Dispepsija je osjećaj boli ili neugode u gornjem dijelu trbušne šupljine koji često recidivira. Može se opisati izrazima loša probava, napuhnutost, brzo zasićenje hranom, postprandijalna punoća, osjećaj nagrizanja ili pečenja.

Etiologija

Uzroci dispepsije su brojni (vidi Tablicu 1). Najčešći su:

• Propisani lijekovi ili oni koji se kupuju bez recepta
• Promjene povezane s želučanom kiselinom (npr. gastroezofagealni refluks, vrijedovi
• Funkcionalna dispepsija
• Usporeno pražnjenje želuca (npr. gastropareza uslijed dijabetesa, virusne infekcije, lijekovi)

Mnogi bolesnici obradom pokazuju promjene (npr. duodenitis, piloričku disfunkciju, Helicobacter pylori gastritis, nedostatak laktaze, kolelitijazu) koje slabo koreliraju sa simptomima (odnosno, zaliječenje bolesti ne ublažava dispepsiju).

Funkcionalna (ne-ulkusna) dispepsija se definira postojanjem dispeptičnih simptoma u bolesnika koji tjelesnim pregledom i endoskopijom gornjeg GI sustava ne pokazuje poremećaja.

Obrada

ANAMNEZA

Sadašnja anamneza treba dati jasan opis simptoma, uključujući i to jesu ili oni akutni ili kronični i recidivirajući. Drugi elementi su vremensko pojavljivanje i učestalost recidiva, te otežano gutanje i povezanost simptoma s obrocima ili uzimanjem lijekova. Bilježe se čimbenici koji pojačavaju simptome (osobito tjelesni napor, određena hrana ili alkohol) ili ih ublažavaju (osobito uzimanje antacidne hrane ili lijekova).

Osvrtom na druge organske sustave se traže istovremeni GI simptomi poput anoreksije, mučnine, povraćanja, hematemeze, mršavljenja te krvave ili crne (melena) stolice. Drugi simptomi su dispneja i dijaforeza.

TABLICA 1

Ranija anamneza treba obuhvatiti poznate GI i srčane dijagnoze, srčane čimbenike rizika (npr. hipertenziju, hiperkolesterolemiju) i ishode prethodnih pretraga koje su učinjene i liječenja koja su pokušana. Anamneza o uzimanim lijekovima treba obuhvaćati one koji se propisuju na recept kao i nezakonite tvari i alkohol.

FIZIKALNI PREGLED

Pregledom vitalnih znakova treba uočiti postojanje tahikardije ili nepravilnosti pulsa.

Općim pregledom treba uočiti postojanje bljedila ili dijaforeze, kaheksije ili žutice. Abdomen se palpira u potrazi za osjetljivošću, masama i organomegalijom. Digitorektalni pregled treba učiniti kako bi se otkrilo vidljivo ili skriveno krvarenje.

TUMAČENJE NALAZA

Neki od nalaza pomažu pri postavljanju dijagnoze (vidi Tablicu 1). Zabrinutost treba izazvati bolesnik s pojedinačnim, akutnim napadom dispepsije, osobito ako su simptomi praćeni dispnejom, dijaforezom ili tahikardijom; takvi bolesnici mogu imati akutnu srčanu ishemiju. Kronični simptomi koji se pojavljuju uz napor a ublažavaju odmorom mogu predstavljati anginu.

Probavni uzroci se obično pojavljuju u obliku kroničnih tegoba. Simptomi se ponekad svrstavaju u one nalik na ulkusne, one nalik na poremećaje motiliteta ili one nalik na refluks; ova podjela ukazuje na etiologiju, ali je ne potvrđuje. Simptomi nalik na ulkusne se sastoje od boli u epigastriju, koja se javlja između obroka a djelomice ublažava hranom, antacidima ili H₂ blokatorima. Simptomi nalik na poremećaje motiliteta se sastoje više od neugode nego od boli, uz rano zasićenje hranom, osjećajem punoće nakon obroka, mučninom, povraćanjem, napuhnutošću i simptomima koji se pojačavaju nakon obroka. Simptomi nalik na refluks se sastoje od žgaravice ili regurgitacije kiseline. Međutim, simptomi se često preklapaju.

Izmjenjivanje opstipacije i proljeva s dispepsijom ukazuje na sindrom iritabilnog crijeva ili na pretjeranu uporabu laksativa ili sredstava protiv proljeva koja se kupuju bez recepta.

Osobe čiji simptomi ukazuju na akutnu koronarnu ishemiju, osobito one s čimbenicima rizika, treba uputiti u hitnu službu zbog hitne obrade, uključujući EKG i srčane markere.

U osoba s kroničnim nespecifičnim simptomima, rutinske pretrage obuhvaćaju KKS (za isključivanje anemije uzrokovane krvarenjem iz GI sustava) i rutinske biokemijske pretrage. Ako su nalazi poremećeni, u obzir dolaze dodatne pretrage (npr. slikovne pretrage, endoskopija). Zbog opasnosti od raka, bolesnicima starijima od 45 god. i onima s novonastalim nalazima koji spadaju u znakove za uzbunu treba učiniti endoskopiju gornjeg GI sustava. U bolesnika mlađih od 45 god. bez znakova za uzbunu, neki stručnjaci preporučuju empirijsko liječenje antisekretornim tvarima 2 do 4 tj. nakon čega u slučaju neuspjeha slijedi endoskopija. Drugi preporučuju probir na infekciju H. pylori pomoću urea izdisajnog testa ili pretrage stolice. Međutim, prilikom objašnjavanja simptoma treba biti oprezan pri tumačenju nalaza H. pylori ili drugih nespecifičnih nalaza.

Ezofagealna manometrija i određivanje pH su indicirani ako simptomi refluksa traju i nakon endoskopije gornjeg GI sustava i nakon liječenja s IPP od 2 do 4 tj.

Liječenje

Specifične bolesti se liječe. Bolesnici u kojih nije pronađena osnovna bolest se neko vrijeme promatraju, a zatim im se objasni o čemu se radi. Simptomi se liječe pomoću IPP, H₂ blokatora ili citoprotektivnog sredstva (vidi Tablicu 2). U bolesnika s dispepsijom nalik na poremećaje motiliteta se može pokušati s primjenom prokinetičkih lijekova (npr. metoklopramida, eritromicina) u obliku tekuće suspenzije. Međutim, nema jasnih dokaza kako primjena jedne vrste lijekova kod specifične skupine simptoma (npr. refluksnih naprama motilitetnih) čini razliku. Mizoprostol i antikolinergici nisu učinkoviti kod funkcionalne dispepsije. Korisni mogu biti lijekovi koji mijenjaju osjetnu percepciju (npr. triciklički antidepresivi).

TABLICA 2