Hipertireoza je posljedica prekomjerne aktivnosti štitne žlijezde koja dovodi do visokih razina hormona štitnjače i ubrzavanja vitalnih funkcija.
-
Gravesova bolest je najčešći uzrok hipertireoze.
-
Srčana frekvencija i krvni tlak mogu se povećati, srčani ritmovi mogu biti abnormalni, ljudi se mogu pretjerano znojiti, osjećati se nervozno i uznemireno, imati poteškoće sa spavanjem i nenamjerno izgubiti na tjelesnoj težini.
-
Nalazi pretraga iz krvi mogu potvrditi dijagnozu.
-
Hipertireoza se obično može kontrolirati propiltiouracilom ili metimazolom.
(Vidi također Pregled štitne žlijezde.)
Od hipertireoze boluje oko 1% ljudi u Sjedinjenim Državama. Može se pojaviti u bilo kojoj dobi, ali je češća kod žena tijekom menopauze i nakon poroda.
Uzroci
Najčešći uzroci su:
Gravesova bolest je autoimuni poremećaj i najčešći je uzrok hipertireoze. Kod autoimunih poremećaja imunološki sustav proizvodi antitijela koja napadaju vlastita tkiva. Obično antitijela oštećuju stanice i pogoršavaju njihovu funkciju. Međutim, kod Gravesove bolesti, antitijela stimuliraju štitnjaču da proizvodi i luči višak hormona štitnjače. Ovaj uzrok hipertireoze često je nasljedan i gotovo uvijek dovodi do povećanja štitnjače.
Toksična multinodozna struma (Plummerova bolest) u kojoj postoji mnogo nodusa, od kojih jedan ili više može početi proizvoditi i lučiti višak hormona štitnjače. Ovaj poremećaj često se javlja sa starenjem, a rijedak je u adolescenata i mladih odraslih osoba.
Toksični (hiperaktivni) čvor štitnjače (benigni tumor ili adenom) je područje abnormalnog lokalnog rasta tkiva unutar štitne žlijezde. Ovaj čvor proizvodi hormone štitnjače čak i bez stimulacije TSH. Dakle, nodus postaje neovisan o mehanizmima koji normalno kontroliraju štitnu žlijezdu i stvara hormone štitnjače u velikim količinama.
Tireoiditis je upala štitnjače. Upala može biti uzrokovana virusnom infekcijom (subakutni tireoiditis), autoimuna upala štitnjače koja se javlja nakon poroda (tihi limfocitni tireoiditis), i kronična autoimuna upala (Hashimoto tireoiditis). Isprva, upala uzrokuje hipertireozu jer se pohranjeni hormoni oslobađaju iz upaljene žlijezde. Kasnije obično slijedi hipotireoza jer se iscrpe rezerve pohranjenih hormona. Naposljetku, obično dolazi do povrata normalne funkcije žlijezde.
Drugi uzroci hipertireoze su:
-
Neki lijekovi, uključujući uzimanje suviška hormona štitnjače peroralno
-
Rijetko prekomjerna stimulacija zbog prekomjerno aktivne hipofize
Lijekovi i jod mogu uzrokovati hipertireozu. Lijekovi uključuju amiodaron, interferon-alfa, PD-1 ligande (kao što su nivolumab i pembrolizumab) te rijetko i litij. Hipertireozu može uzrokovati višak joda prilikom uzimanja nekih ekspektoransa ili primjenom kontrastnog sredstva koje sadrže jod. Uzimanje prevelike količine hormona štitnjače oralno također može uzrokovati hipertireozu.
Prekomjerno aktivna hipofiza može proizvesti previše TSH, što dovodi do prekomjerne proizvodnje hormona štitnjače. Međutim, to je iznimno rijedak uzrok hipertireoze.
Simptomi
Većina ljudi s hipertireozom ima povećanu štitnu žlijezdu (gušavost). Može se povećati cijela žlijezda ili se u određenim područjima mogu razviti čvorići. Ako ljudi imaju subakutni tireoiditis, žlijezda može biti bolna i osjetljiva na dodir.
Simptomi hipertireoze, bez obzira na uzrok, odražavaju ubrzanje tjelesnih funkcija:
-
Povećani broj otkucaja srca i povišeni krvni tlak
-
Palpitacije zbog abnormalnog srčanog ritma (aritmije)
-
Pretjerano znojenje i osjećaj vrućine
-
Drhtanje ruku (tremor)
-
Nervoza i tjeskoba
-
Poteškoće sa spavanjem (nesanica)
-
Gubitak težine unatoč pojačanom apetitu
-
Povećana razina aktivnosti usprkos umoru i slabosti
-
Ubrzan rad crijeva, povremeno s proljevom
-
Promjene menstrualnog ciklusa
Stariji ljudi s hipertireozom možda neće razviti ove karakteristične simptome nego imaju ono što se ponekad naziva apatična ili maskirana hipertireoza (postaju slabi, zbunjeni, povučeni i depresivni). Hipertireoza može uzrokovati promjene očiju. Osoba s hipertireozom može izgledati kao da bulji.
Starenje u središtu pozornosti: Hipertireoza kod starijih osoba
|
Hipertireoza pogađa približno isti postotak starijih osoba kao i mlađih - oko 1%. Međutim, hipertireoza je često ozbiljniji poremećaj kod starijih osoba zbog drugih pridruženih bolesti.
Hipertireoza kod starijih osoba često je posljedica Gravesove bolesti. Gotovo jednako često je hipertireoza uzrokovana postupnim rastom nodusa u štitnoj žlijezdi (toksični čvorovi štitnjače).
Neki lijekovi također mogu uzrokovati hipertireozu. Najčešći je amiodaron koji se koristi za liječenje bolesti srca, ali koji može stimulirati ili oštetiti štitnu žlijezdu.
Hipertireoza može uzrokovati mnoge nejasne simptome koji se mogu pripisati drugim stanjima. Obično se simptomi razlikuju kod starijih i mlađih osoba.
Kod starijih osoba najčešći simptomi su gubitak težine i umor. Brzina otkucaja srca može, ali ne mora biti povećana, a oči obično nisu ispupčene. Starije osobe imaju veću vjerojatnost da razviju aritmije (kao što je fibrilacija atrija), druge srčane probleme (kao što su angina pectoris i zatajenje srca) te zatvor.
Povremeno se stariji ljudi obilno znoje, postaju nervozni, tjeskobni, imaju tremor, učestale stolice ili proljev.
|
Gravesova bolest
Ako je uzrok hipertireoze Gravesova bolest, očni simptomi uključuju natečenost oko očiju, pojačano stvaranje suza, iritaciju i osjetljivost na svjetlo. Mogu se pojaviti dva karakteristična dodatna simptoma:
Oči se ispupče prema van zbog upale u orbitama iza očiju. Mišići koji pokreću oči postaju upaljeni i ne mogu pravilno funkcionirati, što otežava ili onemogućuje normalno pomicanje i koordinaciju pokreta očiju, što rezultira dvoslikama. Vjeđe se ne mogu potpuno zatvoriti (lagoftalmus), izlažući oči ozljedama i suhoći. Promjene očiju mogu započeti prije bilo kakvih drugih simptoma hipertireoze te su rani znak Gravesove bolesti, ali najčešće se promjene očiju događaju nakon što se uoče drugi simptomi hipertireoze. Očni simptomi mogu pojaviti ili pogoršati nakon što se prekomjerno lučenje hormona štitnjače izliječi ili dovede pod kontrolu.
Izgled očiju u Gravesovoj bolesti
Kada Gravesova bolest utječe na oči, može također doći do zadebljanja kože, obično u području potkoljenica, koja ima teksturu narančine kore. Zadebljano područje može biti zacrvenjeno i svrbiti, a na opip je tvrdo. Kao što je slučaj s očnim simptomima, ove kožne promjene se mogu javiti prije ili nakon što se uoče drugi simptomi hipertireoze.
Tireoidna oluja
Tireoidna oluja, koja je iznenadna ekstremna hipertireoza, opasna je po život. Sve su funkcije tijela ubrzane do opasno visokih razina. Jako opterećenje srca može dovesti do po život opasnih aritmija, iznimno brzog pulsa i šoka. Može uzrokovati vrućicu, izrazitu slabost, nemir, promjene raspoloženja, zbunjenost, promjene stanja svijesti (čak i komu) i povećanje jetre s blagom žuticom (žućkasta promjena boje kože i bjeloočnica).
Tireoidna oluja obično je uzrokovana neliječenom ili neadekvatno liječenom hipertireozom te može biti potaknuta infekcijom, ozljedom, operacijom, loše kontroliranom šećernom bolesti, trudnoćom ili porodom te drugim stresnim stanjima. Također se može pojaviti kada se ukinu lijekovi koji se koriste za liječenje bolesti štitnjače. Rijetka je u djece.
Dijagnoza se postavlja temeljem simptoma i pregledom bolesnika. Liječi se lijekovima koji se koriste za liječenje hipertireoze i mjerama za liječenje komplikacija (poput vrućice ili promijenjenog stanja svijesti), obično u jedinici intenzivne njege.
Dijagnoza
Liječnici obično posumnjaju na hipertireozu temeljem simptoma i pregleda, uključujući povećanu brzinu otkucaja srca i povišen krvni tlak. Testovi funkcije štitnjače se koriste za potvrdu dijagnoze. Često testiranje započinje mjerenjem TSH. Ako je štitnjača prekomjerno aktivna, razina TSH je niska. Međutim, u rijetkim slučajevima kada je hipofiza prekomjerno aktivna, razina TSH je normalna ili visoka. Ako je razina TSH niska, liječnici mjere razinu hormona štitnjače. Ako se postavlja pitanje je li Gravesova bolest uzrok, utvrđuje se prisutnost antitijela koja stimuliraju štitnu žlijezdu.
Ako se posumnja na čvor štitnjače kao uzrok hipertireoze, scintigrafija štitnjače će pokazati je li kvržica prekomjerno aktivna, to jest, proizvodi li višak hormona. Navedena pretraga također može pomoći liječnicima u procjeni Gravesove bolesti. Kod osobe koja boluje od Gravesove bolesti, scintigrafija pokazuje da je cijela žlijezda prekomjerno aktivna, a ne samo jedno područje. Kod tireoiditisa nalazimo nisku razinu aktivnost zbog upale.
Liječenje
Liječenje hipertireoze ovisi o uzroku. U većini slučajeva uzrok hipertireoze može biti izliječen ili se simptomi mogu eliminirati ili umanjiti. Međutim ako se ne liječi, hipertireoza predstavlja pretjeran stres za srce i mnoge druge organe.
Liječenje lijekovima
Beta-blokatori poput propranolola ili metoprolola pomažu u kontroli mnogih simptoma hipertireoze. Ovi lijekovi mogu usporiti brzinu otkucaja srca, smanjiti tremor i kontrolirati tjeskobu. Liječnici stoga smatraju da su beta-blokatori osobito korisni za kontrolu simptoma hipertireoze sve dok se ne postigne poboljšanje pomoću drugih načina liječenja. Međutim, beta-blokatori ne smanjuju prekomjernu proizvodnju hormona. Stoga se dodaju i drugi lijekovi koji dovode do normalizacije lučenja hormona.
Metimazol i propiltiouracil su lijekovi koji se najčešće koriste za liječenje hipertireoze. Oni djeluju tako što smanjuju proizvodnju hormona štitnjače. Oba se uzimaju na usta, počevši s visokim dozama koje se kasnije podešavaju prema rezultatima mjerenja hormona. Ovi lijekovi obično mogu funkciju štitnjače dovesti pod kontrolu unutar 6 do 12 tjedana. Veće doze ovih lijekova mogu djelovati brže, ali povećavaju rizik od nuspojava. Metimazol se obično preferira jer propiltiouracil može oštetiti jetru kod mladih ljudi. Trudnice koje uzimaju propiltiouracil ili metimazol se pomno nadziru jer ovi lijekovi prelaze posteljicu te mogu prouzročiti gušu ili fetalnu hipotireozu. Karbimazol, lijek koji se često koristi u Europi, pretvara se u metimazol u tijelu.
Jod se ponekad može uzimati peroralno za liječenje hipertireoze. Namijenjen je osobama kojima je potrebno brzo liječenje, na primjer kod tireoidne oluje. Također se može koristiti za kontrolu hipertireoze sve dok osoba operativno ne ukloni štitnjaču. Ne koristi se dugoročno.
Radioaktivni jod se može primijeniti oralno da uništi dio štitnjače. Većina radioaktivnosti se akumulira u štitnjači jer ona nakuplja jod. Hospitalizacija je rijetko potrebna. Nakon uzimanja joda osoba ne bi trebala biti u blizini dojenčadi i male djece u trajanju od 2 do 4 dana i trebala bi spavati u odvojenom krevetu od najmanje 2 metra od partnera. Na radnom mjestu nisu potrebne posebne mjere opreza. Trudnoću treba izbjegavati oko 6 mjeseci. Osobe koje su liječene radioaktivnim jodom mogu nekoliko tjedana nakon liječenja u zračnim lukama i drugim mjestima aktivirati radijacijske alarme te stoga trebaju nositi medicinsku dokumentaciju koja opisuje njihovo liječenje ako putuju javnim prijevozom.
Nekad liječnici pokušaju prilagoditi dozu radioaktivnog joda kako bi uništili dovoljno štitne žlijezde da vrate hormonsku proizvodnju u normalu, a da ne dođe do smanjenja funkcije štitnjače. Ponekad se koristi veća doza kako bi se u potpunosti uništila štitnjača. Većina ljudi koja je liječena radioaktivnim jodom mora uzimati nadomjesnu terapiju hormonom štitnjače do kraja života. Iako postoji zabrinutost da radioaktivni jod može uzrokovati rak, povećan rizik od raka kod ljudi koji su liječeni radioaktivnim jodom nikada nije potvrđen. Radioaktivni jod se ne daje trudnicama i dojiljama jer prelazi posteljicu i izlučuje se u mlijeko te može uništiti štitnu žlijezdu fetusa ili dojenčeta.
Lijekovi za liječenje hipertireoze
|
Lijek
|
Nuspojave
|
Komentari
|
|---|
|
Tionamidi
|
|
Karbimazol
Metimazol
Propiltiouracil
|
Alergijske reakcije (obično osip)
Mučnina
Poremećaji okusa
Infekcija (rijetko) zbog niskog broja bijelih krvnih stanica
Disfunkcija jetre
Bolni zglobovi
|
Smanjenje proizvodnje hormona štitnjače
|
|
Nemetalni element
|
|
Jod
|
Osip
|
Smanjuje proizvodnju i oslobađanje hormona štitnjače
|
|
Radioaktivni izotop
|
|
Radioaktivni jod
|
Hipotireoza
|
Uništava štitnjaču
|
|
Beta-blokatori
|
|
atenolol
metoprolol
propranolol
|
U osoba s bolestima pluća može uzrokovati otežano disanje
Može pogoršati simptome periferne vaskularne bolesti
Može uzrokovati depresiju
Može smanjiti krvni tlak (hipotenzija)
|
Blokiraju mnoge stimulativne učinke visokih razina hormona štitnjače na srce
|
Drugi vidovi liječenja
Kod mladih ljudi s hipertireozom može se učiniti operacija kako bi se uklonio dio ili cijela štitna žlijezda (tireoidektomija). Operacija je također opcija za ljude koji imaju izraženu gušavost, kao i za one koji su alergični na lijekove ili kod kojih se javljaju ozbiljne nuspojave lijekova koji se koriste za liječenje hipertireoze. Hipertireoza se trajno kontrolira u više od 90% ljudi koji odaberu ovaj vid liječenja. Hipotireoza se često javlja nakon operacije te se mora doživotno uzimati nadomjesno liječenje hormonom štitnjače. Rijetke komplikacije operacije su paraliza glasnica i oštećenje paratireoidnih žlijezda (male žlijezde iza štitne žlijezde koje kontroliraju razinu kalcija u krvi).
U Gravesovoj bolesti može biti potrebno dodatno liječenje za simptome oka i kože. Podizanje uzglavlja kreveta, nanošenje kapi za oči, spavanje s pričvršćenim kapcima i ponekad uzimanje selena ili diuretika (lijekova koji ubrzavaju izmokravanje tekućine) mogu biti korisni za očne simptome. Dvoslike se mogu korigirati uz pomoć prizmi. Peroralni kortikosteroidi, zračenje orbita ili operacija oka mogu biti potrebni u težim slučajevima. Kortikosteroidne kreme ili masti mogu smanjiti svrbež i otvrdnuće zahvaćene kože. Često problem nestaje nakon nekoliko mjeseci ili godina bez ikakvog liječenja.