Oslabljen vid je najčešći oftalmološki simptom. Obično se odnosi na postupnu pojavu slabljenja oštrine vida. Iznenadni, potpuni gubitak vida (sljepoća) na jednom ili oba oka opisan je pod Gubitak vida, akutni. Bolesnici s malim ispadima vidnog polja (npr. uslijed malog odljuštenja mrežnice) mogu opisivati svoje simptome kao slabljenje vida.

Etiologija

Najčešći uzroci oslabljenog vida su:

• Refrakcijske grješke (sveukupno najčešći uzrok)
• Staračka degeneracija makule
• Katarakte
• Dijabetička retinopatija
• Glaukom

Do slabljenja vida dolazi na 4 glavna načina:

• Zamućenjem inače prozirnih dijelova oka (rožnice, leće, staklovine) kroz koje svjetlost mora proći da bi došla do mrežnice
• Zbog bolesti mrežnice
• Zbog bolesti koje zahvaćaju vidni živac i njegove putove
• Zbog grešaka refrakcije

Neke bolesti nastaju na više od jednog načina. Primjerice, refrakciju može oštetiti katarakta u ranom stadiju ili reverzibilni edem leće zbog loše nadziranog dijabetesa.

Pacijenti s nekim bolestima koje uzrokuju slabljenje vida češće će imati druge simptome, npr. bol i crvenilo oka (npr. akutno oštećenje rožnice poput abrazija, vrijedova, herpetičnog keratitisa, oftalmičkog herpes zostera; akutni glaukom suženog očnog kuta).

U rijetke bolesti koje mogu uzrokovati slabljenje vida spadaju nasljedne optičke neuropatije (npr. dominantna optička atrofija, Leberova nasljedna optička neuropatija) i ožiljci rožnice uslijed nedostatka vitamina A ili toksičnosti amjodarona.

ANAMNEZA

Sadašnja anamneza treba utvrditi početak, trajanje i napredovanje simptoma te jesu li oni jednostrani ili obostrani. Simptom treba definirati što je jasnije moguće, postavljanjem ciljanih pitanja (npr. »Molim objasnite na što mislite pod slabljenjem vida«). Primjerice, slabije uoča-vanje pojedinosti nije isto što i slabije uočavanje kontrasta. Osim toga, bolesnici sami ne moraju raspoznati ispad vidnog polja, već umjesto toga mogu opisivati kako promašuju stube ili prilikom čitanja ne vide slova. Važni istovremeni simptomi su crvenilo oka, fotofobija, zamuće-nja u vidnom polju, bljeskovi svjetla (fotopsije) i bol prilikom mirovanja ili pokretanja oka. Treba utvrditi i učinak tame (noćni vid), jake svjetlosti (odnosno bliještanja), udaljenosti od objekta te je li jače oslabljen centralni ili periferni vid.

Osvrt na druge organske sustave obuhvaća pitanja o simptomima mogućih uzroka, uključujući žeđ i poliuriju (dijabetes).

Ranija anamneza treba zabilježiti prethodne ozljede oka ili druge otkrivene očne bolesti, te sadržavati pitanja o bolestima za koje se zna da predstavljaju čimbenike rizika za očne bolesti (npr. hipertenzija, dijabetes, HIV/AIDS, SLE, bolest srpastih stanica, bolesti koje uzrokuju hiperviskozni sindrom poput multiplog mijeloma ili Waldenströmove makroglobulinemije). Anamneza o lijekovima treba sadržavati pitanja o primjeni lijekova koji mogu utjecati na vid (npr. amjodaron, kortikostroidi) i liječenju bolesti koje utječu na vid (npr. dijabetičke retinopatije).

FIZIKALNI PREGLED

Simptome nevezane s vidom se obrađuje prema potrebi; međutim, može biti potreban samo pregled očiju.

Oštrina vida: Najvažnije je ispitivanje oštrine vida. Mnogi bolesnici u tome ne sudjeluju u potpunosti. Bolji rezultati se dobivaju ako se odvoji dovoljno vremena i potiče bolesnika.

Oštrina se najbolje određuje kad bolesnik stoji 6 m od Snellenove tablice postavljene na zid. Ako to nije moguće, oštrina vida se može mjeriti pomoću tablice koja se drži na udaljenosti od oko 36 cm od oči-ju. Mjerenje vida na blizinu se u svih bolesnika s >40 god. treba učiniti uz postavljanje korekcije vida. Svako oko se ispituje zasebno, dok je drugo prekriveno zaslonom (ne bolesnikovim prstima jer ih on može širiti za vrijeme pretrage). Ako bolesnik ne može pročitati najgornji red Snellenove tablice s udaljenosti od 6 m, vid se ispituje na udaljenosti od 3 m. Ako se ništa ne može pročitati s tablice niti na najmanjoj udaljenosti, liječnik pokazuje bolesniku različit broj svojih prstiju kako bi utvrdio može li ih bolesnik točno izbrojiti. Ako ne može, liječnik ispituje može li bolesnik vidjeti njegove pokrete glavom. Ako ni to nije slučaj, oko se osvjetljava kako bi se provjerilo vidi li se svjetlost.

Oštrina vida se ispituje s bolesnikovim vlastitim naočalama i bez njih. Ako se vid popravlja naočalama, radi se o grješci refrakcije. Ako bolesnik nema vlastite naočale, koristi se refraktor s rupicom. Ukoliko kupovni refraktor nije dostupan, može ga se učiniti uz krevet bolesnika pomoću igle br.18 uz blago širenje otvora. Bolesnici odabiru onu širinu rupice kojom im se vid najviše ispravlja. Ako se oštrina vida popravlja refraktorom, radi se o refrakcijskoj grješci. Ovaj način je brz i učinkovit za otkrivanje najčešćeg uzroka slabljenja vida. Međutim, pomoću refraktora se obično postiže najveće ispravljanje do 20/30 a ne 20/20.

Pregled oka: Neposredni i sukladni refleksi zjenice se ispituju pomoću testa pomičnim izvorom svjetlosti. Vidna polja se ispituju metodom konfrontacije.

Na rožnici se traži zamućenje, najbolje procjepnom svjetiljkom. U prednjoj sobici se, ako je to moguće, pomoću procjepne svjetiljke traže stanice i zamućenja premda ishod ovog pregleda vjerojatno neće objasniti slabljenje vida u bolesnika bez boli ili crvenila u oku.

Na leći se pomoću oftalmoskopa, procjepne svjetiljke ili oboje traže zamućenja.

Oftalmoskopija se izvodi pomoću direktnog oftalmoskopa. Više detalja u oku se vidi ako se zjenice prošire kapljicom simpatomimetika (npr. 2.5%-tnim fenilefrinom), cikloplegika (npr. 1%-tnim ciklopentolatom ili 1%-tni tropikamidom) ili oboje; proširenje je skoro potpuno nakon oko 20 min. Pregledava se onoliko fundusa koliko se vidi, uključujući mrežnicu, makulu, foveu, krvne žile i optički disk i njegove rubove. Za prikaz cijelog fundusa (odnosno perifernog odljuštenja mrežnice) se mora rabiti indirektni oftalmoskop (što obično obavlja oftalmolog).

Mjeri se i očni tlak.

Simptomi i znakovi pomažu pri ukazivanju na uzrok (vidi Tablicu 1).

Ako se vid popravlja pomoću naočala ili refraktora, uzrok slabljenja je jednostavna refrakcijska pogreška. Gubitak kontrasta ili odsjaja ipak može biti uzrokovan kataraktom, što se mora uzeti u obzir.

TABLICA 1

Međutim, znakovi za uzbunu ukazuju na teži oftalmološki poremećaj (vidi Tablicu 2) i potrebu za potpunim pregledom, uključujući i onaj pomo-ću procjepne svjetiljke, tonometriju, pregled oftalmoskopom uz proširenje zjenica te, ovisno o nalazima hitno upućivanje oftalmologu.

Specifični nalazi na mrežnici pomažu u ukazivanju na uzrok (vidi Tablicu 3).

PRETRAGE

Ako se oštrina vida popravlja refrakcijom, bolesnike se upućuje optičaru ili oftalmologu za rutinsko određivanje poremećaja refrakcije. Ako se oštrina vida ne popravlja refrakcijom, ali nema znakova za uzbunu, bolesnike se upućuje oftalmologu na rutinski pregled. Kod postojanja nekih znakova za uzbunu, bolesnike se hitno upućuje oftalmologu.

Bolesnicima sa simptomima ili znakovima sistemskih poremećaja treba učiniti odgovarajuće pretrage:

• Dijabetes: Mjerenje razine glukoze u krvi
• Loše nadzirana hipertenzija i akutna hipertenzivna retinopatija (krvarenja, eksudati ili edem papile): Pretraga mokraće, testovi funkcije bubrega, nadzor krvnog tlaka, po mogućnosti EKG
• HIV/AIDS i poremećaji mrežnice: Serološke pretrage na HIV, broj CD4⁺
• SLE i poremećaji mrežnice: Antinuklearna protutijela, SE, KKS

TABLICA 2

TABLICA 3

• Waldenströmova makroglobulinemija, multipli mijelom, bolest srpastih stanica: KKS, DKS, druge pretrage (npr. elektroforeza bjelan-čevina plazme) prema kliničkim indikacijama

Liječenje

Liječe se osnovne bolesti. Za poboljšanje oštrine vida se mogu koristiti korektivne leće, čak i kada bolest koja uzrokuje slabljenje vida nije samo greška refrakcije (npr. kod rane katarakte).

Osnove gerijatrije

Premda sa starenjem dolazi do određenog slabljenja oštrine vida, ono se normalno može ispraviti sve do 20/20, čak i u vrlo vremešnih bolesnika.