Klinička ispitivanja su istraživačke studije osmišljene s ciljem procjene učinkovitosti i sigurnosti intervencije. Intervencija je najčešće lijek, ali može biti i uređaj, kao što je pacemaker ili stent, kirurški zahvat ili dijagnostički alat, kao što je krvna slika. Klinička ispitivanja obično uključuju pacijente dobrovoljce, ali ponekad uključuju i zdrave dobrovoljce. Tisuće kliničkih ispitivanja provode se svake godine diljem svijeta i mogu se odvijati na različitim lokacijama, uključujući sveučilišta, bolnice, klinike, privatne ordinacije liječnika i profesionalne ustanove za klinička istraživanja. Početkom 2021. bilo je registrirano preko 374.000 studija u ClinicalTrials.gov, bazi podataka Nacionalne medicinske knjižnice SAD-a koja uključuje privatno i javno financirane kliničke studije provedene diljem svijeta. Nekoliko tisuća pacijenata, nerijetko i više, sudjeluje u kliničkim ispitivanjima za svaki novi lijek prije nego on postane dostupan široj javnosti.
Međunarodno vijeće za harmonizaciju (ICH), prethodno nazvana Međunarodna konferencija o usklađivanju, okuplja glavna svjetska regulatorna tijela kako bi ujednačila procese i dokumente potrebne za razvoj novih lijekova. Ova ujednačenost pomaže da se kliničko ispitivanje provedeno u jednoj zemlji ili skupini zemalja može koristiti u odobravanju lijeka od strane regulatornih tijela drugih zemalja. Važno je napomenuti da su smjernice ICH-a zaštitne mjere koje osiguravaju da su ispunjene obveze kvalitete, sigurnosti, učinkovitosti i regulatornih normi u svrhu zaštite javnog zdravlja. Međutim, iz raznih razloga, lijek ili uređaj odobren u jednoj zemlji ili regiji možda neće biti odobren u drugoj.
Istražitelji, koji se nazivaju i klinički istraživači, ljudi su koji provode klinička ispitivanja. Istraživači su obično liječnici, ali mogu biti i drugi zdravstveni radnici, koje farmaceutske, biotehnološke ili medicinske tvrtke plaćaju za provođenje ispitivanja. Drugi izvori podrške mogu uključivati osoblje (npr. statističare) i resurse (npr. računala, informacijsku tehnologiju). Istražitelji također mogu provoditi ispitivanja uz potporu profesionalnih organizacija kao što su Američka udruga za dijabetes ili Američka udruga srce. Agencije koje pružaju podršku provođenju istraživanja nazivaju se sponzori. Istražitelje također mogu podržati vladine agencije kao što je Ministarstvo za pitanja veterana (VA) ili Nacionalni institut za zdravlje (NIH). NIH često šalje zahtjeve za prijedlogom istraživanja za koncept ispitivanja i potencijalni istraživači odgovaraju, često konkurirajući za potporu za provođenje predloženog istraživanja, opisujući svoju stručnost u tom području, sposobnost regrutiranja subjekata istraživanja i ideje (npr. dizajn studija) kojom namjeravaju odgovoriti na istraživačko pitanje. Ponekad mala klinička ispitivanja koja se nazivaju ispitivanjima koja pokreću istraživači (IIT) provode pojedinačni liječnici koji imaju akademski interes za poremećaj koji se istražuje. Ta se ispitivanja mogu predati farmaceutskim tvrtkama, specijaliziranim društvima ili NIH-u. IIT-ovi koje sponzoriraju farmaceutske tvrtke gotovo su uvijek ograničeni na odobrene lijekove i ne koriste se za registraciju lijeka (npr. u američkoj Agenciji za hranu i lijekove [FDA]).
Klinička ispitivanja često uključuju više mjesta kako bi se omogućilo brže regrutiranje većeg broja sudionika. Svako istraživačko mjesto ima istraživače koji su odgovorni za sve aspekte provođenja studije na tom mjestu. Multicentrična ispitivanja mogu uključivati mnogo, ponekad i više od sto, centara. Velika multicentrična ispitivanja također se mogu nalaziti u više zemalja.
Protokol kliničkog ispitivanja i analiza podataka
Protokol kliničkog ispitivanja ključni je dokument koji diktira svaki detalj provođenja studije i osigurava da se studija provodi na isti način na svakoj lokaciji. Protokol kliničkog istraživanja obuhvaća sljedeće:
-
Kriteriji uključivanja i isključivanja (definirajte tko ima pravo sudjelovati u ispitivanju)
-
Informacije o Institutional Review Board i dokumente o suglasnosti
-
Informacije o shemi randomizacije (kako centri ispitivanja trebaju odrediti kojoj je grani [npr. intervencija, kontrola] ispitivanja dodijeljen sudionik)
-
Intervencije koje će se dati ili koristiti (uključujući dozu, učestalost i trajanje) i hoće li intervencija biti zaslijepljena/maskirana
-
Koliko često će se sudionici ocjenjivati (npr. potrebni posjeti uredu, telefonski kontakti)
-
Kako će se podaci prikupljati (npr. krvne pretrage, upitnici, izvješća o događajima iz bolničke dokumentacije)
-
Završne točke kliničkog ispitivanja (ishodi), uključujući hoće li krajnji ishodi (npr. infarkt miokarda, moždani udar) zahtijevati prosuđivanje
Ako su regulatorna tijela odobrila lijek ili uređaj za kliničku uporabu, gore navedeni detalji određuju informacije o propisivanju (također nazvane uputama ili naljepnicama) za odobrene indikacije za uporabu; cilj je pružiti informacije koje kliničarima pomažu u donošenju odluka utemeljenih na dokazima.
U idealnom slučaju, rezultati se mogu ekstrapolirati na šire populacije od one obuhvaćene kliničkim ispitivanjem. Međutim, sudionici ispitivanja rijetko imaju sve osobine identične ostalim osobama zahvaćenima ispitivanom bolešću. Socioekonomski status, sposobnost vožnje, pismenost i blizina mjesta ispitivanja karakteristike su koje ograničavaju primjenjivost rezultata ispitivanja na sve osobe s tom bolešću. Nadalje, kriteriji uključivanja i isključivanja mogu ograničiti populaciju uključenu u studiju. Najbolja klinička ispitivanja često moraju uložiti značajne napore da regrutiraju rasno raznoliku skupinu sudionika. Raznolikost u kliničkim ispitivanjima pomaže osigurati da uzorak studije odražava različitost stvarne populacije, što uključuje mnoge etničke i rasne skupine. U SAD-u rasne i etničke manjine čine gotovo 40% stanovništva. Uzorak kojem nedostaje raznolikost mogao bi propustiti neke klinički važne rasne razlike. Na primjer, manjak enzima G6PD češći je kod muškaraca afričkog, azijskog ili mediteranskog podrijetla, a određeni lijekovi mogu izazvati hemolitičku anemiju kod ljudi s nedostatkom G6PD. Također, kod određenih lijekova, rasa i genetsko porijeklo osobe mogu utjecati na učinkovitost tog lijeka. Dokazi iz kliničkih ispitivanja koja uključuju ljude iz različitih sredina mogu se pouzdanije ekstrapolirati na širu populaciju.
Plan statističke analize (plan analize podataka) definira kako će se podaci analizirati. To uključuje izračun minimalnog broja pacijenata potrebnih za otkrivanje klinički značajnog učinka (veličina uzorka ili izračun snage). Plan statističke analize također definira primarnu krajnju točku i koje će se sekundarne krajnje točke analizirati, ako postoje. Krajnje točke studije idealno su ishod usmjeren na pacijenta, poput smrtnosti, morbiditeta i trajanja simptoma. Ponekad se koriste zamjenske krajnje točke kao što su laboratorijski rezultati i promjene u nalazima slikovnih studija. Sudionici ispitivanja često se procjenjuju na početku i ponovno nakon liječenja, a promjena (ako postoji) se zatim statistički analizira za cijelu skupinu pacijenata u studiji. Plan statističke analize uključen je kao dio protokola kliničkog ispitivanja. U randomiziranom, slijepom pokusu, plan statističke analize mora biti dovršen prije nego što se slijepo otkrije i analiza izvrši. To osigurava da rezultati studije ne mogu utjecati na način na koji se podaci analiziraju. Nadalje, plan statističke analize sprječava mogućnost da su isprobane različite statističke metode i da je prijavljena samo najpovoljnija analiza. Krajnje točke u kliničkim ispitivanjima obično se analiziraju jednom od sljedećih metoda:
-
Kontinuirane varijable (npr. HbA1c, LDL-kolesterol, krvni tlak, težina) često se uspoređuju koristeći Studentov t-test ili drugi parametrijski test (npr. analiza varijance) kada podaci imaju Gaussovu (normalnu ili parametrijsku) distribuciju; neparametrijski usporedni test koristi se kada podaci imaju ne-Gaussovu distribuciju.
-
Diskretne varijable (hospitalizacija, smrt, infarkt miokarda) uspoređuju se Hi-kvadrat testom ili Fisherovim egzaktnim testom u kojem se tablice broja događaja uspoređuju za svaki krak liječenja.
-
Vrijeme do diskretnih događaja često se uspoređuje pomoću Kaplan-Meierovih (KM) krivulja.
-
Kada postoje razlike između krakova liječenja, KM krivulje pokazuju vrijeme u kojem se krivulje počinju razdvajati i kada razlike postaju statistički značajne.
Sponzor studije
Klinička ispitivanja obično sponzorira tvrtka koja je zainteresirana za razvoj ili bolje razumijevanje intervencije, poput farmaceutske tvrtke ili tvrtke koja proizvodi uređaje. Tvrtka koja sponzorira studiju u razvoju intervencije (vidi faze I do III; Faze razvoja lijeka) obično razvija protokol kliničkog ispitivanja i plan analize podataka u bliskoj raspravi s regulatornim tijelima, kao što je FDA, kao i s glavnim istraživačima. Izvedba i upravljanje studijom često je veliki pothvat koji uključuje sljedeće zadatke:
-
Identificiranje i pokretanje istraživačkih lokacija i obuka istraživača
-
Osiguravanje da svaki istraživački centar razumije i izvršava protokol kliničkog ispitivanja
-
Praćenje centara kako bi se osiguralo pridržavanje dobrih istraživačkih praksi
-
Praćenje podataka koji se prikupljaju kako bi se osiguralo da su podaci visoke kvalitete i bez propusta ili pogrešaka
-
Praćenje sigurnosti tijekom studije
Tvrtka može obavljati sve ove zadatke interno ili može eksternalizirati neke ili sve zadatke. Mala poduzeća nerijetko moraju određene zadatke prepustiti vanjskim suradnicima, no to nije rijetkost niti za veće kompanije. Neki ili svi zadaci mogu biti povjereni organizaciji za klinička istraživanja (CRO) ili akademskoj istraživačkoj organizaciji (ARO), a to su tvrtke ili akademski centri koji su specijalizirani za koordinaciju mnogih aspekata kliničkih ispitivanja, uključujući savjetovanje o dizajnu istraživanja, odabir centara, zapošljavanje sudionika i nadzor istraživanja.
Dizajn kliničkog ispitivanja
Dizajn kliničkog ispitivanja određen je svrhom i ciljem ispitivanja. Ponekad na dizajn utječe dostupnost resursa. Klinička ispitivanja obično se provode kao prospektivna ispitivanja, što znači da se podaci prikupljaju čim se pojave. Klinička ispitivanja općenito imaju dvije vrste krajnjih točaka: diskretne (da/ne, nazivaju se i dihotomne) i kontinuirane. Diskretne krajnje točke uključuju događaje kao što su prijelomi, infarkti miokarda ili smrt. Kontinuirane varijable uključuju događaje kao što su promjene u laboratorijskim vrijednostima (npr. HbA1c, LDL-kolesterol), kliničkim biomarkerima (npr. težina, krvni tlak) ili upitnicima (npr. ljestvice boli, dnevne aktivnosti). Odabir krajnjih točaka temelji se na pitanju koje klinička studija obrađuje.
Prospektivna, dvostruko slijepa, kontrolirana ispitivanja
Klinička ispitivanja uspoređuju intervenciju koja se ispituje s drugim tretmanom, bio to placebo ili aktivni usporedni lijek. Placebo je inertan pripravak (ili lažni postupak). U slijepoj studiji za oralni lijek, placebo je napravljen tako da izgleda identično lijeku koji se proučava. Ako to nije moguće, i ispitivani lijek i placebo mogu se staviti u identične kapsule. Čak i pacijenti koji primaju placebo mogu imati korisne učinke (zvane placebo efekt) ili prijaviti štetne učinke (zvane nocebo efekt). Bez placeba, i pozitivni i negativni učinci mogli bi se pripisati ispitivanom lijeku. Aktivni usporedni lijek često je uobičajeno propisano liječenje koje ima dobro utvrđen profil učinkovitosti i sigurnosti. Aktivni komparatori također se koriste za usporedbu relativne učinkovitosti za definiranu krajnju točku, sigurnost (tj. nuspojave) i jednostavnost primjene (npr. tablete u odnosu na injekcije, manje injekcija).
Klinička ispitivanja često su dvostruko slijepa, što znači da i pacijent i istraživač (i svi uključeni u ispitivanje koji dolaze u kontakt s pacijentom) ne znaju prima li pacijent ispitivani lijek ili placebo. Ispitivanje je dovršeno dvostruko slijepo kako bi se eliminirale moguće pristranosti koje bi inače mogle ući u analizu ispitivanja. Bez dvostruko slijepog dizajna može doći do pristranosti. Pristranost može biti svjesna, ali može biti i nesvjesna i ne može se izbjeći; stoga je dvostruko slijepo ispitivanje najbolji način za procjenu nove intervencije.
Randomizirano, dvostruko slijepo, placebom kontrolirano ispitivanje je najčešći dizajn studije koji se koristi za dokazivanje učinkovitosti i sigurnosti intervencije. U tim ispitivanjima pacijenti su nasumično raspoređeni u jednu od 2 ili više skupina; one koje će dobiti placebo i one koji će biti podvrgnuti intervenciji koja se ispituje. Ponekad se proučava više od jedne intervencije, kao što su različite doze lijeka ili više od jedne vrste intervencijskog postupka. Rezultati za skupine uspoređuju se s obzirom na primarnu krajnju točku. Ako je intervencijska skupina statistički značajno bolja od placebo skupine, pretpostavlja se da je razlika stvarna populacijska razlika (npr. da nije posljedica slučajne varijacije). Ako razlika rezultira klinički značajnim poboljšanjem, intervencija se smatra učinkovitom. (Posebno u velikim studijama, može postojati statistički značajna razlika između intervencijske i placebo skupine koja ne mora biti od velikog kliničkog značaja.) Često su potrebna 2 velika, randomizirana, kontrolirana ispitivanja kako bi se pokazala učinkovitost prije nego što ga prihvati regulatorna agencija (kao što je FDA). Kombiniranje rezultata ispitivanja također pridonosi procjeni sigurnosti intervencije, jer se važni podaci o sigurnosti, poput rijetkih nuspojava, mogu pojaviti samo rijetko. Stoga utvrđivanje sigurnosti zahtijeva podatke o puno većem broju pacijenata. Ta se ispitivanja obično izvode kao paralelni dizajn tako da 2 skupine primaju ili studijsku intervenciju ili placebo terapiju, a rezultati tih dvaju krakova uspoređuju se na kraju ispitivanja u pogledu učinkovitosti i sigurnosti. Često je poboljšanje u odnosu na početnu vrijednost krajnja točka koja se uspoređuje između dviju skupina, a uspoređuju se i razlike između promjena.
Ponekad se koristi i ukriženi ustroj studije. U tim je ispitivanjima svaka skupina nasumično prvo tretirana studijskom intervencijom ili placebom na slijepi način. Međutim, u ukriženom ustroju, nakon što se ocijeni krajnja točka, svaka skupina tada prima drugi tretman kroz isto vremensko razdoblje, opet na slijepi način. Završne točke se procjenjuju prema dodjeli liječenja (je li liječenje dano u prvom ili drugom razdoblju). Prednost ovog dizajna je što omogućuje svakom sudioniku da primi i aktivno liječenje i placebo, dopuštajući usporedbu njihovih učinaka kod iste osobe i eliminirajući varijabilnost među subjektima (najveći izvor slučajne varijabilnosti u kliničkim ispitivanjima). Kao rezultat toga, ukriženi ustroj omogućuje da ispitivanje uključi manje pacijenata. Međutim, ukriženi ustroj uvodi potencijalno problematičnu novu varijablu, redoslijed u kojem se intervencije primaju i učinak jednog tretmana na drugi. Ako liječenje u prvom razdoblju ima dokazivu učinkovitost, tada su početne vrijednosti u drugom razdoblju različite za neke sudionike. Takve razlike mogu se riješiti odgovarajućim statističkim metodama. Kako bi se minimizirali učinci prijenosa iz prvog razdoblja, neka ukrižena ispitivanja imaju međurazdoblje "ispiranja" između tretmana. Razdoblje ispiranja također pomaže osigurati da osnovne vrijednosti u drugom razdoblju liječenja budu slične prvom.
Randomizirano, dvostruko slijepo ispitivanje s kontrolom uspoređuje probnu intervenciju s kontrolom (aktivnim komparatorom) koja je poznati tretman za poremećaj. Ispitivanja s aktivnim komparatorom provode se u nekoliko situacija, kao što su:
-
Kada je poremećaj ozbiljan, možda opasan po život, i bilo bi neetično liječiti neke pacijente placebom kada postoji liječenje koje je dokazano učinkovito
-
Kada eksperimentalni lijek može imati bolju učinkovitost od trenutno dostupnog lijeka (oba se dodaju trenutnom standardu skrbi)
-
Kada se dokazuje da novi lijek ima učinkovitost koja je "neinferiorna" od lijeka iste klase (često u farmaceutskim ispitivanjima u kojima se mogu uspoređivati lijekovi iste klase različitih tvrtki; podaci koji se često koriste u kliničkim, plativim i formularne rasprave). Novi lijek može imati prednosti u odnosu na drugi lijek osim učinkovitosti (npr. jednostavnost primjene), tako da ako su učinkovitosti jednake, novi lijek može imati prednost.
Pokusi s aktivnim komparatorom mogu biti dvostruko slijepi. Kada su ispitivanja s aktivnim komparatorom dvostruko slijepa, ponekad se nazivaju "dvostruka lažna", a svaki sudionik dobiva aktivni lijek A i placebo za B ili aktivni lijek B i placebo za A. Nekoliko je statističkih pristupa koji se mogu koristiti za 3 uobičajena scenarija. Ovi pristupi mogu uključivati priliku da se prvo pokaže neinferiornost, a zatim testira superiornost. Plan statističke analize mora se odrediti prije početka studije.
Otvorene, opservacijske i retrospektivne studije
Ako kliničko ispitivanje nije slijepo, naziva se ispitivanjem otvorenog tipa. Otvorene studije koriste se u nekoliko situacija u kojima placebo nije prikladno, kao što su:
-
Kada se uspoređuju kirurške s medicinskim intervencijama ili način života s medicinskim intervencijama
-
Kada se uspoređuju različiti načini primjene za terapije (npr. oralno u odnosu na injekcije)
-
U aktivnim usporednim ispitivanjima kada farmaceutska tvrtka želi usporediti svoj lijek s lijekom druge tvrtke bez odgovarajućeg placeba za lijek druge tvrtke (npr. ako bi neka komponenta placeba, poput kapsule lijeka, mogla utjecati na učinkovitost ili sigurnost )
Otvorene studije podložne su pristranostima koje mogu utjecati na rezultate. To uključuje pristranost istraživača ili pristranost sudionika, na primjer, kada postoji predumišljaj da bi jedna terapija mogla biti bolja od druge. Otvorene studije također se mogu provesti kako bi se procijenila sigurnost kod velikog broja pacijenata, posebno kada bi placebo kontrolirano ispitivanje moglo biti preskupo. Ponekad su otvorene studije jedini pristup odgovoru na kliničko pitanje.
An promatračka studija je ona u kojoj nema eksperimentalne intervencije. Opservacijske studije mogu biti prospektivne i retrospektivne. Često se koriste kada randomizacija možda nije prikladna ili čak može biti neetična, poput proučavanja učinaka pušenja ili konzumiranja alkohola. Opservacijske studije također se koriste kada su randomizirana ispitivanja nepraktična jer se nezavisna varijabla ne može lako kontrolirati, kao što je obiteljska povijest, obrazovanje ili socioekonomski status. Opservacijske studije mogu se koristiti za proučavanje rijetkih događaja za koje je malo vjerojatno da će se razviti u dovoljnom broju u kontroliranim prospektivnim ispitivanjima. Opservacijske studije se ne koriste za ispitivanja registracije lijekova (tj. ispitivanja koja se koriste kao dokaz za registraciju lijeka), ali se mogu koristiti za procjenu farmakovigilancije (sigurnosti lijekova) korištenjem velikih baza podataka za usporedbu nuspojava između skupina ljudi koji su uzimali lijek i oni koji ga nemaju.
A kohortna studija je opservacijska studija u kojoj se skupina (koja se naziva kohorta) ljudi pod rizikom od poremećaja uspoređuje sa skupinom ljudi koji su slični, osim što nisu pod riziku od poremećaja. U prospektivnoj kohortnoj studiji, ljudi se prate tijekom vremena kako bi se saznalo o početku i napredovanju poremećaja. Kohortne studije uključuju, na primjer, usporedbu ljudi koji su cijepljeni protiv određene bolesti s onima koji nisu cijepljeni, praćenje ishoda kao što su naknadna infekcija, hospitalizacija i/ili smrtnost. Obično se svaka osoba u kohortnoj studiji "uspoređuje" s jednom ili više kontrolnih osoba koje imaju sličnu dob, spol i kliničke značajke, osim čimbenika rizika koji se promatraju.
Uspoređivanje razina sklonosti je statistička metoda koja pokušava procijeniti učinak primanja intervencije. Uspoređivanje sklonosti funkcionira uzimajući u obzir čimbenike (kovarijante) koji predviđaju ishode primanja liječenja ili intervencije. Bodovanje sklonosti, koje je često učinkovitija metoda od pokušaja pronalaženja podudarnih kontrola, smanjuje pristranost uzrokovanu nekontroliranim varijablama koje bi mogle proizaći iz usporedbe neprilgođenih ishoda među ljudima koji su primili tretman s onima koji nisu. Bodovanje sklonosti može biti posebno korisno kada se potencijalno nekontrolirane varijable ne mogu lako uskladiti ili kontrolirati, ali ne može spriječiti utjecaj nemjerljivih ili previđenih varijabli (npr. klinički "gestalt").
Studija slučajeva i kontrola je još jedna vrsta opservacijske studije u kojoj se pacijenti s ishodom od interesa uspoređuju s "kontrolom" kojoj su što sličniji, osim što su imali ishod od interesa. Studije slučajeva i kontrola osobito su korisne kada su ishodi rijetki i stoga je malo vjerojatno da će se pojaviti u dovoljnom broju u prospektivnim, kontroliranim kliničkim ispitivanjima (koja, zbog praktičnih ograničenja, ne mogu uključiti vrlo velik broj pacijenata).
Retrospektivne studije koriste već postojeće podatke, kao što su kliničke karakteristike pacijenata i način na koji su liječeni. Retrospektivne studije imaju prednost jer su učinkovit način brzog dobivanja informacija o velikom broju pacijenata. Ishod od interesa se definira, a zatim se analiziraju relevantne varijable (npr. prediktivne varijable). Izvori podataka za retrospektivne studije uključuju preglede grafikona, nacionalne registre podataka kao što su Centri za kontrolu i prevenciju bolesti (CDC) National Health and Nutrition Examination Survey (NHANES)) i baza podataka liječnika primarne zdravstvene zaštite Ujedinjenog Kraljevstva Clinical Practice Research Datalink (CPRD), baza podataka o potraživanjima velikih osiguravajućih društava ili drugih baza podataka o zdravstvu kao što je Američko Ministarstvo za pitanja veterana (VA). Međutim, nepostojanje ujednačenosti u prikupljanju i bilježenju podataka ograničenje je retrospektivnih studija. Često retrospektivne studije koriste podudarne kontrole kako bi pomogle u kontroli varijabilnosti u prikupljanju podataka. Uspoređivanje razina sklonosti često se koristi u retrospektivnim studijama.
Više informacija
Mogu biti korisni sljedeći alati za procjenu. Naglašavamo da PRIRUČNIK nije odgovoran za sadržaj ovih izvora.
-
The Center for Information and Study on Clinical Research Participation (CISCRP): Informacije za javnost, pacijente i druge dionike u procesu kliničkog istraživanja o CISCRP-ovim medijskim dosezanjima i kampanjama podizanja svijesti te obrazovnim događajima uživo; programi zahvalnosti za volontere istraživanja; savjetodavni odbori pacijenata i prilagođena istraživanja koja procjenjuju zdravstveni put pacijenata i proučavaju iskustva volontera; i jednostavnim sažetcima rezultata kliničkih ispitivanja
-
National Institutes of Health: Clinical Research Trials and You: Informacije za pacijente i zdravstvene djelatnike o kliničkim ispitivanjima i kako pronaći odgovarajuća ispitivanja
Popisi kliničkih ispitivanja dostupni su na: