Murini (endemski) tifus

Autor: William A. Petri, Jr, MD, PhD
Urednici sekcije: prof. dr. sc. Adriana Vince, dr. med. i dr. sc. Neven Papić, dr. med.
Prijevod: Karlo Jeličić, dr. med.

Murini tifus je rikecijska bolest koju uzrokuje Rickettsia typhi i Rickettsia felis te se širi štakorskim buhama.

  • Osobe s murinim tifusom imaju drhtavicu, groznicu i glavobolju, a nakon nekoliko dana se razvije osip.

  • Da bi dijagnosticirali infekciju, liječnici testiraju uzorak osipa i ponekad rade krvne testove.

  • Tifus se liječi antibiotikom.

Rikecije su vrsta bakterija koje mogu živjeti samo unutar stanica drugih organizama. Naziv murini se odnosi na štakore i miševe. Tako rikecije koje uzrokuju murini tifus žive uglavnom u štakora i miševa (domaćini).

Murini tifus se pojavljuje u cijelom svijetu, iako nije mnogo ljudi zaraženo. Infekcija se prenosi ljudima buhama štakora, miša i mačaka.

U Sjedinjenim Državama, većina slučajeva murinih tifusa javlja se u prigradskim područjima Havaja, Teksasa i Kalifornije. U tim stanjima rikecije često žive u oposumima i mačkama.

Simptomi

Simptomi murinog tifusa počinju oko 6 do 18 dana nakon što bakterije uđu u tijelo. Zaraženi imaju drhtavicu, groznicu i glavobolju. Groznica traje oko 12 dana. Osip se može pojaviti nekoliko dana nakon drugih simptoma. U početku se pojavljuje samo na nekoliko mjesta na torzu, a zatim se širi na udove.

Murini tifus rijetko uzrokuje smrt, ali smrt je vjerojatnija kod starijih osoba.

Dijagnoza

  • Liječnička procjena

  • Biopsija i testiranje osipa

  • Krvni testovi

Na dijagnozu murinog tifusa se posumnja na osnovu simptoma.

Da bi potvrdili dijagnozu, liječnici mogu učiniti test imunofluorescencije, koja koristi uzorak uzet iz osipa (biopsija). Također mogu koristiti tehniku lančane reakcije polimeraze (PCR) kako bi se brže otkrile bakterije.

Liječnici mogu napraviti krvne pretrage koje otkrivaju protutijela na bakterije. Međutim, testiranje samo jednom nije dovoljno. Test se mora ponoviti 1 do 3 tjedna kasnije kako bi se provjerilo povišenje razine protutijela. Dakle, testovi na protutijela ne pomažu liječnicima da dijagnosticiraju infekciju odmah nakon što se netko razboli, ali kasnije mogu pomoći u potvrđivanju dijagnoze.

Prevencija

Ne postoji cjepivo za sprečavanje murinog tifusa.

Prevencija murinog tifusa uključuje mjere za smanjenje kontakta sa inficiranim buhama.

  • Držanje glodavaca i drugih životinja podalje od kuće, radnog mjesta i područja za rekreaciju - na primjer, uklanjanjem raslinja, gomile stijena, smeća, gomile drva za ogrjev i zalihe hrane (osobito hrane za kućne ljubimce)

  • Nositi rukavice ako rukujete bolesnim ili mrtvim životinjama

Liječenje

  • Antibiotik

Liječenje murinog tifusa obično se sastoji od antibiotika doksiciklina koji se daje usta. Ljudi uzimaju antibiotik dok se ne poboljšaju i nemaju groznicu barem 48 sati, ali ga moraju uzimati najmanje 7 dana.

Kloramfenikol je također učinkovit, ali može imati ozbiljne nuspojave te nije dostupan u Republici Hrvatskoj (op. prev.).