Višefunkcionalnost hrvatskoga standardnog jezika

Standardni je jezik, svakoga jezika na svijetu koji ima izgrađen standardni oblik jezika, opće sredstvo sporazumijevanja i kao takav mora zadovoljiti različite komunikacijske potrebe zajednice kojoj služi kao komunikacijsko sredstvo. Njegova je funkcija zato višestruka i povezana je s različitim područjima ljudskoga djelovanja. Iz toga proizlazi da je standardni jezik kao cjelina apstraktan, jer on zapravo postoji tek preko svojih funkcionalnih stilova, budući da u različitim prilikama, na različitim mjestima, s različitim ljudima standardni jezik nećemo upotrebljavati na isti način. U jednoj ćemo se situaciji poslužiti jednim, a u drugoj drugim funkcionalnim stilom. Zato je svaki suvremeni, uređeni, normirani jezik višefunkcionalan, pa tako i hrvatski jezik.

Kako standardni jezik mora biti i jezikom književnosti, i jezikom svakodnevne komunikacije, i jezikom medija, i jezikom ureda, diplomacije, politike, i jezikom znanosti itd., obično ta područja dijelimo na pet osnovnih funkcionalnih stilova (prema zasadama Praške lingvističke škole s početka 20. stoljeća): književnoumjetnički, razgovorni, publicistički, administrativni i znanstveni stil. U lingvističkoj je literaturi takva podjela najčešća iako je nepotpuna budući da je njome obuhvaćeno samo pet osnovnih funkcija standardnoga jezika koje ne pokrivaju suvremenu komunikaciju obilježenu multimedijalnošću i hipertekstualnošću koje su od posebnoga interesa u suvremenoj funkcionalnoj stilistici iako tek u njoj, premda sramežljivo, zauzimaju svoje pravo mjesto.

Razlike među funkcionalnim stilovima postoje na svim jezičnim razinama. Zato svaki funkcionalni stil ima različit odnos prema normi, tj. ima svoju normu. Prema tome ono što je u jednome funkcionalnom stilu pravilno i prihvatljivo, ne mora biti pravilno i prihvatljivo i u drugome funkcionalnom stilu. Pritom treba naglasiti da je svaki funkcionalni stil dio cjeline koja se zove standardni jezik te da je većim svojim dijelom podložan općim zakonitostima koje u njemu vladaju.

Znanstveni stil hrvatskoga jezika

Znanstveni je stil, kao što mu i sam naziv kaže, stil svih znanosti, npr. medicine, lingvistike, filozofije, matematike, fizike, kemije, biologije i drugih. Njime se opisuju pojave, događaji, istraživanja, znanstvena otkrića, teorije. S obzirom na znanstveno područje i primatelja teksta znanstveni se funkcionalni stil može podijeliti na strogo znanstveni i znanstvenopopularni. Strogo znanstvenim podstilom pišu se znanstveni radovi, znanstveni referati, predavanja i sl., a znanstvenopopularnim podstilom tekstovi namijenjeni populariziranju znanstvenih postignuća, odnosno u njemu se strogi znanstveni stil približava ljudima koji se ne bave znanošću. Tako njegova obilježja nalazimo u udžbenicima, priručnicima, znanstvenopopularnim televizijskim i radijskim emisijama te se zato za njega može reći da u sebi sadrži i obilježja pedagoškoga podstila.

Obilježja znanstvenoga stila

Znanstvenim smo stilom počeli ovladavati u vrijeme studija čitajući brojne znanstvene tekstove i učeći iz njih, zatim smo to isto nastavili u cjeloživotnom učenju, a dio nas nastavio se služiti znanstvenim stilom aktivno sudjelujući u prenošenju najnovijih znanstvenih spoznaja u znanstvenim tekstovima i izlaganjima. Prema tome, obilježja znanstvenoga stila dobro su poznata i onima koji prenose i onima koji primaju znanstvene spoznaje.

Obilježje znanstvenoga stila je, na primjer uporaba 1. lica jednine i 1. lica množine (tzv. autorsko mi ili miskromnosti) i često i 3. lica jednine u bezličnim ili 3. lica množine u pasivnim konstrukcijama, kao npr. Upotrijebljeni su sljedeći pristupi…, Rezultati istraživanja upućuju…, Smatra se da su...

Obilježen je i apstraktnim, stručnim i stranim riječima, složenim rečenicama, težnjom za preciznošću, nedvosmislenošću, nesubjektivnošću – zato sve što na bilo koji način ugrožava jednoznačnu i djelotvornu znanstvenu komunikaciju u znanstvenome stilu nije prihvatljivo. U njemu stručnjak uvjerava primatelja u ispravnost svoje tvrdnje podatcima, zato se često u njemu pojavljuju definicije, bilješke, navodi iz drugih djela, grafikoni, tablice i sl., koji u pisanome obliku znanstvenoga stila trebaju u tekst biti uklopljeni prema pravilima o pisanju i objavljivanju stručnih i znanstvenih radova, kako ne bi došlo do svjesnoga ili nesvjesnoga plagiranja znanstvenih rezultata.

Na razini riječi u znanstvenome stilu prevladavaju imenice koje su najčešće termini kojima se opisuje temeljna znanost ili pojedina područja srodnih znanosti. Nerijetko na razini općih termina u znanstvenome stilu dolazi do nepotrebnoga gomilanja izraza koji su međusobno slični po smislu, ili su identični, odnosno do takozvanih pleonazama, npr. sustav zdravstvenog osiguranja (zdravstveno osiguranje jest sustav), na području kirurgije (kirurgija jest područje), sfera medicine (medicina jest sfera, odnosno područje), što je razvidno iz ove rasprave jasno je (razvidno je isto što i jasno je), to je proces koji traje (obilježje procesa jest upravo to da traje), u tom smjeru trebamo usmjeriti naša razmišljanja (usmjeriti znači gledati/raditi u smjeru koga ili čega) i sl.

Ponekad nam može nedostajati izraz kojim bismo u radu započeli određeni sadržaj, zato od pomoći mogu biti primjeri započinjanja odlomaka ili rečenica. Navest ćemo samo nekoliko najčešćih primjera. Sustavnih popisa takvih izraza u hrvatskome jeziku zasad još, nažalost, nema. U znanstvenim se radovima primjeri obično uvode izrazima poput: Uzmimo za primjer (kardiovaskularne bolesti)…, Uzmimo primjer (najučestalije bolesti srca)…, Klasični primjer predstavlja (kompresija proteze)…, Dobar primjer jest… itd.

Uopćavanje ili generalizaciju izražavamo riječima poput ovih: U pravilu (rizik najviše ovisi o području u koje se putuje)…, (Takva liječenja se provode), u pravilu, (dulje vrijeme)…, Kao opće pravilo…, Općenito (se može opisati kao način liječenja u kojemu je liječenje)… itd.

Isticanje određenoga sadržaja u radu može se postići uporabom konstrukcija poput: Treba istaknuti/naglasiti da…, To je zanimljivo zato što naglašava…, Ono što je važno jest to da…, Željeli bismo pozornost usmjeriti na…, Važno je naglasiti da (bolest može imati izrazito blag klinički tijek) i sl.

Nabrajanje više činjenica u tekstu obično se postiže navođenjem rednoga broja poput: To ponajprije ovisi o tri čimbenika: prvo…, drugo… i treće…, Prvo moramo…, a onda…, Na prvom…, drugom… i trećem mjestu nalazi se…, Prvo je potrebno…, onda… i na kraju… i sl.

Zaključivanje se nerijetko najavljuje riječima: Iz istraživanja relevantne literature može se zaključiti da…, Zaključili smo da…, Kao rezultat takva razmišljanja, proizašao je zaključak…, Iz svega bi se dalo zaključiti da… i sl.

Znanstveni je stil obilježen i internacionalizmima koje znanstvenici upotrebljavaju kako bi na jednostavniji način primatelju mogli prenijeti ono što žele reći. Posljedica njihova unošenja može biti takva da paralelno u struci funkcionira internacionalizam i hrvatska riječ (npr. riječ termin je internacionalizam latinskoga podrijetla dok je stručninaziv njegov slavenski, hrvatski sinonim) što može dovesti do problema u komunikaciji ako se riječ ne bilježi sustavno u jednome članku. U poglavlju vezanome uz kraćenje riječi upozorili smo na supostojanje kratica nastalih kraćenjem riječi iz stranih jezika (najčešće engleskoga) i kratica nastalih kraćenjem hrvatskih stručnih naziva. U znanstvenome se stilu često pojavljuju i latinski izrazi i poslovice koje bi pravopisno ispravno trebalo pisati kosim slovima kako bi se izdvojili iz hrvatskoga teksta. Evo nekih od njih zajedno s njihovim značenjem: a posteriori – znamo nešto samo nakon određenog iskustva, a priori – znamo nešto i prije samog iskustva, ab origine – od iskona/početka/prvoga trenutka, conditio sine qua non – nužan uvjet (može se pojaviti i kao samo sine qua non), ibidem (ibid.) – na istome mjestu, lege artis – prema zakonitostima struke, nota bene (N.B.) – pazi dobro, napomena, sui generis – svojevrstan, osobit itd.

U znanstvenome stilu rečenica treba biti jasna, u njoj ne smije biti neizrečenoga, odnosno onoga što se podrazumijeva. Zato takva rečenica mora imati potpunu strukturu. Rečenice znanstvenoga stila nisu stilski obilježene, one dolaze jedna iza druge, najčešće povezane veznim sredstvima – najčešće su to veznici poput: ako, kad, iako, tako da…, ali mogu biti povezane i zamjenicama poput: on, ona, ono, oni, one, ona, taj, onaj, takav, onakav, tolik itd., prilozima poput: tamo, tuda, kamo, kuda, gdje…, česticama: međutim, pak, ipak itd. i stalnim izrazima poput: pri tome, s obzirom na to da…, u skladu s time…, u vezi s time… ovisno o tome… i sl.

No ima li u znanstvenim tekstovima odstupanja od pravila znanstvenoga stila i, ako ih ima, koja su to najčešća odstupanja? Na to ćemo pitanje pokušati odgovoriti u poglavlju koje slijedi.

Odstupanja od pravila znanstvenoga stila

I u ovom poglavlju govorimo o obilježjima znanstvenoga stila s kojima se susrećemo u znanstvenim tekstovima (izvornim i preglednim znanstvenim člancima, prethodnim priopćenjima, monografijama, projektima, znanstvenim izlaganjima i sl.), ali o njima ćemo govoriti tako što ćemo na primjerima iz znanstvenih tekstova objasniti najčešća odstupanja od znanstvenoga stila i hrvatskoga standardnog jezika, kao i pravilnu uporabu jezičnih elemenata u tome stilu na različitim jezičnim razinama.

Ne treba posebno napominjati kako upravo u znanstvenome stilu osobitu pažnju treba posvetiti jezičnoj pravilnosti i usklađenosti teksta s normom hrvatskoga standardnog jezika.

Primjeri odstupanja od pravila znanstvenoga stila

U znanstvenim tekstovima ponekad možemo uočiti jezične i stilske pogreške koje se često ponavljaju iz teksta u tekst. Zato mislim da je dobro upozoriti bar na one najčešće.

NEPRAVILNO	PRAVILNO	OBJAŠNJENJE
Iz Tablice 3 je vidljivo da se majke i očevi ne razlikuju u doživljaju roditeljstva budući da… U svakom aspektu je bitna…	Iz Tablice 3 vidljivo je da se majke i očevi ne razlikuju u doživljaju roditeljstva budući da… U svakomje aspektu bitna…	Zanaglasnice ili enklitike su riječi koje nemaju vlastiti naglasak, nego se naslanjaju na riječ ispred sebe i s njom čine naglasnu cjelinu. Prema tome zamjenične enklitike (me, te, se…), glagolske (je, su, će, bih…) i čestica li stoje na drugome mjestu u rečenici, uz subjekt uz koji ne stoji atribut ili apozicija (Tablica je napravljena…), a ako uz subjekt stoji atribut ili apozicija, zanaglasnica može stajati iza dijela predikata koji nosi značenje: Iz Tablice 3 vidljivo je… ili na drugome mjestu u rečenici, odnosno iza prve naglašene riječi u rečenici s kojom čini naglasnu cjelinu: U svakom je aspektu bitna…
Sukladno očekivanju, gledanje televizije prevladava u slobodnom vremenu…	U skladu s očekivanjem gledanje televizije prevladava u slobodnom vremenu…	Izraz u skladu s/sa dolazi uz instrumental (u skladu s činjenicama). Na početku izraza uvijek se javlja prijedlog u, a iza imenice ‘sklad’ dolazi prijedlog s/sa i zatim imenica, zamjenica ili pridjev. Kada rečenica počinje takvim prijedložnim izrazom, iza prijedložnoga se izraza ne piše zarez.
Potresi magnitude 6.2 stupnjeva izrazito su snažni i oslobađaju energiju… Gotovo 84 % ispitanika su izjavili da…	Potresi magnitude 6,2 stupnja izrazito su snažni i oslobađaju energiju… Gotovo 84 % ispitanika je izjavilo da…	Između cijeloga broja i desetinke broja u hrvatskome se jeziku piše decimalni zarez, a ne točka kao u engleskome jeziku. Decimalni se broj pravilno čita u odnosu na prvi broj u njemu ‘cijelo, cijela, cijelih’, npr. 1,2 (jedno cijelo dva, a ne jedno cijela dva...), 2,3 (dva cijela tri, a ne dva cijelo tri...), 3,2 (tri cijela dva, a ne tri cijelo dva), 4,2 (četiri cijela dva, a ne četiri cijelo dva), 5,4 (pet cijelih četiri, a ne pet cijela četiri...). Isto tako, prilikom izgovaranja treba voditi računa o sročnosti između posljednjega broja u decimalnome broju i riječi koja dolazi iza toga broja i pritom imati na umu da se u hrvatskome standardnom jeziku sklanjaju svi redni brojevi, a od glavnih brojeva brojevi jedan, dva, tri i četiri, stotina, tisuća, milijun imilijarda. Zato se sklanjaju i svi složeni bojevi koji kao zadnji broj u nizu imaju brojeve od jedan do četiri.
Hrvatska umjetnost 50-tih godina između istočne i zapadne Europe… Tek 1990-ih godina prošloga stoljeća razvijaju se metodologije specifične za…	Hrvatska umjetnost 50-ih godina između istočne i zapadne Europe… Tek 90-ih godina prošloga stoljeća razvijaju se metodologije specifične za…	Tvorenice koje označuju približnu količinu i u kojima je prva sastavnica broj, pišu se sa spojnicom: 200-tinjak, 10-ak, 80-ih godina. Nastavak sadrži samo one glasove koji nisu sadržani u broju kada ga izgovorimo, dakle, nepravilno je napisati 10-tak, 80-tih. Zapis poput 1990-ih nije dobar u standardnome jeziku zato što se okvirna razdoblja koja se odnose na desetljeća treba zapisivati prema modelu 90-ih/devedesetih godina 20. stoljeća.
Tako su prvi puta u povijesti razdvojeni pojmovi… Tako su poprvi puta u povijesti razdvojeni pojmovi…	Tako su prvi put u povijesti razdvojeni pojmovi…	Razlikujemo je li u svezi s česticom put glavni ili redni broj. Tako onda svezu glavnoga broja i čestice puta pišemo ovako: dva puta, tri puta, osam puta, dvanaest puta, šezdeset sedam puta, tisuću puta, a svezu rednoga broja i čestice put ovako: prvi put, deveti put, sedamnaesti put, stočetrdeseti put, petsto dvadeset osmi put. Izraz po prvi put nije nepravilan. Prijedlog po upućuje na radnju koja se ponavlja (pospremati, poskakivati i dr.) i zato ga nije dobro upotrebljavati za radnju koja se ne ponavlja, već se izvodi prvi put.
Treći val raspravlja oko razlika između…	Treći val raspravlja o razlikama između…	Pogrešno je upotrebljavati konstrukciju oko + imenicu u genitivu u značenju lokativa. Prijedlog oko 1. označuje da se tko ili što nalazi ili kreće tako da je što u središtu kretanja [trčati ~ kuće; okupiti se ~ vatre]; 2. označuje da se što zbiva približno u koje vrijeme, približno kad i što drugo [doći ~ 10 sati; otputovati ~ Nove godine] 3. označuje da je što uzrok kakve radnje, najčešće negativne [posvađati se ~ imanja].
Katy Perry i Charlize Theron odbacuju dijelove nakita i odjećekoje simboliziraju prošlost.	Katy Perry i Charlize Theron odbacuju dijelove nakita i odjeće koji simboliziraju prošlost.	Sročnost između zamjenice koji i riječi na koje upućuje. U primjeru se nalaze dva objekta na koja upućuje zamjenica koji: nakita (G jd. m. r.) i odjeće (G jd. ž. r.). Budući da je riječ o različitim rodovima, zamjenica mora biti u muškom rodu.
Pri analizi njegovoga ponašanja… Zbog njihovoga društvenog utjecaja… Kritizirana je primjena Cronbachovog α koeficijenta…	Pri analizi njegova ponašanja… Zbog njihova društvenog utjecaja… Kritizirana je primjena Cronbachova α koeficijenta…	Pridjevi na -ov, -ev, -in sklanjaju se kao neodređeni oblici pridjeva: Cronbachov, Cronbachova, Cronbachovu… ili bratov, bratova, bratovu…, njegov, njegova, njegovu…, njihov, njihova, njihovu…
…što je uloga koja je kroz povijest pripadala… Kroz rad se propitkuje pitanje moći i načina na koji se… Istraživanja su se provodilakroz svibanj i lipanj…	…što je uloga koja je tijekom povijesti pripadala… U radu se propitkuje pitanje moći i načina na koji se… Istraživanja su se provodilatijekom svibnja i lipnja…	Prijedlog kroz ne treba upotrebljavati u izražavanju sredstva ili načina. Najbolje je izraz s prijedlogom kroz u tome slučaju zamijeniti instrumentalom upotrijebljene imenice, a ako to nije moguće, bolje je upotrijebiti prijedlog putem nego prijedlog kroz. U vremenskome značenju bolje je upotrijebiti prijedlog tijekom.
…engleske riječi bypass i pace maker zamijene hrvatskim…	…engleske riječi bypass i pace makerzamijene hrvatskim…	Strane se riječi, koje se navode u svom izvornom obliku, u hrvatskome jeziku pišu u kurzivu.
Najčitaniji su svakako članci u kojima su glavna tema djeca.	Najčitaniji su svakako članci u kojima su glavna tema djeca. O tome govore rezultati istraživanja koje je provedeno…	Tvrdnje za koje nemamo dokaze jer nisu potkrijepljene rezultatima istraživanja, zato uvijek treba dodati rezultate nekih istraživanja i sl.
…stručne zahtjeve koji se pred njih postavljaju¹.	…stručne zahtjeve koji se pred njih postavljaju.¹	Znak za fusnotu uvijek dolazi iza pravopisnoga znaka i između njih se ne ostavlja bjelina.
Iako je izvješćivanje o djeci neizbježno, često se krše njihova prava, pretjerano ih se povlači po medijima		Tvrdnje za koje nemamo dokaze i neprikladan stil – ne može se reći da se nešto pretjerano događa jer je to naš osobni stav, nemamo istraživanja. Riječ ‘povlači’ nikako se ne bi mogla upotrijebiti u znanstvenome funkcionalnom stilu.

 

U ovom su poglavlju prikazana samo neka, ona najčešća, jezična i stilska odstupanja pronađena u različitim znanstvenim tekstovima. Odstupanja od znanstvenoga stila nerijetko su povezana i s nepovezanošću dijelova teksta, nedosljednošću navođenja podataka, viškom ili manjkom informacija, nenavođenje izvora, pa zato treba i na njih upozoriti i povesti osobitu pažnju i na te dijelove znanstvenoga teksta.

Vjerujem da ste u ovome poglavlju pronašli poneku novu informaciju i da vas je sadržaj potaknuo na jezična promišljanja, osobito ona vezana uz znanstveni funkcionalni stil hrvatskoga jezika.

Administrativni stil
hrvatskoga jezika i
medicinska dokumentacija

U ovom poglavlju bit će riječi o dijelu jezika medicinske struke koji svojim osobinama pripada administrativnome stilu. Poslovna komunikacija zauzima važno mjesto u poslovanju. O pravilnoj i uspješnoj poslovnoj komunikaciji ovisi promicanje usluga i proizvoda i prijenos informacija u području pojedine struke pa tako ona čini jedan od važnih dijelova i medicinske struke.

Zbog raznovrsnosti tekstova koji se pišu administrativnim stilom, u jezikoslovlju razlikujemo nekoliko njegovih osnovnih podstilova:

• zakonodavno-pravni – njime se pišu statuti, zakoni, ustavi, naredbe, odluke, rješenja i sl.
• društveno-politički – njega nalazimo u rezolucijama, poveljama, deklaracijama, referatima, izjavama i sl.
• diplomatski – njime su pisani protokoli, memorandumi, note i sl.
• poslovno-personalni podstil – tim se podstilom služimo kada pišemo molbe, žalbe, životopise, ankete, formulare i sl.

Poslovno-administrativni izrazi u medicinskoj dokumentaciji

Pravilnik o standardima kvalitete zdravstvene zaštite i načinu njihove primjene (NN 79/2011) u članku 6. govori o medicinskoj dokumentaciji koju mora voditi svaka zdravstvena ustanova, trgovačko društvo ili privatni zdravstveni radnici u skladu s važećim propisima. Tako se ponajprije govori o točno pisanim i što prije popunjenim medicinskim kartonima za svakoga unutarnjega i vanjskoga pacijenta, o dokumentaciji vezanoj uz komplikacije, bolničke infekcije, neželjene reakcije na lijekove i anesteziju, o pisanome pristanku/odbijanju obaviještenoga pacijenta ili njegova zakonskoga zastupnika, odnosno skrbnika, za preporučene dijagnostičke i terapijske postupke koje su definirali zdravstveni radnici. U istom se članku Pravilnika govori i o svim narudžbama liječnika, sestrinskim listama, izvješćima o liječenju, zapisima o lijekovima, radiološkim i laboratorijskim izvješćima, vitalnim funkcijama i ostalim informacijama potrebnim za praćenje stanja pacijenta. Navodi se i sestrinsko otpusno pismo i otpusno pismo liječnika za koje se kaže da „uključuje konačno izvješće o boravku pacijenta u bolnici te definira završno mišljenje koje obuhvaća medicinske i zdravstveno-higijenske upute kod otpusta (…) (uzimajući u obzir i tipizirane printane upute za pojedine bolesti i stanja kao prilog) pacijentu i obitelji, pisane na razumljiv način“.

Bez obzira na to što pristup u pisanju otpusnoga pisma nije isti za sve specijalnosti budući da sadržaj otpusnoga pisma ovisi o vrsti bolesti i liječenja, osnovno pravilo tekstne lingvistike vrijedi za sve vrste tekstova. Ono kaže da tekst treba biti pisan tako da bude razumljiv, odnosno da onaj kome je tekst namijenjen razumije sve sastavnice teksta i tekst u cjelini, treba biti pravilan, odnosno usklađen s normom (pravopisnom, gramatičkom, leksičkom i dr.) i jasan, da nema dvojbi, odnosno da onaj kome je namijenjen nakon njegova čitanja nema dodatnih pitanja. Te se osobine medicinske dokumentacije spominju i u spomenutom članku 6. Pravilnika.

Administrativno-poslovni izrazi

Jedno od obilježja jezika medicinske struke, kada govorimo o formaliziranim obrascima kojima se u medicinskoj struci služimo, jesu i administrativno-poslovni izrazi koji pripadaju podstilu administrativnoga stila hrvatskoga standardnog jezika. Prednost takvih izraza jest u tome što oni zbog svoje čestotnosti autoru teksta znatno olakšavaju njegovo sastavljanje, a umanjuju mogućnost da autor teksta svojim improviziranjem, eksperimentiranjem, uvođenjem manje poznatih izraza, gramatičkom ili pravopisnom nepravilnošću tekst svjesno ili nesvjesno učini nerazumljivim, nepravilnim i/ili nejasnim. Česti izrazi korisni su i onima kojima je tekst namijenjen jer ih, zbog činjenice da su se s njima mogli više puta susresti, primatelji mogu lakše predvidjeti i razumjeti. Sigurno je da bi jezik medicinske struke s obzirom na relevantnost informacija koje prenosi trebao biti primjer i uzor razumljive, pravilne i jasne, nedvojbene jezične komunikacije. Nerazumljivi, nepravilni i nejasni, dvojbeni izrazi često su uzrokom brojnih problema općenito u jeziku, a u jeziku pojedinih struka mogu imati brojne negativne i teško predvidive posljedice.

Iz medicinske su dokumentacije izdvojeni neki česti izrazi u kojima se javljaju pogreške. U prvome stupcu tablice navedeni su izrazi u kojima se javljaju pogreške, a u drugome su te pogreške ispravljene, odnosno naveden je pravilan oblik izraza. U nekim je slučajevima navedeno i gramatičko objašnjenje pravilnog izraza.

NEPRAVILNI OBLICI	PRAVILNI OBLICI	OBJAŠNJENJE
Otpusno pismo za bolesnika Ivan Ivić.	Otpusno pismo za bolesnika Ivana Ivića.	U rečenici navedenoj u prvom stupcu ime i prezime nisu u odgovarajućem padežu jer bi umjesto u nominativu pravilno trebali biti u akuzativu. Taj se problem često javlja i prilikom pisanja diploma, priznanja, zahvalnica i sl. Ako se u obrascu želi ime i prezime pisati u nominativu, treba cijelu rečenicu u koju se to ime i prezime uklapa tako oblikovati.
Specijalista će najoptimalnije napisati podatke o liječenju i uputama za kontrolu.	Specijalist će optimalno napisati podatke o liječenju i uputama za kontrolu.	Česta pogreška jest sklanjanje imenica: pijanist, violinist, specijalist, internist, komercijalist, metropolit, vaterpolist, motociklist, posjet, planet, teritorij i drugih po deklinaciji imenica ženskoga roda, odnosno kao da te imenice u nominativu glase: pijanista, violinista, specijalista, internista, komercijalista, metropolita, vaterpolista, posjeta, planeta, teritorija. Često se griješi prilikom uporabe podrijetlom latinskih superlativa kojima se, unatoč tome što su superlativi, u hrvatskome jeziku pogrešno dodaje predmetak -naj. Tako se umjesto pravilnoga: maksimalan, minimalan, optimalan javljaju pogrešni oblici: najmaksimalniji, najminimalniji, najoptimalniji.
Nije se dalje oglašavaopo pitanju svoga zdravstvenoga.	Nije se poslije javljao u vezi sa svojim zdravstvenim stanjem.
Za eventualne informacije slobodno nas kontaktirajte.	Ako su Vam potrebne informacije, molimo Vas da nam se javite.
Prvi puta je to predloženo prije mjesec dana.	Prvi put je to predloženo prije mjesec dana.	Iza broja prvi, koji je u nominativu, i riječ put treba biti u nominativu. Dakle, u nominativu je pravilno prvi put, a zatim u ostalim padežima:G prvog puta, D prvom putu, A prvi put itd.
Uspjeh je gotovo siguran bez obzira što još nije sve učinjeno.	Uspjeh je gotovo siguran bez obzira na to što (iako) još nije sve učinjeno.
Nasuprot očekivanja proces je trajao vrlo kratko.	Nasuprot očekivanju proces je trajao vrlo kratko.	Iza veznika nasuprot gl. imenica očekivanje treba biti u dativu: očekivanju. Slično i u množini nije pravilno: nasuprot očekivanja, nego nasuprot očekivanjima.

 

Poslovno pismo

Ovo ćemo poglavlje početi zanimljivim jezičnim zadatkom. Stavit ćemo se bar donekle u ulogu lektora koji je primio na lekturu ovo loše napisano poslovno pismo te ćemo ga pokušati jezično i stilski urediti. Dakle, u sljedećem pismu ispravite sve jezične pogreške koje uočite i stilski ga što bolje uredite, a kada to napravite, pogledajte ispravljeno pismo koje slijedi, pa u tablici pronađite objašnjenja za jezične ispravke.

Poštovani gospodine Pleština

Obraćam vam se sa zamolbom ispred studenata Medicinskoga fakulteta da nam dopustite korištenje dvorane broj 1 zbog održavanja međunarodnog skupa praktična znanja za studente. Skup, kojeg organiziraju studentske sekcije, će se održati od 4. – 7. travanj 2019.

Sa štovanjem,

Marta Perić, predsjednica studentskog zbora

PRIJE	POSLIJE	OBJAŠNJENJE – PRAVILO
Poštovani gospodine Pleština	Poštovani gospodine Pleština,	Vokativ je samostalan padež. To znači da je ili samostalna rečenica: „Poštovani gospodine Pleština!“ ili se od ostalih dijelova rečenice odvaja zarezom. Oslovljavanje je uvijek u vokativu: „Poštovani gospodine Pleština“, a iza vokativa uvijek dolazi zarez.
Obraćam	-	Glagol obraćati u ovoj je rečenici suvišan. Inače, pismo se nastavlja iza zareza nakon rečenice oslovljavanja u vokativu, pa se prva riječ piše malim početnim slovom. U tome se dijelu hrvatski jezik razlikuje od engleskoga jezika u kojem bi se ta riječ pisala velikim početnim slovom bez obzira na zarez.
vam	Vam	Zamjenica Vam piše se velikim početnim slovom kad se obraćamo jednoj osobi, a malim početnim slovom kad se obraćamo većem broju osoba. U pismu se obraćamo jednoj osobi (gosp. Pleštini) pa zamjenicu Vam, Vaš, Vašeg, Vašem treba napisati velikim početnim slovom.
ispred studenata	uime studenata	Prijedlog ispred znači ‘s prednje strane’, a prilog uime znači ‘ovlašteno od nekog, predstavljajući nekog’. U pismu se predsjednica Studentskog zbora obraća ne ispred studenata (ne stoji ispred studenata), nego uime studenata, kao njihova predstavnica.
međunarodnog skupa praktična znanja za studente	Međunarodni skup „Praktična znanja za studente“	Riječ je o nazivu skupa, pa treba paziti na veliko početno slovo.
kojeg	koji	Zamjenica koji u rečenici označava neživo, ‘međunarodni skup’, pa u akuzativu treba imati oblik jednak nominativu. Da označava nešto živo, zamjenica bi imala oblik kojeg, npr. Liječnik kojeg sam pitao.
će se održati	održat će se	Nije svejedno koja riječ u rečenici dolazi na kojem mjestu. Drugi je redoslijed riječi pravilan.
od 4. – 7. travanj 2019.	od 4. do 7. travnja 2019.	Ako se u rečenici javlja prijedlog od, onda treba upotrijebiti i prijedlog do, a može se između brojeva upotrijebiti i samo crta, ali onda ne pišemo niti jedan prijedlog budući da crta označava relaciju od – do. Naziv mjeseca treba biti napisan u genitivu zato što je u navođenju datuma riječ o skraćenoj inačici punoga naziva (tzv. jezičnoj figuri koju nazivamo elipsa) koji bi glasio: od dana 4. do dana 7. mjeseca travnja 2019. godine.
Sa štovanjem,	S poštovanjem	Ispred riječi koje ne počinju suglasnicima s, š, z, ž prijedlog treba imati oblik s, a ne sa.Glagol štovati upotrijebit ćemo kada želimo iskazati svoje štovanje prema Bogu i svetcima, a za ljude, životinje, stvari upotrijebit ćemo glagol poštovati.
predsjednica studentskog zbora	predsjednica Studentskog zbora	Studentski zbor je ime organizacije, a imena se pišu velikim početnim slovom.

Pismo bez jezičnih pogrešaka i stilski uređeno trebalo bi izgledati otprilike (moguće su još neke stilske varijante!) ovako:

Poštovani gospodine Pleština,

uime studenata Medicinskoga fakulteta molim Vas da nam dopustite korištenje dvorane broj 1 kako bismo u njoj mogli organizirati Međunarodni skup „Praktična znanja za studente“. Skup, koji organiziraju studentske sekcije, održat će se od 4. do 7. travnja 2019.

S poštovanjem

Marta Perić, predsjednica
Studentskog zbora

Zadane formule poslovnoga pisma

Svatko je od nas, i to ne samo jednom, trebao napisati poslovno pismo. Kako se ono sastoji od zadanih dijelova, a u sebi sadrži i dio zadanih formula, poput rečenice oslovljavanja i pozdravljanja na kraju pisma, nije neobično da se ponekad u svim tim dijelovima ne snalazimo najbolje.

Ovladavanje vještinom pisanja nije spontano, već podrazumijeva trajno učenje i uvježbavanje prijenosa misli u pisani tekst. Naime, zbog pogrešaka primatelju nesvjesno možemo prenijeti sadržaj suprotan onome koji smo željeli, a on steći nepovoljno mišljenje o nama. I u formulama poslovnoga pisma treba voditi računa o nekim bitnim jezičnim pravilima jer nije svejedno koji ćemo oblik u pojedinoj formuli upotrijebiti. U ovom ćemo poglavlju, kao što možete i pretpostaviti, proći strukturom poslovnoga pisma i ukloniti temeljne nedoumice do kojih može doći ako ne poznajemo jezičnu normu.

Sadržajni dijelovi poslovnoga pisma

Poslovno se pismo sastoji od podataka o pošiljatelju i primatelju, mjesta i datuma, predmeta, rečenice oslovljavanja, zahvale, bitne informacije, objašnjenja bitne informacije, upute, zaključka, pozdrava i potpisa. U nastavku će biti objašnjeni spomenuti dijelovi te će biti istaknute moguće jezične nepravilnosti koje se u njima mogu pojaviti.

1. Mjesto i datum

U različitim vrstama pisanih dokumenta svakako trebamo napisati datum. Napisati ga možemo na više pravilnih načina. Ponajprije se pitamo trebamo li, i gdje, u datumu staviti zarez. To je pitanje jednoznačno propisano Hrvatskim pravopisom. Kada se datum nalazi iza naziva mjesta u nominativu, iza naziva mjesta obavezno se piše zarez, na primjer: Zagreb, 10. 7. 2020., a naziv mjeseca može se napisati i riječju, ali pritom treba paziti na to da oblik riječi bude u genitivu, na primjer: Zagreb, 10. srpnja 2020. Naziv mjeseca mora biti u genitivu zato što je riječ o skraćenome obliku koji dolazi od: Dana desetoga srpnja dvije tisuće i dvadesete godine. Zarez se ne piše kad se datum nalazi iza oznake mjesta u prijedložnome izrazu, na primjer: U Zadru 10. 7. 2020. ili U Zadru 10. srpnja 2020.; ili Na Hvaru 10. 7. 2020. ili Na Hvaru 10. srpnja 2020. Prilikom pisanja datuma treba još napomenuti kako ne treba pisati nulu (osim ako nije riječ o potrebi da se zauzme to mjesto kako netko ne bi dopisao brojku i time promijenio datum, a što bi mijenjalo bit dokumenta i njegova datiranja). Dakle, ne treba pisati Zagreb, 10. 07. 2020. / U Zagrebu 10. 07. 2020. ili Zagreb, 09. 07. 2020. / U Zagrebu 09. 07. 2020. Isto tako treba pisati bjeline između dana, mjeseca i godine, upravo na način kako je to navedeno u ovim primjerima.

2. Rečenica oslovljavanja

Rečenica oslovljavanja dolazi na početku poslovnoga pisma i uvijek je u vokativu. Budući da je vokativ samostalan padež, uvijek se od ostatka rečenice odvaja zarezom. Zato ćemo i rečenicu oslovljavanja odvojiti zarezom i pritom paziti na to da poslovno pismo u novom retku počnemo pisati malim početnim slovom, a ne kao u engleskome jeziku velikim početnim slovom. Naravno da se rečenica oslovljavanja može od ostatka pisma odvojiti i uskličnikom i da se pritom nastavak poslovnoga pisma piše velikim početnim slovom, ali preporuka je poslovne komunikacije da se ipak u poslovnim pismima nastoji upotrebljavati zarez. Evo nekoliko primjera rečenica oslovljavanja: Poštovani (Cijenjeni) gospodine Tomiću,…; Poštovana (Cijenjena) gospođo Tomić,…; Dragi prijatelju,…; Draga prijateljice,…; Poštovani kolegice i kolege,….

U rečenicama oslovljavanja možemo se kolebati kako napisati prezime koje se odnosi na muške ili ženske osobe. Pravilo je jednostavno: prezimena koja završavaju na -ić u vokativu dobivaju -u kada se odnose na muškarce, primjerice Poštovani gospodine Boriću,…, a ne dobivaju ga kada se odnose na žene, na primjer Poštovana gospođo Borić,… i sl.Sva ostala prezimena imaju vokativni oblik jednak nominativnom, npr. Poštovani gospodine Leonardi,…; Poštovani gospodine Vukov,…; Poštovana gospođo Leonardi,…; Poštovana gospođo Vukov,… i sl.

Iako je već bilo riječi o tome kada zamjenicu Vi i Ti, i sve njihove oblike, treba pisati velikim početnim slovom, nije na odmet još jednom ponoviti pravilo. Dakle, kada u pismenom obraćanju jednoj osobi iz počasti upotrebljavamo zamjenice za 2. l. jd. i 2. l. mn. (ti, tvoj i vi, vaš), tada te zamjenice pišemo vel. poč. slovom: Ti, Tvoj, Tebi i Vi, Vaš, Vama…

3. Zahvala

Svakako je preporuka svakoga dobrog poslovnoga komuniciranja da najprije zahvalimo onima kojima pismo upućujemo. Zahvala obično povezuje neku prethodnu radnju koju je naš primatelj poduzeo s onim o čemu ćemo mi pisati u poslovnome pismu. Na primjer, možemo navesti: Zahvaljujem Vam na informaciji koju ste mi poslali... i sl.

4. Bitna informacija

To je okosnica cijeloga pisma, odnosno najvažnija informacija, npr. Obavještavamo Vas o novom proizvodu...; Vaša molba nije prihvaćena… i sl.

5. Objašnjenje bitne informacije

Bitnu informaciju svakako trebamo potkrijepiti objašnjenjem navodeći razloge, argumente, dokaze. Npr. Vašu molbu nismo mogli odobriti zbog nedovoljne dokumentacije... i sl.

6. Uputa

Uputa govori o tome što primatelj treba učiniti da bi napravio neku radnju ili da bi na njegovu molbu bilo pozitivno odgovoreno, npr. Molimo Vas da nam do kraja rujna slanjem popunjenoga obrasca javite jeste li zainteresirani za nastavak liječenja.; Da bi Vaša molba mogla biti prihvaćena, morate poslati sljedeće dokumente... i sl.

7. Zaključak

U njemu primatelja treba potaknuti na prihvaćanje sadržaja i na djelovanje. Npr. Ispričavamo se zbog propusta i molimo Vas...; Vjerujemo da ćete naše argumente prihvatiti i ispuniti svoju obvezu. i sl.

8. Pozdrav

Pozdrav je kao bitan dio ljudske komunikacije ušao u mnoga književna djela, znao je postajati i ratnim pokličem, a kako se određenim pozdravom može prenijeti i dodatna informacija, a ne samo namjera pozdravljanja, znao je postati i dijelom određene ideologije ili političke opcije.

Pozdravljati se u svim jezicima može i u govoru i u pismu na različite načine. U posljednje su se vrijeme dva pozdrava u poslovnoj komunikaciji nametnula kao dominantna – srdačan pozdrav i lijep pozdrav. Prilikom pisanja treba paziti na to da se pridjev koji stoji uz imenicu pozdrav piše bez i, odnosno da je riječ o neodređenome obliku pridjeva, dakle treba pisati lijep pozdrav, a ne lijepi pozdrav.

U skladu s Hrvatskim pravopisom zarez se ne piše iza pozdravnih riječi iza kojih slijedi potpis u novome retku:

Srdačan pozdrav

Ante Borić

Ali kada se pozdravne riječi i potpis nalaze u istome retku, iza pozdrava treba napisati zarez:

Srdačan pozdrav, Ante Borić.

9. Potpis

I na kraju svako poslovno pismo treba vlastoručno potpisati, obično na crtu koja je za to predviđena. Računalom treba radi čitkosti napisati ime i prezime ispod potpisa (nerijetko se potpisujemo i ispod računalno napisanoga imena i prezimena) i po potrebi dodati zvanje, zanimanje, titulu.

Nakon što smo pismo napisali, trebamo ga temeljito pročitati i ispraviti moguće pogreške, zamoliti još nekoga da pismo pročita i komentira ga, a o komentarima razmisliti. Kada na pismo dobijemo odgovor, trebamo razmisliti o tome zbog čega jesmo ili nismo uspjeli. U slučaju neuspjeha, ako nam je stalo do toga da sadržaj našega poslovnog pisma bude prihvaćen, trebamo ponovno napisati pismo u kojem ćemo drugim riječima i novim argumentima pokušati prenijeti isti sadržaj te ga pokušati bolje objasniti.

 

Jezične nedoumice u poslovnoj komunikaciji

Nužno je da ono što govorimo i/ili pišemo oblikujemo tako da primateljima bude razumljivo i jasno jer ćemo samo tako biti sigurni da će primatelji razumjeti i značenje poruke. Da bi poruka bila razumljiva i jasna, mora biti i pravilna, odnosno u skladu s jezičnom normom. Možete već iz naslova zaključiti da ćemo u ovom poglavlju govoriti o odmacima od norme hrvatskoga standardnog jezika u poslovnoj komunikaciji.

Neusklađenosti s jezičnom normom u poslovnome pismu

Svaki tekst nastaje po planu koji zamisli njegov autor. On određuje riječi koje će u rečenici upotrijebiti, njihov redoslijed, zatim redoslijed rečenica, njihovu povezanost, ističe važne dijelove u tekstu koje opisuje uz pomoć sporednih dijelova, oblikuje uvod, razradu i zaključak. Autor stvara tekst tako da slijedi pravila vezana uz oblikovanje određene vrste teksta, vodeći pritom računa o jezičnoj pravilnosti. Nažalost, neusklađenosti s jezičnom normom, nepravilnosti, pogreške ili odstupanja od norme nisu rijetkost u pisanoj poslovnoj komunikaciji.

Na temelju predloška poslovnoga pisma objasnit ćemo najčešća jezična odstupanja pa smo zato označili sve nepravilnosti koje ćemo poslije objasniti.

Poštovani predstojniče Mariću,

Zahvaljujem Vam na obavijesti koju ste nam uputili. Izuzetno nam je drago da ste zainteresirani za nastavak uspješne zajedničke suradnje.

Obzirom na datum isteka ugovora želim Vam predložiti termin sastanka na kojem bi dogovorili daljnje uvjete po pitanju suradnje, a u cilju poboljšanja poslovanja na postizanju zajedničkih ciljeva.

Za obnovu ugovora potrebni su novi podaci o rokovima i cijeni usluge. Podatke je potrebno dostavitiu roku sedam dana, iz razloga kako bi ugovor mogao na vrijeme biti pripremljen i potpisan od strane direktora.

Molim Vas da potvrdite termin sastanka i da mi se javite ukoliko su Vam potrebne dodatne informacije.

Sa poštovanjem

 

Ivan Ivić, viši asistent u prodaji

Što je u pismu nepravilno?

U pismu se najvećim dijelom poštuje struktura koju bi trebalo imati poslovno pismo (oslovljavanje, bitna informacija, objašnjenje bitne informacije, pouka, zaključak, zahvala i pozdrav). Nepravilnosti se javljaju na sadržajnoj razini jer je pismo u nekim dijelovima nejasno. Prva nejasnoća javlja se u rečenici u kojoj se primatelja poziva na sastanak i od njega traži da potvrdi termin sastanka, a da se nigdje u pismu ne navodi vrijeme u koje se sastanak predlaže. Druga se nejasnoća javlja u rečenici u kojoj se govori o tome da primatelj pisma treba dostaviti podatke, a ne navodi se kome ih treba dostaviti, pa primatelj samo može pretpostaviti, primjerice da ih treba dostaviti onome koji mu je pismo poslao.

Nepravilnosti se javljaju i na jezičnoj razini:

Zahvaljujem – iza oslovljavanja (Poštovani predstojniče Mariću) dolazi zarez. Kako zarezom nikad ne označavamo kraj rečenice, riječ iza zareza, osim ako nije vlastito ime, piše se malim početnim slovom. Dakle, i riječ zahvaljujem trebalo je napisati malim početnim slovom. Dio kojim se primatelj poslovnoga pisma oslovljava uvijek se od ostatka rečenice odvaja zarezom. U pismima koja pišemo bliskim osobama oslovljavanje je najčešće posebna rečenica na čijem se kraju od rečeničnih znakova nalazi uskličnik (!). Uskličnikom iskazujemo emocije prema osobi koju oslovljavamo, primjerice Dragi prijatelju!; Ljubavi moja!... i sl. Poslovno komuniciranje nastoji biti konvencionalno, neemocionalno pa se predlaže da u poslovnim pismima oslovljavanje ne bude posebna rečenica, odnosno da ne završava uskličnikom. Zato bi bilo najbolje izostaviti oslovljavanja poput: Poštovani predstojniče Mariću!; Poštovana gospođo predsjednice! i sl.

zajedničke suradnje– u izrazu ‘zajednička suradnja’ obje riječi imaju isto značenje pa je taj izraz zapravo pleonazam ili suvišno gomilanje riječi istoga značenja. Naime, značenje riječi suradnja jest ‘zajednički rad’, a glagol surađivati znači ‘zajednički raditi’. Pravilno je moglo biti napisano ili zajedničkog rada ili suradnje. Slično bismo u rečenici: Na konferenciji za novinare predstavljena je buduća zajednička suradnja dviju vodećih klinika. izraz ‘zajednička suradnja’ zamijenili izrazom ‘suradnja’ ili izrazom ‘zajednički rad’, pa bi rečenica pravilno glasila: Na konferenciji za novinare predstavljena je buduća suradnja (ili budući zajednički rad) dviju vodećih klinika.

Obzirom– pravilno je samo s obzirom na, slično kao što je pravilno samo na temelju i u skladu s, a ne temeljem i sukladno jer je riječ o izrazima u kojima dolazi prijedlog, poput prijedloga na i u. Takve izraze u hrvatskome standardnom jeziku nazivamo prijedložnim izrazima.

bi dogovorili – nepravilan je oblik aorista glagola biti (kao dijela kondicionala) koji u navedenoj rečenici treba imati oblik bismo jer autor pisma misli na sebe i primatelja pisma. Trebalo je, dakle, upotrijebiti oblik glagola biti u 1. licu množine (bismo). Kondicional glagola dogovoriti pravilno glasi: ja, bih, ti bi, on / ona bi dogovorio / dogovorila, mi bismo, vi biste, oni / one bi dogovorili / dogovorile.

po pitanju suradnje– pravilno je o pitanju suradnje ili o suradnji. Tako bi i, npr. u rečenici: Županija je po pitanju brzine rješavanja predmeta ove godine bila na prvome mjestu., umjesto izraza po pitanju trebalo upotrijebiti samo prijedlog po, pa bi rečenica pravilno trebala glasiti: Županija je po brzini rješavanja predmeta ove godine bila na prvome mjestu.

u roku sedam dana –pravilno je u roku od sedam dana. Slično nije pravilno ni: …u roku jedne minute, u roku dvije godine, nego … u roku od jedne minute, u roku od dvije godine.

iz razloga–u navedenom pismu je iz razloga trebalo izostaviti, a u drugom ga je kontekstu potrebno zamijeniti izrazima zato što su ili jer su. Primjerice nije pravilno: Pitala sam Vas iz razloga jer me to zanima. Pravilno je: Pitala sam Vas jer me to zanima. ili Pitala sam Vas zato što me to zanima.

potpisan od strane direktora –pravilno je: potpisan od direktoraili u navedenom pismu: kako bi ga direktor na vrijeme mogao potpisati. Slično nije pravilno ni: Povreda privatnosti od strane medija. Pravilno je: Povreda privatnosti od medija. ili Medijska povreda privatnosti.

ukoliko– pravilno je ako. Veznik ukoliko pravilno je upotrijebiti samo ako se u rečenici javlja i veznik utoliko. To znači da veznik ukoliko u rečenici, primjerice: Ukoliko odgovoriš na sva pitanja, bit ćeš primljen. nije pravilno upotrijebljen, a u rečenici: Ukoliko odgovoriš na sva pitanja, utoliko je veća vjerojatnost da ćeš biti primljen. jest pravilno upotrijebljen.

Sa poštovanjem – pravilno je s poštovanjem. Prijedlog u obliku sa pravilno je upotrijebiti samo ispred riječi koje počinju suglasnicima s, š, z, š. U ostalim slučajevima prijedlog se javlja u obliku s.

Pismo bi, dakle, pravilno trebalo glasiti:

Poštovani predstojniče Mariću,

zahvaljujem Vam na obavijesti koju ste nam uputili. Izuzetno nam je drago što ste zainteresirani za nastavak uspješne suradnje.

S obzirom na datum isteka ugovora želim Vam predložiti sastanak u srijedu, 27. ožujka 2023., na kojem bismo dogovorili daljnje uvjete suradnje, a u cilju poboljšanja poslovanja na postizanju zajedničkih ciljeva.

Za obnovu ugovora potrebni su novi podatci o rokovima i cijeni usluge. Molim Vas da mi podatke dostavite u roku od sedam dana, kako bi ugovor mogao na vrijeme biti pripremljen i kako bi ga direktor mogao potpisati.

Molim Vas da potvrdite termin sastanka i da mi se javite ako su Vam potrebne dodatne informacije.

S poštovanjem

Ivan Ivić, viši asistent u prodaji

Prilikom pisanja potrebno je, dakle, paziti i na sadržaj koji namjeravamo priopćiti, kako bismo bili sigurni da je primatelj u poruci razumio isti sadržaj koji smo htjeli prenijeti, ali i na jezična pravila kako bi tekst koji pišemo bio ne samo razumljiv i jasan nego i pravilan. Komunikacija je, naime, vrlo složen proces u kojem zbog male nepažnje može doći do velikoga nesporazuma.

 

Pravni termini u drugim područjima osim u pravu

Jezik prava svojim osobinama pripada administrativnome stilu hrvatskoga jezika. Upotrebljava se u zakonima, pravilnicima, propisima, upravnim i sudskim aktima, uredbama, parnicama, rješenjima i različitim odlukama. Pravna komunikacija u društvu zauzima važno mjesto jer je njezina temeljna funkcija raspodijeliti privilegije i obveze svim članovima društva. Iz takve funkcije pravnoga diskursa nužno proizlazi i sukob dviju suprotstavljenih strana – strane koja upućuje i propisuje s namjerom da utječe na ponašanje druge strane, ali isto tako mora biti spremna promijeniti i unaprijediti svoja ponašanja i djelovanja, i strane koja je dužna u skladu s tim uputama i propisima djelovati te uskladiti, promijeniti i unaprijediti svoja ponašanja i djelovanja.

Često je i pravni jezik temelj određene vrste sukoba. Naime, osobine pravnoga jezika određene su njegovom propisivačkom (preskriptivnom) funkcijom, odnosno zadaćom reguliranja sveukupnih odnosa u društvu. Njegove se osobine mogu prepoznati na raznim razinama – od jezičnih do formalnih koje mora zadovoljiti takav tip teksta kako bi udovoljio strogom institucijskome kontekstu u kojem se odvija pravna komunikacija.

Jezičnih smo osobina pravnoga teksta najčešće svjesni na razini riječi i na razini spojeva riječi. Tako su tome funkcionalnome stilu svojstvene riječi: zakon, tužitelj, tuženik, nagodba, spor, parnica, presuda, zahtjev, žalba, presuda, zastara, pristupnik i spojevi riječi: na temelju zakona, uputa o pravnom lijeku, parnični postupak, izvansudska nagodba, braniti se šutnjom, uložiti žalbu, podnijeti tužbu/prigovor, pobijati tvrdnju/presudu/dokaz i sl.

Najveći problem u razumijevanju pravnoga diskursa mogu izazvati rečenične konstrukcije koje se poretkom svojih elemenata razlikuju od uobičajenoga reda riječi, izostavljanje nekih riječi ili konstrukcija, upućivanje na izvanjezičnu stvarnost koja pravnim nestručnjacima ne mora biti poznata, ali ih obvezuje, uporaba riječi u njihovu pogrešnu značenju ili, poput slučaja kojim ćemo započeti sljedeće poglavlje, nepreciznost u oblikovanju dokumenata koji nas pravno obvezuju, a do kojih dolazi zbog nerazumijevanja pravne norme i značenja riječi u hrvatskome pravnom nazivlju.

Počinjenje kaznenoga djela svjesnim ili nesvjesnim nehajem

Zdravlje je zaštićeno Ustavom RH i međunarodnim i europskim konvencijama i dokumentima. Ono se smatra jednim od najviših pravnih dobara. Kao takvo, ono je i zakonski zaštićeno. U hrvatskome je zakonodavstvu nesavjesno liječenje navedeno kao zasebno kazneno djelo. To je vrlo osjetljivo područje jer se u zakonu moraju postaviti granice odgovornosti dovoljno široko kako bi se pružila odgovarajuća zaštita zdravlja bolesnika, a opet one ne smiju prelaziti granicu u onoj mjeri u kojoj bi se mogla unijeti pravna nesigurnost u obavljanje zdravstvenoga poziva. Hrvatski zakonodavac tom je izazovu odgovorio tako da je kod normiranja kaznenoga djela nesavjesnoga liječenja predvidio i nehajni oblik. Ne ulazeći dublje u zakonsku regulativu, ograničit ćemo se na pojam nehaj koji se javlja u člancima Kaznenoga zakona u kojima se govori o nesavjesnom liječenju. U pravnoj se terminologiji javlja i pojam nehat koji u komunikaciji ponekad zamjenjuje pojam nehaj. Je li riječ o riječima ista značenja?

 

Nehat i nehaj

Ubojstvo iz nehata u pravu se definira kao ‘slučajno, nenamjerno ubojstvo, bez dužne brige da se izbjegne’. Nȅhāt je na Hrvatskome jezičnom portalu definiran kao ‘nemarnost, nezainteresiranost, nehaj; lakši oblik krivnje, nehotično izvršenje kaznenoga djela’. Hrvatski školski rječnik nȅhāj definira kao ‘nedostatak brige za što; sin. nemar’.

Kako bi se izbjeglo pogrešno tumačenje riječi, u članku 29. Kaznenoga zakona definira se kazneno djelo koje se može počiniti sa svjesnim ili nesvjesnim nehajem te se kaže da počinitelj ‘postupa sa svjesnim nehajem kad je svjestan da može ostvariti obilježja kaznenog djela, ali lakomisleno smatra da se to neće dogoditi ili da će to moći spriječiti.’ U istom je članku definiramo da ‘počinitelj postupa s nesvjesnim nehajem kad nije svjestan da može ostvariti obilježja kaznenog djela, iako je prema okolnostima bio dužan i prema svojim osobnim svojstvima mogao biti svjestan te mogućnosti.’

Dakle, može se primijetiti kako se nehat i nehaj gotovo isto definiraju u rječnicima, ali da zakonodavac zato uvodi u Kaznenom zakonu razgraničenje svjesnoga od nesvjesnoga nehaja.

Kako bismo bolje rasvijetlili ove pojmove, objasnit ćemo još da prilog hotimice znači ‘vlastitom voljom i s namjerom, namjerno, npr. hotimice izazvati nesporazum, a da se prilog nehotice, tj. nehotično, nenamjerno, slučajno, javlja kao antonim, odnosno riječ koja ima suprotno značenje.

Da bi se sukob dviju temeljnih strana u pravnom odnosu ublažio, propisano je da su sudionici pravnoga odnosa dužni postupati u dobroj vjeri, što znači da u pravnom odnosu moraju savjesno i pošteno postupati u skladu sa zakonom (članak 9. Općega poreznog zakona). Uz takvo će se postupanje izbjeći posljedice koje bi mogla izazvati čak i tiskarska pogreška na koju sam naišla u jednom pravnom aktu u kojem se navodi panični, umjesto parnični trošak.

Razgovorni stil

U ovom ćemo poglavlju govoriti o funkcionalnome stilu kojim se najčešće služimo jer je dio naše svakodnevne, neslužbene komunikacije, komunikacije koju ostvarujemo u kući s obitelji, kada se nađemo s prijateljima, na tržnici i sl. Kao što ste vjerojatno i pretpostavili, govorit ćemo o razgovornome stilu hrvatskoga jezika. Nazivamo ga razgovornim zato što se odlikuje komunikacijskom spontanošću i nepripremljenošću, neusiljenošću, prirodnošću i familijarnošću. Nažalost, u komunikaciji najčešće griješimo kada nastavimo razgovorni stil upotrebljavati u službenoj komunikaciji, na radnome mjestu, u komunikaciji sa službenim osobama, ako nastupamo u medijima i sl., odnosno u svim onim situacijama u kojima bismo se trebali služiti standardnim oblikom hrvatskoga jezika kako bismo ostvarili neometanu komunikaciju sa širim krugom ljudi.

Jezični oblici koji nisu dio standardnoga jezika

Razgovorni se funkcionalni stil ostvaruje i u pisanome i u govorenome obliku, i to u zapisima, pismima, bilješkama, SMS porukama, neformalnom komuniciranju elektroničkom poštom i sl. Na njega često utječe administrativni stil čiji utjecaj proizlazi iz moći, a na taj način i iz autoriteta institucija vlasti, čiji ga predstavnici upotrebljavaju. Tako nerijetko u svakodnevnoj komunikaciji možemo čuti administrativne izraze koji takvoj vrsti komunikacije ne pripadaju poput izvršiti uplatu, umjesto uplatiti, ako dođe do odustajanja umjesto ako se odustane, to je nužno i potrebno umjesto to je nužno ili to je potrebno, loši negativni trendovi umjesto loši trendovi ili negativni trendovi, a i riječ trend treba zamijeniti lijepim hrvatskim riječima u skladu s točnim značenjem smjer razvoja ili smjer kretanja ili nastojanje, sklonost.

Neslužbena komunikacija

U opuštenoj se neslužbenoj komunikaciji možemo sa svojim sugovornicima dotaknuti svih tema iznoseći vlastita gledišta na pojedinu problematiku. Zato je takva komunikacija nerijetko obilježena ekspresivnim i emocionalnim izrazima, a na nju bitno utječu različite socijalnodruštvene osobine onoga koji komunicira. Budući da je razgovorni stil „najštedljiviji“ funkcionalni stil, nerijetko je upotpunjen izvanjezičnim načinima komuniciranja, gestama i mimikom, kako bi se dopunio nedostatak jezičnoga izraza. Na njega najviše utječu nestandardni (ponajprije lokalni) govori, zato će stil kojim komuniciramo u svakodnevnim situacijama ovisiti o našem mjesnom govoru, zatim o govoru okoline u kojoj se takav razgovor vodi i sl. Ne možemo reći da postoji samo jedan razgovorni stil hrvatskoga jezika jer su njegove osobine različite u Zagrebu, Osijeku, Varaždinu, Puli, Splitu itd. Bez obzira na to postoji jedan dio razgovornoga stila koji je svim govorima zajednički.

Najuočljivije obilježje razgovornoga stila jest njegov djelomičan odmak od standardnoga jezika, kažem djelomičan jer svakako je jedan dio razgovornoga stila dio standardnoga jezika, ali postoji i dio koji čini odmak od standardnoga jezika i koji pripada samo razgovornome stilu. Odmak od hrvatskoga standardnog jezika možemo vidjeti na svim jezičnim razinama. Kada govorimo o vrstama riječi, može se primijetiti kako ćemo u takvoj vrsti komunikacije upotrebljavati više glagola budući da je za razgovorni stil svojstvena radnja, odnosno dinamičnost. Najčešći su odmaci od standardnoga jezika upravo u vezi s gramatikom, odnosno možemo reći da se u razgovornome stilu radi o takozvanoj razgovornoj gramatici. Bitno je ovdje napomenuti da bi uvijek prilikom govora o odmaku od standardnoga jezika u razgovornome ili književnoumjetničkome stilu trebalo naglasiti da treba razlikovati neznanje standardnoga jezika od svjesnoga odmaka od njega u komunikaciji. Ovdje, dakle, nije riječ o odmaku od standardnoga jezika zato što oni koji se služe tim stilovima nisu ovladali normom standardnoga jezika, odnosno nisu naučili hrvatski standardni jezik, nego da se ti odmaci rade, mogli bismo reći, svjesno da bi se postigao određeni učinak, npr. u književnosti da bi se okarakterizirali neki likovi, a u razgovornom stilu da bismo postigli opušteniju komunikaciju i sl.

Kaže se da je jezično kompetentniji onaj koji se zna u različitim komunikacijskim situacijama služiti različitim funkcionalnim stilovima, onaj koji se zna vješto služiti standardnim jezikom, a pritom i dalje njegovati svoj mjesni govor i njime se služiti u situacijama u kojima se njime primjereno služiti. Kako bismo bili jezično vještiji, odnosno kompetentniji, nije na odmet ponoviti koje jezične činjenice ne pripadaju standardnome jeziku, a koje pripadaju, odnosno koje su opisane i propisane u normativnim jezičnim priručnicima. Zato sam vam ponovno u tablici navela nekoliko primjera na koje sam u posljednje vrijeme naišla u javnoj komunikaciji.

NEPRAVILNO	PRAVILNO	OBJAŠNJENJE
Izišao je vani.	Izišao je van.	Vani‘označuje vanjski prostor’: biti vani, a van ‘označuje smjer kretanja’: ići van.
Zahvaljujem vam se na nagradi. (ako nagradu NE želimo primiti!)	Zahvaljujem vam na nagradi.	Zahvaliti se‘odbiti što’, a zahvaliti ‘izraziti zahvalnost’.
letiti poskupiti visiti voliti	letjeti poskupjeti visjeti voljeti	Ako su glagoli tvoreni od iste osnove sufiksima -itii -jetiistoznačni, treba upotrebljavati glagol na -jeti.
Doputovao je s vlakom.	Doputovao je vlakom.	Često se nepravilno izjednačuje instrumental sredstva i instrumental društva.
Uh, što sam se naradio!, Ah, ne znam što bi na to više rekla!, Eh, da sam to prije znao!, Uf, ništa me ne pitaj!	Što sam se naradio!, Ne znam što bih na to više rekla!, Da sam to prije znao!, Ništa me ne pitaj!	Pojačana uporaba usklika kao riječi kojima se iskazuje odnos govornika prema sadržaju iskaza.
Jelo ima dobar ukus.	Jelo ima dobar okus.	Ukus‘osjećaj i sposobnost razlikovanja lijepoga i ružnoga’, a okus‘osjet koji hrana ili piće izaziva u ustima‘.
Odlučili smo ovih dana odmarati od obveza i otići do mora.	Odlučili smo se ovih dana odmarati od obveza i otići do mora.	Bez povratne zamjenice se glagol odmarati upotrebljava se kada se uz njega nalazi dopuna koja označuje dio tijela, pa je tako ispravno reći: odmaram noge ili odmaram glavu od napornoga rada. Ako uz glagol odmaratinemamo dopunu koja označuje dio tijela, tada se taj glagol upotrebljava s povratnom zamjenicom se.
Upisao je vozačku školu.	Upisao se u vozačku školu.	Glagoli upisati i upisati se nemaju isto značenje. Glagol upisati (što?) upotrebljavamo u ovim značenjima: unijeti što ili potaknuti da se što unese u neki popis, knjigu i sl., na primjer: upisati ocjenu, upisati kćer u školu, upisati baku i djeda na radionicu i sl. Glagol upisati se upotrebljavamo u ovim značenjima: upisati se (sebe) u školu (ako bismo rekli upisati školu, to bi značilo da školu negdje upisujemo), upisati se (sebe) na listu čekanja i sl.
Petrov – Petrovoga s Markovoga trga	Petrov – Petrova s Trga svetoga Marka ili skraćeno s Markova trga	Pridjevi na -ov i -ev sklanjaju se redovito po određenoj promjeni.
K`o, jel`, dal’, radit`…	Kao, je li, da li, raditi…	Česta je redukcija suglasnika i samoglasnika.
Organizâtor, studȅnt, subjȅkt, asistȅnt…	Organìzātor, stùdent, sùbjekt, asìstent…	Često je krivo naglašavanje riječi, npr. naglasci na posljednjem slogu riječi.

Za razgovorni su stil svojstvene i različite konstrukcije koje treba izbjegavati u službenoj komunikaciji. Primjerice: Ne ulazim u to. (umjesto Ne želim govoriti o tomu.); štur podatak (umjesto nedovoljan, nepotpun podatak); Platit ću kešom.(umjesto gotovinom); Liči mi na nju. (umjesto nalikuje); spisak pacijenata (umjesto popis); stepenasto (umjesto stupnjevito), uputstvo (umjesto uputa) itd.

U razgovornom stilu nerijetko možemo zamijetiti kako se riječi koje u standardnome jeziku imaju različita značenja upotrebljavaju u razgovornome stilu u nestandardnome značenju. Tako se riječi govoriti i pričati i glagol razgovarati upotrebljavaju kao dublete iako se ne može jedna riječ uvijek zamijeniti drugom. Glagol govoriti ima značenje ‘zboriti, riječima iznositi neki smisao’, a pričati ima značenje ‘usmeno kazivati, pripovijedati’. Obje se riječi rabe u kontekstu, usp.: On super priča njemački. i On dobro govori njemački. ili Mi smo jučer pričali o tebi. (u značenju razgovarali).

I imenske će se riječi postaja, stajalište i stanica upotrebljavati u krivim značenjima. Riječ postaja znači ‘prostor gdje se kratko čeka’, stajalište je ‘mjesto na kojem se zaustavljaju vozila javnog prometa’, a stanica „najmanja jedinica kojeg sustava (živoga i neživoga)“. Riječ stanica rabi se u kontekstu koji pretpostavlja uporabu riječi stajalište i postaja, npr.: tramvajska stanica, autobusna stanica i sl.

Kao što smo vidjeli, razgovorni se stil razlikuje u mnogim svojim obilježjima od standardnoga jezika i te razlike trebamo osvijestiti svaki put kad se nađemo u prilici neslužbeno ili službeno komunicirati.