Otrovni bršljan je kontaktni alergen koji uzrokuje osip praćen intenzivnim svrbežom, uzrokovan izlaganjem ulju urushiol, koji oblaže lišće biljaka otrovnog bršljana.
-
Svrbež, crveni osip i višestruki mjehuri razvijaju se na području gdje je biljka došla u dodir s kožom.
-
Liječnici postavljaju dijagnozu na temelju karakterističnog izgleda osipa.
-
Ljudi bi trebali naučiti kako prepoznati biljku i izbjegavati je.
-
Liječenje uključuje primjenu kortikosteroida i druge mjere za ublažavanje simptoma.
(Također vidi Pregled dermatitisa.)
Oko 50 do 70% ljudi je osjetljivo na biljno ulje urushiol koje se nalazi u otrovnom bršljanu, otrovnom hrastu i otrovnom ruju. Slična ulja se također nalaze u ljuskama indijskog oraha; lišću, soku i koži manga; i japanskom laku. Nakon što osoba postane osjetljiva na kontakt s tim uljima, naknadna izloženost uzrokuje osip (alergijski kontaktni dermatitis).
Ulja se brzo apsorbiraju u kožu i čvrsto prianjaju za kožu, odjeću, predmete poput alata ili opreme za vanjske aktivnosti te za krzno kućnih ljubimaca tijekom dugog vremenskog razdoblja i dalje mogu izazvati osip. Dim koji nastaje od spaljivanja biljaka također sadrži ulje i može izazvati reakciju kod određenih osoba.
Simptomi
Simptomi dermatitisa uzrovanim otrovnim bršljanom započinju 8 do 48 sati nakon kontakta i sastoje se od intenzivnog svrbeža, crvenog osipa i brojnih mjehura koji mogu biti sitni ili vrlo veliki. Tipično, mjehuri se pojavljuju u ravnoj liniji koja prati mjesto doticaja biljke i kože. Osip se može pojaviti u različito vrijeme na različitim mjestima zbog ponovnog kontakta s kontaminiranom odjećom i drugim predmetima ili zbog toga što su neki dijelovi kože osjetljiviji od drugih. Sama tekućina koja se nalazi u mjehurima nije zarazna. Svrbež i osip se mogu povući tek nekoliko tjedana nakon posljednjeg izlaganja.
Alergijski kontaktni dermatitis
Kontaktni dermatitis uzrokovan kontaktom s određenom tvari karakterizira osip na mjestima kontakta. Na ovoj fotografiji duga, ravna pruga rezultat je kontakta s biljkom (poput otrovnog bršljana ili otrovnog sumaka).
Sliku ustupioThomas Habif, MD.
Otrovni bršljan
Ova fotografija prikazuje mjehure koji su nastali nakon kontakta s otrovnim bršljanom.
Fotografija ustuoljena ljubaznošću Shawnee Brown.
Dijagnoza
Liječnici temelje dijagnozu dermatitisa otrovnog bršljana na karakterističnom izgledu osipa.
Prevencija
Prepoznavanje i izbjegavanje kontakta s biljkama najbolji je način prevencije. Biljke otrovnog bršljana (Toxicodendron radicans) rastu diljem Sjedinjenih Država osim Aljaske, Havaja i dijelova Zapadne obale. Listovi biljke raspoređeni su u skupine po tri ("tri lista, neka ga bude") i sjajno su zeleni (ili crveni u jesen). Središnji list ima dužu stabljiku od druga dva. Otrovni bršljan može rasti kao dlakava, vrpčasta loza ili kao samostojeći grm. Biljke mogu imati zelene ili žute cvjetove i bijele do žute bobice.
Prije izlaganja, osobe bi preventivno trebale bi nositi duge rukave, duge hlače, čizme i rukavice te izbjegavati biljke ako je moguće. Brojne zaštitne kreme i losioni mogu se primijeniti prije izlaganja kako bi se smanjila, ali ne i potpuno spriječila apsorpcija ulja preko kože. Ulje se može upiti preko gumenih lateks rukavica. Desenzibilizacija različitim injekcijama ili tabletama ili konzumiranje bršljanova lišća nije učinkovito.
Nakon izlaganja ljudi trebaju odmah oprati kožu sapunom i vodom kako bi se spriječilo upijanje ulja. Jača otapala, poput acetona, alkohola i raznih komercijalnih proizvoda, vjerojatno nisu učinkovitija. Izloženu odjeću treba prati odvojeno u vrućoj vodi s deterdžentom.
Biljka otrovnog bršljana
Ova slika prikazuje biljku otrovnog bršljana, Toxicodendron radicans. Uočite da listovi raspoređeni u skupinama od tri karakteriziraju otrovni bršljan.
Image courtesy of Dr. Edwin P. Ewing, Jr., via the Centers for Disease Control and Prevention Public Health Image Library.
Liječenje
Najučinkovitije je liječenje kortikosteroidima. Mala područja osipa tretiraju se jakim lokalnim kortikosteroidima, kao što su triamcinolon, klobetazol ili diflorazon, osim na licu i genitalijama, gdje se trebaju primijeniti samo blagi kortikosteroidi, kao što je 1% hidrokortizon. Međutim, ako su zahvaćeni lice i genitalije, jaki kortikosteroidi se ne smiju koristiti ili se smiju koristiti samo kratko vrijeme jer inače mogu oštetiti nježnu kožu u ovim predjelima. Osobama s velikim površinama osipa ili značajnim oticanjem lica daju se kortikosteroidi na usta.
Hladni oblozi koji su navlaženi vodom ili aluminijevim acetatom mogu se koristiti na velikim mjestima na kojima su prisutni mjehuri. Antihistaminici uzeti na usta mogu pomoći kod svrbeža. Losion s kalaminom ili losioni sa sredstvima za hlađenje, kao što su mentol i kamfor, mogu pomoći u kontroli svrbeža.
Više informacija
Slijedi izvor na engleskom jeziku koji bi mogao biti koristan. Imajte na umu da PRIRUČNIK nije odgovoran za sadržaj ovog izvora.