Halitoza je često ili trajno postojanje zadaha iz usta.

Patofiziologija

Halitoza najčešće nastaje uslijed fermentacije čestica hrane anaerobnim gram-negativnim bakterijama u ustima, čime se stvaraju hlapljivi sumporni spojevi, poput vodikovog sulfida i metala merkaptana. Bakterije uzročnici mogu se nalaziti u područjima bolesne gingive ili periodonta, osobito kad postoji ulceracija ili nekroza. One žive duboko u periodontalnim džepovima oko zuba. U bolesnika sa zdravim periodontalnim tkivom, ove se bakterije mogu gomilati na dorzalnoj površini stražnje strane jezika.

Čimbenici koji doprinose prerastanju uzročnih bakterija su smanjeno stvaranje sline (npr. uslijed bolesti parotidne žlijezde, Sjögrenova sindroma, primjene antikolinergika–vidi Suhoća usta), zastoj sline i povišenje pH sline.

Neke namirnice ili začini ispuštaju miris probavljene tvari u pluća; izdahnuti miris može drugim osobama biti neugodan. Miris češnjaka se, primjerice, osjeća u dahu još 2 do 3 h nakon uzimanja, premda češnjaka u ustima odavno nema (miris potječe od izdahnutog zraka, tj. iz pluća što objašnjava njegov antibakterijski učinak u dišnom sustavu–op. prev.).

Etiologija

U oko 85% slučajeva uzrok se nalazi u usnoj šupljini. Za preostale je odgovoran niz sistemskih i ekstraoralnih stanja (vidi Tablicu 1).

Općenito su najčešći uzroci:

• Bolest gingive ili periodonta
• Pušenje
• Namirnice koje sadrže hlapljive tvari

Probavni poremećaji rijetko uzrokuju halitozu, jer je jednjak u normalnim okolnostima kolabiran. Nije točno da miris daha odražava stanje probave i funkciju crijeva.

Ostali mirisi daha: Kod nekoliko sistemskih bolesti se stvaraju hlapljive tvari koje se mogu osjetiti u dahu, a koje se, premda nemaju osobito neugodan miris, tipično smatraju halitozom. Kod dijabetičke ketoacidoze se stvara slatkasti ili voćni miris acetona; kod zatajenja jetre se stvara »mišji« ili ponekad jedva sumporni miris, a zatajenje bubrega stvara miris mokraće ili amonijaka.

TABLICA 1

ANAMNEZA

Sadašnja anamneza treba utvrditi trajanje i izraženost halitoze (kao i jesu li ju primijetili i na nju se žalili drugi ljudi), da li bolesnik na odgovarajući način održava oralnu higijenu, te povezanost halitoze s uzimanjem određenih namirnica (vidi Tablicu 1).

Osvrtom na druge organske sustave treba tražiti simptome uz-ročnih poremećaja, uključujući i iscjedak iz nosa te bol u području lica ili glave (sinusitis, strano tijelo u nosu); produktivni kašalj i vrućicu (plućna infekcija) i regurgitaciju neprobavljene hrane u ležećem položaju ili prilikom saginjanja (Zenkerov divertikul). Potrebno je zabilježiti predisponirajuće čimbenike, poput suhoće usta, suhoće očiju, ili oboje.

Ranija anamneza treba sadržavati pitanja o trajanju i količini uzimanja alkohola ili pušenja. Anamneza o lijekovima treba sadržavati ciljana pitanja o uzimanju onih lijekova koji mogu uzrokovati suhoću usta.

FIZIKALNI PREGLED

Bilježe se vitalni znakovi, osobito postojanje vrućice.

U nosu se traži iscjedak i strano tijelo.

U ustima se traže znakovi bolesti zubnog mesa, infekcije zuba i rak. Bilježe se znakovi očite suhoće (npr. je li sluznica suha, ljepljiva ili vlažna, da li je slina pjenušava, da li se razvlači ili izgleda uredno).

U farinksu se traže znakovi infekcije i raka.

Pretraga mirisa: Izvodi se pretraga mirisa izdahnutog zraka. Općenito, oralni uzroci dovode do jakog, a sistemski uzroci do slabije izraženog neugodnog mirisa. Najbolje je da bolesnik 48 h prije pregleda ne jede češnjak niti luk, a 2 h prije pregleda ne jede, ne žvače, ne pije, ne ispire grlo i ne puši. Za vrijeme pretrage, bolesnik izdiše na udaljenosti od 10 cm od nosa ispitivača, prvo na usta a potom uz zatvorena usta. Jači zadah iz usta ukazuje na oralnu etiologiju. Jači zadah iz nosa ukazuje na etiologiju porijekla nosa ili sinusa. Sličan zadah iz usta i iz nosa ukazuje na sistemski ili plućni uzrok. Ako mjesto porijekla zadaha nije jasno, stražnji dio jezika se postruže plasičnom spatulom. Nakon 5 s, spatula se pomiriše na udaljenosti od 5 cm od ispitivačevog nosa.

Budući da su oralni uzroci daleko najčešći, u bolesnika bez ekstraoralnih simptoma ili znakova se može pretpostaviti da je uzrok bilo koja vidljiva bolest usne šupljine. Kad su upletene i druge bolesti, klinički nalazi često ukazuju na dijagnozu (vidi Tablicu 1).

U bolesnika kod kojih se čini da su simptomi povezani s uzimanjem određenih tvari, a koji nemaju drugih simptoma, dijagnoza se može razjasniti pokušajem izbjegavanja tih tvari.

PRETRAGE

Ako anamneza i fizikalni pregled ne ukazuju na osnovnu bolest, ne treba poduzimati opsežnu dijagnostičku obradu (vidi Tablicu 1). Postoje prenosivi detektori sumpora, plinska kromatografija i kemijske pretrage ostružaka jezika, ali ih je najbolje prepustiti istraživanjima i rijetkim stomatološkim ordinacijama koje se bave halitozom.

Liječenje

Liječe se osnovne bolesti.

Ako je uzrok u usnoj šupljini, bolesnik treba posjetiti stomatologa zbog profesionalnog čišćenja i liječenja bolesti gingive i karijesa. Kućno liječenje obuhvaća pažljivije održavanje oralne higijene, uključujući pomno čišćenje koncem, pranje zuba i četkanje jezika četkicom za zube ili strugalicom. Vodice za usta imaju ograničeni učinak, osim što prekrivaju zadah tijekom oko 20 min. Kod psihogene halitoze može biti potrebno savjetovanje s psihijatrom.

Osnove gerijatrije

U starijih bolesnika je veća vjerojatnost uzimanja lijekova koji uzrokuju suhoću usta, što dovodi do otežane oralne higijene pa stoga i do halitoze, no oni općenito nisu ništa skloniji halitozi. Rak usne šupljine je također češći u starijoj dobi, i na njega treba obratiti veću pažnju nego u mlađih osoba.