Poremećaji napadaja

Autor: Bola Adamolekun, MD

Urednik sekcije: doc. prim. dr. sc. Hrvoje Budinčević, dr. med.

Prijevod: Ana Sruk, dr. med.

Kod epilepsije povremeno dolazi do poremećaja električne aktivnosti mozga, što rezultira određenim stupnjem privremene disfunkcije mozga.

Mnogi ljudi imaju neobične senzacije neposredno prije početka napadaja.
Neki napadaji uzrokuju nekontrolirano trzanje i gubitak svijesti, no mnogo češće se osobe jednostavno prestanu kretati ili postaju nesvjesne svega što se događa.
Liječnici posumnjaju na dijagnozu na temelju simptoma, dok su slikovne pretrage mozga, laboratorijske pretrage i elektroencefalografija (da bi se zabilježila električna aktivnost mozga) obično potrebni za otkrivanje uzroka.
U slučaju potrebe, lijekovi obično mogu pomoći u sprečavanju napadaja.

Normalna funkcija mozga zahtijeva uredno, organizirano i koordinirano izbijanje električnih impulsa. Električni impulsi omogućuju mozgu komunikaciju s leđnom moždinom, živcima i mišićima, kao i između pojedinih dijelova mozga. Epileptički napadaji mogu nastati kada se poremeti električna aktivnost mozga.

Oko 2% odraslih osoba imat će tijekom života jedan epileptički napadaj. Dvije trećine tih osoba nikada neće dobiti još jedan. Epilepsija se obično javlja u ranom djetinjstvu ili u kasnoj odrasloj dobi.

Vrste epileptičkih napadaja

Epileptički napadaji se mogu opisati kako slijedi:

Epileptički: Ovi napadaji nemaju vidljiv okidač (odnosno, oni su neprovocirani) i javljaju se dva ili više puta. Jedan epileptički napadaj se ne smatra epilepsijom. Epileptički napadaji se javljaju u sklopu kliničke slike epilepsije. Uzrok epileptičkih napadaja često ostaje nepoznat (naziva se idiopatska epilepsija). No, oni mogu biti uzrokovani različitim poremećajima mozga, kao što su strukturalne abnormalnosti, moždani udari ili tumori. U takvim slučajevima radi se o simptomatskoj epilepsiji. Simptomatska epilepsija je najčešća u novorođenčadi i starijih osoba.
Neepileptički: Ovi napadaji su provocirani (izazvani) privremenim poremećajem ili stanjem koje nadražuje mozak, kao što su infekcija, moždani udar, ozljeda glave ili reakcija na lijek. U djece, povišena tjelesna temperatura može izazvati neepileptičke napadaje (zovu se febrilne kovulzije).

Određeni psihijatrijski poremećaji mogu uzrokovati simptome koji podsjećaju na epileptičke napadaje, koji se nazivaju psihogeni neepileptički napadaji ili pseudonapadaji.

Uzroci

Česti uzroci epileptičkih napadaja ovise o dobi pojave:

Prije 2. godine života: Povišena tjelesna temperatura ili privremeni metabolički poremećaji, kao što su odstupanja u razini šećera (glukoze) u krvi, kalcija, magnezija, vitamina B₆ ili natrija, mogu izazvati jedan ili više napadaja. Napadaji se ne ponavljaju nakon što se razriješi povišena tjelesna temperatura ili poremećaj. Ako se napadaji ponavljaju bez takvih okidača, vjerojatno je da će uzrok biti ozljeda tijekom poroda, prirođena anomalija, nasljedna metabolička bolest ili poremećaj mozga.
Od 2. do 14. godine života: Često je uzrok nepoznat (vidi također Epileptički napadaji u djece).
Odrasli:Ozljeda glave, moždani udar ili tumor može oštetiti mozak i uzrokovati epileptički napadaj. Ustezanje od alkohola (uzrokovano iznenadnim prekidom konzumiranja alkohola) čest je uzrok napadaja. Međutim, u otprilike polovice osoba u ovoj dobnoj skupini uzrok je nepoznat.
Starije odrasle osobe: Uzrok može biti tumor mozga ili moždani udar.

Epileptički napadaji kod kojih nije otkriven uzrok nazivaju se idiopatskima.

Stanja koja nadražuju mozak - kao što su ozljede, određeni lijekovi, deprivacija spavanja, infekcije, povišena tjelesna temperatura - ili koja dovode do manjka kisika ili goriva mozga - kao što su poremećaji srčanog ritma, niska razina kisika u krvi ili vrlo niska razina šećera u krvi (hipoglikemija) - mogu izazvati jedan napadaj bez obzira na to ima li osoba epilepsiju ili nema. Napadaj koji je rezultat takvog stanja naziva se provociranim napadajem (i stoga je neepileptički napadaj).

Osobe s epilepsijom će češće dobiti napadaj kada se dogodi sljedeće:

Pod povećanim su tjelesnim ili emocionalnim stresom.
Opijaju se ili nedovoljno spavaju.
Iznenada su prestali piti alkohol ili uzimati sedative.

Izbjegavanje ovih stanja može pomoći u sprečavanju napadaja.

Rijetko, napadaji su uzrokovani ponavljajućim zvukovima, treperećim svjetlima, video igrama ili čak dodirivanjem pojedinih dijelova tijela. U takvim slučajevima, poremećaj se naziva refleksna epilepsija.

Uzroci epileptičkih napadaja

Uzrok	Primjeri
* Ako se uzimaju u prevelikim količinama, različiti lijekovi mogu uzrokovati epileptičke napadaje. Kod nekih osoba, određeni lijekovi mogu uzrokovati epileptičke napadaje jer čine stanice mozga jače podražljivima. Za te se lijekove kaže da snižavaju prag napadaja.
^†Fenitoin, koji se koristi u liječenju epilepsije, može uzrokovati napadaje ako se uzme u prevelikoj količini.
Povišena tjelesna temperatura	Toplinski udar Infekcije
Infekcije mozga	Apsces AIDS Malarija Meningitis Bjesnoća Sifilis Tetanus Toksoplazmoza Virusni encefalitis
Metabolički poremećaji	Visoka razina šećera u krvi (hiperglikemija) ili natrija Niska razina šećera u krvi (hipoglikemija), kalcija, magnezija, ili natrija
Ostali poremećaji	Zatajenje bubrega ili zatajenje jetre, što može dovesti do disfunkcije mozga (encefalopatija) Nedostatak vitamina B6 (u novorođenčadi)
Neodgovarajuća opskrba mozga kisikom	Poremećaji srčanog ritma Srčani zastoj Trovanje ugljičnim monoksidom Nesmrtonosno utapanje Skoro ugušenje Moždani udar Vaskulitis
Strukturalna oštećenja mozga	Tumor mozga (benigni ili maligni) Ozljeda glave Hidrocefalus Intrakranijsko krvarenje (krvarenje unutar lubanje) Moždani udar
Abnormalnosti koje su prisutne ili se javljaju pri rođenju	Prirođena mana Nasljedni poremećaji metabolizma, kao što su Tay-Sachsova bolest ili fenilketonurija Ozljeda tijekom poroda
Nakupljanje tekućine u mozgu (edem mozga)	Eklampsija Hipertenzivna encefalopatija
Propisani lijekovi*	Buspiron (koristi se za liječenje anksioznih poremećaja) Kamfor * Klorpromazin (koristi se za liječenje shizofrenije) Ciprofloksacin (antibiotik) Klorokin (koristi se za liječenje malarije) Klozapin (obično se koristi za liječenje shizofrenije) Ciklosporin (koristi se za prevenciju i liječenje odbacivanja presađenih organa) Imipenem (antibiotik) * Indometacin (koristi se za ublažavanje bolova i smanjenje upale) * Meperidin (koristi se za ublažavanje boli) * Fenitoin^† Teofilin (koristi se za liječenje astme i drugih poremećaja dišnih putova) Triciklički antidepresivi
Rekreacijske droge	Amfetamini Kokain (predoziranje)
Ustezanje od lijeka nakon čestog uzimanja ili uporabe	Alkohol Opći anestetici (koji se koriste tijekom operacije) Sedativi, uključujući lijekove za spavanje
Izloženost toksinima	Olovo Strihnin

Simptomi

Aura (neobična senzacija) opisuje kako se osoba osjeća prije početka napadaja ili može biti dio žarišnog napadaja s očuvanjem svjesnosti koji tek počinje. Aura može uključivati sljedeće:

Abnormalni mirisi ili okusi
Osjećaj leptirića u želucu
Osjećaj kao da se nešto iskusilo i ranije iako nije (nazvan déjà vu) ili suprotan osjećaj - nešto se čini nepoznatim, iako je na neki način poznato (zvan jamais vu)
Intenzivan osjećaj da će napadaj početi

Gotovo su svi napadaji relativno kratki, u trajanju od nekoliko sekundi do nekoliko minuta. Većina napadaja traje 1 do 2 minute.

Povremeno se napadaji javljaju uzastopno, kao što se događa u epileptičkom statusu.

Većina osoba s epilepsijom izgledaju i ponašaju se normalno između napadaja.

Simptomi epileptičkih napadaja se razlikuju ovisno o tome koje područje mozga je zahvaćeno nenormalnim električnim pražnjenjem, kao u sljedećem:

Jako ugodan ili neugodan okus ako je zahvaćen dio mozga koji se zove inzula
Vidne halucinacije (viđenje neoblikovanih slika) ako je zahvaćen zatiljni režanj
Nemogućnost govora ako je zahvaćeno područje koje kontrolira govor (smješteno u čeonom režnju)
Konvulzije (trzanje i grčevi mišića cijelog tijela) ako su zahvaćena velika područja obje strane mozga

Epileptički napadaji se mogu klasificirati kao:

Motorički: prisutne abnormalne mišićne kontrakcije (kao što su trzaji udova ili konvulzije)
Nemotorički: nema abnormalnih mišićnih kontrakcija

Drugi mogući simptomi uključuju utrnulost ili trnjenje određenog dijela tijela, kratke epizode nereagiranja, gubitak svijesti i smetenost. Kod gubitka svijesti može doći do povraćanja. Može doći do gubitka kontrole nad mišićima, mokraćnim mjehurom ili crijevima. Neke osobe ugrizu svoj jezik.

Simptomi se također razlikuju ovisno o tome je li napad:

Žarišnog početka (napadaj počinje u jednoj strani mozga)
Generaliziranog početka (napadaj počinje u obje strane mozga)

Postoji nekoliko vrsta žarišnih i generaliziranih napadaja. Većina osoba ima samo jednu vrstu napadaja. Drugi imaju dvije ili više vrsta.

Neki epileptički napadaji prema vrsti mogu biti žarišni ili generalizirani:

Atonički (uključuju gubitak tonusa mišića)
Klonički (uključuju ritmičke trzaje mišića)
Tonički (uključuju ukočenost mišića)
Miokloni (uključuju iznenadne trzaje mišića poput munje)
Epileptički (infantilni) spazmi i febrilne konvulzije, koji se javljaju u djece

Epileptički napadaji žarišnog početka - žarišni napadaji

Kod napadaja sa žarišnim početkom, početak je u jednoj strani mozga. Ovi se napadaji klasificiraju na temelju toga je li osoba za vrijeme napadaja svjesna:

Svjesnost je očuvana (zvani žarišni napadaji s očuvanjem svjesnosti)
Svjesnost je poremećena (zvani žarišni napadaji s poremećajem svjesnosti).

Svjesnost se odnosi na znanje o sebi i okolišu. Ako je svjesnost narušena tijekom bilo kojeg dijela napadaja, napadaj se smatra žarišnim napadajem s poremećajem svjesnosti. Liječnici procjenjuju da li osobe tijekom napadaja imaju očuvanu svjesnost na temelju pitanja koja im postave ili ako dođe do pojave napadaja, procjenjujući da li reagiraju kada im se obrate.

U žarišnim napadajima s očuvanjem svjesnosti abnormalna električna pražnjenja počinju u malom dijelu mozga i ostaju ograničena na to područje. Budući da je zahvaćeno samo malo područje mozga, simptomi su povezani s funkcijom koju to područje kontrolira. Na primjer, ako je zahvaćen mali dio mozga koji kontrolira pokrete desne ruke (u lijevom čeonom režnju), desna se ruka može nevoljno podići i trzati, a glava se može okrenuti prema podignutoj ruci. Ljudi su u potpunosti očuvane svijesti i svjesni okoline. Žarišni napadaji s očuvanjem svjesnosti mogu preći u žarišne napadaje s poremećajem svjesnosti.

Jacksonovi napadaji su vrsta žarišnih napadaja s očuvanjem svjesnosti. Simptomi počinju u jednoj ruci ili stopalu, a zatim se šire prema gore kao što se električna aktivnost širi u mozgu. Osobe su u potpuno svjesne što se događa tijekom napadaja.

Drugi žarišni napadaji s očuvanjem svjesnosti zahvaćaju lice te se zatim šire na ruku ili ponekad na nogu.

U žarišnim napadajima s poremećajem svjesnosti abnormalna električna pražnjenja počinju u malom području sljepoočnog režnja ili čeonog režnja i brzo se šire u druga susjedna područja. Napadaji obično počinju aurom koja traje 1 do 2 minute. Za vrijeme aure osobe počinju gubiti kontakt s okolinom.

Tijekom napadaja, svjesnost postaje poremećena, ali osobe ne gube svijest. Osobe mogu činiti sljedeće:

Zuriti
Žvakati ili mljackati nevoljno usnama
Pomicati šakama, rukama i nogama na čudne, besmislene načine
Izustiti besmislene zvukove
Ne razumjeti što drugi ljudi govore
Opirati se pomoći

Neke osobe mogu razgovarati no njihovom razgovoru nedostaje spontanost i sadržaj je donekle oskudan. Mogu biti zbunjeni i dezorijentirani. Ovakvo stanje može trajati nekoliko minuta. Povremeno se mogu osloboditi ako su sputani.

Neke se osobe nakon toga u potpunosti oporave. Kod drugih se osoba, abnormalno električno pražnjenje širi na susjedna područja i na drugu stranu mozga, što dovodi do generaliziranog napadaja. Generalizirani napadaji koji nastaju iz žarišnih napadaja nazivaju se žarišni napadaji s prelaskom u bilateralne napadaje. To jest, počinju u jednoj strani mozga i šire se u obje strane.

" Epilepsia partialis continua" je rijetka. Žarišni napadaji se javljaju svakih nekoliko sekundi ili minuta, trajanja u danima ili godinama. Obično zahvaća ruku, šaku ili jednu stranu lica. Ovi napadaji su obično uzrokovani:

U odraslih: Lokalizirano oštećenje mozga (kao što je ožiljak nakon moždanog udara)
U djece: Upala mozga (kao što se događa u encefalitisu i ospicama)

Epileptički napadaji generaliziranog početka - generalizirani napadaji

Kod većine epileptičkih napadaja generaliziranog početka, napadaj počinje u obje strane mozga. Kod većine generaliziranih napadaja je poremećena svjesnost. Često dolazi do gubitka svijesti i abnormalnih pokreta, obično odmah. Gubitak svijesti može biti kratak ili dugotrajan.

Generalizirani napadaji uključuju sljedeće vrste:

Toničko-klonički napadaji (ranije nazvani "grand mal" napadaji)
Klonički napadaji
Tonički napadaji
Atonički napadaji
Miokloni napadaji, uključujući juvenilnu mioklonu epilepsiju
Epileptički (infantilni) spazmi
Apsans napadaji

Većina od vrsta generaliziranih napadaja (kao što su tonički-klonički napadaji) uključuju abnormalne mišićne kontrakcije. Oni kod kojih se to ne dešava nazivaju se apsans napadajima.

U generaliziranih toničko-kloničkih napadaja mišići se kontrahiraju (tonički dio), a zatim se brzo izmjenjuju kontrakcije i opuštanje (klonički dio). Ovi napadaji mogu biti:

Generaliziranog početka (počinju u obje strane mozga)
Žarišni s prelaskom u bilateralne (započinju u jednoj strani mozga i šire se u obje strane)

U obje vrste napadaja, dolazi do privremenog gubitka svijesti i do konvulzija kada se abnormalna pražnjenja prošire u obje strane mozga.

Generalizirani napadaji počinju s abnormalnim pražnjenjima u dubokom, središnjem dijelu mozga i šire se istodobno u obje strane mozga. Nema aure. Napadaj obično započinje krikom. Osobe tada postaju nesvjesne ili gube svijest.

Tijekom generaliziranih napadaja osobe mogu učiniti sljedeće:

Imati teške grčeve i trzaje mišića cijelog tijela dok se mišići brzo i opetovano kontrahiraju i opuštaju
Pasti
Stisnuti zube
Ugristi svoj jezik (često se događa)
Imati slinu i pjenu na ustima
Izgubiti kontrolu nad mokraćnim mjehurom i/ili crijevima

Napadaji obično traju 1 do 2 minute. Nakon toga, neke osobe imaju glavobolju, privremeno su smetene i osjećaju se izuzetno umorno. Ovi simptomi mogu trajati od nekoliko minuta do nekoliko sati. Većina osoba se ne sjeća što se dogodilo tijekom napadaja.

Žarišni napadaji s prelaskom u bilateralne toničko-kloničke ("grand mal") napadaje obično započinju s abnormalnim električnim pražnjenjem u malom području jedne strane mozga, što rezultira žarišnim napadajem s očuvanjem ili poremećajem svjesnosti. Pražnjenje se zatim brzo širi u obje strane mozga, uzrokujući poremećaj funkcije cijelog mozga. Simptomi su slični simptomima generaliziranih napadaja.

Atonički napadaji javljaju se prvenstveno u djece. Karakterizira ih kratki, ali potpuni gubitak mišićnog tonusa i svijesti. Uslijed njih djeca često padnu na tlo, što ponekad dovede do ozljede.

U kloničkim napadajima, ritmički se trzaju udovi obje strane tijela i često glava, vrat, lice i trup tijekom napadaja. Klonični napadaji se obično javljaju u dojenčadi. Oni su mnogo rjeđi od toničko-kloničnih napadaja.

Tonički napadaji se najčešće javljaju tijekom spavanja, obično u djece. Dolazi do naglog ili postupnog povećanja mišićnog tonusa što dovodi do ukočenosti mišića. Često su zahvaćeni udovi i vrat. Tonički napadaji obično traju samo 10 do 15 sekundi, ali kod osoba koje stoje, mogu uzrokovati pad na tlo. Većina osoba ne gubi svijest. Ako napadaji traju dulje, može doći do trzaja mišića nekoliko puta tijekom završetka napadaja.

Atipični apsans napadaji, atonički napadaji i tonički napadaji se obično javljaju kao dio teškog oblika epilepsije zvanog Lennox-Gastautov sindrom, koji započinje prije nego što djeca napune 4 godine života.

Miokloni napadaji se odlikuju brzim trzajima jednog ili više udova ili trupa. Napadaji su kratki i ne uzrokuju gubitak svijesti, ali se mogu ponavljati i razviti u toničko-klonički napadaj s gubitkom svijesti.

Juvenilna mioklona epilepsija obično počinje tijekom adolescencije. Napadaji obično počinju s brzim trzajima obje ruke. Oko 90% ovih napadaja je praćeno toničko-kloničkim napadajima. Neke osobe također imaju apsans napadaje. Napadaji se često javljaju ujutro nakon buđenja, naročito nakon nedovoljno spavanja. Konzumiranje alkohola također dovodi do veće vjerojatnosti pojave ovih napadaja.

Apsans napadaji ne uključuju abnormalne mišićne kontrakcije. Mogu se klasificirati kao:

Tipični ("petit mal")
Atipični

Tipični apsans napadaji obično počinju u djetinjstvu, obično u dobi od 5 do 15 godina života, i ne nastavljaju se u odrasloj dobi. Međutim, odrasli povremeno imaju tipične apsans napadaje. Za razliku od toničko-kloničnih napadaja, apsans napadaji ne uzrokuju konvulzije ili druge dramatične simptome. Osobe ne padaju, ne sruše se i nemaju trzajuće kretnje. Umjesto toga, imaju epizode zagledavanja s treptanjem kapaka i ponekad trzajima mišića lica. Osobe obično gube svijest, postajući potpuno nesvjesni svoje okoline. Takve epizode traju 10 do 30 sekundi. Dolazi do naglog prekida radnje i isto tako do nastavka započete radnje. Ne osjećaju bilo kakve posljedice i ne znaju niti da je do napadaja došlo. Bez liječenja, mnogo osoba ima nekoliko napadaja dnevno. Napadaji se često javljaju za vrijeme mirnog sjedenja. Napadaji se rijetko javljaju tijekom vježbanja. Hiperventilacija može biti okidač za napadaj.

Atipični apsans napadaji se razlikuju od tipičnih apsans napadaja kako slijedi:

Javljaju se rjeđe.
Traju duže.
Trzaji i ostali pokreti su više izraženi.
Osobe su svjesnije svoje okoline.

Većina osoba s atipičnim apsans napadajima ima neurološke abnormalnosti ili kašnjenje u razvoju. Atipični apsans napadaji često se nastavljaju u odraslu dob.

Epileptički status

Konvulzivni epileptički status je najteže stanje s epileptičkim napadajima koji ne prestaju i smatra se hitnim medicinskim stanjem. Električno pražnjenje se javlja u cijelom mozgu, uzrokujući generalizirani toničko-klonički napadaj.

Konvulzivni epileptički status se dijagnosticira kada se dogodi jedno ili oboje:

Napadaj traje više od 5 minuta
Kod osoba ne dolazi do potpunog oporavka svijesti između dva ili više napadaja

Osobe imaju konvulzije s intenzivnim mišićnim kontrakcijama i često ne mogu primjereno disati. Povećava se tjelesna temperatura. Bez brzog liječenja, srce i mozak mogu postati preopterećeni i trajno oštećeni, što ponekad rezultira smrću.

Generalizirani konvulzivni epileptički status ima mnogo uzroka, uključujući ozljedu glave i brzo ukidanje antiepileptičkih lijekova.

Nekonvulzivni epileptički status, druga vrsta epileptičkog statusa, ne uzrokuje konvulzije. Napadaji traju 10 minuta ili više. Tijekom napadaja zahvaćeni su mentalni (kognitivni) procesi (uključujući svjesnost) i/ili ponašanje. Osobe mogu izgledati zbunjeno ili odsutno. Možda neće moći govoriti i mogu se ponašati nerazumno. Pojava nekonvulzivnog epileptičkog statusa povećava rizik razvoja konvulzivnog epileptičkog statusa. Ova vrsta napadaja zahtijeva brzu dijagnozu i liječenje.

Simptomi nakon epileptičkog napadaja

Nakon prestanka napadaja, osobe mogu imati glavobolju, bol u mišićima, neobične senzacije, zbunjenost i jak umor. Te se posljedice nazivaju postiktalnim stanjem. Kod nekih osoba, jedna strana tijela može nakon napadaja biti slaba i ta slabost može trajati dulje od napadaja (poremećaj se zove Toddova paraliza).

Većina osoba se ne sjeća što se dogodilo tijekom napadaja (stanje se naziva postiktalna amnezija).

Komplikacije

Napadaji mogu imati ozbiljne posljedice. Intenzivne, brze kontrakcije mišića mogu uzrokovati ozljede, uključujući prijelome kostiju. Iznenadni gubitak svijesti može uzrokovati ozbiljne ozljede jer može dovesti do pada i nesreća. Osobe mogu imati brojne napadaje bez zadobivanja ozbiljnog oštećenja mozga. Međutim, napadaji koji se ponavljaju i uzrokuju konvulzije mogu s vremenom umanjiti inteligenciju.

Ako napadaji nisu dobro kontrolirani, osobe možda neće moći dobiti vozačku dozvolu. Mogu imati poteškoće u zadržavanju posla ili dobivanju osiguranja. Mogu biti socijalno stigmatizirane. Kao rezultat toga, njihova kvaliteta života može biti znatno umanjena.

Ako epileptički napadaji nisu u potpunosti kontrolirani, vjerojatnost da će osobe s napadajima umrijeti je dva do tri puta veća nego kod osoba koje nemaju napadaje.

Neke osobe umiru iznenada bez vidljivog razloga - komplikacija koja se naziva nagla, neočekivana smrt kod epilepsije. Ovaj se poremećaj obično javlja noću ili za vrijeme spavanja. Rizik je najveći kod bolesnika koji imaju česte napadaje, naročito generalizirane toničko-kloničke napadaje.

Jeste li znali...

Mnoge vrste napadaja ne uzrokuju konvulzije i gubitak svijesti.
Stavljanje žlice ili drugog predmeta u usta osobi koja ima konvulzije može učiniti više štete nego koristi.

Dijagnoza

Liječnička procjena
Ako osoba nikada ranije nije imala napadaj, potrebni su krvne (laboratorijske) i druge pretrage, slikovne pretrage mozga i obično elektroencefalografija
Ako je dijagnoza epilepsije već postavljena, obično se obavljaju krvne pretrage (laboratorijski nalazi) za mjerenje razine (koncentracije) antiepileptičkih lijekova

Liječnici postavljaju dijagnozu epilepsije kada osobe imaju najmanje dva neprovocirana napadaja koji se javljaju u različito vrijeme. Dijagnoza se temelji na simptomima i zapažanjima očevidaca. Simptomi koji upućuju na epileptički napadaj uključuju gubitak svijesti, grčeve i trzaje mišića, gubitak kontrole mokraćnog mjehura, iznenadnu zbunjenost i nemogućnost obraćanja pozornosti. Međutim, napadaji uzrokuju takve simptome mnogo rjeđe nego što većina ljudi misli. Vjerojatnije je da će kratki gubitak svijesti biti uzrokovan nesvjesticom (sinkopa) nego epileptičkim napadajem.

Osobe su obično obrađene u hitnim prijemima. Ako je dijagnoza epilepsije postavljena ranije i osoba se u potpunosti oporavila, može biti pregledana u liječničkoj ordinaciji.

Anamneza i fizikalni pregled

Podaci dobiveni od osoba koje su svjedočile epizodi mogu značajno koristiti liječnicima. Očevidac može točno opisati što se dogodilo za razliku od osobe koja je epizodu imala. Liječnicima treba dati točan opis, uključujući sljedeće:

Koliko je brzo epizoda počela
Da li je bilo abnormalnih pokreta mišića (kao što su grčevi glave, vrata ili mišića lica), ugriza jezika, slinjenja, gubitka kontrole mokraćnog mjehura ili crijeva, ili ukočenosti mišića
Koliko dugo je trajalo
Koliko brzo se osoba oporavila

Brz oporavak ukazuje na nesvjesticu (sinkopu) više nego na epileptički napadaj Zbunjenost koja traje nekoliko minuta do sati nakon povratka svijesti upućuje na epileptički napadaj.

Iako očevici tijekom napadaja mogu biti suviše uplašeni da bi zapamtili sve pojedinosti, svaki detalj kojeg se sjećaju može biti od pomoći. Ako je moguće, trebalo bi mjeriti trajanje napadaja satom ili drugim uređajem. Napadaji koji traju samo 1 ili 2 minute mogu izgledati kao da traju zauvijek.

Liječnici također trebaju znati što su ljudi iskusili prije ovakve epizode: jesu li imali predosjećaj ili upozorenje da će se dogoditi nešto neobično i da li se nešto, poput određenih zvukova ili treperećih svjetala, činilo da izaziva epizodu.

Liječnici pitaju osobe o mogućim uzrocima napadaja, kao što je sljedeće:

Da li su imali poremećaj koji može uzrokovati napadaje (kao što je infekcija mozga) ili ozljeda glave
Koje lijekove (uključujući alkohol) uzimaju ili su nedavno prestali uzimati
Za osobe koje uzimaju antiepileptičke lijekove, jesu li uzimali lijekove prema uputama
Da li dovoljno spavaju (manjak spavanja može kod nekih osoba dovesti do češćih napadaja)

Treba učiniti detaljan fizikalni pregled. On može uputiti na uzroke simptoma.

Pretrage

Nakon postavljanja dijagnoze epilepsije, obično je potrebno više pretraga kako bi se utvrdio uzrok.

Osobe za koje se zna da imaju postavljenu dijagnozu epilepsije, možda neće trebati druge pretrage osim mjerenja koncentracije antiepileptičkih lijekova koje uzimaju.

Kod drugih osoba, laboratorijske pretrage se često provode kako bi se izmjerila razina tvari kao što su šećer, kalcij, natrij i magnezij te utvrdilo funkcioniraju li jetra i bubrezi normalno. Uzorak mokraće se može analizirati kako bi se provjerilo jesu li uzimane rekreacijske droge što se nije prijavilo liječniku. Takve droge mogu izazvati napadaj.

Elektrokardiografija se može učiniti kako bi se utvrdio poremećaj srčanog ritma. Budući da poremećaj srčanog ritma može dovesti do smanjenog protoka krvi (a time i opskrbe kisikom) u mozgu, može izazvati gubitak svijesti i povremeno napadaj ili simptome koji nalikuju napadaju.

Slikovne pretrage mozga obično se učine odmah kako bi se provjerilo ima li krvarenja ili moždanog udara. Obično se učini kompjutorizirana tomografija (CT), ali se može učiniti i magnetna rezonancija (MRI). Obje pretrage mogu otkriti abnormalnosti mozga koje mogu uzrokovati napadaje. MRI daje jasnije i detaljnije slike tkiva mozga, no nije uvijek lako dostupna.

Ako liječnici posumnjaju na infekciju mozga kao što su meningitis ili encefalitis, potrebno je učiniti lumbalnu punkciju.

Elektroencefalografija (EEG) može pomoći u potvrđivanju dijagnoze. EEG je bezbolan, siguran postupak koji bilježi električnu aktivnost mozga. Liječnici pregledavaju snimku (elektroencefalogram) radi dokazivanja abnormalnih električnih pražnjenja (izbijanja). Budući da je vrijeme snimanja ograničeno, EEG-om se mogu propustiti abnormalnosti, a rezultati mogu biti normalni, čak i kod osoba koje imaju epilepsiju. EEG se ponekad zakazuje nakon što se uskrati spavanje 18 do 24 sati jer nedostatak spavanja uzrokuje veću vjerojatnost pojave abnormalnih pražnjenja (izbijanja).

Moždana aktivnost tijekom epileptičkog napadaja

Elektroencefalogram (EEG) je zapis električne aktivnosti mozga. Postupak je jednostavan i bezbolan. Oko 20 malih prianjajućih elektroda se stavlja na kožu glave dok se aktivnost mozga bilježi u normalnim uvjetima. Naknadno se osobu izlaže različitim podražajima, kao što su sjajna i trepereća svjetla kako bi pokušalo izazvati napadaj. Tijekom napadaja, električna aktivnost u mozgu se ubrzava, stvarajući valove zašiljenog oblika. Takvi zapisi moždanih valova pomažu u otkrivanju epilepsije. Različite vrste napadaja imaju različite obrasce valova.

EEG se može ponovno učiniti, jer kada se ponovi drugi ili čak treći put, može se otkriti uzrok koji je bio propušten kada je pretraga obavljena prvi puta.

Ako je dijagnoza još uvijek neizvjesna, u centrima za epilepsiju mogu se provesti specijalizirane pretrage, kao što je video-EEG monitoriranje.

Za video-EEG monitoriranje, osobe su primljene u bolnicu u trajanju 2 do 7 dana, a EEG se obavlja istovremeno sa snimanjem videom. Ako osobe uzimaju anitepileptičke lijekove, njihovo uzimanje se često prekida kako bi se povećala vjerojatnost pojave epileptičkih napadaja. Ako do napadaja dođe, liječnici uspoređuju EEG snimanje s video snimkom napadaja. Tada će moći prepoznati vrstu napadaja i područje mozga u kojem je napadaj počeo.

Snimanje pokretnim EEG uređajem omogućuje liječnicima bilježenje moždane aktivnosti danima - dok su ljudi kod kuće. To može biti korisno ako se napadaji ponavljaju u osoba koje dulje vrijeme ne mogu biti zaprimljene u bolnicu.

Prognoza

Uz lijekove je jedna trećina osoba s epilepsijom bez napadaja te većina postaje bez napadaja ubrzo nakon početka liječenja. U druge trećine osoba, napadaji se ponavljaju upola manje u odnosu na učestalost prije liječenja. Ako su napadaji dobro kontrolirani lijekovima, oko 60 do 70% osoba može s vremenom prestati uzimati antiepileptičke lijekove i ostati bez napadaja.

Epilepsija se smatra razriješenom kada osoba nije imala epileptičkih napadaja unatrag 10 godina od čega unatrag 5 godina ne uzima antiepileptičke lijekove.

Liječenje

Otklanjanje uzroka, ako je moguće
Opće mjere
Antiepileptički lijekovi za kontrolu napadaja
Ponekad operacijsko liječenje ili drugi postupci ako su lijekovi neučinkoviti

Ako se uzrok napada može prepoznati i otkloniti, nije potrebno dodatno liječenje. Na primjer, ako niska razina šećera (glukoze) u krvi (hipoglikemija) uzrokuje napadaj, primijeni se glukoza i liječi poremećaj koji uzrokuje nisku razinu. Drugi lječivi uzroci napadaja su infekcija, određeni tumori i abnormalna razina natrija.

Ako se uzrok ne može otkloniti, u liječenju epilepsije obično su dovoljne opće mjere i antiepileptički lijekovi. Ako su lijekovi neučinkoviti, može se preporučiti kirurško liječenje.

Opće mjere

Obično se preporučuje vježbanje i potiču se društvene aktivnosti. Međutim, osobe koje imaju epilepsiju možda će morati učiniti neke prilagodbe. Na primjer, može se savjetovati učiniti sljedeće:

Prestati ili ograničiti konzumaciju alkoholnih pića
Ne uzimati rekreacijske droge
Suzdržati se od aktivnosti u kojima iznenadni gubitak svijesti može dovesti do ozbiljnih ozljeda, kao što je kupanje u kadi, penjanje, plivanje ili rad s električnim alatima

Nakon što se uspostavi kontrola napadaja (obično u razdoblju od najmanje 6 mjeseci), ove aktivnosti se mogu obavljati uz odgovarajuće mjere opreza. Na primjer, može se plivati samo uz prisutnost druge osobe.

U većini država, osobama s epilepsijom je zakonski zabranjena vožnja dok ne budu bez napadaja u razdoblju najmanje 6 mjeseci do 1 godine.

Član obitelji ili bliski prijatelj i suradnici trebaju biti educirani kako pomoći ako dođe do napadaja. Ne smije se pokušavati staviti predmet (kao što je žlica) u usta osobe kako bi zaštitili jezik osobe. Takvi pokušaji mogu učiniti više štete nego koristi. Može doći do oštećenja zubi ili osoba može nenamjerno ugristi drugu osobu koja joj pomaže za vrijeme kontrakcije mišića čeljusti. Međutim, osobe koje pružaju pomoć trebaju tijekom napadaja učiniti sljedeće:

Zaštititi osobu od pada
Otpustiti odjeću oko vrata
Staviti jastuk ispod glave
Okrenuti osobu na bok

Ako jastuk nije dostupan, osobe koje pomažu mogu ispod glave staviti svoje stopalo ili komad odjeće.

Osobe koje izgube svijest treba okrenuti na bok da se olakša disanje i spriječi udisanje povraćenog sadržaja ili sline. Kod udisanja povraćenog sadražaja ili sline može doći do aspiracijske pneumonija ( infekcija pluća uzrokovana udisanjem pljuvačke, sadržaja želuca ili oboje).

Osobe koje su imale napadaj ne smije se ostaviti samima sve dok se u potpunosti ne probude, više nisu zbunjene i mogu se normalno kretati. Obično treba obavijestiti njihovog liječnika.

Antiepileptički lijekovi

Antiepileptički lijekovi (koji se nazivaju i antikonvulzivi ili antiepileptici) smanjuju rizik od drugog napadaja. Obično se propisuju samo ako su osobe imale više od jednog napadaja i ako su reverzibilni uzroci, kao što je niska razina šećera u krvi, isključeni ili u potpunosti korigirani. Antiepileptički lijekovi obično nisu propisani kada su osobe imale samo jedan generalizirani napad.

Većina antiepileptičkih lijekova se uzima usta.

Antiepileptički lijekovi mogu u potpunosti zaustaviti napadaje u otprilike jedne trećine osoba koje ih imaju i uvelike smanjuju učestalost napadaja u druge trećine. Gotovo dvije trećine osoba koji reagiraju na antiepileptičke lijekove mogu s vremenom prestati uzimati lijekove bez ponovne pojave napadaja. Međutim, ako su antiepileptički lijekovi neučinkoviti, osobe se upućuje u centar za epilepsiju gdje se procjenjuje jesu li kandidati za kirurško liječenje.

Postoji mnogo različitih vrsta antiepileptičkih lijekova. Njihova učinkovitost ovisi o vrsti napadaja i drugim čimbenicima. Kod većine osoba napadaji su kontrolirani uzimanjem jednog antiepileptičkog lijeka, obično nakon prvog ili drugog lijeka koji je pokušan. Ako se epileptički napadaji ponavljaju, pokušavaju se koristiti različiti antiepileptički lijekovi. U takvim slučajevima, određivanje koji je lijek učinkovit može potrajati nekoliko mjeseci. Neke osobe moraju uzimati nekoliko lijekova, što povećava rizik od nuspojava. Neki antiepileptički lijekovi se ne koriste se sami, već samo u kombinaciji s drugim antiepileptičkim lijekovima.

Liječnici će se pobrinuti da odrede odgovarajuću dozu za svaku osobu. Najbolja doza je najmanja doza koja zaustavlja sve napadaje, a ima najmanje nuspojava. Liječnici pitaju osobe o nuspojavama, a zatim prema potrebi prilagode dozu. Ponekad liječnici također mjere koncentraciju (razinu) antiepileptičkog lijeka u krvi.

Antiepileptičke lijekove treba uzimati samo kao što je propisano. Osobe koje uzimaju antiepileptičke lijekove trebaju redovito dolaziti kod liječnika radi prilagodbe doze i uvijek trebaju nositi medicinsku narukvicu na kojoj je napomenuto koju vrstu epilepsije imaju i koje lijekove uzimaju.

Antiepileptički lijekovi mogu ometati učinkovitost drugih lijekova, i obrnuto. Prema tome, osobe bi se trebale uvjeriti da njihov liječnik zna za sve lijekove koje uzimaju prije nego počnu uzimati lijekove za epilepsiju. Također, trebale bi razgovarati sa svojim liječnikom, a vjerojatno i sa svojim ljekarnikom prije nego počnu uzimati bilo koji drugi lijek, uključujući lijekove koje se mogu kupiti bez recepta.

Nakon što se uspostavi kontrola napadaja, osobe uzimaju antiepileptičke lijekove sve dok ne budu bez napadaja najmanje 2 godine. Zatim se doza lijeka može postupno smanjivati, a lijek se na kraju prekida. Ako se epileptički napadaj ponovno pojavi nakon prestanka uzimanja lijeka, osobe će možda morati dugotrajno uzimati antiepileptički lijek. Ako će se ponoviti, napadaji će se obično pojaviti u roku od 2 godine.

Epileptički napadaji se češće ponavljaju kod osoba koje su imale nešto od sljedećeg:

Dijagnozu epilepsije od djetinjstva
Potrebu da se uzima više od jednog antiepileptičkog lijeka
Napadaje za vrijeme uzimanja antiepileptičkog lijeka
Žarišne napadaje ili mioklone napadaje
Abnormalne EEG nalaze u prethodnoj godini
Strukturalna oštećenja mozga - na primjer, izazvana moždanim udarom ili tumorom

Antiepileptički lijekovi, iako vrlo učinkoviti, mogu imati nuspojave. Mnogi uzrokuju pospanost, ali neki mogu učiniti djecu hiperaktivnom. Za mnoge antiepileptičke lijekove, krvne pretrage se obavljaju povremeno kako bi se utvrdilo da li lijek oštećuje funkciju bubrega ili jetre ili smanjuje broj krvnih stanica. Osobe koje uzimaju antiepileptičke lijekove trebaju biti svjesne mogućih nuspojava i trebaju se posavjetovati sa svojim liječnikom pri prvom znaku nuspojava.

Za žene s epilepsijom i koje su trudne, uzimanje antiepileptičkih lijekova povećava rizik od spontanog pobačaja ili rođenja djeteta s prirođenim defektom leđne moždine, kralježnice ili mozga defekt neuralne cijevi- vidi tablicu Neki lijekovi koji mogu uzrokovati poteškoće tijekom trudnoće). Međutim, prekid antiepileptičkog lijeka može biti štetniji za ženu i dijete. Generalizirani napadaj tijekom trudnoće može ozlijediti ili dovesti do smrti ploda. Zbog toga se obično preporučuje nastavak uzimanja antiepileptičkog lijeka (vidi Epilepsija tijekom trudnoće). Sve žene generativne dobi koje uzimaju antiepileptički lijek, trebaju uzimati dodatke folne kiseline kako bi se umanjio rizik od rađanja djeteta s prirođenim defektom.

Jeste li znali...

Sve žene koje su u reproduktivnoj dobi i uzimaju antiepileptički lijek, trebaju uzimati dodatke folne kiseline kako bi se umanjio rizik od rađanja djeteta s prirođenim defektom.

Lijekovi koji se koriste za liječenje napadaja

Droga	Koristiti	Neke nuspojave
Žarišni napadaji s prelaskom u bilateralne su napadaji koji počinju u jednoj strani mozga i šire se u obje strane.
^†Atipični apsans napadajii, atonični napadajii i tonički napadaji obično se javljaju u sklopu teškog oblika epilepsije zvanog Lennox-Gastautov sindrom, koji započinje prije nego što djeca napune 4 godine života.
^‡Divalproeks i valproat su slični
^§Fosfenitoin i fenitoin su slični.
Acetazolamid	Apsans napadaji kada su drugi antiepileptički lijekovi neučinkoviti	Bubrežni kamenci, dehidracija i kemijska neravnoteža u krvi
Karbamazepin	Žarišni napadaji Drugi sekundarno generalizirani napadaji (uključujući žarišne napadaje s prelaskom u bilateralne toničko-kloničke napadaje)	Nizak broj bijelih krvnih stanica (granulocitopenija), proizvodnja premalo krvnih stanica (aplastična anemija, koja može biti smrtonosna), nizak broj trombocita (trombocitopenija), težak osip, probavni poremećaj, oštećenje jetre, nerazgovijetan govor (dizartrija), letargija, vrtoglavica i dvostruki vid
Klobazam	Apsans napadaji Žarišni napadaji ili žarišni napadaji s prelaskom u bilateralne toničko-kloničke napadaje * kada su drugi antiepileptički lijekovi neučinkoviti Ponekad tonički ili atonički napadaji u Lennox-Gastaut sindromu^†	Pospanost, konstipacija, gubitak koordinacije, suicidalne misli, ovisnost o lijeku, razdražljivost i otežano gutanje
Klonazepam	Atonički napadaji Atipični apsans napadaji u Lennox-Gastaut sindromu^† Epileptički (infantilni) spazmi Miokloni napadaji	Pospanost, abnormalno ponašanje, gubitak koordinacije i gubitak učinkovitosti lijeka nakon 1 do 6 mjeseci uzimanja
Divalproeks^‡	Apsans napadaji Epileptički spazmi Febrilne konvulzije Žarišni napadaji Generalizirani toničko-klonički napadaji Juvenilna mioklona epilepsija Miokloni napadaji Novorođenačke konvulzije Tonički ili atonički napadaji u Lennox-Gastaut sindromu^†	Mučnina, povraćanje, bol u trbuhu, proljev, privremena pospanost, drhtanje (tremor), reverzibilni gubitak kose, povećanje tjelesne težine i oštećenje jetre Nešto veći rizik od prirođenih defekata leđne moždine, kralješnice ili mozga (defekti neuralne cijevi) nego kod drugih antiepileptičkih lijekova
Eslikarbazepin	Žarišni napadaji	Vrtoglavica ili drhtavost, dvostruki ili zamagljeni vid, pospanost, glavobolja, mučnina, povraćanje, niska razina natrija u krvi, suicidalne misli i kožne reakcije, poput osipa (ponekad teškog)
Etosuksimid	Apsans napadaji	Mučnina, letargija, vrtoglavica, glavobolja, osip i nizak broj krvnih stanica (svih vrsta krvnih stanica)
Felbamat	Koristi se samo kada su drugi antiepileptički lijekovi neučinkoviti Atipični apsans napadaji u Lennox-Gastaut sindromu^† Žarišni napadaji	Glavobolja, umor, zatajenje jetre i, rijetko, aplastična anemija (koja može biti fatalna)
Fosfenitoin^§	Žarišni napadaji s poremećajem svjesnosti Epileptički status Toničko-klonički napadaji Sprječavanje napadaja nakon ozljede glave	Gubitak koordinacije, pospanost, vrtoglavica, glavobolja, svrbež i trnjenje
Gabapentin	Žarišni napadaji Žarišni napadaji s prelaskom u bilateralne toničko-kloničke napadaje*	Pospanost, vrtoglavica, povećanje tjelesne težine i glavobolja U djece, pospanost, agresivno ponašanje, promjene raspoloženja i hiperaktivnost
Lakozamid	Žarišni napadaji	Vrtoglavica, dvostruki vid i suicidalne misli
Lamotrigin	Žarišni napadaji Generalizirani napadaji u Lennox-Gastaut sindromu^† Generalizirani toničko-klonički napadaji	Mučnina, povraćanje, konstipacija, glavobolja, pospanost, vrtoglavica, nesanica, umor, gubitak koordinacije, dvostruki vid, tremor, poremećaji menstrualnog ciklusi i osip
Levetiracetam	Žarišni napadaji Juvenilna mioklona epilepsija Miokloni napadaji Primarni generalizirani toničko-klonički napadaji	Vrtoglavica, slabost, umor, gubitak koordinacije te promjene u raspoloženju i ponašanju
Okskarbazepin	Žarišni napadaji	Glavobolja, bol u trbuhu, dvostruki vid, pospanost, vrtoglavica, umor, mučnina i niska razina natrija u krvi
Perampanel	Žarišni napadaji Primarni generalizirani toničko-klonički napadaji	Agresivnost, promjene u raspoloženju i ponašanju, suicidalne misli, vrtoglavica, umor, razdražljivost, padovi, pospanost, mučnina, povraćanje, glavobolja, povećanje tjelesne težine, bolovi u trbuhu i poteškoće pri hodu
Fenobarbiton	Žarišni napadaji Generalizirani toničko-klonički napadaji Novorođenačke konvulzije Epileptički status	Pospanost, abnormalni pokreti očiju (nistagmus), gubitak koordinacije, anemija i osip U djece, hiperaktivnost i poteškoće u učenju
Fenitoin^§	Žarišni napadaji s poremećajem svjesnosti Generalizirani toničko-klonički napadaji Epileptički status (fenitoin se daje intravenski) Sprečavanje napadaja nakon ozljede glave	Otekle desni, nizak broj crvenih krvnih stanica (anemija), gubitak gustoće kostiju, prekomjerna dlakavost (hirzutizam), osip i otečene žlijezde Kada se daju visoke doze fenitoina, gubitak koordinacije, nerazgovijetan govor, abnormalni pokreti očiju, letargija, zbunjenost, pospanost, mučnina i povraćanje
Pregabalin	Žarišni napadaji	Vrtoglavica, pospanost, gubitak koordinacije, zamagljen vid, dvostruki vid, tremor i porast tjelesne težine
Tiagabin	Žarišni napadaji	Pospanost, vrtoglavica, zbunjenost, sporo razmišljanje, bol u trbuhu, umor, mučnina i tremor
Topiramat	Atipični apsans napadaji Žarišni napadaji Generalizirani tonički-klonički napadaji	Zbunjenost, smanjena koncentracija, poteškoće u pronalaženju riječi, umor, gubitak apetita i tjelesne težine, utrnulost ili trnjenje, smanjeno znojenje i bubrežni kamenci
Valproat^‡	Atipični apsans napadaji Febrilne konvulzije Žarišni napadaji Generalizirani toničko-klonički napadaji Epileptički spazmi Juvenilna mioklona epilepsija Miokloni napadaji Novorođenačke konvulzije Tonički ili atonički napadaji u Lennox-Gastaut sindromu^†	Mučnina, povraćanje, bol u trbuhu, proljev, povećanje tjelesne težine, reverzibilni gubitak kose, privremena pospanost, tremor i, rijetko, oštećenje jetre Nešto veći rizik od urođenih defekata leđne moždine, kralješnice ili mozga (defekti neuralne cijevi) nego kod drugih antiepileptičkih lijekova
Vigabatrin	Epileptički spazmi Žarišni napadaji	Pospanost, vrtoglavica, glavobolja, umor i trajne promjene vida
Zonisamid	Žarišni napadaji Ponekad tonički ili atonički napadaji u Lennox-Gastaut sindromu^†	Pospanost, umor, vrtoglavica, zbunjenost, poteškoće u pronalaženju riječi, gubitak koordinacije, bubrežni kamenci, gubitak apetita i tjelesne težine, i mučnina

Hitno liječenje

Hitno liječenje za zaustavljanje napadaja je potrebno kod:

Epileptičkog statusa
Napadaja koji traju više od 5 minuta

Velike doze jednog ili više antiepileptičkih lijekova (često počevši od benzodiazepina, kao što je lorazepam) daju se intravenski što je brže moguće kako bi se zaustavio napadaj. Što se prije započne s primjenom antiepileptičkih lijekova, bolje se i lakše uspostavi kontrola napadaja.

Tijekom produženog napadaja poduzimaju se mjere za sprječavanje ozljeda. Osobe se pomno prate kako bi se uvjerili da je disanje adekvatno. Ako nije, potrebno je umetnuti cijev za pomoć pri disanju - postupak koji se naziva intubacija.

Ako napadaji i dalje traju, daje se opća anestezija da ih zaustavi.

Kirurško liječenje

Ako osobe nastave imati napadaje dok uzimaju dva ili više antiepileptička lijeka ili ako ne mogu tolerirati nuspojave lijekova, može se učiniti operacija mozga. Takve osobe su testirane u specijaliziranim centrima za epilepsiju kako bi se utvrdilo može li operacija pomoći. Pretrage mogu uključivati MRI mozga, video-EEG monitoriranje i sljedeće:

Funkcijska MRI: Kako bi odredili koja područja u mozgu uzrokuju napadaje (nazvano žarište napadaja)
Jednofotonska emisijska CT (SPECT): Kako bi utvrdili postoje li područja s povećanim protokom krvi u vrijeme napadaja, što može ukazati na područja u mozgu koja uzrokuju napadaje
EEG u kombinaciji s magnetima koji se koriste za snimanje (snimanje magnetnim izvorom): također pomaže odrediti koja područja u mozgu uzrokuju napadaje

Ako se oštećenje mozga (kao što je ožiljak) može identificirati kao uzrok i ograničeno je na malu površinu, kirurškim uklanjanjem tog područja može doći do prestanka napadaja u do 60% ljudi, ili operacija može smanjiti ozbiljnost i učestalost napadaja.

Kirurško rezanje živčanih vlakana koja povezuju dvije strane mozga (corpus callosum) može pomoći osobama koje imaju napade koji potječu iz nekoliko područja mozga ili koji se vrlo brzo šire na sve dijelove mozga. Ovaj postupak obično nema značajnih nuspojava. Međutim, čak i kada operacija smanjuje učestalost i težinu napadaja, mnogi ljudi trebaju nastaviti s uzimanjem antiepileptičkih lijekova. Ipak, obično mogu uzimati niže doze ili manje lijekova.

Prije i poslije operacije, može biti učinjena psihološka i neurološka procjena kako bi se utvrdilo koliko dobro mozak funkcionira.

Ako osobe ne mogu biti podvrgnute ovakvim operacijama, mogu se provesti i drugi zahvati, kao što je stimulacija vagusnog živca ili mozga.

Stimulacija vagusnog živca

Električna stimulacija 10. kranijalnog živca (vagusnog živca) može smanjiti broj žarišnih napadaja za više od polovice kod oko 40% ljudi koji imaju napadaje žarišnog početka. Ovo liječenje se koristi kada se napadaji nastave unatoč uzimanju antiepileptičkih lijekova i kada operacija nije moguća.

Smatra se da vagusni živac ima neizravne veze s dijelovima mozga koji su često uključeni u izazivanje napadaja.

Za ovaj postupak, uređaj koji izgleda kao srčani stimulator (stimulator vagusnog živca) implantira se pod lijevu ključnu kost i spaja se s vagusnim živcem u vratu žicom koja ide ispod kože. Uređaj uzrokuje malu ispupčenje ispod kože. Operacija se obavlja ambulantno i traje oko 1 do 2 sata.

Uređaj je programiran da povremeno stimulira vagusni živac. Isto tako, osobama se daje magnet koji mogu koristiti za stimuliranje vagusnog živca kada osjete da će napadaj početi. Stimulacija vagusnog živca se koristi uz antiepileptičke lijekove.

Nuspojave stimulacije vagusnog živca uključuju promuklost, kašalj i produbljivanje glasa kada je živac stimuliran.

Stimulacija mozga

Sustav neurostimulacije s odgovorima je uređaj koji izgleda kao srčani stimulator. Implantira se unutar lubanje. Uređaj je spojen žicama na jedno ili dva područja mozga koja uzrokuju napadaje. Ovaj sustav nadzire električnu aktivnost mozga. Kada otkrije neuobičajenu električnu aktivnost, stimulira područja mozga koja uzrokuju napadaje. Cilj je vratiti normalnu električnu aktivnost u mozgu prije pojave napadaja.

Sustav neurostimulacije s odgovorima koristi se uz antiepileptičke lijekove. Koristi se kada odrasle osobe imaju napadaje žarišnog početka koji nisu kontrolirani lijekovima. Može smanjiti učestalost napadaja kod tih osoba.

Kirurški postupak za ugradnju sustava zahtijeva opću anesteziju i obično traje 2 do 4 sata. Mnoge osobe mogu ići kući sljedeći dan. Neki moraju ostati u bolnici do 3 dana. Mnoge se mogu vratiti svojim svakodnevnim aktivnostima u roku od nekoliko dana i vratiti se na posao za 2 do 4 tjedna.

Osobe ne mogu osjetiti uređaj ili stimulaciju, a uređaj se može ukloniti ako je potrebno.