prepreka za jelo.

Za starije osobe koje žive u ustanovama, čineći blagovaonicu privlačnijom i dajući im više vremena za jelo može im omogućiti da jedu više.

Liječenje

Hranjenje, obično na usta
Liječenje uzroka
Ponekad putem cjevčice ili intravenskim putem
Za tešku pothranjenost, ponekad se koriste lijekovi

Za većinu ljudi, liječenje pothranjenosti uključuje postupno povećanje unosa hrane. Svakodnevno uzimanje nekoliko manjih, hranjivih obroka je najbolji način. Na primjer, ljudi koji su gladovali najčešće se hrane malim količinama hrane (6 do 12 puta dnevno). Potom se količina hrane postupno povećava. Ako djeca imaju proljev, hranjenje može biti odgođeno za dan ili dva kako proljev ne bi postao gori. Tijekom tog razdoblja daju im se tekućine.

Ljudi koji imaju poteškoća u probavi čvrste hrane često trebaju tekuću hranu ili tekuće dodatke prehrani. Nerijetko se koriste dodaci hrane bez laktoze (kao što su dodaci hrane na bazi jogurta) obzirom da mnogi ljudi imaju problema s probavljanjem laktoze (šećera u mliječnim proizvodima), a pothranjenost može pogoršati problem. Ako takvi ljudi konzumiraju hranu koja sadrži laktozu lako mogu dobiti proljev.

Multivitaminski dodaci se također daju kako bi se osigurale sve potrebne hranjive tvari.

Liječe se bolesti i stanja koja mogu pridonijeti pothranjenosti (poput infekcije). Neki stručnjaci preporučuju davanje antibiotika teško pothranjenoj djeci, čak i ako nema očite infekcije.

U slučaju teške pothranjenosti potrebna je hospitalizacija.

Prebrzo hranjenje ljudi nakon teške pothranjenosti može uzrokovati komplikacije, kao što su proljev i neravnoteža tjelesnih tekućina, glukoze (šećer) i drugih hranjivih tvari. Te se komplikacije obično razrješavaju ako se hranjenje uspori.

Hranjive tvari se unose na usta kad god je to moguće. Ako se hrana ne može unositi peroralno, hranjive tvari se mogu davati na jedan od sljedećih načina:

Cjevčica umetnuta u probavni trakt (hranjenje putem sonde)
Cjevčica (kateter) umetnuta u venu (intravensko hranjenje)

Hranjenje putem sonde

Hranjenje putem sonde (enteralna prehrana) može se koristiti za hranjenje ljudi čiji probavni trakt normalno funkcionira ako ne mogu jesti dovoljno kako bi zadovoljili svoje prehrambene potrebe (kao što su osobe s teškim opeklinama) ili ako ne mogu progutati (kao što su neki ljudi koji su imali moždani udar).

Za hranjenje putem sonde, tanka plastična cijev (nazogastrična cijev) prolazi kroz nos i niz grlo dok ne dođe do želuca ili tankog crijeva (što se naziva nazogastrična intubacija). Ako je potrebno dugotrajno hranjenje putem sonde, cjevčica za hranjenje može se umetnuti izravno u želudac ili tanko crijevo kroz mali rez u trbuhu.

Hrana koja se daje na sondu treba sadržavati sve potrebne hranjive tvari . Dostupne su posebne hranjive otopine, uključujući neke za osobe s posebnim potrebama (kao što je ograničeni unos tekućine). Također se kruta hrana može obraditi i dati kroz nazogastričnu sondu. Hranjenje na sondu može se davati polako i kontinuirano ili u većoj količini (zovu se bolusi) svakih nekoliko sati.

Hranjenje putem sonde uzrokuje mnoge probleme, a problemi mogu biti opasni po život:

Udisanje (aspiracija) hrane u pluća: Za starije osobe, aspiracija je najčešći problem uzrokovan hranjenjem putem sonde. Aspiracija hrane može izazvati upalu pluća. Hrana će manje vjerojatno biti aspirirana ako se otopina daje polako i kada je glava osobe koja se hrani podignuta na krevetu 1 do 2 sata nakon hranjenja na sondu, čime se smanjuje rizik od nevoljnog vraćanja hrane (regurgitacija).
Proljev i nelagoda u trbuhu: Promjena hranjive otopine ili kontinuirano davanje hrane na sondu može umanjiti ove probleme.
Iritacija tkiva: Cjevčica može iritirati i ozlijediti tkivo nosa, grla ili jednjaka. Ako se razvije iritacija tkiva, cjevčica za hranjenje se obično može ukloniti, a hranjenje se može nastaviti upotrebom druge vrste cjevčice.

Intravensko hranjenje

Intravensko hranjenje (parenteralna prehrana) koristi se kada probavni trakt ne može adekvatno apsorbirati hranjive tvari (na primjer, u osoba s poremećaj malapsorpcije). Također se koristi kada se probavni trakt mora privremeno poštedjeti od unosa hrane (na primjer, u osoba s teškim ulceroznim kolitisom ili žestokim pankreatitisom).

Hrana koja se daje intravenski može zadovoljiti samo dio dnevnih prehrambenih potreba osobe (djelomična parenteralna prehrana) ili sve njih (ukupna parenteralna prehrana). Budući da totalna parenteralna prehrana zahtijeva veliku intravensku cijev (kateter), ona se umeće u veliku venu, kao što je subklavijska vena, koja se nalazi ispod ključne kosti.

Intravensko hranjenje također može uzrokovati probleme, kao što su sljedeći:

Infekcija: Infekcija je stalni rizik jer se kateter obično ostavlja na mjestu dugo vremena, a otopine koje prolaze kroz njega sadrže mnogo glukoze (šećera), što potiče rast bakterija. Osobe koje primaju potpunu parenteralnu prehranu pažljivo se prate na znakove infekcije.
Opterećenje tekućinom (preopterećenje volumena): Primjena velikih količina tekućine može uzrokovati nakupljanje tekućine u plućima, što može otežati disanje. Stoga, liječnici prate tjelesnu težinu osobe i količinu dnevno izlučenog urina. Ponekad se rizik može smanjiti izračunavanjem organizmu potrebne količine vode tekućine početka intravenskog hranjenja.
Neravnoteža hranjivih tvari i deficiti: Rijetko se javljaju nedostaci pojedinih vitamina i minerala. Liječnici povremeno određuju razinu otopljenih minerala (elektrolita), glukoze i ureje u krvi (mjera bubrežne funkcije) kako bi identificirali određene nutritivne poremećaje i poremećaje serumskih elektrolita i minerala. Zatim mogu prilagoditi otopinu za intravensko hranjenje u skladu s time.
Smanjena gustoća kostiju: Totalna parenteralna prehrana, kada se daje duže od 3 mjeseca, uzrokuje smanjenje gustoće kosti u nekih ljudi. Razlog tome je nepoznat, a najbolji način liječenja je privremeno ili trajno obustavljanje ovog načina hranjenja.
Jetrene komplikacije: Potpuna parenteralna prehrana može uzrokovati oštećenje funkcije jetre, najčešće u nedonoščadi. Krvni testovi se provode radi praćenja funkcije jetre. Prilagođavanje sastava otopina može pomoći.
Problemi s žučnim mjehurom: Mogu nastati žučni kamenci . Liječenje uključuje prilagođavanje sastava otopina i, ako je moguće, hranjenje na usta ili putem cjevčice za hranjenje.

Lijekovi

Pothranjene osobe ponekad se liječe lijekovima za povećanje apetita, poput dronabinola ili megestrola, ili lijekovima za povećanje mišićne mase, kao što je hormon rasta ili anabolički steroid (na primjer, nandrolon ili testosteron).