Hematospermija

Hematospermija je krv u ejakulatu. Često zastrašuje bolesnika, ali je obično bezazlena.

Ejakulat se sastoji od sjemene tekućine iz distalnog epididimisa i izlučevina iz sjemenih mjehurića, prostate i Cowperovih i bulbouretralnih žlijezda. Zbog toga promjene na bilo kojem od tih mjesta mogu rezultirati krvarenjem u ejakulat.

U većini slučajeva hematospermija je

  • Idiopatska

U takvim slučajevima za nekoliko dana do nekoliko mjeseci dolazi do spontanog povlačenja.

Najčešći poznati uzrok je

  • Biopsija prostate

Rjeđi uzroci su hiperplazija prostate, infekcije (npr. prostatitis, uretritis, epididimitis) i rak prostate (u muškaraca >35 do 40 god.). Tumori sjemenih mjehurića i testisa su ponekad povezani s hematospermijom. Hemangiomi prostatičnog dijela uretre ili spermatičnog duktusa mogu uzrokovati obilnu hematospermiju.

Schistosoma haematobium, metilj koji u Africi (a u manjoj mjeri u Indiji i u dijelovima bliskog Istoka) uzrokuje značajno obolijevanje, može invadirati mokraćni sustav, uzrokujući hematuriju i nerijetko, hematospermiju. Shistosomoza dolazi u obzir samo u osoba koje su boravile u područjima gdje je bolest endemska.

Sadašnja anamneza treba zabilježiti trajanje simptoma. Bolesnike koji ovaj podatak ne navedu sami, treba ciljano pitati o nedavnoj biopsiji prostate. Važni istovremeni simptomi su hematurija, tegobe prilikom početka i prestanka mokrenja, nokturija (buđenje po noći radi mokrenja), pečenje prilikom mokrenja i iscjedak iz penisa.

Osvrtom na druge organske sustave treba zabilježiti simptome pretjeranog krvarenja, uključujući lako nastajanje modrica, česta krvarenja iz nosa i pretjerano krvarenje iz zubnog mesa prilikom pranja zuba ili stomatoloških zahvata.

Ranija anamneza treba sadržavati ciljana pitanja o poznatim bolestima prostate, o postojanju ili izlaganju TBC-u ili HIV-u, čimbenicima rizika za spolno prenosive bolesti (SPB–npr. spolnim odnosima bez zaštite, višestrukim spolnim partnerima), poznatim poremećajima krvarenja i poznatim poremećajima koji stvaraju sklonost krvarenju (npr. cirozi). Anamneza o lijekovima treba zabilježiti primjenu antikoagulansa ili antitrombocitnih lijekova. Bolesnike treba pitati o postojanju raka prostate u obitelji, i o putovanju u područja u kojima je shistosomoza endemska.

Spolovilo treba pregledati i ispalpirati tražeći znakove upale (crvenilo, masu, bol), osobito uzduž epididimisa. Za utvrđivanje da li postoji povećanje, bol ili masa u prostati izvodi se digitorektalni pregled.

Bolesnicima, čiji su simptomi uslijedili nakon biopsije prostate treba objasniti kako je hematospermija bezazlena, i da će nestati.

Zdrave osobe, s kratkotrajnom hematospermijom i urednom anamnezom i nalazom prilikom pregleda, te bez putovanja u anamnezi vjerojatno imaju idiopatski poremećaj.

Bolesnici s promjenama utvrđenim prilikom pregleda prostate mogu imati rak ili hiperplaziju prostate ili prostatitis. Iscjedak iz uretre ukazuje na spolno prenosivu bolest (spolnu bolest = SB).

Bolni epididimis ukazuje na SB, ili, rijetko, na TBC (vjerojatnije u osoba s rizičnim čimbenikom izlaganja, oštećenjem imunološkog sustava).

Karakteristični nalazi poremećaja krvarenja ili uzimanje lijekova koji povećavaju opasnost od krvarenja ukazuju na poticajni uzrok, ali ne isključuju postojanje osnovne bolesti.

ZNAKOVI ZA UZBUNU

  • Simptomi koji traju >1 mj.
  • Opipljiva promjena uzduž epididimisa ili u prostati
  • Putovanje u područje gdje postoji shistosomoza

U većini slučajeva, osobito u muškaraca u dobi <35 do 40 god., hematospermija je skoro uvijek bezazlena. Ako se prilikom tjelesnog pregleda ne nađe značajnih poremećaja (uključujući i digitorektalni pregled), učine se pretraga mokraće i urinokultura, ali dodatna obrada je nepotrebna.

Bolesnici koji bi mogli imati težu osnovnu bolest i koje treba dodatno obraditi su oni koji imaju

  • Dugotrajnije simptome (>1 mj.)
  • Hematuriju
  • Simptome opstrukcije mokraćnog sustava
  • Poremećene nalaze prilikom pregleda

Ovi nalazi osobito zabrinjavaju u muškaraca >40 god. Pretrage obuhvaćaju pretragu mokraće, urinokulturu, određivanje antigena specifičnog za prostatu (prostata-specifičnog antigena = PSA) i transrektalni ultrazvuk (TRUZ). Ponekad je potrebno učiniti MR i cistoskopiju. Rijetko se izvodi pregled i pretraga ejakulata, ali oni mogu biti korisni kad anamneza sadrži podatak o putovanju s mogućim izlaganjem Schistosoma sp.

Ako je uzrok poznat, on se liječi. Skoro sve bolesnike je potrebno samo uvjeriti kako hematospermija nije znak raka i kako ne utječe na spolnu funkciju. Ako se sumnja na prostatitis, može ga se liječiti trimetoprim-sulfametoksazolom ili fluorokinolonom od 4 do 6 tj.

NAJVAŽNIJE

  • Većina slučajeva je idiopatska ili je posljedica biopsije prostate.
  • Pretrage su potrebne uglavnom u bolesnika s dugotrajnim simptomima ili poremećenim nalazom prilikom pregleda.
  • U bolesnika koji su putovali u endemska područja u obzir dolazi shistosomoza.