Nosna kongestija i rinoreja (iscjedak iz nosa) su izrazito česte tegobe koje se obično pojavljuju zajedno, no ponekad i zasebno.

Etiologija

Najčešći uzroci su:

• Virusne infekcije
• Alergijske reakcije

Kongestiju može izazvati suhi zrak. Nešto rjeđi uzrok je akutni sinusitis a strano tijelo u nosu je rijetkost (i nalazi se pretežito u djece).

Bolesnici koji rabe lokalne dekongestive >1 dana često osjećaju povratnu kongestiju kada učinci lijeka oslabe, zbog čega nastavljaju primjenjivati dekongestiv u začaranom krugu trajne, sve izraženije kongestije. Ovo zbivanje (rhinitis medicamentosa) može potrajati neko vrijeme i smatrati se nastavkom početne tegobe, a ne posljedicom njezinog liječenja.

Obrada

ANAMNEZA

Sadašnja anamneza treba utvrditi prirodu iscjetka (npr. vodenast, sluzav, gnojan, krvav) i je li kroničan ili recidivira, Ako recidivira, treba utvrditi bilo kakvu povezanost s mjestom života bolesnika, godišnjim dobom ili izlaganjem mogućim (brojnim) alergenima.

Osvrtom na druge organske sustave treba tražiti simptome mogućih uzroka, uključujući vrućicu i bol u području lica (sinusitis); suzenje iz očiju i svrbež (alergije) i grlobolju, malaksalost, vrućicu i kašalj (virusne infekcije gornjih dišnih putova).

Ranija anamneza treba sadržavati podatke o poznatim alergijama i postojanju dijabetesa ili oštećenju imunog sustava. U anamnezi o lijekovima treba ciljano pitati o lokalnoj primjeni dekongestiva.

FIZIKALNI PREGLED

Među vitalnim znakovima traži se vrućica.

Pregled se usmjerava na područje nosa i sinusa. Na licu se traži lokalno crvenilo iznad frontalnih i maksilarnih sinusa; u tim područjima palpacijom se traži i bol. Na nosnoj sluznici se gleda boja (npr. crvena ili blijeda), edem, boja i priroda iscjetka, te (osobito u djece) traži postojanje stranog tijela.

TABLICA 1

TUMAČENJE NALAZA

Simptomi i pregled su obično dovoljni da ukažu na dijagnozu (vidi Tablicu 1).

U djece, jednostrani iscjedak neugodna mirisa ukazuje na strano tijelo u nosu. Ako se strano tijelo ne vidi, a gnojna rinoreja traje >10 dana, praćena zamorom i kašljem, posumnja se na sinusitis.

PRETRAGE

Kod akutnih nosnih simptoma, pretrage općenito nisu potrebne, osim ukoliko se ne sumnja na invazivni sinusitis u dijabetičara ili imunokompromitiranog bolesnika; njima treba učiniti CT.

Specifični poremećaji se liječe. Simptomatsko ublaženje kongestije se može postići lokalnom ili peroralnom primjenom dekongestiva. Lokalni je dekongestiv oksimetazolin, u dozi od 2 uštrcka u svaku nosnicu jednom ili dva puta/dan tijekom 3 dana. U oralne dekongestive spada pseudofedrin u dozi od 60 mg dva puta dnevno. Dugotrajnu primjenu treba izbjegavati.

Virusnu rinoreju se može liječiti peroralnim antihistaminicima (npr. difenhidraminom u dozi od 25 do 50 mg po. dva puta dnevno), što se i preporučuje zbog njihovih antikolinergičnih osobina nevezanih za H₂-blokirajuće osobine.

Alergijska kongestija i rinoreja se mogu liječiti antihistaminicima; u tim slučajevima primjena neantikolinergičnih antihistaminika (npr. feksofenadina u dozi od 60 mg po. dva puta dnevno) prema potrebi izaziva manje neželjenih učinaka. Kortikosteroidi za intranazalnu primjenu (npr. mometazon u dozi od 2 uštrcka u svaku nosnicu dnevno) također donose olakšanje.

Primjena antihistaminika ili dekongestiva ne preporučuje se davati djeci <6 god.

Osnove gerijatrije

Antihistaminici mogu imati i sedirajuće i antikolinergične učinke te ih se u starijih treba primjenjivati u manjim dozama. Slično tome, simpatomimetike treba primjenjivati u najnižim dozama koje su klinički učinkovite.