-
Infekcija s Helicobacter pylori je faktor rizika za rak želuca.
-
Nejasna nelagoda u trbuhu, gubitak težine i slabost su neki tipični simptomi.
-
Dijagnoza se postavlja endoskopijom i biopsijom.
-
Stopa preživljavanja je niska jer se rak rano širi na druga mjesta.
-
Operacija se izvodi kako bi se uklonio rak ili ublažili simptomi.
Oko 95%karcinoma želuca su adenokarcinomi. Adenokarcinomi želuca potječu iz žljezdanih stanica želučane sluznice.
U SAD-u se adenokarcinom želuca pojavljuje u oko 26.370 ljudi svake godine i uzrokuje gotovo 10.730 smrtnih slučajeva godišnje. Češće je među određenim populacijama: ljudima u dobi od 50 i više godina, crncima, hispanoamerikancima i američkim indijancima. Zbog nepoznatih razloga, adenokarcinom želuca postaje sve rjeđi u SAD-u. Diljem svijeta, rak želuca je drugi najčešći rak. Više se pojavljuje u Japanu, Kini, Čileu i na Islandu. U tim su zemljama programi probira važan način ranog otkrivanja.
Rijetke vrste raka želuca
limfom je rak limfnog sustava. Limfom se može razviti unutar želuca. Infekcija s Helicobacter pylori, koja uzrokuje čir želuca, smatra se da također igra ulogu u razvoju limfoma. Ljudi s limfomom želuca koji imaju aktivnu H. pylori infekciju se liječe antibioticima, a ostalima se daje zračenje. Kirurgija i kemoterapija se koriste rjeđe. Limfom želuca bolje reagira na liječenje nego adenokarcinom. Moguće je dulje preživljavanje, pa čak i izliječenje.
Lejomiosarkom (rak glatkog mišićja) može nastati u želucu. Također se naziva i tumor vretenastih stanica. Najbolje se liječi operacijom. Ako se rak već proširio (metastazirao) na druge dijelove tijela u vrijeme kada je otkriven lejomiosarkom, tada kemoterapija može pomoći u nešto duljem preživljenju. Utvrđeno je da je lijek imatinib učinkovit u liječenju lejomiosarkoma koji se ne može operirati.
Faktori rizika
Adenokarcinom želuca često nastaje na mjestu upale želučane sluznice. Helicobacter pylori infekcija je faktor rizika za neke vrste raka želuca. Ljudi koji imaju određene mutacije gena također su u opasnosti kao i ljudi koji imaju autoimuni atrofični gastritis.
Polipi želuca mogu postati maligni i stoga se uklanjaju. Adenokarcinom želuca će se vjerojatnije razviti ukoliko se polipi sastoje od žljezdanih stanica, ako su veći od 2 centimetra ili ako postoji više polipa.
Smatra se da neki prehrambeni čimbenici imaju ulogu u razvoju adenokarcinoma želuca. Ti čimbenici uključuju visok unos soli, visok unos ugljikohidrata, visok unos konzervansa nitrata (često prisutan u dimljenoj hrani), te nizak unos voća i zelenog lisnatog povrća. Iako se niti jedan od ovih čimbenika nije pokazao kao uzrok, postoji izravna veza između konzumacije prerađenog mesa i raka želuca.
Pušenje je čimbenik rizika za rak želuca. Ljudi koji puše možda neće imati dobar efekt liječenja.
Simptomi
U ranoj fazi bolesti, simptomi raka želuca su nejasni i lako se ignoriraju. Rani simptomi mogu oponašati simptome peptičkog ulkusa uz bol u trbuhu. Stoga simptomi peptičkog ulkusa koji se liječenjem nisu riješili, mogu ukazivati na rak želuca. Osoba može primijetiti osjećaj punine nakon manjeg obroka (rana sitost).
Ljudi se mogu osjećati sitim prije nego što je to obično bilo. Mogu imati gubitak težine ili slabost uzrokovanu poteškoćama u hranjenju ili nemogućnošću apsorpcije nekih vitamina i minerala. Anemija, koju karakterizira umor, slabost i ošamućenost, može biti posljedica vrlo postupnog krvarenja koje ne uzrokuje druge simptome, zbog malapsorpcije vitamina B12 (vitamin potreban za stvaranje crvenih krvnih stanica), ili zbog slabe apsorpcije željeza (potreban za stvaranje crvenih krvnih stanica) uslijed nedostatka želučane kiseline. Ponekad osoba može povraćati velike količine krvi (hematemeza) ili imati crnu stolicu (melena). Kada je adenokarcinom uznapredovao, liječnik može napipati masu kada pritisne trbuh.
Čak i u ranoj fazi, maleni adenokarcinom se može proširiti (metastazirati) na udaljena mjesta. Širenje tumora može uzrokovati povećanje jetre, žućkastu boju kože i bjeloočnica (žutica), nakupljanje tekućine i oticanje trbušne šupljine (ascites) i otečene limfne čvorove. Prošireni rak može oslabiti kosti, što dovodi do prijeloma kostiju.
Dijagnoza
Endoskopija (pregled u kojem se koristi fleksibilna cijev za vizualizaciju unutrašnjosti probavnog trakta) je najbolji dijagnostički postupak. Ona omogućuje liječniku da izravno vidi želudac, da učini nalaz za Helicobacter pylori i da uzme uzorak tkiva za ispitivanje pod mikroskopom (biopsija). Radiogram korištenjem barija se rjeđe koristi jer rijetko otkriva maleni rak u ranom stadiju i nema mogućnosti biopsije.
Kad se otkrije rak, obično se učini CT prsnog koša i trbuha kako bi se utvrdilo u kojoj se mjeri tumor proširio na druge organe. Ako CT ne pokaže da se tumor proširio, liječnici obavljaju endoskopski ultrazvuk (koji jasnije pokazuje sluznicu probavnog trakta jer je sonda postavljena na vrh endoskopa) kako bi se odredila dubina tumora i zahvaćenost obližnjih limfnih čvorova.
Obavljaju se osnovne krvne pretrage, uključujući kompletnu krvnu sliku i nalazi funkcije jetre i bubrega.
Prognoza
Manje od 5 do 15% osoba s adenokarcinomom želuca preživi duže od 5 godina. Rak ima tendenciju ranog širenja na druga mjesta.
Prognoza je dobra ako rak ne prodre duboko u stijenku želuca. U takvim slučajevima, do 80% ljudi može preživjeti 5 godina. Međutim, u Sjedinjenim Američkim Državama, ishodi operacije su često loši jer većina ljudi ima opsežan rak u trenutka postavljanja dijagnoze. U Japanu, gdje je rak želuca vrlo čest, masovni programi javnog zdravlja pomažu da se otkrije rano, tako da je veća mogućnost liječenja.
Liječenje
Ako se rak nije proširio izvan želuca, operacija se obično izvodi kako bi se pokušalo izliječiti. Uklanjanje cijelog tumora prije njegovog širenja pruža jedinu nadu u liječenju. Uklanja se veći dio ili cijeli želudac i obližnji limfni čvorovi.
Ako se rak proširio izvan želuca, operacija ne može izliječiti stanje, ali se ponekad koristi za ublažavanje simptoma. Na primjer, ako je prolaz hrane začepljen na kraju želuca, postavlja se premosnica, tako se između želuca i tankog crijeva stvori nova veza koja omogućuje prolaz hrane. Ova veza neko vrijeme ublažava simptome opstrukcije, bol i povraćanje.
Kemoterapija i radioterapija ( vidi: Kombinirana terapija) se koriste za ublažavanja simptoma, ali ne pomažu ljudima preživjeti dulje od 5 godina. Posljednjih godina kemoterapija je kombinirana s trastuzumabom i ramucirumabom za liječenje onih ljudi koji imaju uznapredovali rak.
Imunoterapija, kao što je pembrolizumab, može se dati osobama u kojih je rak želuca uznapredovao ili se proširio (metastazirao) i koji je PD-L1-pozitivan. Ovi lijekovi povećavaju sposobnost imunološkog sustava da se bori protiv raka.